U rijetkim trenucima “otrežnjenja” sam sebi priznam da sam bez razloga mrzovoljan pa čak i neobjektivan prema “našem” Večernjaku. Sreća da mi je kolumna slabo čitana. Ali i tako slabo čitana, ipak se čita.

Naime, kaj! Večernjak je stalni i nepresušni izvor moje inspiracije. Tako je npr.: u svom Studiju otkrio ni manje ni više nego “ceo svet”. Stručnjaci za Euroviziju poručuju: “Zahvaljujući Letu 3 za Hrvatsku zna cijeli svijet”. Zar tek sada? Napokon! Morat ću svoj nacionalistički primitivizam malo zauzdati. Sad su mi novi vlasnici “Večernjaka” napokon otvorili moje stare i krmeljave desničarske oči (“e’ oči čornije” ili tako nekako). Eto, dočekali smo da doleti Let 3 i spusti nas na kartu svijeta. Kakav Ružička, Penkala, Lovro Matačić, Vladimir Prelog, Tesla… No, dobro on nije bio Hrvat, kao što je Ivo Andrić bio navodno Srbin, osim što su mu otac i majka bili Hrvati. Nikada se u “ceo svet” nije čulo ni za našu repku koja je bila druga i treća na taj “ceo svet”. Nitko ne zna ni za Dubrovnik, Plitvička jezera, našu jadransku obalu, Domovinski rat itd.

Hajde, sad napokon i mi Hrvateki imamo svoje mjesto u europskoj kulturi, i to onoj pjevačkoj. Prle čak nije ni pjevao, a plasirao se u finale. Zamislite tek što bi bilo da ga nije boljelo grlo. Da je nekad davno Vice Vukov bio oprezniji pa da nije pjevao “nacionalističke” pjesme, ne bi morao zbrisati u “inostranstvo” i tamo pjevati u sebi. I kad se još kao slučajno ubaci “zgodan” detalj da je otac Prleta ili Mrleta kao dijete zbrisao iz ustaškog logora, jugonacija je sigurna u pobjedu. Svi će iz jugo-sveta da glasuju za nas! Stvarno život režira čuda.

Jeste li znali za vezu logora Bučje i Leta 3?

Dijete pobjeglo iz ustaškog logora! Je li tko čuo za nečiji bijeg iz komunističkog logora? I da je čuo, tko bi mu danas kod nas vjerovao? Inače to je priča koja ima svoj početak, ali ne i svoj kraj. Naime, Prletov otac Đorđe Prodanović završio je u ustaškom logoru, preživio, jer da nije, danas Prle ne bi bio u Liverpoolu. Godina (koja se vraća) 1991., selo Šeovice, Prodanovići, Pakrac. To je bio epicentar oružane pobune u Slavoniji protiv države čije boje danas “brani” Let 3. Tamo su pobunjeni Srbi i JNA organizirali logor Bučje gdje su ubijani hrvatski civili. Tamo je skončao i moj znanac dr. Šreter. Bio je okrutno mučen i prisiljavan da jede hrvatsku zastavu. Za razliku od Đorđa Prodanovića, dr. Šreter nije uspio “izaći” iz četničkog logora. Usput rečeno, zbog zločina počinjenih u logoru Bučje nikome nije pala ni dlaka s glave. Veljko Džakula nije o tome nikada bio čak ni ispitan.

Čuda se događaju: I Mirjana Kasapović je progledala!

Sad na primjer “ceo svet” zna da postoji zemlja s bezbrojnim jugo-nostalgičarskim fejs stranicama, onima koji vole i obožavaju ratnog zločinca s nadimkom “ljubičica bela” kao i da u toj zemlji žive i rade horde povjesničara koje ga obožavaju i neutješno žale za propalom Jugom. Međutim, i u toj čudnoj zemlji ponekad se događaju čuda. Tako je jedna ljevičarka Mirjana Kasapović iznenada “progledala” pa kaže: “Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država XX. stoljeća. Nema države u Europi koja je u sedamdeset godina postojanja, od prosinca 1918. do siječnja 1992., dva puta nastala i dva puta se raspala u morima krvi svojih građana”.

Međutim, medijska 6. lička i dalje tjera svoje. Kao da im je još uvijek “glavni urednik” Đoko Jovanić, komandant 6. ličke divizije, koji je sa svojim partizanima/četnicima s Kozare, Grmeča i Romanije samo zamijenio kokardu crvenom zvijezdom i “oslobodio” Zagreb. Evociranje vremena klanja i strijeljanja kulminiralo je organizacijom “Trnjanskih krijesova”. Za sada imaju samo dvije “dobre” ideje. Vratiti komunističku diktaturu i skoru likvidaciju molitelja. To je inače dijagnoza Višnje Strenja koja stoji. Ne tako davno, devet država EU-a potpisalo je zajedničku deklaraciju u kojoj stoji da za njih 8. svibnja 1945. nije “dan oslobođenja”, nego zamjena jednog totalitarizma drugim. Te države su Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Poljska, Litva, Rumunjska i Slovačka. Nije teško pogoditi zašto tu nema Hrvatske i Slovenije…

Kakav trijumf: Pupovac je u Zagrebu dobio samo 1,24 posto glasova

Prema zadnjem popisu u Zagrebu živi 19.343 pripadnika srpske nacionalne manjine. Na izborima za članove Vijeća predstavnika nacionalnih manjina, koji su održani nedavno u Zagrebu, koalicioni partner HDZ-a, Milorad Pupovac dobio je 156 glasova. U postotcima je to 1,24 posto. I nakon takvog trijumfa, Pupi je zaprijetio da više neće dolaziti u Sabor. Pupi stvarno ima smisla za humor, a samo nas zdravi humor drži iznad vode….

Dok ja pišem ovu kolumnu, evo, završio je “Eurosong” u Liverpoolu. Večernji i Jutarnji će izaći u nedjelju u crnoj boji. Jedni žale zbog lošeg plasmana naše pjesme ŠČ čiju izvrsnost nije prepoznao ni žiri, a ni publika u dovoljnoj mjeri da nam donese pobjedu. Drugi se pak tješe kako smo bili sjajni, na ponos naciji, pa nema veze što nas Europa nije prepoznala. Ionako je po njima sve bilo “namješteno” da pobijedi Švedska.

Naime, po žiriju u kojem sjede valjda ljudi koji kuže što su “cajke”, a što glazba, Let 3 sletio je na predzadnje mjesto. Ipak, dijelu publike se svidio scenski nastup Leta3 pa smo na kraju završili negdje u sredini, na 13. mjestu. Predobro za kvalitetu pjesme. “Naši” su ljuti na Ukrajince i Slovence jer nam ovi glazbeni antitalenti nisu dali ni jedan bod. Zato nam valjda Slovenci “daju” prekršajne kazne zbog ribarenja u našem moru. Ali Ukrajinci? Let3 se obračunao s Putinom, a oni ni boda! Puno smo očekivali od “balkanskog mućka”, a sad je pred našim medijskim ljevičarima saniranje štete. Najbolje im je tvrditi kako smo pokradeni, to naš narod voli čuti…

Učitelji, suci, doktori, sestre… svi su spremni na štrajk. Vlada ima lovu, ali nema muda da dio love koja je namijenjena za manjince i ljevičarske nevladine udruge dade onima kojima je trenutno najpotrebnija. Recimo, onima od kojih sve potiče – učiteljima. U to ime dobar vic.

Učiteljica ulazi u razred i odmah upozori đake: “Tko misli da je glup neka ustane”. Nitko nije glup da ustane, ali nakon pet minuta ustane mali Ivica. “Zašto misliš da si glup?”, upita ga učiteljica? “Pa da ne stojite samo vi!”, odgovori Ivica!

Nitko ne pita odakle Urši Raukar bogatstvo?

Sviđa mi se humor Marcela Holjevca. Humor koji te i nasmije i otkrije ljevičarsku hipokriziju. Marcel je kao malo iznenađen i uvrijeđen hrpom zlobnih komentara na fejsu o tome koliko je Luka Modrić zaradio love u deset godina igranja u Realu kao i koliko ima keša u bankama, koliko kuća, stanova, auta, bazena itd. Marcel primjećuje kako, recimo, rijetko tko pokazuje interes za sve brojne nekretnine Urše Nede Raukar, saborske zastupnice platforme “Možemo”, koja sve to isto ima, a ona nikada nije igrala nogomet, čak ni u Trnju, a kamoli u Realu iz Madrida. Za nju ne vrijedi “tamna strana mjeseca” koja je obično dvadesetog do prvog za nas obične smrtnike.

Zagreb pamti otpor grafikama sa spiskovima onih koji su u “tzv. državi pružali otpor fašistima”. To je navodno tzv. antifašistička povijest Zagreba. Možda je bilo svrsishodnije izdati knjigu o toj vrsti povijesti. Bila bi to možda jedna od tanjih knjiga o hrvatskoj povijesti.

Nakon što su naši heroji tri dana oprezno mudrovali tko će prvi “osloboditi” prazan grad, pa kad je pala odluka da to budu Srbi, počela je hrvatska “kristalna noć”. Vlado Ranogajec, čije ime će uskoro nositi sve ulice na Jarunu, dao je strijeljati prvih 300 “ustaša” i odmah nakon toga im na kućne adrese poslao optužnice s pravom žalbe u roku od osam dana. Moram priznati da mi je to kao pravniku zvučalo tragikomično. Ali pred par dana došao mi je klijent iz Karlovca koji me je podsjetio na našeg heroja Vladu. Naime, čovjek je dobio rješenje da je proglašen mrtvim. Pri dnu rješenja upozoren je da u roku od osam dana može izjaviti žalbu. Ja sam ga upozorio da sam ja iskusan odvjetnik, ali da će ga biti teško oživjeti! Nije li to s moje strane dokaz više da iskrenost nije vrlina nego samo trenutak slabosti.

Petak, 12. svibnja, naslovna strana Večernjaka, ogromna slika Mrleta i upozorenje da Hrvati još uvijek kod kuće čuvaju gotovo šest milijardi – kuna!? Nostalgija za dugo iščekivanom vlastitom valutom je valjda pomalo i nada, a pomalo i bolest.

Prisjećam se prve lijeve hrvatske “heroine cinkeraja” Ankice Lepej koja je objavom Tuđmanovog bankovnog računa razobličila njegovo neizmjerno bogatstvo stečeno za vrijeme pisanja. Bogati diktator. Sudeći po veličini konta, Tuđman je u odnosu na današnje političare bio puki proleter, pa mu je vladavina bila, sukladno tome, diktatura proletarijata.

Dr. Franjo Tuđman je jako podcijenjen političar. Gotovo zaboravljen. Tu i tamo se ljudi podsjete da je tu živio “krivousti” diktator kojeg se nitko nije bojao. Koji nije organizirao ni namještao političke procese, a ako je i pokušao, kao u slučaju Parage, Đapića i Dedakovića, to je na Vojnom sudu završilo pravomoćnom oslobađajućom presudom.

Sve je više raznih lista najvećih zločinaca XX. stoljeća. Ima i drugačijih rang lista, recimo, tipa tko je bolji – Messi ili Pele? Na ovim prvim listama se rangira, ne koliko je tko zabio golova, nego tko je kome skinuo više glava. Prednjači njemački Bild. Oni su prvi još 2007. počeli prebrojavati. Međutim, mi Hrvati mrzimo prebrojavanje. Recimo, koliko danas ima Hrvata, a koliko Srba. Hrvata je naravno uvijek više, ali Srba također ima sve više. Naime, vladaju zajedno s Hrvatima. Uvjeren sam kako je i to bolje nego da međusobno ratujemo. Hrvati se sve više iseljavaju, a Azijati nam sve češće dolaze raditi za sitnu lovu.

Tito je bolji od Pavelića, ali samo po broju ubijenih!

Zato uzalud pjeva Thompson: “Nek’ se vidi da nas ima…!” Ali, vratimo se našim “ratnim zločincima”. Tu naše komšije izrazito slabo stoje. Nema ih ni blizu prvih deset.

1.) Mao-Ce-Tung poslao 50 milijuna na onaj svijet.

2.) Staljin poslao na drugi svijet samo 40 milijuna.

3.) Hitler se isprsio s 20 milijuna pobijenih.

4.) Chang Kai-Chek poubijao 1O milijuna – Tajvan

5.) Lenjin u doba Oktobarske revolucije pobio četiri milijuna ljudi.

6.) Tojo Hideki u Japanu, poubijao tri milijuna ljudi.

7.) Pol Pot u Kambodži poubijao dva milijuna svojih sugrađana.

8.) Mengistu – nesvrstani – pobio dva milijuna ljudi.

9.) Yahya u Pakistanu ubio samo jedan milijun ljudi.

10.) Tito kao nesvrstani pobio nakon Drugog svjetskog rata jedan milijun ljudi.

A gdje su tu, drugovi, naši kao Tuđman, Pavelić koji je prošao bolje od Artukovića. Pavelića čak nema ni na listi prvih 10. Kad su brojke bile poredane pa kad je nastala lista, sastavljačima liste zamutilo se pred očima.

Nedavna košarkaška utakmica između Crvene zvezde i Zadra plastično potvrđuje da je najtraženiji uvozni artikl u Srbiji hrvatska zastava, koja plane čim se pojavi.

U ovoj krizi radne snage i djelatnika iliti šljakera, treba organizirati masovni povratak naših iz Irske, Kanade, Njemačke… Približava se ljetna sezona i treba napuniti državni, ali i kućne proračune ljudi uz obalu za tri mjeseca dok turisti hrle na naše more.

Pročitao sam na fejsu oglas na vratima slastičarne na Braču. Tražimo radnika! Uvjet: da je šećeraš! Čitam dalje na fejsu razloge zašto muški spolni organ ne može zasnovati radni odnos?  Ima glavu, ali nema mozak; kao suradnik je krut; ne može raditi osam sati dnevno; ono što i uradi – uprska!! Malo je vulgarno, ali to je ipak samo humor koji sve liječi…

Zvonimir Hodak/direktno.hr