Vijesti
HARROD: Sotonski sekularizam
“Osobe upućene u duhovne stvarnosti ne bi trebalo iznenaditi da su se u doba ateizma diljem svijeta pojavili različiti oblici sotonizma koji brzo stječu sve više sljedbenika.” Tako je napisao pokojni svećenik Vincent P. Miceli u svojoj knjizi iz 1981. godine Antikrist: Konačna borba protiv Spasitelja, koju je nedavno ponovno objavio Sophia Institute Press, s opažanjima o zlima sekularizma koja su vrlo relevantna četrdeset godina kasnije.
Miceli je primijetio da je “opadanje kršćanske vjere dovelo do pada čovjekovog povjerenja u moć ljudskog razuma da dosegne stvarnost i istinu. Čovjek je danas zaključio da je sva istina relativna”. “Odbacujući stalni autoritet istine koju je Bog utemeljio u stvarnosti, razumu i otkrivenju, čovjek se postavio kao autonomni izvor istine”, dodaje Miceli. “A opet, čovjek je sam po sebi nerješiva dilema” i “mora priznati da postoje mnogi fenomeni koje njegov autonomni intelekt ne može objasniti”.
Ironično, primijetio je Miceli, sekularizam i sotonizam stoga idu ruku pod ruku. “Religija modernog sekularnog humanizma intelektualno je nemoćna zaustaviti jurnjavu u uvale okultizma. Doista, sekularni je humanizam jedan od glavnih uzroka oživljavanja religije sotonizma”, napisao je. Kao što je objasnio:
Očajavajući u svom razumu ili otkrivenju koje bi mu ovo područje učinilo razumljivim, čovjek je sam sebe uvjerio da može doći u kontakt s tajanstvenim, s nepoznatim, pomoću svojih emocija i svoje volje. Kako bi si pomogao u uspostavljanju ovog kontakta, čovjek se savjetovao s vidiocem, proricateljem sudbine, prorokom, čarobnjakom, medijem. Stoga čovjek više nije ni filozof niti je vjernik; postao je ateistički znanstvenik koji je krenuo u lov na duhove. Jer bez Boga razuma i otkrivenja, čovjek je osuđen na petljanje s dijabolizmom. Stoga, kako bi objasnio mnoge fenomene koji izmiču racionalnim zakonima, čovjek pribjegava tapkanju po stolu, spiritualistima, vješticama, seansama, jogi, Mističnoj crkvi kozmičkih vibracija.
Ovo skretanje na mračnu stranu ima i političke posljedice, upozorio je Miceli, jer
kad je istinski Bog prognan iz čovjekova društva, novi se bogovi žure kako bi ga nadomjestili. Ali možda ono što danas nije jasno vidljivo jest da kad čovjek prihvati nove bogove u svom prakticiranju okultnog, on također nužno donosi oživljavanje politika drevnog paganizma. Normalan razvoj štovanja poganskih bogova bilo je stvaranje božanske države koja je počivala na teologiji kontinuiteta, to jest, na nijekanju razlike Stvoritelj-stvorenje. Poganska teokratska država mogla je oduzeti živote svoje djece, ili bilo kojeg drugog člana, kao žrtvu bogu države. Štovatelji Moloha naredili su svojim sinovima i kćerima prolazak kroz vatru kao oblik žrtve i kušnje. Stoga Božje zabrane Izabranom narodu protiv obožavanja okultnog nisu bile samo sredstvo moralne zaštite ljudskih života od izopačenih praksi, već i sredstvo ograničavanja moći svemoćnih političkih vladara koji su teoretski bili nesputani ograničenjima ograničenih, razumnih ljudi i mogli su neselektivno oduzimati ljudski život u ime boga Moloha.
Vjera u bilo koju verziju Moloha “rađa” “čovjekocentričan, opresivni, demonski poredak”, napisao je Miceli, naime
totalitarnu državu. Moderni svijet posvuda podliježe pred moći takve Molohove države. Jer sekularni, racionalni i okultni humanizam poriče postojanje bilo čega stvarno transcendentnog, višeg od ljudskog glasa ili autoriteta kojem je stalo. Sekularni i okultni humanisti složni su u poricanju istinskog Boga. Oni su složni u diviniziranju čovjeka, sekularisti putem znanosti, okultisti putem demonskih moći. Oba potražuju moć. Sekularisti potražuju političku moć u ime čovječanstva; okultisti potražuju moć podzemlja u ime čovječanstva… I oba se naposljetku udružuju kako bi stvorili super-instrument moći, modernu svenadležnu državu koja zahtijeva apsolutni autoritet nad životom i smrću svakog građanina.
“Sumorna lekcija koju treba naučiti jest da religija koja obećava napredak u slobodi, znanosti, obrazovanju i socijalnom blagostanju, bez vjere u transcendentnog Boga, ne može proizvesti sekularnu utopiju”, upozorio je ispravno Miceli:
Sanjalački ljudi prosvjetiteljstva stvorili su državu Moloha koja je vladala Vladavinom terora i gurnula Europu u nacionalističke ratove koji su doveli do apoteoze cara-boga, Napoleona. Neizlječivi optimisti-racionalisti devetnaestog stoljeća proizveli su svjetovne bogove i arhitekte totalitarnih Moloha — Marxa, Lenjina, Staljina, Maoa — imperijalističke tiranije komunističke Rusije i Kine. Molohove države rase i krvi stvorili su naci-fašistički tirani, Hitler i Mussolini.
Molohove države su se također formirale u Zapadnim zemljama, primijetio je Miceli, putem politika promicanja masovnih pobačaja, što otkriva
naciju koja je uzurpirala Božju moć nad životom i smrću. U ime svojih novih sekularnih bogova, Napretka i Slobode, titula koje su lažni paravani za Pobunu i Razuzdanost, mnoge bivše kršćanske nacije tjeraju svoje sinove i kćeri kroz demonsku vatru žrtvenog ubojstva.
Kao što je Miceli raspravljao, “Krist ili kaos“, kako propovijedaju i katolici i protestanti, nije puka pobožna floskula. Američko-izraelski politički teoretičar Yoram Hazony također je dokumentirao kako slobodna Zapadna civilizacija ima svoje temelje u “hebrejskoj Bibliji”, koju su kršćani primili kroz vjeru u židovskog mesiju. Život bez Boga punog ljubavi, bilo da je izražen u sotonističkim ili sekularnim terminima, u konačnici služi “ocu laži“.
IZVOR: Andrew Harrod/FrontPageMag | Konzerva.hr
Vijesti
U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Vijesti
Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Vijesti
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!