Društvo
Hitrec: Mladima su priče o Titu i Pilatu nejasne, a Uskrs sveden na mladi luk i šunku
Gledajući ovih blagdanskih dana hrvatsku televiziju, prepunu baštinskih i crkvenih slavlja, uskrsne čestitke državnih (o)vrhovoditelja i opću narodnu raznježenost u slici i riječi, odjednom mi se učinilo da nismo uzalud uradili što jesmo, mi koji smo zemlju preveli iz bezbožnoga komunizma u neku vrst slobode, makar s kojekakvim ograničenjima, lutanjima i patuljastim politikama. Samo oni koji su živjeli u olovnim vremenima mogu razumjeti što govorim, mladima su priče o Pilatu i Titu nejasne, daleke i nevažne. I Uskrs je većini njih sveden na rotkvice, mladi luk i šunku, kao sve više i njihovim roditeljima, a duhovnu dimenziju čuvaju još samo jaja, kao simbol novoga početka svemira.
Dotle se Putin razdivljao, sjedinio u sebi sve vrline čudovišnih uzora, ubija ljude i gradove, ubija djecu i sve je bliže naslovu najvećega zločinca u 21. stoljeću, barem za sada, ako ga neki zavidnik poslije ne nadmaši. Neupitni je broj jedan, zbog njegove “specijalne misije” Ukrajinci ne će moći smisliti ne samo Putina i putinovce nego i Ruse uopće, barem u idućih stotinu godina. Odmiču se od njega i oni koji to čine nevoljko, samo u Srbiji stječe to veći ugled što je bješnji. Navodno ga podržava osamdeset posto Srbijanaca, više nego Rusa.
Našli su novoga vožda koji će ih napokon odvesti na toplo more, nakon što su njihovi devedesetih “omanuli”, sfušali, sanjaju kako će Hrvatsku denacificirati, odrezati joj jezik i velik dio teritorija, a ako Bog da i cijeli, sve kako stoji u uputniku (kurikulu) drugoga memoranduma za koji nesretni sadanji “vladari” Hrvatske ili ne znaju ili ne haju, kao što polovicom osamdesetih prošloga stoljeća nisu “hajali” zblenuti komunistički vlastodršci u Hrvatskoj, pa im je Tuđman morao ondašnji memorandum prevesti na hrvatski i protumačiti.
Glede Tuđmana, bliži se svibanj u kojemu je rođen prije stotinu godina. Kako će proslaviti stranka koju je osnovao kao polugu za stvaranje hrvatske države, ne znamo. Navodno proslavu priprema Matica hrvatska, što je u redu, Tuđman je bio istaknuti matičar u vrijeme Proljeća. Valjda će nešto prirediti i HAZU, Tuđman bijaše akademikom, i red je. Sprema li se, recimo, Institut za povijest, ne zna se, ili slične ustanove. Ono što se zna, a prijeti velikim skandalom jest akcija veterana, utemeljitelja i suradnika Franje Tuđmana iz vremena stvaranja pokreta ( i države), ljudi nazbilj koji su željeli obljetnicu rođenja proslaviti kako bi Franjo htio – s narodom.
Ljudi od imena, od ugleda i odličja, u ovom trenutku zbunjene Hrvatske poslali su pisma Hrvatskom saboru, Gradu Zagrebu i na još nekoliko adresa, u želji da stoti rođendan proslave u sabornici (odbijeno), sa zahtjevom da prirede veliko slavlje na Trgu bana Jelačića (odbijeno, zelenocrveni beamteri zagrebački htjeli su znati tko će pjevati, što im je jako važno, te tko će govoriti, kao da smo u olovnim vremenima ili u filmu Tko to tamo peva). Pa je i to, čini se, palo u vodu, skupa s narodom, hrvatskim narodom, koji bi takvu svečanost sigurno rado prihvatio i pribivao u velikom broju. Tako su veterani pokreta koji je doveo do uspostave moderne hrvatske države od te iste države tretirani kao suspektni smutljivci od kojih se valjda svašta može očekivati, pa je bolje spriječiti ih na vrijeme da bude reda i mira, da ne bude slučajno prijeđena crvena nadpartijska crta ili nedajbože politička korektnost. I da budem osoban (o tome će se još čuti), ta je linija odbila dati novac za projekt igranoga filma “Tuđman u Oluji”, koji je trebao biti dio obilježavanja stote obljetnice. Država ne da novac, daje samo za havcuntarije. Film će ipak biti snimljen, u igrano-dokumentarnoj verziji. I prikazan u mnogim hrvatskim gradovima. Tako država šalje Tuđmana u niskobudžetnu produkciju. Ništa tu nije slučajno.
Nego, u filmu će biti plasirani Tuđmanovi govori na postajama Vlaka slobode od Zagreba do Splita, u Karlovcu, Kninu i drugdje. Pa kada malo razmislim, a poznavajući svaku rečenicu tih govora, posve mi je jasan zazor vladajuće garniture u ovo doba, budući da je Tuđman na tom putovanju govorio iz duše i srca hrvatskoga naroda koji je toliko godina tavorio u prognaništvu i sada se vraća kući, u svoj dom (makar i razoren), u svoje dvorište (iz kojega je sve opljačkano). Pa je Franjo u strastvenim istupima ponekad prešao danas svetu i posvećenu granicu političke korektnosti, nazivajući stvari i srpske teroriste pravim imenom. Slava Tuđmanu.
I njegovim generalima, koji u tom trenutku nisu ni sanjali da će biti razapeti, uhićeni, degradirani. Junaci Domovinskoga rata, zapovjednici trijumfalne vojske, početkom 21. stoljeća odvedeni u haaške ćelije.
Sada su se, slobodni, našli na skliskom terenu u svezi s Perkovićem i Mustačom, osuđenima u Njemačkoj i potom potresenima u Glini. Navodno su mnogi od rečenih zapovjednika u Domovinskom ratu potpisali, supotpisali molbu predsjedniku države, to jest Milanoviću, da zatočene oslobodi i priredi domjenak u Slovenskoj. Stvar je doista delikatna. U Perkovićevu slučaju vraća mi se misao na Josepha Fouchea koji se u vrijeme francuske revolucije pridružio žirondincima i glasovao za kraljevu smrt na giljotini, pa zatim montanjarima i teroru u Lyonu, Direktorij ga nakon pada jakobinaca počastio mjestom ministra policije, za Napoleona je ministar unutarnjih poslova, u vrijeme druge restauracije ostao na položaju. Slično i Perković, u komunističko doba progonitelj Hrvata, u samostalnoj hrvatskoj državi stavio se na raspolaganje i učinio štošta korisno.
Mustač je druga priča, bio sam nazočan kada ga je Degoricija nudio Tuđmanu i sjećam se predsjednikova izraza lica, ali i geste kojom je dao do znanja da Mustača ne želi. A ipak ga je, čini se, rabio kada je trebalo. Nije sve tako jednostavno kako se čini onima koji nisu bili u grotlu tadanjih događaja. Zadnje vijesti kažu da se neki generali ograđuju. Zanimljiva dvojba svakako. Jesu li se spomenuti udbaši iskupili za svoje grijehe? A što je s onima javnosti nepoznatima, koji su u samostalnoj Hrvatskoj isprva oprezno izmiljeli iz kanalizacije, a onda se sve hrabrije uključili u “društveni život”i sada se njihovo tiho djelovanje može posvuda zapaziti.
Ipak se kreće
Šalje mi sveučilišna profesorica, jezkoslovka dr. Sanda Ham sliku korica i jedne unutarnje stranice udžbenika za hrvatski jezik Hrvatska krijesnica, autorica Slavice Kovač i Mirjane Jukić. U čemu je posebnost toga udžbenika? Usvojio je i đacima prenio nove riječi koje (skoro) svake godine rađa natječaj “Jezika” i nagrađuje ih. Tako autorice udžbenika sugeriraju djeci da pišu (i govore) uspornik, a ne ležeći policajac, da za riječ bookmarker sada postoji hrvatska riječ straničnik, za tablet zaslonik, za emotikon osjećajnik, za touch screen – dodirnik.
Hrvoje Hitrec/HKV
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti3 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti4 dana agoSpomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti2 tjedna agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti2 tjedna agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti3 tjedna agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA