Miran, kišovit, tmuran ulazak u studeni. Jedan običan dan u uredu, pa vikend. Ništa vrijedno posebne pažnje. Doduše, Index i neki ljevičarski portali spominju čudaka koji je želio u avion unijeti opasnu olovku. Čudak je mojih godina…

No, dobro. Čudak u čudnim vremenima ponekad napravi nešto čudno čemu se i sam začudi.

U Sinju je u kući drugog čudaka policija zaplijenila ručni bacač raketa, minobacačku i   tromblonsku kumulativnu minu, tri tromblonske trenutne mine, dvije ručne kumulativne bombe, tri topnička projektila, sedam ručnih bombi, pušku i više komada streljiva spremnika za automatsko oružje…

Kaže muž ženi: “Ja sam ti pametan!”, a ona nadoda: “To se baš i ne vidi!”. To znači, zaključi muž, da sam neviđeno pametan.

Osjećam se k’o da sam napravio salto mortale. Tek sad mi je sinulo kako “Možemo” radi izvanredne stvari. Recimo, sjajna je mjera bacanje u smeće projekta “roditelj-odgajatelj”. One žene koje su rodile troje, četvero, petero i više djece, sad neka malo traže posao i idu natrag raditi. Kažu, nema više love. Gradski proračun je u “banani”. Kako je krenulo, Ivana Kekin će tražiti da se obustave i vječne partizanske mirovine kako bi se uštedilo i u državnom proračunu.

Radi Šerbedžiji zabranilo da pjeva u Vinkovcima. Neposredno pred “kolonu sjećanja”.

Kome smetaju Radine pjesme? To su sve pjesme ljubavi (prema Brijunima, kunama…) Ja sam, u svom “salto mortale-u”, za to da Rade otpjeva svoje. Onako za “furt”, kak’ bi rekli Zagorci. Zbog tog nacionalističkog nasrtaja na legendarno “bratstvo i jedinstvo”, “mlade” su dobili Miljenko Jergović i Bora Dežulović.

Miljenko je pogodio “u sridu” kad je napisao kako Radi ne daju da (tko to tamo) “peva” zato jer je Srbin. Pa kamo to vodi, drugovi, kao da se pita Miljenko? Sad će Ratko Mladić ispasti ratni zločinac samo zato jer je Srbin. Šljivančanin je srećom Crnogorac pa onda valjda nije ratni zločinac jer nije Srbin. Kapetan Dragan je mlatio po Kninskim zatvorima Hrvate valjda samo zato jer je Srbin. Jergoviću je Draža Mihajlović  “trodimenzijski”, a da je bio dimenziju niži, možda bi ostao 1945. godine za glavu viši.

Splitski Beograđanin Boris Dežulović ima kratki fitilj pa poručuje: “Jebo vas Vukovar”! Iskreno do daske, Boro! “Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni…”, kaže  Dežulović.

I sad zamislite, naravno teoretski, da je taj mamlaz s kratkim fitiljem napisao “je*ala vas Srebrenica ili Auschwitz” bi li urednici ljevičarskog N1 objavili taj tekst?

Pljuvanje po hrvatskim svetinjama je uvijek dobro došlo i uvijek dobro honorirano. Dobrom “honoraru” nada se i N1, u vidu nacionalne koncesije. Dr. Vlatka Vukelić “napada Radu”: “Rade je svetinja, a Vukovar je nešto što je postalo dosadno”.

Portal RTL, koji ima nacionalnu koncesiju, objavio je tekst Ive Anića. Lucidni Ivo, navodno novinar i pisac, tvrdi “da su Hrvati nitko i ništa”.  Stvarno smo “nitko i ništa” jer Šerbedžiji nećemo dati da pjeva o ljubavi. Rade je i Hrvat i Srbin, a mi smo i dalje nitko i ništa. I tako je jednim sociopatskim ispadom Jergović legalizirao govor mržnje bez ikakve osude bilo novinarskog društva bilo političara.

Istodobno se brišu murali po Zagrebu. Mural Zvonimira Bobana je navodno “poziv na nasilje”. Javio se i Renato Baretić: “Gdje je Boris Dežulović bio 1991. godine? U Vukovaru. A gdje su bile internet-ubojice što mu objavljuju kućnu adresu?”

Zar naš Renato stvarno ne zna gdje su bile “internet-ubojice”? Bili su u srpskim logorima i slušali “glavu dole, ruke na leđa…”, dok se njegov Rade vozikao džipom JNA i potezao rakiju s “oslobodiocima”.

Kristalno je jasno zašto jugo-nostalgičarima smeta Vukovar. Podsjeća ih na njihove zločine i vojni poraz koji su tamo doživjeli. Neka Anić i Baretić budu “đekovi” i napišu “je*o vas Jasenovac, već nas 80. godina tupite s tim…”! E, to se ne usude! Uživajte i budite ponosni što je vaš Dežulović 1991. godine bio prvi novinar koji je ušao u potpuno razrušeni Vukovar. Naravno, preko Beograda, dok su branitelji i civili u JNA kamionima odvoženi u Sremsku Mitrovicu, Niš, na Staićevo da se malo “relaksiraju” nakon neprijateljskog klanja na Ovčari.

Dobro je dr. Vlatka Vukelić napisala Dežuloviću: “Je*o tebe Rade”. Obzirom na sve prisutniji povratak “Žikine dinastije” u hrvatski medijski prostor, i to u dobro odabranom trenutku kada su im iznenada porasla krila, za očekivati je da se i “rigidna” desnica probudi pa izlane “je*o vas partizani…” i tako u beskraj. Kamo to vodi? U “seks i grad” na brdovitom Balkanu. Međutim, i onima koje politika ne zanima jasno je tko je prvi nasrnuo na žrtve Vukovara, na murale u Zagrebu…

Vrijeme je da vam i ratni “pobjednici” nešto odgovore. Jasno i konkretno. Odavno je to trebalo reći i Dežuloviću i Anti Tomiću, Miljenku Jergoviću, Ivani Kekin, Hrvoju Zovku, dalmatinskim orjunašima i svim kripto-komunistima koji su uvjereni kako ih je sada napokon “krenulo”.

Recimo, orjunaši su u Drugom svjetskom ratu, njih oko 6000 Hrvata, većinom iz Splita i okolice, bili u elitnim četničkim postrojbama. Tako je i Grgo Anđelinović, predsjednik NK Hajduka, bio uski suradnik četničkog ratnog zločinca Popa Momčila Đujića o kojem balade pjeva “naš” Porfirije….

Hrvatska je najozbiljniji kandidat za pobjednika na Olimpijadi za države s ozbiljnim teškoćama u razvoju…

Čitam na fejsu: “Rade Ivković, silovatelj iz okupiranog Vukovara, dobio je smanjenje kazne na Vrhovnom sudu Hrvatske”. Koja topla i vedra vijest iz našeg pravosuđa. Koliko još silovatelja, ujutro kad idu na posao, susreću svoje žrtve i pri tome ih pozdravljaju. Sjetih se Merčepa koji nije nikoga ubio ni silovao, a kojem su kaznu povisili na tom istom Vrhovnom sudu RH.

Javio se i Herman Vukušić: “Veliko hvala Borisu Dežuloviću, Bojanu Glavaševiću, Sanji Modrić i svima ostalima koji brane Dežulovića; tek sad shvaćam da je trudnice i rodilje nakon potresa u Zagrebu spašavao “navijački ološ”… Misli, naravno, na BBB-se.

Ovih dana se u Otvorenom na HRT-a pričalo o muralu Slobodana Praljka. Gosti kao da su došli iz Engleske. Svi do jednog “voze” lijevom stranom. “Vratite se gospodine Macanu!”, molio je voditelj Macana koji je javno “pohvalio” izrazom “spodoba” Karolinu Vidović Krišto. I vratio se Macan. Krišto se više ne poziva na HTV iako, nogometnim rječnikom rečeno, vodi  protiv Macana 2:0 u sudskim postupcima. Istina, još nepravomoćnim. Ali bit će i to. Zato su na HRT-u, TV Novoj i RTL-u redoviti gosti Mamićka, ekipa s FPZ-a i svugdje ista priča. Mural Praljka je mural ratnom zločincu. Fuj!

Ivana Kekin se valjda krsti od gnušanja: “Koja je to poruka mladima na muralu na kojem Zvone Boban nasrće na milicajca?” Stvarno grozno! Boban je do zuba naoružan kopačkama, a jadni murjak samo pištoljčinom, dugačkom k’o ona u babe Katarine Peović, te pendrekom i lisičinama. Prava epska scena.

Dok milicajac “pendreči” Bobanovog suigrača, mislim da je bio Škrinjar, Zvone uleti u njega, zgrabi Škrinjara i dade se i bijeg u sigurnost “navijačkog ološa”.

Denis Latin, urednik “Otvorenog”, pretvara tu emisiju u radikalnu jugo-propagandu. Još samo da koncesiju dobije Dodikov sin, pa da zajednički počnu “deistvovanje” HRT, N1, RTL i TV-Una. To će biti uskoro potpuna medijska okupacija. Krug će se zatvoriti. Mi smo njih pobijedili na bojnom polju, a oni nas medijski.

Bernard Shaw je jednom napisao: “Naučio sam davno da se ne treba hrvati sa svinjama. Zamažeš se, a što je najgore, svinjama se to sviđa”.

Hrvatski biskupi sa Šestog hrvatskog socijalnog tijela šalju poruku kako je nedopustiva ravnodušnost “kojom se promatra iseljavanje hrvatskog stanovništva”. Žale što se zadnjih deset godina iselilo 300.000 tisuća Hrvata. Crkva je za model povratka iseljenika, ali i za model dobrodošlice useljenicima iliti imigrantima. Milan Ivkošić misli da je žalosno što je Crkva “pokleknula”. Je li doista? Možda je kriva “sintaksa” sa “Šestog hrvatskog socijalnog tijela.”

Uvijek smo se kao narod uz pomoć Crkve održali nad vodom. Ako sada i Crkva poklekne te zauzme stav da su nam potrebni useljenici, to pomalo sliči na nož u leđa onima koji su se morali iseliti. Ubrzo ćemo to moći provjeriti kroz pročišćenu političku dioptriju.

Zbog uznapredovalog iseljavanja zasipaju nas nakladnici brojnim jezičnim priručnicima tipa “Francuski bez muke”, “Njemački bez muke”, “Španjolski bez muke”. Valjalo bi za one koji su preglasni kad na javnim mjestima govore, izdati priručnik “Hrvatska bez buke”.

Jakov Sedlar je dovršio film “Plavi kaputić” koji će premijeru imati 16. studenog ove godine. Naravno, radi se o jednoj legendarnoj slici djevojčice od šest godina koja u plavom kaputiću šeta po “sravnjenom” Vukovaru. U plejadi hrvatskih lijevih režisera nije se našao ni jedan koji bi se uhvatio posla i snimio film o toj tragediji. Dok Dara ide u Jasenovac, pa po Oscara, financirana obilno od srpske države, dotle Sedlar skuplja novac od Šukera, Joe Šimunića, Kikaša…

Hrvatska država, preko HAVC-a, odbija mu dati i kunu za “Plavi kaputić”. Sve pohvale za Ninu Obuljen, našu pravu komunističku gospođu ministarku. A naši progresivni režiseri nek’ samo sanjaju o srpskom filmu “Tko to tamo peva”.

Kad Hrvatska izbaci na tržište film koji je bar sličan filmu Slobodana Šijana iz 1980. godine, tragikomičnu priču o putnicima u dotrajalom autobusu u srpskoj provinciji, onda neka se pozivaju na to kako njih ne zanima snimanje komercijalnih filmova na koje gledatelji dolaze u kina već samo filmova umjetničke vrijednosti (koju razumiju samo oni sami). Bojim se kako s ovim našim sadašnjim “talentima” nikada se nećemo uspeti na zelenu granu. “Poslednji Srbin u Hrvatskoj” i slični  filmovi vode nas, barem što se tiče filma, u duboki ambis…

Nakon poskupljenja voznih karata, ZET-ovi putnici biti će dužni obavezno se vezati da ne pobjegnu kontrolorima.

Prošlu nedjelju ponovno smo mijenjali vrijeme iako su u Uniji trabunjali o tome kako će se to ukinuti. No, valjda zato što su i oko toga, kao i oko cijepljenja, razne države imale svaka svoj stav hoće li ili neće prestati pomicati sat zimi, sve je ostalo kao i do sada. Što se mene tiče, svejedno mi je. Neka mi jave kad se budu vraćale godine, a sat vremena mi ništa ne znači.

Rada Borić poručuje: “U Zagrebu će se obilježavati Dan izlaska iz ormara”. Bojim se da će se prije obilježiti dan “povratka u ormare” zajedno s “glomaznim otpadom”. Kojić, Bandićev financijaš, nedavno se nasmijao na tvrdnju da je Zagreb 100 posto zadužen. Pozvao se na zakon po kojem se Grad mogao zadužiti najviše do 20 posto. Za svako zaduženje Grada dozvolu daje Ministarstvo financija.

Prošao je tjedan od tog Kojićevog TV-istupa, ali nigdje nisam pročitao ili vidio financijaše iz Možemo (ili ne možemo) da su reagirali. Uglavnom, o tomu muče, čkome…

Nova socijalna mjera platforme Možemo mogla bi glasiti: policija više neće proganjati maloljetne prosjake kako njihovi roditelji ne bi ostali bez hranitelja…

Iz Londona javljaju: po spoznaji antropologa, žene misle s obje polovice mozga, a muškarci sam s jednom. Muški bi nadodali: ali pravom polovicom, a žene: to se kod njih vidi!

izvor: Maxportal.hr