U Jutarnjem nam je osvanuo Porfirije u novom izdanju. Naime, u Akcentu Vlado Vurušić objavljuje urbi et orbi: ”Poglavar SPC-a otvoreno je pokazao da mrzi žene”. Smrznuo sam se!

Zar Porfirije Perić? Tobdžija? Otkud Vurušiću hrabrost za takav čin? Ma jel’ moguće da ”pevač iz Chicaga” mrzi žene! Znači li to da on mrzi i našu Radu, Katarinu, Ivanu, Anku, sve žene 6. ličke… O, Vlado, crni Vlado! Da Porfirije mrzi samo žene, hajde de, ali on po prirodi stvari mrzi i brak. Za njega je brak doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja!

Ovaj, kako bi rekao Maminjo, ”mučki” napad na žene došao je u nezgodno vrijeme. Stigao je baš u vrijeme kada su ”pravi muškarci” pokorili Liverpool na Eurosongu. Godinama smo tamo slali žene-pjevačice. I ništa. Nula bodova. A sada, drugi prema žiriju i trinaesti kod publike. Kod žirija drugi, ali od ”pozadi”. Sjećate li se da su žene ikada imale takav doček u Rijeci kao neki dan Let3?

Let3 i Aca Lukas na Kantridi

U njihovu čast spremala se na Kantridi fešta na kojoj je ”pevao” čak i Aca Lukas. Zato valjda Porfirije voli Let 3 bez obzira što nose ženske haljinice… Cinik Marcel Holjevac misli da su oni kombinacija Voltairea, Mozarta i Rolling Stonesa te da je to sve ”brutalna nadrealistična provokacija” i ”pljuvanje na konformizam”, kako sve to vidi Sanja Modrić. Uglavnom, velika gužva u ”šesnaestercu”.

Tamo devedesetih imali smo Hrvatsku, pa potom Rvacku, a danas imamo ”racku”. Nemojte se sada raspitivati što znači u šatrovačkom ”racka”.

Zahvaljujući našem Porfiriju sada bar znamo da je brak jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem. Sada kad se taknuo u žene, našoj moralnoj vertikali Porfiriju ne mogu više pomoći ni famozni seminari u Zagrebu na kojima je uvjeravao naše ”progresivne snage” kako svi zajedno ”Možemo”. I na kraju krajeva, zašto bi poglavar SPC-e morao voljeti žene? Ionako je danas sve popularnije ne voljeti žene.

Dok se katolički svećenici ne smiju ženiti (mada neki potajno žive sa ženama, na opću sramotu njih samih i Crkve), pravoslavni popovi uživaju legalno u svojim ženama. Brak je očito za njih pročitana knjiga jer u njemu ni jedna žena ne dobije ono čemu se nada, a ni jedan muškarac se ne nada onome što dobije.

Bože, Bože, što bi na to sve rekao papa Franjo koji se uzda u dobronamjernost SPC-a. Naime, naš dobri papa Franjo vjeruje kako je njegova misija ne samo unutrašnja reforma Crkve, već i zbližavanje s pravoslavljem. S obzirom na to da je to dosta komplicirano provesti s carigradskim i ruskim patrijarsima, eto njemu prvo Irineja, pa sad i Porfirija, za koje je bio uvjeren da će biti po tom pitanju mekši.

Stoga, kada je svojedobno trebao potpisati kanonizaciju Alojzija Stepinca, Papa se, kako bi rekli Ličani, našao u ”delimi”: ”Molio sam, promišljao, tražio savjet i onda sam vidio da trebam pomoć Irineja, patrijarha SPC-e. Irinej je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao…”.  Sada mu još uvijek pomaže onaj koji je naslijedio Irineja – Porfirije. Nekako mi se čini da je Papa u tom pitanju ispao papa-k. A nama Hrvatima preostaje samo strpljivo čekati… Možda i mi još za života dočekamo Godota.

Dok čekamo, najbolje da se napijemo. Kako je naša ”Šljivovica” upisana na UNESCO-vu listu kao materijalno dobro, onda ti, kada se napiješ, ni žena ni policija ne mogu ništa, jer si pod zaštitom UNESCO-a.

Sjećate li se bezazlene sajamske manifestacije ”Vrt i dom”, koja nije mogla proći bez incidenata kada su neki posjetitelji, navodno po pisanju Nacionala, pozdravljali ”Za vrt i dom – spremni”.

Modni ‘stilisti’ Cigi i Stipe

Večernjak me opet jednom iznenadio svojim najnovijim medijskim osvježenjem. K’o kad se za vrijeme ovih poplava iznenada spusti jaka kiša. ”Naš” je Večernji pokrenuo na portalu i You Tubeu novu emisiju koju vodi jedan od ”najboljih” stilista Neven Ciganović. Gost mu je bio čovjek koji je i sam promijenio mnoge stilove, ali u politici. ‘Naš” Stipe Mesić. Dva afirmirana stilista. Neven je bio strašno uzbuđen pa kaže: ”Imao sam veliku tremu pred Mesićem”. Nisam gledao emisiju i neću, ali zamislite Ciganovića koji se trese od patriotske treme dok mu duhoviti Stipe objašnjava što je on u svojoj karijeri sve napravio za Hrvatsku. Od australskih čekova do Cementare Našice. Sada se očekuje da konkurencija uzvrati udarac pa da “Modni mačak“ na You Tubeu Jutarnjeg pozove Boru Dežulovića ili Antu Tomića.

Pošto je i ”Modni mačak” iz Pakraca, možda bi Programsko vijeće HRT-a moglo razmisliti o progresivnoj seriji pod naslovom ”Prekomjerno ustaško granatiranje u građanskom ratu od 1991. do 5.kolovoza 1995. g”. Urednik takve emisije mogao bi biti Denis Latin.

Onima koji slučajno skrolaju portalima pa počnu čitati ”moje kolumne” neće sve biti do kraja jasno. Eto, država smo, članica EU-a, NATO-a, relativno demokratska i uspješna, pa zašto onda ovaj Hodak sve ocrtava tamnim, mračnim i depresivnim bojama? Zato što je sve više onih koji bi odmah bez puno razmišljanja stisnuli tzv. ”gumb samouništenja”.

Iživljavanje nad Hrvatskom

Igor Bjelik na Fejsu poručuje kako se ”LGBTQ+ mafija iživljava nad Hrvatskom”. Evo jedne slike iz Hrvatskog sabora. Ivana Kekin i njeni ”koji su pobijedili 45.” prekrili su službeni grb RH-e zastavom ”duginih boja” i ponosno se ispod zastave naslikali. Mnogi misle da je ovaj čin protivan čl. 27. Zakona o grbu, zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, odnosno da predstavlja kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Međutim, naši vlastodršci imaju ozbiljnijeg posla.

Kako istrijebiti ”ustaše” koji javno izgovaraju ZDS, kako promijeniti nazive ulica koje asociraju na NDH, kako “pofatati” sve potencijalne teroriste koji možda samo pomisle da bi trebalo nešto rješavati nasiljem, kako spriječiti molitelje da mole za očuvanje obitelji i kako strpati svu djecu u premalo vrtića da ih odgaja ”društvo”, a ne obitelj. Vječna predstava o borbi progresivnih i tolerantnih liberalnih snaga u našem društvu protiv zaostalih vjernika i svih onih koji misle drugačije (ili svojom glavom) traje i dalje.

Kada je prvi put bicikl prošao kroz Posušje, žena uleti u kuću i promuca: ”Isati, odnese nešto čovika”…

U Srbiji koja je jugonostalgičarima i nekima u našoj vlasti itekako prirasla srcu, svako malo osvane neka nova ulica imenovana po četnicima dočim u isto vrijeme kod nas ne prestaje lov na vještice odnosno obračun s navodnim ”ustaškim” ponašanjima i ispadima. ”Četnici dolaze, a ustaše odlaze”, misli Milan Ivkošić. U Srbiji oni predstavljaju stup vlasti. Odavno su rehabilitirali četnički pokret. Po Srbima su četnici bili borci protiv fašizma, a ustaše fašisti. Tako očito misle i naše antife jer ih četništvo uopće ne dira, samo svuda vide ustašluk. Sve je to zapravo samo ”ploveće kazalište”. Ustaše otplovile, a četnici doplovili. Vidi se da ”Možemo”.

Čak je na Dan pobjede nad fašizmom u Beogradu delegacija Vojske Srbije položila vijenac na spomenik Draži Mihailoviću. Onom ”trodimenzionalnom” Draži, kako mu je tepao Miljenko Jergović. Ivana Jakelić misli da je to inverzija. Ja mislim da je to prije perverzija – ali ne srpske nego hrvatske politike…

Dobra vijest. Ljubljanska banka se opet vratila u Hrvatsku. Vraća se, ali ne vraća… (lovu).

Po šumama i gorama…

Čitajući svakodnevno naš dnevni tisak, uglavnom ljevičarski, došao sam do zaključka da je virus ”jugoslavenstva” doista mutirao te se sada u novom obliku rapidno širi Lijepom našom. Slažem se da se u pravilu radi o nostalgiji malog broja uglavnom orjunaša, ali oni su dobro raspoređeni u medijima. Čitam tako dobro izbalansiran prikaz Mirka Galića u subotnjem Večernjaku. ”Jugoslavije više nema”, kaže Galić. ”Nakon obračuna s vlastitim narodom ne može se reciklirati. Točka”!

Kada su se guske ”odgegale” u maglu, sve je bilo jasno. Prva Jugoslavija je bila država najbrojnijeg naroda kao nagrada za izazivanje Prvog svjetskog rata. I druga Jugoslavija je bila na neki način nagrada Titu za sudjelovanje u ”savezničkoj koaliciji”.  Uglavnom, političko švercanje. Međutim, kako god Galić, služeći se činjenicama i logikom, vikao ”Točka”, naši jugofili i dalje drže ono čega su se dokopali dok su drugi ratovali.

A to su u prvom redu mediji. Objasni ti Tomiću, Geri, Jergoviću, Pavičiću, 6.ličkoj u Slobodnoj, Jutarnjem i Večernjem da Juge više nema i točka. Oni mogu odoljeti svemu osim napasti, a to je želja i žal za prošlošću. I mada Galić zaključuje kako je Jugoslavija za Hrvate loše počela i loše završila, to jugo-falangisti ne prihvaćaju. Oni su izgubili snagu i vlast, ali su zadržali narav. A to i nije baš zgodno…

Dolazi ljeto, a s njim i turizam. ”Nova verzija jugofilske himne glasi: po šumama i gorama idu čete piromana”…

Kokoške na cesti

U Zagrebu se i ove godine dogodio ”Hod za život”. Vjerojatno znate da je to jedna krajnje ”brezobrazna” desničarska udruga kojoj treba oduzeti život. Vode je mlade volonterke i Željka Markić. Dakle, ove subote se okupila kao nikad do sada ogromna masa mladih i ljudi svih uzrasta s djecom u kolicima, hrvatskim zastavama i transparentima. Mirno su demonstrirali ulicama i trgovima grada uz pjesmu i molitvu. To je izbezumilo agresivnu i militantnu grupicu od pet-šest pro-choice aktivistica koje su se naoružale vješalicama i krenule u osvetnički pohod na sudionike Hoda za život. Aktivistice polude i na sam spomen da bi nerođena djeca imala ”ljudsko pravo” na život.

Za ljevičare i njihovog vrlog zagovornika Miroslava Šeparovića pravo na izbor je vrhovno ljudsko pravo kojem je podređeno čak i pravo na život. Dakle, za ljevičare i liberale nije život svet već izbor. A kako ćeš bilo što izabrati ako prvo nisi živ? To je za njih ne-pitanje! Dakle, svaki ljevičar koji je završio barem ”Visoku Kumrovečku” ima kod sebe tekicu u kojoj valjda već na prvoj stranici piše da abortus (ubojstvo nerođenog djeteta) spada u bitna i nepovrediva ljudska prava žena. One imaju pravo ubijati nerođenu djecu jer je svijet (i nakon korone) još uvijek pretijesan za ovoliko naprednih, progresivnih i lijevo orijentiranih kokoši.

Zato su ispred Name na zemlju posjedale i zakokodakale očerupane lijeve koke derući se ”non pasaran”. To je poklič španjolske aktivistice Dolores Ibaruri Gomez koja je bila rođena u siromašnoj obitelji s devetero djece. Omiljeni pisac joj je bio ne Karl May nego Karl Marx. Bila je naravno i član Centralnog komiteta Španjolske komunističke partije. I da ne duljim, s pokličem ”non pasaran” ušla je u povijest jer je 24. kolovoza 1936. g. preko radija upozorila na marš španjolskih nacionalista na Madrid. Ona je ušla u legendu, a ”španjolski” nacionalisti u Madrid te su preuzeli vlast. To je kasnije dovelo do ”tragičnih” posljedica za španjolski narod.

Naime, dolaskom generalisimusa Franka na vlast, Španjolska je izgubila mogućnost sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu. Možete samo zamisliti kako je bilo teško ne sudjelovati u Holokaustu, Staljingradu, zauzimanju Beograda… I zato sam jako zahvalan našim kokoškama da su onako hrabro legle na pod derući se ”No pasaran”. Umjesto pažljivih policajaca s ceste su ih trebali uklanjati veterinari. Pomno sam gledao i žarko se nadao da ni jedna koka ne sklizne iz ruku nekom od policajaca i tresne na pod. Možda će neki drugi put…

U cijelom tom igrokazu falili su samo još Mrle, Prle i ŠČ. Trend je ipak zaživio. Drago mi je jedino što su te drage žene koje su policajci odnijeli s ceste konačno ipak osjetile ”mušku ruku”.

Bivši predsjednik SAD-a Ronald Regan je jednom rekao: ”Primijetio sam da su svi koji su za pobačaj već rođeni”.

Bravo, Marko!

Javio se i ”istoričar” Marko Fuček, profesor povijesti i građanski aktivist iz zagrebačke Osnovne škole Stjepan Benceković. Potužio se čovjek: ”Po nastavnom planu i programu, jedva da se spomene 8. svibnja kao dan oslobođenja Zagreba. Učenici ne znaju za njega, ne znaju kako se obilježava. Na žalost, ni u javnom prostoru nemamo doživljaj da su to neki posebni dani, bilo dan oslobođenja Zagreba, bilo dan pobjede nad fašizmom. Za naše društvo, kolokvijalno bi rekao ono čime se pametan ponosi, budala se srami”.

Bravo Marko! Malo je tako mudrih k’o što si ti! Meni se osobito sviđa ova tvoja zadnja rečenica. Samo teško ćeš s takvim idejama do vrha. Debelo su ispred tebe Jakovina, Markovina, Klasić, Goldstein… Bojim se da ćeš ostati u osnovnoj školi.

U TV putopisu o Tibetu navodi se kako do tog nepristupačnog mjesta vodi jako loša cesta.

Zvonimir Hodak/direktno.hr