Connect with us

Vijesti

Hitrec: EUROSONG Ne damo Hrvatskoj! Pesničari i desničari…

Published

on

Svibanj 2024. ide dalje… Prohladna večer u Zadru, možda najvažnijem gradu u hrvatskoj povijesti. Gradu koji poznajem kao svoj džep, od ranih pedesetih kada je bio u ruševinama nakon bomba savezničkih zrakoplova, do vremena kada  je drugi put čudesno oživljen, privlačan, zanosan.

Kažem drugi put: prvi put su ga razorili križari za račun Venecije (ona njima brodove, oni njoj Zadar), kao što znate – prenosimo s HKV-a.

U Zadru je sezona već u punom jeku, trčkaraju azijski turisti Kalelargom, gužve još ipak podnošljive, ali ne i buka koja odnekud dopire u petak navečer, slavi se na sve strane, ne znam jesu li to maturalne zabave, dečki skockani, djevojke tako lijepe da bi svaka od njih mogla biti miss svijeta, ili barem pratilja.

Pune kavane, pa i ona u blizini zadarskog Kazališta lutaka poradi kojega sam i došao, na premijeru „Andersenovih priča“, mjuzikla davno praizvedenoga u Trešnji, po mojem libretu sjajnu glazbu skladao Alfi Kabiljo, u glavnim ulogama tada Višnja Babić i Robert Bošković, a isti taj Bošković sada je režirao glazbenu dramu u Zadru, dvadeset godina stariji, koristeći sve vrlo dobre tehničke mogućnosti pozornice teatra koji je postao zaštitnim znakom kazališne umjetnosti u Zadru, s dugom tradicijom i stalnim rastom (ravnateljica Iris Pavić Tumpa).

Rezultat više no odličan, preplet živih glumaca i lutaka. Moram reći da se već dugo nisam osjećao tako dobro u kazalištu. Sa mnom moja Višnja, sada ravnateljica Trešnje, u „njezinoj“ ulozi u komadu Irena Bausović Tomljanović, a Andersena glumi (i pjeva) vrsni Lino Brozić. Zbog nekih teškoća s nama nije stigao u Zadar Alfi Kabiljo, šteta, naš Lloyd Webber, odnosno Webber je engleski Kabiljo. No, Kabiljo je na telefonu, prenosimo mu dojmove, zadovoljan je. A da nisu samo naši dojmovi, potvrđuje sutradan kritika u Zadarskom listu, najbolja moguća.

U subotu na Ugljanu, sentimentalno putovanje iz Preka, pa iznad Kali do Kukljice gdje je jezikoslovac Babić imao skromnu kuću, a tri njegove kćeri cijela ljeta trčkarale i kupale se, automobila nije bilo, ni divlje ili nešto pitomije gradnje, na terasi svirao bend iz Bratislave s frontmenom Lehockym, koji postade legendom u Slovačkoj. Kuću (kućicu) jedva pronalazimo, zastrta novogradnjama jedva je prepoznatljiva. No da, i ja sam davnih dana ljetovao na Ugljanu, uglavnom u Kalima, ali jednom i u Kukljici, u kući mesara Martinovića, gdje se naravno dobro jelo. Nisam tada poznavao Babiće, a puno poslije sudbina nas je povezala i sada smo tu gdje jesmo.

Na otoku se ne osjeća dolazak sezone, uglavnom je sve pusto, samo stariji ljudi lutaju rivom, jedina mladost koju vidim skupina je biciklista, na prolazu. Ali ni izbliza toliko pusto kao u Lici, kamo svraćamo na povratku u Zagreb – od Otočca vozim prema Vrilu Gacke i mislim si, Bože moj, kakva Švicarska, pa Švicarska nije ni upola tako lijepa kao ovaj lički krajolik, koji promiče pokraj nas kao priviđenje iz snova. A čovjeka u tom raju teško je vidjeti, pakao demografskoga sloma nigdje u Hrvatskoj nije tako očit, tako tužan.

Vraćamo se na autocestu. Na obavijesnom semaforu ponad ceste piše: rim tim tagi dim. Dobro, dajem gas, stići ćemo na prijenos Eurosonga. I stigli smo. Mačak Mak mijauče, čeka prijenos, zna da Marko kodnog imena Baby Lasagna voli mačke, pas Tor već laje na članove žirija, veli da ne će biti dobro jer je žiri talac međunarodne urote, da ne velim mafije.

Pokazuje se da je pas bio u pravu, Hrvatska jednostavno ne smije pobijediti, unaprijed je zaključeno, ma što misle ti Hrvati da su uhvatili Boga za bradu, ma tko su oni, a nisu nas ni potkupili. Osim toga, taj njihov Marko, šapuću među sobom, nije samo Hrvat, nego i katolik, štoviše praktični katolik, nije sotonist ni muškoložnik, nije ni rodno rastrojen, pa ne ćemo valjda toga makar ga publika obožava, idemo radije na onu kokoš sa suknjicom koja nije ni on ni ona nego Oni. I tako, na kraju srebrna medalja, ko šljivi publiku. Osim toga previše je taj Marko nekako identitetski nastrojen, pa ti tabletići tko zna iz koje selendre, pa ta neka ljestvica u pozadini, navodno istarska. Ne damo Hrvatskoj! Blaženi žiri, biran iz redova onih koji nisu shvatili da (naglo) prolazi era represivne globalizacije, političke korektnosti i rodne ideologije, rasvjetnih efekata i glazbenih defekata, a dolazi novo staro normalno. Nadajmo se.

Da će pobijediti Švicarska znao sam unaprijed, imam svjedoke, a nešto se razumijem i u politiku. A sve je politika. Eurosong ove godine omotan politikom, u dvorani i izvan nje. Nema Rusije, ima Izraela. Zašto ima Izraela koji ubija Palestince i njihovu djecu iz dana u dan, utjeruje ih kao ovce u sve manji prostor? Ali time valjda ne krši međunarodno pravo, nego „brani Izrael“. Podsjeća to na američku povijest i genocid nad Indijancima. Ljudi su u dvorani i izvan nje dobro razumjeli, a ona međunarodna mafija odmah ih proglasila antisemitima i propalestincima, neku etiketu im moraju prilijepiti, ne pada im na pamet, je li, da je riječ o antiratnim prosvjedima, prvenstveno, pa zato je Rusija isključena.

Osobno, nemam ništa protiv rata. Štoviše. Kada nešto kupujem – kupujem na rate.

Dosta o tome, dosta i nategnutih navodnih duhovitosti. Nije vrijeme. Poslije Eurosonga listam novine koje nisam dospio pročitati, jer je teško voziti i čitati novine. Smiruju se strasti nakon izbora, ne na Euru nego nakon parlamentarnih u Hrvatskoj. Ljevica se tuče po glavi, traži uzroke neuspjeha, poraza u kojemu se nije znala dostojno ponašati, ne zna onu – u pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. Jadno, a najjadnije ono da se Hrvatska vraća u četrdeset prvu. Gdje je krepala tekuća ljevica?

U lošim procjenama, u unekoliko dobroj strategiji histeriziranja, ali ta je potrošena u nekim davnim ciklusima. Možda bi ponešto upalila da u euforiji rijeka pravde nije posegnula za ideološkom prtljagom iz komunističkoga doba i tako se pokazala u pravom svjetlu, u svjetlu koja hrvatskom narodu znači tamu. Početak kraja za nemuštu ljevicu bila je ona parada na Trgu sv. Marka kada je pokazala – pesti. Crvene pesti. Iz one šarmantne pjesme „Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stišćemo pest“. Ma jest, tu je krenulo.

Narod se zamislio, pa kvragu, ne će nas valjda opet prevariti, još ako dobiju unutarnje poslove mogli bi nas tući, hapsiti i tako dalje. Povratak u divljinu. Osim toga, imamo mi Internet pa tražimo što ta pest znači, recimo u Cambridge Dictionaru. Kažu ondje da riječ pest imenuje insekta ili malu životinju koja ima negativan učinak na ljude. A opet, ako oni, ljevaci, stišću pesti, možda ih tako uguše, vrag zna, komplicirano je to. Možda su ipak s pravom nesretni. Žiri je bio na njihovoj strani, ali ne i glasovi publike.

U svemu, ljevica i ultraljevica odigrale su krivo, i to mi je žao, kao čovjeku kojemu ništa nije strano. Osim amaterizma, diletantizma i fanatizma, histerije i prenemaganja. I dovele tako te ljevice u nezgodan položaj prezidenta Milanovića kojemu kao da nije dosta klizište na Pantovčaku, nego je još morao on, samoproglašeni mandatar nove Vlade dati potpis poludesnom mandataru koji mu je donio i više potpisa nego što je trebao, a među potpisima i domovinski i manjinski, čudo jedno. Što se događalo u četiri (?) oka, nije poznato, ali može se pretpostaviti, uglavnom svi ostali živi i zdravi, jedan je možda malo šmrcao od tuge, ali tako je to. Vražja politika. Je li prezidente tražio potpis na ćirilici i nije ga našao, ne znam. A Pupovcu je kao zadnja linija obrane ostao list Novosti koji se, veli, ne smije dovesti u pitanje. A kako su se Novosti same dovele u pitanje, znamo. I zašto je prvi uvjet Domovinskoga pokreta bio da u vlast ne uđe SDSS, i to znamo. Jerbo se SDSS sam doveo u pitanje. Imao je Domovinski još svojih želja, neke su uslišane, neke nisu, i sada u politici nepismeni a vrlo gorljivi svaljuju na domovince drvlje i kamenje. Tako je to. Poraženi i njihovi medijski poslenici imaju još samo jednu nadu – da će se poludesno-desna Vlada brzo raspasti. Na tome će se naravno zdušno raditi iznutra i izvana, ali ako bude imalo mudrosti ne će se dogoditi, barem ne brzo kako misle.

A i ta floskula da je Domovinski pokret ultradesni, potvora koju prenose ultralijevi, ne drži vodu. Ali ima utjecaja na bedake koji još žive u prošlosti, pa kada se za koga kaže da je desničar, odmah vrište od užasa i traže da ga se hapsi. Lepoglava! Desničar može biti u zapadnoj Europi, ma neka ga, ali ne u Hrvatskoj gdje je to strašno, a moralo bi biti i kažnjivo.

U stvari, onako pojednostavljeno, u Hrvatskoj postoje samo pesničari i desničari. A svako pojednostavljivanje je podosta blesavo. Ono što u zbilji postoji je hrvatski narod u hrvatskoj nacionalnoj državi sa svim svojim sjajnim svojstvima koja su mu omogućila da opstane, i sa svim svojim manje sjajnim svojstvima koja su skrivila da bolje i više ne napreduje, i da s vremena na vrijeme ne pusti mozak na pašu, što vukovi dobro koriste. Hoću reći, Hrvati za razliku od mnogoljudnih moraju uvijek biti koncentrirani. I spremni. Između ostaloga spremni na podmetanja i spremni na pariranje podmetanjima, ali za tu vještinu trebaju biti dobro obaviješteni.

Evo primjera, za kraj, nije baš neki, ali neka se nađe. Primjera iz polja književnosti. Ne bih ni ja znao za nekakvu antologiju hrvatske proze koju je skrpala ona gospođa koja prikazuje knjige na nacionalnoj televiziji. Kažem da ne bih znao, da nije jedan od uvrštenih podlegao taštini, pa naveo sve uvrštene, listom ljevičare, orjušane i post (?) jugoslavene (s ponekom neutralnom iznimkom) te bi oni trebali predstavljati cvijet suvremene hrvatske proze. A i novac je valjda stigao od hrvatske države, nego kako. Bez obzira na to što je očito riječ o „autorskoj“ antologiji, što je previše – previše je. Da ne velim kako spomenuta gospođa i inače arbitrira, ah, nekako kao žiri na Eurosongu. S tim da je publika otkrila manipulacije spomenutoga žirija, a ove rečene književne uglavnom ne će, jer slabo čita.

Baš kada kanim završiti ovu kolumnu, stiže vijest da je umro Luko Paljetak. Zakoniti nasljednik starih dubrovačkih pjesnika, Džore Držića i Ivana Bunića, tradicionalan i moderan u isti mah, samosvojan, fascinantan umjetnik koji je tezoro hrvatske književnosti ispunio zlatom pjesničke i ne samo pjesničke darovitosti. Ostaje zapisanim kao jedan od najvećih koje smo (ikada) imali, majstor stiha, ponos hrvatskoga jezika, ali i vješt prevoditelj s nekoliko stranih jezika, vječno nagnut nad pisaćim strojem, jer je računalo prezirao. Siromašan u djetinjstvu, vjerojatno i u mladosti, iz dubrovačkoga užarenog potkrovlja stigao je do vrhunaca slave u književnom svijetu. A ovjekovječio je i dubrovačke mačke, djeca su obožavala njegove stihove. I da zaokružim početak ovoga teksta – Luko Paljetak je i te kako bio povezan sa Zadrom, kao student, ali i poslije kao autor u zadarskom Kazalištu lutaka, lutkarstvo mu nije bilo nepoznato, štoviše, i tu je bio majstor.

Ima smrti poznatih i nepoznatih koje čovjeka ostavljaju više ili manje ravnodušnim. Mene je smrt Luka Paljetka pogodila u srce, premda nismo bili prijatelji niti se često viđali. A znao sam što se sprema, prije nekoliko tjedana nazvao sam ga zbog neke banalne stvari, ne znajući da je teško bolestan. Ne krećem se u književnim krugovima, nisam saznao. I onda mi Luko na telefonu kaže o čemu je riječ, o dijagnozi od koje prolaze trnci. Pokušavam ga ohrabriti, pa ti si fajter, kažem, sve će biti dobro. Tek da nešto kažem, iako mi je jasno da razgovaram s čovjekom na samrti, još lucidnim. Laka ti hrvatska zemlja, Pjesniče.

Hrvoje Hitrec/HKV

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Vijesti

Sporazum WHO-a o pandemiji poražen, barem za sada

Published

on

Pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove WHO-ovog sporazuma o pandemiji i amandmana na Međunarodne zdravstvene propise prije krajnjeg roka 24. svibnja, ali neki kritičari prijedloga upozorili su na preuranjeno slavlje – piše Michael Nevradakis Ph.D., u The Defender.

Građani SAD-a: Zahtijevaju od Kongresa da istraži skokovito visoke stope smrtnosti

Ovaj je članak izvorno objavio The Defender — web mjesto za vijesti i poglede Children’s Health Defense.

Pregovori za predloženi “sporazum o pandemiji” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – ili “ugovor o pandemiji” – i izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) nisu uspjeli, barem za sada.

New York Times je izvijestio da pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove dvaju dokumenata prije 24. svibnja, krajnjeg roka za razmatranje i glasovanje na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini koja se održava ovaj tjedan u Ženevi, u Švicarskoj.

WHO je rekao da su prijedlozi namijenjeni pripremi za “sljedeću pandemiju”.

Ali kritičari su prijedloge nazvali globalnim “grabežom moći” koji je prijetio nacionalnom suverenitetu, zdravstvenoj slobodi, osobnim slobodama i slobodi govora, dok su promicali rizična istraživanja o stjecanju funkcije i “zdravstvene putovnice”.

“Sporne točke”, prema The Timesu, uključivale su “pravičan pristup cjepivima i financiranje za uspostavu sustava nadzora”.

Umjesto razmatranja kompletnog skupa prijedloga iz oba dokumenta, skromniji “konsenzusni paket [IHR] izmjena” bit će predstavljen ovaj tjedan, prema predloženom tekstu Radne skupine za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ( WGIHR).

Tekst ne predstavlja potpuno dogovoreni paket izmjena i dopuna i namijenjen je pružanju pregleda trenutnog statusa i napretka rada WGIHR-a. …

Mandat supredsjedatelja i Ureda WGIHR-a sada je završio, ali mi smo spremni podržati sljedeće korake dogovorene na Sedamdeset i sedmoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, uključujući olakšavanje daljnjih rasprava ako se tako odluči.

U konačnom izvješću Međunarodnog pregovaračkog tijela (INB) za “sporazum o pandemiji” od 27. svibnja stoji “INB nije postigao konsenzus o tekstu”.

Mary Holland, izvršna direktorica Children’s Health Defense (CHD), pripisala je globalno protivljenje prijedlozima WHO-a za njihovo zatvaranje. Za Defender je rekla:

Ogromno je priznanje građanskom djelovanju što su ugovor i propisi WHO-a očito propali. Iako su delegati Svjetske zdravstvene skupštine još uvijek uključeni u pregovore u zadnji čas, izvan odobrenih procedura nemaju konsenzus da krenu naprijed s pravnom infrastrukturom za provođenje operacija COVID-a.

Ovo je sjajna vijest za građane svijeta i pokazuje nam koliko možemo biti moćni kada kreativno radimo zajedno.

Times je izvijestio da pregovarači planiraju tražiti više vremena. Prema Straits Timesu, “zemlje su izrazile obvezu da će nastaviti gurati za postizanje sporazuma.”

Otvarajući Svjetsku zdravstvenu skupštinu u ponedjeljak, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sugerirao je da će se nastaviti napori da se dovrše dva prijedloga.

“Svi bismo željeli da smo uspjeli postići konsenzus o sporazumu na vrijeme za ovu zdravstvenu skupštinu i prešli cilj”, rekao je Tedros, u primjedbama koje citira The Straits Times. “Ali ipak ostajem uvjeren da hoćemo, jer gdje postoji volja, postoji i način.”

Internistica dr. Meryl Nass, osnivačica Door to Freedom – organizacije koja radi na odbijanju prijedloga WHO-a – pozdravila je vijest i sugerirala da su napori WHO-a nepovratno propali.

“Ugovor je sklopljen”, napisao je Nass na Substacku. “Ništa u ugovoru ne može ustati iz pepela pregovora o kojima će se glasovati ovaj tjedan.” Vijest je okarakterizirala kao pobjedu u “prvoj rundi” “u ratu demokracije protiv jedne svjetske vlade”.

Prijedlozi WHO-a se ‘odvijali kroz laži i prikrivanje’

Pregovori su propali unatoč naporima Tedrosa i drugih da uvjere pregovarače i države članice WHO-a da se dogovore o dva teksta na vrijeme za glasovanje na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.

Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u siječnju, Tedros je upozorio na prijetnju pandemije koju predstavlja još nepoznata “Bolest X” i rekao da nam sporazum o pandemiji “može pomoći da se pripremimo za budućnost na bolji način jer se radi o zajedničkom neprijatelju.”

U ožujku je više od 100 bivših svjetskih čelnika, uključujući bivšeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva Tonyja Blaira – zagovornika “putovnica cjepiva” i digitalne osobne iskaznice – potpisalo pismo u kojem poziva države članice WHO-a da završe pregovore o “sporazumu o pandemiji”.

Dužnosnici Bidenove administracije koji su pregovarali u ime SAD-a također su se zalagali za finalizaciju dvaju dokumenata.

Loyce Pace, pomoćnica tajnika za globalna pitanja u američkom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga, rekla je za The Times. “Mi u javnom zdravstvu shvaćamo da bi nova pandemija doista mogla biti iza ugla.”

U prosincu 2023. Pace je svjedočila pred Kongresom u prilog ta dva dokumenta. “Samo je pitanje vremena kada će se svijet suočiti s još jednom ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju”, rekla je, ističući ulogu SAD-a u izradi nacrta nekih od predloženih izmjena IHR-a.

Ali prema Nassu, cijeli projekt pripravnosti na pandemiju pokrenut je kroz “laži i prikrivanje”.

“Globalisti su stvorili pravne dokumente prepune eufemizama i kitnjastog jezika, uvijek prikriveni kako bi sakrili prave namjere dokumenata”, rekla je. “Ali prozreli smo ih i nismo im dopustili da se izvuku.”

Nass je napisao da je “konsenzus” o prijedlozima IHR-a koji su dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj skupštini “cvjetni, a ne smisleni jezik”.

Postoji jedna iznimka, rekao je Nass. Osvrćući se na članak 5 amandmana na IHR, primijetila je da su “pregovarači dobro govorili državama da nadziru svoje građane i bore se protiv dezinformacija”

Cijeli članak pročitajte ovdje

Continue Reading

Vijesti

HITNO UPOZORENJE: Jemenski Hutiji su upravo izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u CRVENOM MORU

Published

on

Pobunjenička skupina preuzela odgovornost za napad nakon što je izvijestila o 16 ubijenih u američko-britanskim napadima na pokrajinu Hodeidah.

Jemenski Hutiji kažu da su izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u Crvenom moru kao odgovor na smrtonosne američke i britanske napade na Jemen – navodi Al Jazeera.

Houthi pristaše marširaju obilježavajući godišnjicu jemenskog jedinstva u Sani, Jemen, 22. svibnja 2024. [Osamah Abdulrahman/AP Photo]

Vojni glasnogovornik Houthia Yahya Saree najavio je napad na nosač Eisenhower u petak; grupa je ranije tvrdila da je najmanje 16 ljudi ubijeno u američkim i britanskim napadima na provinciju Hodeidah, što je najveći javno priznati broj mrtvih u višestrukim rundama napada zbog napada grupe na brodove.

Posljedice napada u četvrtak objavljene su na televiziji Al Masirah, kanalu pod kontrolom Hutija, koji je emitirao video koji prikazuje ranjene civile koji se liječe u Hodeidi. Izvještava se da su najmanje 42 osobe ozlijeđene.

"Američko-britanska agresija neće nas spriječiti da nastavimo s našim vojnim operacijama u potpori Palestini", rekao je Houthi dužnosnik Mohammed al-Bukhaiti na X, upozoravajući da će pobunjenici "eskalaciju dočekati eskalacijom".

Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) priopćilo je na X da su napadi na 13 Houthi ciljeva "uspješno uništili" osam letjelica bez posade, ili dronova, u područjima pod kontrolom Houthia u Jemenu i iznad Crvenog mora.

MOŽDA JE SAV PAKAO TU UPRAVO da bi se pustio s lanca (Zamislite zasad samo da ga je generirala AI) prema X profilu Matt Wallace-a

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved