Glavna poruka: Drugi svjetski rat se trebao izbjeći na svaki mogući način; molim Boga da se izbjegne Treći.

“Hitler” je sinonim za đavla u politici. Krajnjeg zla. Ako je netko “Hitler”, onda mora biti uništen bez kontemplacija. Ako postoje druge žrtve, ponekad stotine tisuća ili više, što se tu može? S “Hitlerom” se moralo završiti.

Sadam Hussein je bio jedan “Hitler”. El Assad drugi. Gadafi opet jedan drugi (uništen od Nobelovca). Prije ne mnogo vremena, Donald Trump je bio “Hitler”. I, ima tome već koju godinu, Putin je “Hitler”.

U trenutnoj geopolitici postoji fiksna koordinatna točka, koja se zove Adolf Hitler. Neosporna točka. Fiksna, nepokretna, referentna. Definiran dogmom moćnika kao zlo. Svaki skup razrađenih rečenica ili politički program djelovanja mora imati tu točku sa svojom bitnom karakteristikom nepomičnom, tako da sve što taj program izloži mora biti logički u skladu s rečenicom “Hitler je vrhovno zlo”.

Dolazi se do krizne situacije kada se netko usudi zapitati je li Adolf Hitler doista predstavljeni “Hitler”.

Zanima nas, u ovom trenutku u kojem živimo, prije svega prisjetiti se riječi poljskog veleposlanika u SAD-u Jerzyja Potocki[1] Jerzyja  12. siječnja 1939.:

“Postoji dojam koji sada prevladava u Sjedinjenim Državama obilježen rastućom mržnjom prema fašizmu, a posebno prema kancelaru Hitleru i svemu što je povezano s nacionalsocijalizmom. Propaganda je uglavnom u rukama Židova koji kontroliraju gotovo 100% radija, kina te dnevnog i periodičkog tiska.

Iako je ova propaganda krajnje gruba i prikazuje Njemačku što je moguće crnijom, posebno (po pitanju) vjerskih progona i koncentracijskih logora, ova propaganda je ipak iznimno učinkovita jer je ovdašnja javnost potpuno neupućena i ne zna ništa o situaciji u Europi.

Trenutno većina Amerikanaca smatra kancelara Hitlera i nacionalsocijalizam najvećim zlom i najvećom opasnošću koja prijeti svijetu. Situacija ovdje pruža izvrsnu platformu za javne govornike svih vrsta, za emigrante iz Njemačke i Čehoslovačke koji uz mnogo riječi i najrazličitijim klevetama huškaju javnost. Oni hvale američku slobodu za razliku od totalitarnih država.

Zanimljivo je primijetiti da je u ovoj izuzetno dobro isplaniranoj kampanji koja se vodi prije svega protiv nacionalsocijalizma, Sovjetska Rusija gotovo potpuno eliminirana. Sovjetska Rusija, ako se spominje, spominje se prijateljskim duhom i stvari su predstavljene na način da se čini da Sovjetski Savez surađuje s blokom demokratskih država. Zahvaljujući pametnoj propagandi, simpatije američke javnosti potpuno su na strani Crvene Španjolske.”

Nepobitne činjenice su da je Poljskom u prvom razdoblju Hitlerova uspona na vlast upravljao maršal Jósef Pilsudski, sve do svoje smrti 12. svibnja 1935. Pilsudski je bio za pregovore s Hitlerom i nastojao riješiti komunikacijski problem grada i regije Danzig (95% njemačkog pučanstva onda; današnji Gdanjsk) s Njemačkom. Godine 1934. Hitler i Pilsudski potpisuju mirovni pakt, posebno s ciljem zaštite od boljševičke opasnosti. Hitler će reći: “Za Poljsku je imalo smisla sudjelovati u barijeri protiv boljševizma.” “Svaka poljska divizija značila bi jačanje vojne moći protiv ne samo mogućeg, već sada značajno očitog napada boljševizma na Europu.” U govoru u Reichstagu 21. svibnja 1935. rekao je: “Priznajemo, uz razumijevanje i srdačno prijateljstvo pravih nacionalista, poljsku državu kao dom nacionalno svjesnog velikog naroda.” Prema ovom paktu o nenapadanju, obje su se zemlje dogovorile da svoje probleme rješavaju pregovorima i ne posezanjem oružanim sukobima. Na istu činjenicu Hitler je podsjetio Rooseveltu u svom pismu kao odgovoru na brzojav koji mu je poslao američki predsjednik u proljeće 1939. Pismo je javno pročitano pred Reichstagom; čitano preko radija milijunima slušatelja.

Kad je Piłsudski umro, zastave u Njemačkoj vijorile su se na pola koplja. Na pogrebu u Poljskoj bila je visoka njemačka delegacija. Međutim, nasljednik Pisludskog, maršal Eward Rydz-Smigly, izabrao je stranu neprijateljsku prema Njemačkoj: potpisao je Anglo-poljski vojni savez. Pretpostavlja se da je očekivao britansku vojnu pomoć, kojom će se odlučno oduprijeti Njemačkoj i zauvijek ušutkati njezine teritorijalne zahtjeve. Realnost je bila vrlo gorka: Poljska, zbog čije zaštite su saveznici navodno ušli u rat, na kraju je završila pod okupacijom Staljinovih trupa. Već (ili možda prije) saveznicima nisu bili toliko važni. Drugi veliki gubitnik rata bila je Njemačka, čije je stanovništvo desetkovano u neizrecivim patnjama svih vrsta. Uz tolike druge žrtve – u milijunima – posebno s cijelog našeg kontinenta.

Ne ulazeći u detalje – potrebne su knjige – tehnički gledano, katastrofu nad Europom i svijetom pokrenula je stvar koridora za Danzig. Materijalna zemlja koja je služila kao oporba projektu, Poljska, bila je razorena na nekoliko fronti, i različito napredovala u vrijeme velikog sukoba. Zlo za uništiti je bio Hitler, kojeg je morao razoriti svim sredstvima i ne pitajući za cijenu. U životima i patnjama svih vrsta.

Litva je danas, prije nekoliko dana, objavila da će prekinuti koridor prema ruskom teritoriju na Baltiku, u Kalinjingradu (u to vrijeme teritorij Istočne Pruske, koji je Njemačka izgubila Versailleskim ugovorom nakon Prvog svjetskog rata). Hmmm: to je kao objava rata Rusiji (štoviše, Lukašenko upravo to izjavljuje, 25. lipnja). Više od 30 godina potpisano je da se ovaj koridor ne može prekinuti. Sviđalo se to vama ili ne, spaja različite teritorije iste zemlje. Zanima li to Litvu? Je li to u interesu triju baltičkih zemalja, čija je ukupna populacija manja od 6 milijuna? Apsurdno je, njihovim građanima ne može biti do toga, naprotiv. Dakle, vaša vlada ne vodi računa o legitimnim interesima svog naroda (pretpostavlja se), nego o interesima drugih.

A sada se očekuje reakcija “Hitlera” Putina. Ako ovu akciju litavske vlade stavimo uz glasove britanskih i njemačkih generala koji pozivaju da se Rusija napadne nuklearnim oružjem, cijeli kontekst postaje jasan:

– Ukrajina gubi rat, i NATO to zna. Imati žrtve između mrtvih, teško ranjenih ili zarobljenih na tisuću dnevno, nepodnošljivo je. Prije nekoliko tjedana govorilo se o 200 poginulih dnevno. To znači 6.000 mjesečno. Ako su SAD u 10 godina u Vijetnamu imale 60.000 mrtvih, u tadašnjoj populaciji od 200 milijuna, zamislite nesrazmjernost ukrajinskih žrtava. To je pokolj koji mora prestati. Nadalje, vojno je nepodnošljivo nastaviti rat u ovim uvjetima.

– Biden se na početku rata hvalio, s rubljom po 200 dolara, da sankcije daju rezultate, da je njegova strategija, možda ne eksplicitno rečeno, da dovede do pada Putina zbog haosa koji je uslijedio u Rusiji, da će uroditi opipljivim rezultatima. Upravo suprotno: rublja je povezana sa zlatom, dolar tone u odnosu na rublju, ruski suficit već premašuje prošlogodišnje dobitke. Europa i Zapad općenito nisu svijet, dok Rusija ima barem pola svijeta za trgovinu i izdržati teret sukoba. U međuvremenu, ekonomska kriza s kojom se suočava Europa, ali i SAD, je nedokučiva.

Ovdje postoji sličnost sa situacijom Roosevelt – Hitlera 1939.: ni SAD ni Velika Britanija nisu mogli podignuti glavu od nedavno pretrpljene ekonomske krize. Njemačka je, s druge strane, smanjila nezaposlenost sa 40% prije Hitlerovog dolaska na vlast, na manje od 1%, zapošljavajući 7 milijuna Nijemaca. Rat je, koliko god morbidno zvučao, bio “izlaz” za SAD, a ne za Njemačku.

Ali između Hitlera i Putina postoji ogromna razlika: Hitler nije imao nuklearno oružje; Rusija ih ima, također hipersonične i vrlo učinkovite. S Hitlerom je bilo lakše ući u rat, s Putinom, hladnokrvnim igračem kakvih malo ima, preopasno. Osim, da, želje da se svjetska populacija možda smanji za kojih 90%.

Ovdje je, molim te Bože, da se Putin i Rusija općenito ne daju uvući u nuklearni rat. Situacija je toliko dramatična da govorimo o neto opstanku.

Ne očekujem ništa od općenito evropskih naroda. Ne očekujem ništa od ljudi koji su onim gore dopustili da im začepe usta kroz dvije godine, vjerujući da je maska veći izum od vatre i točka, sposobna da nas spasi od tako opasnog virusa. Da su im dopustili da eksperimentiraju s njima po hiru onih koji su ih zatvorili. Što možete očekivati ​​od ljudi koji su 90% vjerovali Gatesu i Sorosu itd.? Ne morate biti biokemičar ili poznavati ARMn da biste shvatili da netko tko vas ne voli u tako važnim stvarima, neće vas voljeti ni u drugima. Ali Španjolci, Talijani, Portugalci, Francuzi, Nijemci…, pa i istočnije… poslušali su. Hoćete li sada čekati da se bune ili nešto poduzmu suočeni s ovom dramom i vrlo ozbiljnom neizvjesnošću? Isto u mnogim drugim vrlo ozbiljnim pitanjima: obitelji, života, tradicija…

Ne. Ovo je borba između dobra i zla. Ovo je duhovna borba, a samo Bog može pobijediti zlo. Ovo je pismo upućeno petorici pravednika, da bi se po njima moglo izbjeći uništenje Sodome i Gomore, kao što u svoje vrijeme Bog poruči Abrahamu.

Milenko Bernadić, suradnik iz Šanjolske

[1] Weber, Mark, “President Roosevelt’s Campaign to Incite War in Europe: The Secret Polish Documents,” The Journal of Historical Review, Vol. 4, No. 2 , Summer 1983, pp. 136-137, 140