Connect with us

Vijesti

Hoće li nadolazeća konklava presuditi Europi?

Published

on

Kada uđu u Sikstinsku kapelu kako bi izabrali nasljednika na Petrovu prijestolju, europski kardinali nosit će na svojim ramenima veliku odgovornost za sudbinu svoga kontinenta, koji se suočava s izazovima bez presedana od vremena Crkve prvih stoljeća. U trenutku kada neki predviđaju da bi Europa uskoro mogla postati nevažna zbog sve veće važnosti globalnog Juga — gdje Crkva najbrže raste — ona i dalje ostaje, kao institucionalno i teološko težište, ključni čimbenik u ishodu konklave – piše Solène Tadié u ncregister.

Solène Tadié

Trenutno, s 53 od 135 kardinala s pravom glasa koji dolaze iz Europe — od kojih su trećina Talijani — njihove kolektivne prioritete i zabrinutosti oblikovat će ne samo izbor sljedećeg pape nego i smjer Crkve u svijetu koji se brzo mijenja.

Međutim, postaje jasno da europski blok više nije ujedinjen. Podjele oko nasljeđa reformi pape Franje i odgovora Crkve na različite manifestacije sekularizma odražavaju dublje kulturne i teološke prijepore. Europski kardinali suočit će se s teškim zadatkom: očuvanjem tradicionalnog nauka i identiteta Crkve, dok se istovremeno prilagođavaju novim društvenim stvarnostima.

Suočavanje sa sekularizmom, seksualnim zlostavljanjem i podjelama unutar Crkve.

Jedna od najvažnijih zabrinutosti za njih bit će rašireni sekularizam i dramatičan gubitak religijskog utjecaja u Europi. Nekada srce kršćanskog svijeta, Europa sada ima zemlje u kojima su osobe koje tvrde da nemaju “nikakvu religiju” većina. Pohađanje mise općenito je naglo opalo od 1970-ih, a moralni utjecaj Crkve na javni život gotovo je potpuno poništen, osobito u zemljama poput Francuske i Njemačke. Pitanje suočavanja s rastućim izazovima za vjerske institucije i vjerske slobode u ovim sekularnim društvima, gdje pro-life pokreti djeluju legalno, ali se suočavaju s rastućim društvenim i političkim pritiscima koji ugrožavaju njihovo sudjelovanje u javnom diskursu, moglo bi biti ključni prioritet za mnoge od njih.

Ovi zabrinjavajući trendovi popraćeni su i novim značajnim fenomenom: spektakularnim porastom broja krštenja mladih odraslih tijekom uskrsnih slavlja u određenim zemljama Starog kontinenta — prvenstveno u Francuskoj, Engleskoj i Belgiji. Potreba za prikladnim praćenjem ovog fenomena kako bi donio dugoročne plodove ne bi trebala proći nezapaženo među kardinalima biračima, tim više što su biskupi Francuske upravo najavili održavanje pokrajinskog sabora kako bi se odgovorilo na izazove novih katekumena počevši od Duhova 2026. godine.

Kardinali će tražiti papu koji je sposoban zadobiti poštovanje europskih lidera i obratiti se mlađim generacijama u potrazi za moralnim i identitetskim osloncem, na način prilagođen današnjem jeziku i kodovima.

Štoviše, kriza seksualnog zlostavljanja ostaje velika rana u europskoj Crkvi. Skandali u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji i Italiji ozbiljno su narušili povjerenje javnosti. Iako je papa Franjo uveo neke reforme, mnogi europski kardinali vjeruju da su potrebne odlučnije mjere. Neki od njih zagovaraju veću transparentnost i odgovornost, dok su drugi oprezniji prema dubljim strukturnim reformama, bojeći se da bi one mogle stvoriti klimu pretjerane sumnje i na kraju ugroziti svećeništvo i autoritet Crkve ili čak dovesti u pitanje tajnu ispovijedi.

Pitanje trajnog jedinstva Katoličke Crkve također je postavljeno nedavnim njemačkim Sinodalnim putem (2019.–2023.) i planovima da se on pretvori u stalno sinodalno vijeće, koje je izazvalo neka temeljna doktrinarna učenja Crkve o seksualnosti, ređenju žena i propovijedanju laika, što je izazvalo napetosti s Vatikanom. Sinoda o sinodalnosti, koju je inicirao papa Franjo u razdoblju od 2021. do 2024., dodatno je otkrila rastuće podjele među europskim biskupima u vezi sa stupnjem autoriteta koji bi nacionalne Crkve trebale imati u oblikovanju katoličke prakse, što će biti još jedno neizbježno područje zabrinutosti.

Istodobno, redefiniranje političkih pokreta koje se odvija diljem Europe, obilježeno osobito pojavom desničarskih populističkih stranaka, sigurno će utjecati na život nacionalnih Crkava. Budući da mnogi od ovih novih vođa otvoreno ističu svoju kršćansku vjeru i naklonost prema Katoličkoj Crkvi, mnogi kardinali mogli bi biti skloni izabrati papu koji će vješto voditi dijalog s njima i tako održati utjecaj Svete Stolice bez ugrožavanja njezine neovisnosti i univerzalnosti.

Konačno, nužno će uzeti u obzir buduću provedbu motu proprija Traditionis Custodes, koji je nametnuo stroga ograničenja na slavljenje tradicionalne latinske mise. Ovo je izazvalo velike napetosti između crkvene hijerarhije i lokalnih zajednica, koje su često uvelike sastavljene od mladih ljudi: budućnosti kršćanstva.

Tri ključna bloka.

Ove suprotstavljene dinamike potaknule su pojavu tri glavna bloka koji će oblikovati pristup kardinala s pravom glasa tijekom konklave.

Reformistički ili “pro-Franjo” blok traži kontinuitet s pastoralnim pristupom argentinskog pape, koji je uglavnom usmjeren na milosrđe, socijalnu pravdu i međureligijski dijalog. Ova skupina otvorena je za reforme u pitanjima poput uključivanja istospolnih parova, pristupa pričesti za razvedene i ponovno vjenčane osobe te veće uključenosti laika. Također podupiru veću promociju ekumenizma i dijaloga s islamom. Među njima su kardinali poput Talijana Mattea Zuppija, Portugalca Joséa Tolentina de Mendonçe (također prefekta Dikasterija za kulturu i obrazovanje), Francuza Jean-Marca Avelinea i Poljaka Grzegorza Ryśa. Vjerojatno će se zalagati za veće angažiranje Crkve u modernom društvu.

S druge strane, konzervativni blok daje prednost doktrinarnoj jasnoći i moralnoj dosljednosti nad pastoralnom fleksibilnošću. Ova skupina decentralizaciju i doktrinarni razvoj promatra s oprezom, videći takve promjene kao prijetnju jedinstvu i povijesnom autoritetu Crkve. Vjerojatno će se zalagati za razjašnjenje i usklađivanje različitih motu propria pape Franje, koji su dijelom institucionalne Crkve i vjernika doživljeni kao zbunjujući. Kardinali poput Nijemca Gerharda Müllera, Mađara Pétera Erdőa i Nizozemca Wima Eijka istaknute su kardinali ove skupine.

Posljednji blok, koji bi se mogao definirati kao institucionalni stabilizatori, usmjeren je na upravljanje Vatikanom i unutarnju stabilnost. Ova skupina nastoji uravnotežiti tradiciju i pastoralnu fleksibilnost bez uvođenja velikih strukturnih promjena. Kardinali poput Talijana Pietra Parolina, aktualnog državnog tajnika Svete Stolice; Švicarca Kurta Kocha, prefekta Dikasterija za promicanje kršćanskog jedinstva; i Talijana Claudija Gugerottija, prefekta Dikasterija za Istočne Crkve, pripadaju ovom bloku. Bez obzira na to jesu li progresivni ili konzervativni, ovi se profili smatraju pragmatičnima i vjerojatno će podržati papu koji može ujediniti različite frakcije unutar Crkve i obnoviti vjerodostojnost Vatikana bez uvođenja poremećajnih reformi.

Očuvanje institucionalne težine Europe

Europski kardinali s pravom glasa, od kojih su 17 Talijani, vjerojatno će nastojati očuvati svoj utjecaj u vatikanskom upravljanju, budući da bi novi papa iz globalnog Juga mogao dodatno učvrstiti kulturni pomak koji je započeo papa Franjo. Njihov izazov bit će, dakle, pronaći papu koji može očuvati institucionalnu težinu Europe, a da pritom ne ugrozi rastući zamah Juga.

Iako sljedeći papa možda neće biti Europljanin, glasovi europskih kardinala imat će značajnu težinu. Oni će željeti da novi nasljednik svetog Petra bude čovjek sposoban ojačati doktrinarnu jasnoću i vratiti vjerodostojnost Crkvi, istodobno odgovarajući na nove društvene i političke stvarnosti, a da pritom ne otuđi ključne frakcije. Iako je malo vjerojatno da će jedan kandidat zadovoljiti sve te kriterije, prioriteti europskih kardinala imat će snažan utjecaj na dnevni red sljedećeg pape. Ulog je tim veći jer bi gubitak europskog utjecaja, koji se s vremenom konsolidirao, mogao konačno promijeniti lice univerzalne Crkve.

Izvor NCRegister

Vijesti

VELIKI SKUP “Početci kraljevstva: Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba”

Published

on

Međunarodni znanstveni skup “Početci kraljevstva: Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba” središnja je znanstvena manifestacija obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.

Održat će se u Splitu od 8. do 10. svibnja. Skup će okupiti čak 52 sudionika iz Hrvatske i devet drugih zemalja. Raspravljat će se o crkvenim i političkim temeljima srednjovjekovne hrvatske države te o liku i nasljeđu kralja Tomislava, nudeći interdisciplinarni pristup fenomenu vladarske moći, statusu kralja Tomislava, odnosima s Rimom i Bizantom te ulozi Hrvatske u tadašnjem srednjoeuropskom i balkanskom kontekstu.

Ovaj skup pruža priliku za nova tumačenja i valorizaciju povijesnih procesa koji su oblikovali hrvatski srednji vijek.

Continue Reading

Vijesti

Rumunjska na pragu revolucije? Pada Vlada? Anti EU Georgescu vjerojatno novi premijer…

Published

on

Vjerojatnost da će Bukurešt politički pasti u anti-EU tabor veća je nego ikad. Prvi korak je učinjen izbornom pobjedom Georgescuovog predstavnika, ali uvjeti su stvoreni poništenjem izbora, što se stoga pokazalo kao bumerang – piše Thomas Oysmüller.

Zastupajući progonjenog rumunjskog “narodnog predsjednika” Calina Georgescua, George Simion pobijedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora. Bila je to neviđena uvjerljiva pobjeda za anti-EU tabor u Bukureštu. Simion je dobio gotovo 41 posto, dok je njegov izazivač za drugi krug izbora, liberalni kandidat za EU i gradonačelnik Bukurešta, Nicușor Dan, dobio 21 posto. Ali politički potres u Rumunjskoj tek je počeo.

Prije sljedećih izbora?

Već u ponedjeljak, premijer, kojeg u Parlamentu podržava proEU koalicija, najavio je ostavku. Socijaldemokrat Marcel Ciolacu donosi zaključke. Za vladajuće stranke, ponovljeni predsjednički izbori pretvorili su se u povijesnu sramotu. Zajednički kandidat nije se ni plasirao u drugi krug izbora.

Odlazeći premijer također je najavio da će se njegova stranka PSD odmah povući iz koalicije.

Time se postavlja put za sveobuhvatnu, mirnu promjenu kursa u Bukureštu.

Prvo izborno obećanje Georgea Simiona bilo je “Pravda za Calina Georgescua”. U rumunjskoj polupredsjedničkoj formi vlasti, predsjednik nema tako široke ovlasti kao primjerice u Francuskoj, ali daleko više nego u Njemačkoj ili Austriji. To počinje s predsjednikom koji sjedi u Vijeću EU, a ne premijerom. Sa Simionom, Robert Fico i Viktor Orban imat će još jednog saveznika protiv Europske komisije. To nas znatno približava blokirajućoj manjini u Vijeću. Za to su potrebne četiri države članice.

Ali što se događa s “narodnim predsjednikom” Calinom Georgescuom? Rumunjski predsjednik imenuje premijera, iako u konzultaciji s Parlamentom, gdje mu je potrebna većina. Simion je redovito predlagao da Georgescu bude premijer. Simionovo predizborno obećanje ovdje je jasno: dovesti Georgescua „na vrh“ zemlje – baš kao što su rumunjski birači zapravo glasali.

Sam Simion će postati predsjednik – ako pobijedi u drugom krugu izbora, a to je vjerojatno. Koalicija koja kritizira EU ne bi imala većinu u parlamentu. Ali novi izbori bi to mogli promijeniti. Simion je objavio tu želju. Predsjednik ne može sam raspisati nove izbore, ali činjenica da se koalicija sada raspala znatno povećava šanse. Ustavne ovlasti predsjednika da raspiše nove izbore često su bile u središtu žestokih političkih rasprava. U svakom slučaju, ostavka premijera i raspad sadašnje koalicije značajno povećavaju šanse za nove izbore.

Hoće li George Simion doista održati svoje obećanje? Za razliku od Georgescua, Simion nije politički autsajder. On je predsjednik i suosnivač stranke AUR, koja je dio Melonijeve ECR grupe unutar EU. Dok je Georgescu najavio da će se protiviti izgradnji najveće europske NATO baze u Rumunjskoj, Simion je “samo” protiv pomoći Ukrajini.

Georgescu je također predložio rumunjski referendum o članstvu u EU, ali Simion nije htio ići tako daleko. „Narodni predsjednik“ naglašava svoj program „Hrană, apă, energie“ (Hrana, voda, energija), samodostatnu, suverenu ekonomsku politiku kao alternativu zapadnoj globalizaciji.

Poništenje prvih predsjedničkih izbora ujedinilo je prethodno fragmentirani i podijeljeni rumunjski nacionalistički i patriotski tabor kao ništa prije. To je moglo stvoriti stanje koje inače ne bi postojalo. Da je Georgescu postao predsjednik – bez poništavanja izbora – i dalje bi se suočio s proeuropskom vladom. Sada bi kritičari EU mogli preuzeti vodstvo u predsjedništvu i parlamentu.

Continue Reading

Vijesti

Tko su elite koje se žele igrati Boga sa suncem?

Published

on

Britanija financira kontroverzni geoinženjerski eksperiment za blokiranje sunčevih zraka. U borbi protiv klimatskih promjena, Zemlja će se umjetno hladiti – tvrdnja je dr. Petera F. Mayera s tkp.at.

Kako je izvijestio TKP, britanska vlada predstavila je program vrijedan 50 milijuna funti (58,7 milijuna eura) za “borbu protiv klimatskih promjena”, koji uključuje eksperimente za zatamnjivanje sunca, uključujući oslobađanje reflektirajućih tvari koje oponašaju prirodne aerosole i korištenje morske vode u spreju za “posvjetljivanje oblaka”, čime se povećava njihova reflektivnost.

Suočen s javnim kritikama, britanski ministar energetike Ed Miliband brzo je osudio protivnike plana kao “lude teoretičare zavjere” i uvjeravao da vlada ima samo “jednu misiju” – “čistu energiju iz domaćih izvora kako bismo mogli ponovno preuzeti kontrolu”.

Kritičari se boje upravo toga – prijenosa kontrole nad prirodom na vlade i milijardere koji bi je mogli koristiti za manipuliranje vremenom i klimom, čime bi utjecali na temperaturu, oborine i obrasce sunčevog zračenja diljem svijeta.

S moći zaklanjanja sunčevih zraka, moćni zlonamjerni akteri mogli bi:

  • koristiti tehnologiju kao superoružje za poremećaje u proizvodnji hrane, opskrbi vodom i vremenskih uvjeta
  • umjetno rashlađuju bogate regije i time izazivaju katastrofe na globalnom jugu dok se Zemlja pokušava ponovno uravnotežiti

Tko financira istraživanje?

  • Bill Gates (istraživanje ubrizgavanja CaCO3 prašine u stratosferu, poznato kao ScoPEx)
  • Jeff Bezos (modeliranje učinaka korištenja velikih količina SO2)
  • George Soros („posvjetljivanje oblaka“ na Arktiku s broda)
  • Dustin Moskovitz (privatno istraživanje solarnog geoinženjeringa)

Osim milijardera, i upravitelji novca uložili su u ovu ideju i osnovali startupove, uključujući:

  • Zalasci sunca (ispuštanje SO2 iz stratosferskih balona, ​​što istražuje EPA)
  • Stardust Solutions (prikupila 15 milijuna dolara za eksperimente s reflektirajućim česticama)

Prijeteće podrijetlo ideje dolazi, između ostalog, od Edwarda Tellera, “oca hidrogenske bombe”. Devedesetih godina prošlog stoljeća postao je jedan od vodećih zagovornika ubrizgavanja aerosola u stratosferu u borbi protiv klimatskih promjena.

Mogu li se zaustaviti?

Bez nadzora, vlade i milijarderi mogu nesmetano nastaviti svoja istraživanja, potencijalno uzrokujući nepopravljivu štetu planetu. Koliko je opsežna ova šteta? Znanstvenofantastični svjetovi Matrixa i Snowpiercera pružaju uznemirujuće tragove…

Milibandovi “ludi teoretičari zavjere”, usput rečeno, prilično su rašireni. Mogu se naći čak i u njemačkom Bundeswehru, a njihov rad se naziva geoinženjering. Bundeswehr ima puno realističniji pogled na opasnosti od većine političara, UN-a i milijardera koji vode geoinženjerske projekte.

„…čak i uz uspješnu intervenciju, pojavit će se klima koju je stvorio čovjek, a koja bi imala nove i potencijalno vrlo štetne karakteristike. Čak i kad bi se Zemlja ohladila na temperaturu predindustrijskog doba, umjetna klima ne bi bila identična izvornom prirodnom stanju.“

Nadalje, osim ogromne promjene u globalnoj raspodjeli oborina, bioraznolikost (globalna raznolikost vrsta) također bi mogla biti znatno negativno pogođena. Ovaj problem dodatno pogoršava činjenica da bi se negativne posljedice uvelike razlikovale od regije do regije i od lokalne do lokalne razine.19 Ako se slijedi jedan od glavnih kritičara takvih tehnologija, nedostaci SRM tehnologija koji su samo ukratko opisani učinili bi njihovu buduću upotrebu potpuno malo vjerojatnom.

Druga relevantna točka kritike odnosi se na dodatne neizračunljive rizike. To proizlazi iz činjenice da bi globalni eksperiment velikih razmjera uvijek bio nepovratna operacija. Posljedično, nikakvi eksperimenti se ne mogu provoditi na globalnoj razini, već globalna

Posljedice moraju biti modelirane. Međutim, takav model i teorija koja stoji iza njega ne mogu u potpunosti predstaviti složenost klimatskog sustava i pogođenih ekosustava. To stvara visok rizik od neizračunljivih nuspojava, što kritičari smatraju neprihvatljivim.

Sveukupno, rad je itekako vrijedan čitanja. Dalje se aludira na američke milijardere poput Gatesa, koji nakon uspjeha s Windowsima i globalnim kampanjama cijepljenja sada želi učiniti klimu hladnijom. Dokument Bundeswehra o tome:

Nova opasnost – Spasitelj svijeta

Osim prethodne prezentacije, i nedržavni akteri bi potencijalno mogli koristiti geoinženjering. Radikalizirani i financijski moćni akter mogao bi se vidjeti kao “spasitelj svijeta” i provesti masovno raspoređivanje SRM-a ubrizgavanjem čestica u stratosferu. Za to je potrebna odgovarajuća infrastruktura kako bi se čestice mogle uvesti u stratosferu. Za razliku od drugih SRM mjera koje zahtijevaju kontinuirani rad, ovo bi mogla biti globalna i trajna mjera zbog dugog vremena zadržavanja čestica u stratosferi. Takvu privatnu upotrebu bi državama bilo teško spriječiti. Ova konstelacija također predstavlja rizik za nacionalne interese država zbog potencijalnih nuspojava.

dr. Peter F. Mayer/ tkp

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved