Vijesti
Hodak: “I tako odoše Fred, Budo, Špiljak, Bora Đorđević. Ovakve gubitke nisu imali još od Sutjeske!”
Završni je čin maškarade u Lijevoj našoj, ili točnije rečeno, političke maske padaju k’o jesenske kruške ili šljive. Treba samo pratiti na fejsu neumoljivog Dražena Travaša.
On sve prati, sve vidi i ubada točno gdje treba: “Izbor iz programa HTV-a: 1. Komemoracija za zločinca Budu i izjave Tvrtka Jakovine te kadrovi ekipe Udbaša, KOS-a i BIA-e… 2. Gnojidba o srpskim velikanima, glumcima i pevačima… 3. Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Viktor Ivančić i Feralova gnojčad…; 4. Po ure sa Sandrom Benčić uz obećanje da će nakon toga zašutjeti”. Travaš je za njih “ljuta trava”. Šteta što “otrovni” Trava nije bio na ispraćaju na Mirogoju… Njih 150 sliče Budi k’o jaje jajetu, ili bolje rečeno, k’o mućak mućku.
Kad oni propjevaju mnogi će utihnuti…
Ima i dobrih stvari, ali samo na fejsu. Višnja Strenja javlja: “I tako odoše Fred Matić, Budo Lončar, Vanja Špiljak, Bora Đorđević. Ovakve gubitke nisu imali još od Sutjeske!”. Sad jugofili nastupaju otvoreno, nema više Tuđmana i Šuška pa koga da se boje. Plenkija? Ha, ha! Izlaze sve više na svjetlo dana. U zadnje vrijeme ih je osobito krenulo. Hrvatski Jugoslaveni Rade Šerbedžija, Tvrtko Jakovina, Milorad Pupovac, Ivica Maštruko, Ivica Ivanišević, “Ivica i Marica”, Anđelo Miloš, Tomislav Tomašević, Vlada RH… izražavaju duboku sućut šefu OZN-e u Zadru krvave 1945.g. te još bljezgare o nekom “hrvatskom ministru vanjskih poslova”. Buda je čitav svoj život služio samo Jugi.
Točka. Njih 150 na zagrebačkom krematoriju, slaveći pokojnika bez trunka srama, pljuckaju po Budinim žrtvama i žrtvama njegovih “budista”. Povijesne 1991.g. kad smo, slikovito rečeno, ostali “goli i bosi”, kad je bila okupirana jedna trećina nove, mlade i nenaoružane države, naš se Buda šepurio u New Yorku te u ime Jugoslavije zatražio u UN-u izglasavanje rezolucije o zabrani naoružanja “zaraćenih” strana. I uspio je.
To je bila klasična veleizdaja koju prešućuje i zataškava ona šačica poltrona koji su mu došli na ispraćaj i koji javno tuguju za njim. Njima na savjest! Recimo, Miljenko Jergović piše: “Hrvati će radije biti konobari i sobarice ako znaju da je Srbima još gore”. Kakva duboka misao našeg “proslavljenog” pisca. Ne bih se začudio da se i Miljenko našao na krematoriju na ispraćaju Bude. Svaka država ima svoje petokolonaše i izdajnike, ali nigdje im nije tako lijepo i nigdje nisu tako maženi i paženi kao u Hrvatskoj.
A sad nešto što bi trebalo zvučati duhovito ili barem slično tomu. Karolina Vidović tvrdi kako je Plenkovićevo slavljenje Bude Lončara uvreda hrvatskim građanima. Nazvati Budu Lončara “velikim patriotom” krajnji je cinizam. Ako tako misli predsjednik Vlade onda, po Vidović Krišto, on to izriče ne samo u svoje nego i u ime svih članova Vlade, dakle i u ime Tome Medveda, Ivana Anušića, Ivana Penave… Kad će u Hrvatskoj doći vrijeme da političari otvoreno kažu popu pop, a bobu bob? Zamislite da neki Ukrajinac predloži uvođenje embarga Ukrajini na kupnju oružja sad u vrijeme kada je Rusija napada. Bi li u slučaju smrti Zelenskij takvog Ukrajinca proglasio “velikim patriotom”? Hrvatsko poltronstvo je čudo. To je kombinacija lažne finoće, diplomatskog takta i političkog dodvoravanja, ulagivanja i osjećaja manje vrijednosti.
Inventura onog što vlast nije ove godine ostvarila, trajat će cijelu iduću godinu.
Malo o predsjedničkim izborima…
Inače, izbori za predsjednika Republike u Hrvatskoj su već dugo slijepa ulica, pa je glupo trošiti rasvjetu u slijepoj ulici. Međutim, u zadnje me vrijeme mnogi pitaju za koga ću glasovati u nadolazećim predsjedničkim izborima. Ljudi su zbunjeni kandidatima koje ljevičarski mediji svakodnevno propagiraju. Naravno, ne pretendiram da me podrže svi od oko 250 tisuća pratitelja moje kolumne, ali savjetujem svim dobronamjernim Hrvatima i Hrvaticama koji žele napokon opet jednom vidjeti na funkciji predsjednika države ozbiljnu, poštenu, domoljubnu i snažnu osobnost, da glasuju za Tomislava Jonjića.
Mnogi će reći kako on nije dovoljno poznat široj javnosti, da je marginalac. Međutim, ima tomu razlog. Primijetili ste s kakvom je pompom najavljena i kako se uredno medijski prati kandidatura Primorca, Milanovića i Kekinice. Svi su oni iskočili iz istog šešira, samo s raznim ukrasima. O kandidaturi Tomislava Jonjića možete ponešto pročitati tek u Hrvatskom tjedniku. U ostalim pisanim i elektroničkim medijima vlada zavjet šutnje. Ne treba njima u utrci za Pantovčak osoba koja je neovisna, odvjetnik koji je zastupao haaške optuženike, bivši hrvatski branitelj i diplomat bez i jedne mrlje. Upoznali smo se jednom u mom uredu. To je hrabra i poštena osoba, intelektualac koji dobro poznaje hrvatsku povijest, ali i stvarnost. Autor je više povijesnih djela, vrsni poznavatelj prilika u kojima žive Hrvati u BiH, katolik, desno orijentiran i čvrstih moralnih vrijednosti. On je zapravo sve ono što današnje političke elite preziru i ne žele u politici jer bi im bio ogledalo.
Mada izbori još nisu blizu, sad se bruse koplja, pa sam ja svoje nabrusio. Nadam se da će ga podržati brojne hrvatske istaknute javne osobe koje znaju procijeniti kome dati svoj glas. Jonjićeva kampanja je do sada bila prilično oskudna jer njega ne financiraju milijunskim iznosima stranke i njihovi poltronski donatori. On sam financira svoje pojavljivanje među biračima. No, nije li to zapravo ono što nam treba. Umjesto namještenih, politički izmanipuliranih i kupljenih kandidata, dobili bi napokon i nekoga tko ne pripada toj “dvorskoj” kamarili već se hrabro sam upušta u krajnje neravnopravnu borbu. Poput Davida i Golijata. Međutim, ne zaboravimo, David je uspio pobijediti Golijata. Može li Jonjić, uz svesrdnu podršku birača, pobijediti Milanovića, Primorca i Kekinicu? Vidjet ćemo…
Redakcija koja ‘hrabro’ dere po ‘čavoglavima’
Za očekivati je kako će lijevi mediji i dalje ignorirati Jonjićevu kampanju, ali će sigurno u središte zanimanja gurnuti izvjesnu Auroru Weiss, savjetnicu za sigurnost i vanjsku politiku Milorada Dodika. Navodno je snimljena u uredu Ante Nobila, a priča se kako će se kandidirati za predsjednicu RH time što namjerava i dalje stolovati u Banjoj Luci. Aurora je odličan materijal za naše lijeve medije, a kako je i sama izjavila, ona će biti kobila u utrci s kornjačama. Izjavila je kako se: “Kobila utrkuje s kornjačama, a ja nisam kornjača”. Znači, sebe smatra kobilom?! Uglavnom, čim je Jonjić objavio svoju kandidaturu iz jugo mraka je izronila Aurora Weiss s jednim jedinim ciljem da kampanju pretvori u cirkus.
Kad medijima ne upadnete u oko ne pomaže ni okulist…
Javio mi se emailom Neven Ribarić, zabrinuti otac Lane Ribarić. Lana je novinarka Jutarnjeg lista. Prije svega da odmah raščistimo. U ovoj državi izlaze tri relevantna dnevna lista: Jutarnji, Večernji i Slobodna Dalmacija. I sva tri su manje ili više ljevičarska. Ocu smeta što sam njegovu kćer proglasio kolumnisticom, a ona je samo novinarka. Njen sporni dio teksta glasi: “Ovo Goranu Bregoviću nije bilo baš pametno, pjesma je seljačija, ali puno prije nje treba zabraniti Čavoglave…”. Nakon tog mudrog otkrića slijedi moje “ironiziranje”: “Bravo Lana. Ti si stvarno novinarka godine…”. Otac Neven moli da ne pišem ružne riječi o mladim novinarima koji ni o čemu ne mogu odlučivati…
“Nažalost, vaš tekst je proslijedilo više portala i neistina se ne može ispraviti”. Slažem se s ocem Nevenom da danas, kad navodno vlada potpuna “sloboda medija”, novinari ne mogu pisati onako kako misle oni već kako “misli” njihovo uredništvo. A urednici znaju odakle vjetar puše pa ne dopuštaju ni mladim ni starijim novinarima da “talasaju”. Dakle, žao mi je ako je mlada novinarka zabrinuta. Možda bi trebala biti još više zabrinuta u kakvim novinarskim uvjetima radi. Doista, njena usporedba nije bila primjerena. Koliko je boraca HOS-a poginulo s pjesmom Čavoglave na usnama, na Srđu iznad Dubrovnika i na drugim našim bojišnicama? Očito je redakcija pro-jugoslavenskog Jutarnjeg izabrala mladu i još naivnu novinarku kako bi je zloporabila da javno zatraži zabranu Čavoglava, a da istodobno relativizira uvredu A. Dragaša i Bojana Mupćete.
Sad imamo nezadovoljnu novinarku i zabrinutog oca dok redakcija Jutarnjeg trlja ruke. Još pokoji takav člančić i prvom prilikom zatražit će javno zabranu Čavoglava. Možda za tu smicalicu iskoriste neku drugu novu mladu novinarku ili novinara koji će se pod takav tekst potpisati. A možda, nakon članaka mladih novinara, Jutarnji zapuca “teškom artiljerijom” iz pera Borisa Vlašića, Roberta Bajrušija, Ivanke Tome, Snješke Pavić… da ne nabrajam svih do kraja. Mladoj Lani želim više sreće s izborom redakcije koja i dalje “hrabro” dere po “čavoglavima”. Kod njih još ni Berlinski zid nije pao…
Iz socijalne karte malog Isusa vidi se da nije bio rođen na državnim jaslama.
Kad već ne smiju Thompson i Škoro, mogu Kekin i Ukraden
Hajmo se sad malo vratiti nedavnom koncertu Bijelog Dugmeta u Splitu. Pjevalo se o propaloj državi Jugoslaviji. Nitko se nije bunio, nitko nije prijavljen, nitko nije kažnjen, nitko nije priveden i nitko nije isključio struju izvođačima. To je dokaz kako je kod nas moguć visok stupanj tolerancije. Evo, malo dobre volje i i fleksibilnosti pa je sve moguće. Kad već ne smiju pjevati Thompson i Škoro (za njih nema tolerancije), mogu Mile Kekin i Neda Ukraden. Policija bar tada može odahnuti. Nije ni njima lako stalno ispisivati prijave. Parola ZDS, hrvatski grb s prvim bijelim poljem, pjesme kao Čavoglave… sve to policiji uzrokuje dodatan posao pisanja prijava.
Kad pjevaju Bijelo Dugme, Prija, Ukradenica i kompanija iz komšiluka to je melem ne samo za naše umorne policajce nego i za uši Jurice Pavičića, Ante Tomića, Rudanice, Robija Bajrušija, Borisa, Ivice Ivaniševića… i nema kraja nabrajanju sretnika. Stisneš “bijelo dugme” pa ekipa iz komšiluka u niskom startu srlja ponovno ovu jesen popuniti Arenu i novo izgrađene srpske centre diljem Lijeve naše. Uporno nas pokušavaju uvjeriti kako bez bratstva i jedinstva jednostavno ne ide pa ne ide.
Na vijest da je Paunović na izborima za novog šefa SDP-a dobio preko 20 posto glasova, Hajdaš Dončić je navodno izjavio kako je to podvala jer nije čuo nikakve glasove.
Dolazi jesen. Tako će se od 1. listopada pokazati kako se potrošače može uspješno musti pomoću struje. Stravično.
Za vrijeme nedavnih poplava voda je poplavila grafite išarane po fasadama zgrada u gradu.
Košarkaška utakmica između Crvene zvezde i Zadra potvrđuje da je najtraženiji uvozni artikal u Srbiji hrvatska zastava. Plane čim se pojavi.
Nadbiskup Uzinić zalaže se za dijalog kultura, no valja prije toga uspostaviti kulturu dijaloga.
U tramvaju na Jelačić placu zatečena su dva rumunjska džepara s rumunjskom rukom u hrvatskom džepu. To još nije regulirano bilateralnim Ugovorom o pristupu EU-u.
Prosvjedna moć hrvatskih prosvjednika veća je nego propusna moć hrvatskih cesta.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
Vijesti
259. Evanđelje dana iz Međugorja – Spremnost odazvati se Gospodinu na velike pothvate!
Premijerno prikazano: 15. ruj 2024.Ti si Pomazanik-Krist! … Za one kojima je propovijed duga
trebaju poslušati bar od 0:54. do 1:15
Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi. (Mk 8,27-35). Pripremio dr. sc. Vladimir Grebenar, bacc. theol. 15. rujan 2024. godina – Oraetlabora Međugorje
Vijesti
33. godišnjica pogibije hrvatskih branitelja u Maljkovu
Jučer je u Maljkovu i Hrvacama obilježena 33. godišnjica ubojstva hrvatskih policajaca, u borbi 16/17. rujna 1991. u kojoj su sudjelovali i imotski policajci – donosi Ante Aračić u Imotskoj Krajini.
Hrvatski branitelji u rujnu 1991.
Po kazivanju branitelja Željka Pleića, jednog od izravnih sudionika tih ratnih događanja, dan je počeo time da je nas nekoliko posjetilo područnu školu Potravlje, gdje smo bili stacionirani u rujnu ’91., od kuda smo išli u Maljkovo kao prvu crtu obrane nakon pada Vrlike krajem kolovoza ’91.
Sudbina je htjela da 25 hrabrih imotskih policajaca budu u Maljkovu 16. i 17. 09., kada je Maljkovo napadnuto do srbo-četnika i takozvane JNA sa zloglasnim Ratkom Mladićem. Borbe su počele u poslijepodnevnim satima, bio je ponedjeljak kao i danas, a 15. 09. bili smo na misi u crkvi u Maljkovu.
Pleić nastavlja sa sjećanjima i dodaje da je agresorski napad bio žestok, s tenkovima a poslije i s avionima, i doživljavamo prve gubitke. Ivica Grubač i Bogoslav Lukić – Boćo su poginuli u tim žestokim borbama i još je ranjeno 6 imotskih policajaca. U večernjim satima dolazi nam specijalna policija u pomoć i oni imaju gubitke – pogibaju 4 specijalca, među njima Imoćanin iz Biorina Kažimir Abramović. Borbe traju cijelu noć do sutra, kad smo se nažalost morali povući do Hrvaca i tu je ostala crta obrane sve do Oluje.
Zločinac Mladić nije došao u Sinj i na splitsku rivu popiti kavu, kao što je najavio, tu je zaustavljen.
Ploča u spomen Ivice Grubača i Bogoslava Lukića – Boće
U današnjem komemorativnom programu u 9:30 položeni su vijenci i upaljene svijeće kod spomen obilježja poginulima Grubaču i Lukiću. Nakon toga Pleić je predvodio molitvu za njih, kao i kod škole.
Zatim su vijenci položeni i kod spomenika poginulim pripadnicima Specijalne policije Batt u Hrvacama, a u 11 sati je dr. sc. don Marko Trgrilić služio svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi u Hrvacama. Komemorativnom programu nazočili su župan Blazenko Boban, pročelnik Odjela za branitelje Damir Gabrić, načelnik Općine Hrvace Dinko Bošnjak, imotski i sinjski gradonačelnici Ivan Budalić i Miro Bulj te načelnik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske Marko Srdarević.
Spomenik poginulim pripadnicima Specijalne policije BATT
Pred spomenikom svim poginulim hrvatskim braniteljima u Hrvacama
Dio sudionika programa sjećanja na poginule branitelje
Dio sudionika u današnjem programu sjećanja na suborce
Škola u Potravlju u kojoj su bili smješteni hrvatski branitelji do 17. rujna 1991.
Željko Pleić, koji je govorio o tim ratnim stradanjima, snimljen u rujnu 1991.
Podijeli
Vijesti
RAĐANJE BYELE HARAUVATIJE (514. – 313. g. pr.Kr.) – Bijele (zapadne) Hrvatske
Dolaskom prvog velikana “iranske” povijesti, ujedinitelja i utemeljitelja Perzijskog kraljevstva kralja KIRA II Velikoga 559. – 529.g.pr.Kr. započinje stvaranje veličanstvenog, mudrog i nadasve dalekovidnog ujedinjenja svih starovjekovnih iranskih kraljevina (Mada sa Ragesom, Elan (Susiana), i širenje istog na Mezopotamiju: Athura(raniji Mitani), Armina (prije Urartu-Huratina) , Katpatuka (prije Hetiti), te istočne kraljevine : Makra, Harauvatiš, Bahtriš, Marguš, Suguda i dr. – piše Branimir Besak na svo fb profilu.
Tako je stvoreno veliko ujedinjeno kraljevstvo PERZIJA (od Inda i Tjan – Shan-a na istoku, do Sredozemlja na zapadu, a na sjeveru do Crnog mora, kaspijskog i Aralskog mora).
Na južnnoj granici bile su kraljevstva Babilonija, Fenicija, pa kralj Kir II diplomatski zauzima Feniciju (oblikujući vazalne banovine : Artad, Biblos Sidon i Tir, a 539.g. predaje mu se kraljevstvo Babilon. Zato im Kir u znak svoje naklonosti dopušta njihove vjere i tradicije (koje im je uskratio njihov dotadašnji vladar Nabonid (556.- 539.g.pr.Kr.), zatečenoj koloniji Judejaca (koji ga dočekuju kao osloboditelja) dozvoljava povratak u Judeju, te im pod nadzorom povjerenika ponovo izgrađuje Jeruzalem. Izraelce-Hurite, koji se ne žele vratiti na Blistok, upućuje u njihovu prapostojbinu Harauvatiš. (uz rijeku Ind).
Suprotno od svih osvajača, on nije rušio osvojene gradove, nije ubijao pobijeđene vladare, nego je s njima postupao dostojanstveno po načelu: “NARODE JE MOGUĆE POBIJEDITI MAČEM, ALI SE MOGU PRIDOBITI SAMO DOBROHOTNOŠĆU” !
Iz Kirovog proglasa “……. Zapovijedih da se svi hramovi što bijahu zatvoreni, ponovo otvore, da se svi kipovi božanstava ponovno postave na svoja mjeta…… Ponovo okupih stanovništvo tih zemalja,…. Pružih mir i spokoj svim ljudima !”
KIR II Veliki tada izgradi prijestoljnicu PARSAWAR (WAR = grad), a potom započne pripreme za gradnju nove prijestoljnice PARSAGATA (gata =prijestoljnica), ali u međuvremenu umre.
Širenje carstva nastavlja nasljednik – sin kralj KAMBIZ II ( 529. – 522.g.pr.Kr.) – dosadašnji ban u Babilonu) On odmah povede vojnu na Egipat, te pobjedom kod Menfisa pripoji Egipat perzijskom kraljevstvu.Nastavlja osvajanje gornjeg toka Nila – Zemlju KUŠ (SUDAN), pa LIBIJU, međutim ga zatiće vijest o puću u Perziji, te se vraća kući, no na putu umire.
Prijestolje preuzima DARIJE VELIKI, iako je puć u tijeku pod vodstvom Vahyazdate sa dijelom plemstva, no vojno ga presreče kralj Harauvatiša :VIVANA HARAUVATIM, porazi ga i uhvati živoga, sačuvavši tako vlast kralju Dariju I. (O tom zbivanju kralj kraljeva Darije I dao je uklesati proglas na golemoj stijeni na 3 jezika – zahvalu kralju Vivani Harauvatimu (“Svijetlom potomku neba”).
Kralj kraljeva DARIJE I VELIKI (Darajavauš)najprije određuje 3 službena bezika (aramejski, elamski i staroperzijski. Potom započinje izgradnju više tisuća kilometara carske ceste, organizira prvu poštansku službu (na svakih 25,km 1poštanska stanica), kao i vojno – obavijesnu službu. Odkriva nove pomorske puteve za Indiju i Afriku, gradi 1. prokop Sueskog kanala, ali i uspješno brani od Huna istočnu granicu u kraljevini Sugde na Tjan Shanu.
Herodot piše oko 450.g.pr.Kr. “Dugačak je taj proprotkop četiri dana plovidbe, a širok je toliko da po njemu mogu ploviti dvije trijere sa veslima, jedna pored druge” !
Kralj Darije I 514.g.pr.Kr. pokreće svoj največi vojni pohod u Zemlju Skudra i Saka – Trakiju – istočnu Evropu. Golema vojska od o. 800.000 vojnika, mostom od 600 povezanih brodova, nesmetano je prošla na evropsko tlo. Vodstvo te vojske povjerava kralju Vivani Harauvatimu, pod čijom su se zastavom srebrno – crvenom šahovnicom, kretale zastave svih perzijskih kraljeva i plemena perzije.
Jednom postrojbom stiže na Dunav, pa do Jadrana sve do alpi, a drugom do Karpata (nazvavši to Bagi bareza =Božja zaprjeka.
Tim događajem stvoreni su temelji Byele (zapadne) Harauvatije, i omogućen protok kulturnih, političkih, obićajnih vrijednosti i utjecaja razvijene srednjo-azijske Perzije – koljevke kasnije
Evropske civilizacije, što je trajalo daljnih 150g.Taj utjecaj je prekinut 331.g.pr.Kr.kada pobunjeni perzijski satrap A. Makedonski osvaja perzijsko kraljevstvo, a potom i o. 250.g.pr.Kr. kada Rimsko carstvo započinje osvajanje hrvatsko-ilirskih područja do Dunava sve do 30-ih g. po Kr.
Time je Byela Harauvatija (Bijela Hrvatska) odvojena od kulturne i narodnosne matice srednje Azije i zagubljena u povijesničarskim manipulacijama.
TOPONIMSKI TRAGOVI: Bansko(danas skijalište u Bugarskoj), riječ war =grad : Vukovar, Bjelovar, Gostivar, Sigetvar, Temišvar, Varna, Varšava, Varaždin, P. Varadin(var+dajena =vjernost)….Gata: 4 naselja u dalm. Zagori (Parsagata:gata = prijestoljnica), Gacka (rijeka u Lici) … “tara” = zaprijeka : Tara (rijeka u Crnoj gori) , Tarvisio (granični grad u Austriji), Dinara (ime planine u dnu perzijskog zaljeva i blizu ušća rijeke Ind, Kupha (rijeka u Harauvatišu), Bag =bog – (Karlo)bag, Bago =m. ime
Mnogo više o toponimima i antroponimima u knjizi-izvorniku : “Staroiransko podrijetlo Hrvata” – Mijo N. Čurić, kao i u priloženim kartnim (naslovnica) prikazima !
izvor: Branimir Besak/fb
-
Vijesti3 tjedna ago
Prof.dr.sc. Mihovil Biočić: POGLAVICA SVIH HRVATSKIH DOUŠNIKA, HEROJA NAZIVA KUKAVICOM
-
Vijesti5 dana ago
“Antife još ne mogu da veruju” UKIDANJE RIMSKIH UGOVORA
-
Vijesti3 tjedna ago
ZAPANJUJUĆE PROROČANSTVO STARICE KOJE SE OSTVARUJE DANAS: ‘VIDJELA SAM EUROPU’
-
Vijesti2 tjedna ago
Današnji Židovi u Izraelu nisu semiti, pokazuje John Hopkins-ova studija
-
Vijesti2 dana ago
KOSOVO: NASTAVLJAJU SE OBRAĆENJA NA KATOLICIZAM
-
Vijesti3 tjedna ago
STUDIJA PROVEDENA u 125 zemalja POTVRDILA da se do 16,9 milijuna smrtnih slučajeva može izravno pripisati cijepljenju.
-
Istaknuto2 tjedna ago
Ma zamislite Ministrica kulture zgrožena zbog Buljeve zabrane izložbe, ali nije zgrožena zabranom Thompsonova nastupa u pulskoj Areni
-
Vijesti2 tjedna ago
Najnovije studije potvrdile sumnje o mračnim stranama mobitela