Vijesti
Hodak: Ako transrodna osoba opljačka banku, smije li se javno reći da je ona transrodna?
Armagedon je pojam vezan za proročanstvo o kraju svijeta. Spominje se u Bibliji, Novom Zavjetu, Otkrivenju (Apokalipsi) sv. Ivana. Za one koji nisu čitali Bibliju, pojam su mogli steći gledajući američki povijesni spektakl. No, to je bilo tako u prošlosti.
Sad je dovoljno pogledati vijesti i na običnom televizoru. Stravičan potres u Turskoj i Siriji. Stravičan rat s neizbrojivim žrtvama u Ukrajini. Snimke ruševina su skoro identične. Posvuda samo jad, sirotinja, ruševine, mrtvi na sve strane. Ginu i djeca i odrasli…
Uzroci ovih dviju katastrofa su različiti, ali posljedice su slične. Rat je rezultat ljudske zatucanosti, a potres neizmjerne snage prirode. U takvim situacijama nama pred TV ekranima ostaje još jedino molitva. Iz ovog mračnog i depresivnog vremena teško je s vedrinom gledati u budućnost.
Pokoj ti vječni, legendo!
U vrijeme i nakon korone umrlo je jako puno ljudi. Svatko od nas može potvrditi kako mu je u ovo zadnje vrijeme otišlo puno prijatelja, znanaca ili javnih osoba. Odlazi se uredno, iz dana u dan. Otišao je i Miroslav Ćiro Blažević. Rođen u Travniku, ali za razliku od Ive Andrića, izabrao je Zagreb i Hrvatsku za svoju domovinu. Bio je moj dobri prijatelj i klijent 18 godina. Većina se slaže da je bio najveći i neponovljiv.
Do 1982. g. Dinamo je 24 godine čekao na naslov prvaka. Tadašnji novinar Radio Zagreba Ivo Tomić skoro je na “silu” nametnuo Ćiru za trenera uplašenoj upravi Plavih. Sve ostalo što se potom dogodilo je, kao i obično, povijest. Forsirani marš kroz jugo-ligu i osvajanje prvenstva. Nastankom naše države postao je selektorom i 1998. godine osvojio za Hrvatsku broncu na svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Jedan i neponovljiv iz svijeta koji se raspada i nestaje… Pokoj ti vječni, legendo!
Sjećam se kad je jednom Ćiro Blažević izjavio kako su ga neki igrači “izdali” jer su se prije početka priprema udebljali. Kad su pripreme počele, Ćiro je zaključio da tu ima i “vele-izdaje”…
HDZ je čistio nepoželjne nazive ulica, ali…
Gine se, mrtvih na sve strane, a brakovi su izvor novih ratnika, budućih stradalnika koji će jednog dana doživjeti sve ono što mi danas doživljavamo. Gledam na fejsu kako izgleda tajna sretnog braka u Indiji, trenutno najmnogoljudnijoj zemlji na kugli ili ravnoj plohi. Mladoženji se pokloni puška, a mladoj naslikaju crvenu točku na čelu!
Igor Bjelik šalje na fejsu sliku Ulice kardinala Stepinca u New Yorku. Postoji već oko 40 godina. Ni Zagreb ne zaostaje, ali s nazivima ulica komunističkih krvoloka. Tako npr.: na Jarunu postoji ulica Vlade Ranogajeca, državnog tužitelja, koji je stotine i stotine ljudi poslao 1945. g. u smrt bez prava na suđenje. Tako bar tvrdi bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.
Zanimljivo da je 1993. g. HDZ “čistio” nepoželjne nazive ulica, ali Ranogajeca nisu dirali. Odletjeli su tada Ivan Šikić, Franjo Debeuc, Julije Antolić, a zamijenili su ih Anton Stipančić, Bernard Vukas…. Treba li očekivati uskoro ulicu Ćire Blaževića? Bojim se da ne. “Narodni heroji” imaju prednost. Napokon, oni su se borili za Hrvatsku u Jugoslaviji. Lijepa naša Juga!
Sve se u životu kosilo s njegovim pogledima. Bio je naime Japanac.
Ako transrodna osoba opljačka banku, smije li se javno reći da je ona transrodna?
Afera “Kongo, Zambija…” ne jenjava u medijima. Lijevi političari i političarke urlaju sa svih govornica o nepravdi prema osmorici naših državljana. Neki naši “pravnici” se čude, k’o pura dreku, kak’ su to Zambijci prvo povukli optužnicu, a sad im opet sude po toj povučenoj optužnici? Takav je njihov pravni sustav. To je napokon shvatila i jedna naša bivša ministrica, ljevakinja, te je otprilike rekla kako nije točno da se 1945. g. strijeljalo nevine ljude . Oni nisu bili nevini, samo nisu nikada bili osuđeni na sudu… Trebali bi ponovno pogledati film Sydney Pollacka Out of Africa. Ministrica je taj film gledala.
Film zasigurno nije gledao Marko Špoljar, lijevo krilo Jutarnjeg. On se pomalo bavi i pravom. Kakav je novinar takav je i pravnik. Naime, naš Marko, kao i mnogi drugi, prati “sapunicu” iz Zambije u kojoj glavne uloge ima osmero naših državljana pod sumnjom na pokušaj trgovanja djecom. Marko “prosto ne može da veruje” kako su hrvatske “desne parapolitičke snage povele križarski rat” protiv posvojitelja.
Marko k’o i obično mlati praznu slamu i zato bi trebalo okrenuti slijedeću stranicu Jutarnjeg. Ali u Marku se probudio istražitelj ili isljednik pa kaže: “No, ovdje treba primijetiti i nešto puno opakije od puke činjenice da su desne snage zambijski slučaj odlučile iskoristiti kako bi nemilosrdno izudarale svoje političke protivnike… Naime, stalnim naglašavanjem činjenice da je jedan od uhićenih transrodan, domaći desničari izlaze iz okvira prihvatljive političke borbe te se svojim huškanjem približavaju zoni zakonom kažnjivog!”.
I da završim s našim “pri-pravnikom”, on zaključuje: “To prekomjerno granatiranje prema jednom od uhićenih može se shvatiti samo kao govor mržnje usmjeren prema svim transrodnim osobama u ovoj zemlji…”. Javila se i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter te stala uz našeg Marka: “U komentarima o Hrvatima uhićenima u Zambiji ima i rasizma, transfobije, govora mržnje u širem smislu”.
Što ako neka transrodna osoba opljačka banku ili nešto slično? Smije li se javno reći da je ona transrodna i smije li se uopće komentirati takav događaj? O sudbinama djece gotovo nitko od tih dušobrižnika niti govori niti piše. Gdje su djeca, kako sve to doživljavaju, gdje su im roditelji, što oni na sve to kažu, itd. To naše medijske dušobrižnike ne zanima previše. Navodno je u tom dijelu zatajilo njihovo “istraživačko” novinarstvo.
Čini mi se da postoje razvijene, nerazvijene zemlje, zemlje u razvoju i Lijepa naša sa smetnjama u razvoju.
Poltronski gen ili stjecaj okolnosti?
Bernarda Holjevac se zabrinuto pita: “Zamislimo da nije bilo Tita, antifašista, komunista, NOB-a. Rat bi završio kao što je i završio, a Hrvati bi se našli na gubitničkoj strani zajedno s Njemačkom, Austrijom, Italijom, Norveškom i Japanom”. Stvarno, zamislite, bili bi lišeni samoupravljanja, UDB-e, OZN-e, Bleiburga, Hudih i drugih jama, Golog otoka… Mnoge su maske već odavno pale.
Mnogi se pitaju koja je danas razlika između srpske četničke radikalne desnice i hrvatske radikalne antifašističke ljevice… Izgleda da neke bitne razlike nema. Jedni i drugi su jugo-nostalgičari, kmeče za vremenom kad su jedni bili gospodari života i smrti, a drugi plaćeni sluge. Siguran sam da ne moram objašnjavati tko su jedni, a tko drugi.
Dovoljna je jedna sjednica Hrvatskog sabora pa da sve bude k’o na dlanu. Tko tu sve ne sjedi, koji folklor, teatar, vašar taštine. Već su izmišljene cigarete bez nikotina, kava bez kofeina, avioni bez pilota, ali još nije izmišljen parlament bez idiota! Sad se, recimo, skupljaju potpisi za opoziv glavne državne odvjetnice. Taj prijedlog Saboru može po zakonu podnijeti samo Vlada RH-a. Dakle, džabe ste farbali!
Navodno neki ludi atentator nije stigao “odstrijeliti” Krešimira Beljaka jer je ovaj u međuvremenu postao “sitna divljač” na koju je proglašen lovostaj. Za mene ipak Beljak i dalje ponosno nosi titulu “prvog pravog frajera hrvatske politike”.
Najprije su nas navukli, a onda nategli. I sad imamo euro. Sjećam se kad su Grci mijenjali svoju prastaru valutu drahmu u euro. To su primili “drahmatično”…
Pobrinimo se najprije za našu djecu, a onda za migrantsku
Gordana Grgas je zabrinuta: “Trebalo bi nam biti važno kako kod nas žive strani radnici”. Gordana je s pravom zabrinuta. Možda bi nam trebalo biti čak i važnije kako kod nas žive naši radnici i njihova djeca. Čitam u Večernjaku da u Hrvatskoj 14.000 djece živi u teškim uvjetima, točnije u teškom siromaštvu. U pučkim kuhinjama je gužva, kopa se po kontejnerima. Volimo se hvaliti da smo za neke azijske i afričke radnike “Njemačka”. Jesmo, ali samo kao tranzitni prolaz do Njemačke, Švedske…
Pobrinimo se najprije za našu djecu, a onda za migrantsku. Dok mi brinemo o stranim radnicima, naši uče engleski i spremaju se za Irsku. Nijemci kažu: “Što gluplji seljak, to veći krumpiri”. Naše poltronske komplekse pokušavamo bezuspješno izliječiti brigom za strance, a domaći nam jedva spajaju kraj s krajem.
Navodno su neprijavljeni radnici štrajkali, ali “na crno”.
Hrvati mogu napokon odahnuti. Sad smo pred vratima raja. Preko Dore se u glazbeni svemir vinuo Let3. Pjesma je otvorena politička parodija. Andrija Jarak je nezadovoljan. Nije u pravu. Pjesma Mama ŠČ je lijepa, raspjevana balada o životu, psihopatu i traktoru. Zamislite da na finalnoj večeri Eurosonga naši momci ulete na pozornicu na traktorima. Ako još netko tada započne vikati “evo Rusa” pa nastane kaos i “bežanija”, proslavit ćemo se po cijeloj Europi i ako ne pobijedimo. Zašto pjevaju o traktoru skužit će samo Lukašenko.
Glazba pjesme Let3 je atraktivna i melodična, a kostimografija i svjetlosni efekti su ludnica…
Neće Let3 odmah vratiti neprežaljenu Jugu
Uostalom, nakon talijanske pjesme koja je pretprošle godine pobijedila na Eurosongu, ova naša pjesma je samo nastavak zabavno-glazbene euro-dekadencije. Netko će možda pomisliti kako pišem o nečemu za što nisam stručan. Varate se. Pred 10-15 godina na Dori je pobijedila Doris Dragović s pjesmom “Marija Magdalena”. Na čelu žirija sjedio je tada Zvonimir Hodak, odvjetnik. Kompetentan i stručan za glazbu k’o svi Ličani. Ličani pjevaju “pjevaj mi, pjevaj sokole…” jer su uvjereni da je sokol ptica pjevica. I ja s njima. Dobro, pravi glazbeni znalci k’o recimo Dragan Markovina znaju koja je to vrsta “muzike”.
On je u “Telegramu” pobjedu “letača” shvatio kao društveno priznanje njihovoj inventivnosti i ujedno se upitao “je li to znak nekih širih promjena?”. Hajde Dragane, neće Let3 odmah vratiti neprežaljenu Jugu. Ni traktor kod nas nije dobar znak. Znaš već, traktori, beganje, Oluja itd. Uglavnom, fejs gori o pobjedničkoj pjesmi Let3, a komentari su ili sjajni ili ogorčeni. Milivoj Čalo je sklon kompromisima: “Njihov primitivizam i vulgarnost je svojstvena pećini i špilji…”. Dobro, Eurosong je već dugo parada kiča i neukusa pa da i mi pokažemo naše “guzice i pi*pače”. “Pa kad je bal, nek’ bude maskenbal”, piše Zubić Vila. Slažem se! I tako idemo u Liverpool s “Mama ŠČ” i njenim traktorom. Volan će morati prebaciti na lijevu stranu s obzirom na političku opredijeljenost izvođača.
Prema istraživanjima ženskih udruga, prvi dojam na Hrvaticu muškarac ostavlja svojom odjećom i obućom. Drugi dojam ostavlja kad skine obuću! Fuj, smrdi!
Razgovor u državnoj firmi. Direktor: “Dobro, recite mi zašto bi htjeli raditi baš kod nas?”. Odgovor: “Daj, tata, nemoj me zaje***ati”.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
Vijesti
PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’
Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II i Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.
Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.
Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.
Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa
Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila.
Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.
Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.
Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.
Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.
Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.
Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.
Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.
BBC novinarka svjedoči
U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”
Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.
Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:
Vijesti
Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a
EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.
EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.
Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.
Priznanje raste na jedanaest država EU-a
Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.
Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.
Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.
Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.
Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem
Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.
“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.
Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.
Sudski nalog se ignorira – što sada?
No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.
“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.
“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.
„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.
“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”
Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.
Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.
Bernd Riegert/Deutsche Welle
Vijesti
Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.
Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.
Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.
Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.
Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.
Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.
Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.
-
Vijesti2 tjedna ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti6 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti5 dana ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti6 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?