O’ Lijepa naša Domovino, smiješna i šmušena Hrvatsko! Obavještajna agencija SOA nas tješi: “U porastu je srpski ekstremizam i specijalne operacije protiv Hrvatske…”. Ma dajte, najte… Koji ekstremizam? Srpski? Zašto? Pa oni, zajedno s HDZ-om, vladaju Hrvatskom.

Evo, neki dan su izabrali novog ravnatelja HRT-a. Je li to specijalna operacija? Ako se tu i tamo malo pogubimo pa nas zanese kriva percepcija onog što se dogodilo 5. kolovoza neke davne godine, onda nas vladajući brzo vrate u sivu realnost.

Muškarac star 44 godine, bez imena i prezimena, poslao nam je iz Korenice pastoralno upozorenje, i to ne prvi put. Upozorenje komšijama Hrvatima glasi: “Ja sam četnik! Sve ću vas pobiti, majku vam je*em ustašku!”.

Čovjek se naljutio, pukao. Nije više mogao odurati.  Vidio je na TV-u kako je Pupovac iz neke saborske komisije izbacio neposlušnog  Hasanbegovića koji je hrabro, ne trepnuvši okom, šmugnuo. Zna on da je još dobro prošao.

Vlast je vlast, a neznani “junak” iz nekadašnje Titove Korenice poslao je i njemu jasnu i upozoravajuću poruku. Taj ne šalje poruke preko fejsa. Zna “junak” što je najbolje za “klerofašiste”. Da je slučajno “lekar”, on bi “operisao” svoje komšije srpom i čekićem. Za takve “junake” Zagrebu ne bi ni trebali topovi. Bili bi dovoljni i “snježni topovi” stacionirani na Sljemenu za “Snježnu kraljicu”…

Dobronićev posao nije inzistirati na neuspjelom pravnom abortusu…

Nakon toga, k’o melem na ranu, stigao nam je intervju dobrog Radovana Dobronića u Jutarnjem. Slavica Lukić, udarno pero, zna znanje. Neće ona pitati novog predsjednika Vrhovnog suda o cijepljenju, koroni, neriješenim predmetima na našim sudovima…

Odmah u glavu: “Što mislite o ZDS-ni?”. I dobri sudac je bio jasan, rezolutan i odmah usrećio našu Slavicu: “Za dom spremni nije dopustiv ni u kojoj prilici!“.  U nijednom zakonu nema ni riječi o tome da ZDS “nije dopustiv ni u kojoj prilici”. Možda ga dobri sudac tek misli predložiti Vladi. Onako, kako to već neovisno pravosuđe smije raditi. Možda…?

Međutim, njegov je posao isključivo provoditi pozitivne propise, a ne inzistirati na neuspjelom pravnom abortusu po kojem je RH nastala na stečevinama ZAVNOH-a. Malo sutra! Ova je država nastala isključivo voljom naroda i četverogodišnjom borbom onih koji su bili protiv “zavnohovaca” i s pozdravom ZDS na usnama ginuli i krvarili. Oni su neprijatelje konačno 5. kolovoza 1995. godine posjeli na traktore i oslobodili zemlju.

Kakve uzročno-pravne veze ima jugoslavenski ZAVNOH s Domovinskim ratom… To Slavica nije pitala Radovana Dobronića. Dobri sudac “memorijski” obuhvaća Drugi svjetski rat (što je u redu), ali zaboravlja da su u Domovinskom ratu civile ubijali oni koji su na kapama nosili crvenu zvijezdu, a neki od njih i onu “zavnohovsku”. Sjeća li se on što su sve radili “crveno-zvezdaši” u Vukovaru, Škabrnji, Dardi, Dubrovniku, Petrinji… Hrvatska povijest ima ishodište u Domovinskom ratu, a ne u Drugom svjetskom ratu.

Završetkom tog rata tisuće Hrvata završilo je u 750 jama diljem Hrvatske i Slovenije. I na kraju, politička zabrana pokliča hrvatskih dragovoljaca u Domovinskom ratu je čisto ideološko pitanje čiji se ishod unaprijed zna. Najavila je to i Opća sjednica sudaca Visokog prekršajnog suda kad je ogromna većina sudaca stala na stranu odluka nižih prekršajnih sudova da se ZDS iz Domovinskog rata ne smije zabraniti. Znamo da se u ideološkom loncu puno toga može skuhati. Ali pitanje je tko će to kušati i tko će dobiti grčeve u želudcu? Uglavnom, još jedan autogol… Srećom samo politički.

Drugi svjetski rat je prošlo svršeno vrijeme. Da nema prošlog svršenog vremena ne bi bilo ni djece…

Konačno se oglasili iz HAZU-a

Jedan događaj je u našim medijima prošao potpuno nezamijećen. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti predložila je Vladi da kao jedan od uvjeta za pristupanje Srbije EU zatraži da njezina Vlada javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i neovisan standardni jezik i jedan od službenih jezika EU. Najviša kulturna institucija u nas Hrvateka napokon se oglasila. Hrabro? Dok komšijski SANU radi sto na sat, smišlja koncepte što se sve može i mora smatrati “srpskim svetom” preko Drine, dotle naši akademici čkome i šute već godinama.

Oni se “ne bi šteli mešati” u prljave političke provokacije koje dolaze s one strane granice. Da nema agilnog i robusnog akademika Josipa Pećarića još uvijek bi prevladavao dojam da je i dalje naziv naše akademije Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

Usput, Josip Pećarić je naš najpoznatiji i najpriznatiji živući akademik-matematičar. Naravno, na njega podozrivo gledaju oni kojima je bliži “srpski svet”. Probajte samo zamisliti koja je to bila triper ideja svojoj najvišoj znanstvenoj instituciji dati ime države koja Hrvatima četrdeset i pet godina nastoji držati glavu pod vodom.

To bi bilo isto kao kad bi Armenci svoju akademiju nazvali Turska akademija znanosti… Dobro, nastankom hrvatske države to je napokon ispravljeno u nazivu, ali pitanje je koliko se promijenio sam duh te institucije. Jedan od većih “gafova” naše, uvjetno rečeno, sramežljive Akademije je neprimanje Slaveka Goldsteina u članstvo akademika. Nisu ga htjeli čak ni kao dopisnog člana iako pouzdano znamo da je bio znao pisati.

Kako su se usudili ne primiti našeg Slaveka koji je skromno kazao kako je HAZU prostor kojem on prirodno pripada. Slavek je bio smrtan čovjek, ali budite uvjereni da od skromnosti sasvim sigurno nije umro. Sa zanimanjem se očekuje obaranje novog rekorda famozne “hrvatske šutnje” u izvedbi HAZU-a. Predlažem im da, možda samo k’o dobru ideju, zatraže uvjetovanje ulaska komšija u EU time da priznaju kako je Zagreb geografski ipak zapadnije od Beča. Tko ne vjeruje neka se uvjeri na licu mjesta…

Priča se da nova gradska uprava Tomislava Tomaševića ozbiljno razmišlja da jedan trg nazove “Trgom žrtava komunizma”. Konačan zaključak je bio – Ne MOŽEMO naći tako veliki plac…

Ovo ne uzbuđuje nikoga od domaćih galamdžija

Sprema se još jedna izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Taj kapitalni zakon iz godine u godinu sve je represivniji. Što su kazne veće to je i broj mrtvih na našim cestama sve veći. Kod nas je “demokratsko” pravilo da je nositelj izrade prijedloga takvog zakona MUP. U mnogim zemljama policija je ta koja provodi zakon na terenu, daje svoje primjedbe na pojedine odredbe i točka.

Dr. Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, nije oduševljena novim prijedlozima MUP-a. Osim što su obiteljski liječnici dužni u “fušu” obavještavati MUP o promjeni zdravstvenog stanja nekog Štefa ili Stipe odnosno pije li prvi bijelo, a drugi crno vino, ima i jedna revolucionarna novost. Liječnici, ne policajci, u određenim slučajevima moraju već u ordinaciji procijeniti je li Stipe ili Štef sposoban upravljati vozilom. Ako zaključe da nije, onda to u isti čas upisuju u CEZIH iliti Centralni zdravstveni informacijski sustav i ode Stipi ili Štefu dozvola “na licu mjesta”.

Pacijent, protiv tog duboko “demokratskog” čina, nema pravo na žalbu!? Evo, zato se dr. Nataša uzrujava. Žalba je inače staro preživjelo pravno sredstvo da se stvari odugovuče, možda čak pokrene i upravni spor…

Moderno lijevo “demokratsko” društvo u liku našeg MUP-a smatra kako tu preživjelu instituciju žalbe treba onemogućiti da spriječi kaznu. I zato (besplatni) savjet ljubiteljima tzv. druženja i ljubiteljima bijelog i crnog vina: ne idite bez potrebe obiteljskim liječnicima. Jeftinije je i pragmatičnije otići u prvu policijsku stanicu i zamoliti ih da vas odmah preprate u Remetinac. Kad odslužite kaznu možete se, ako baš to jako želite, žaliti. Gola istina, koja na žalost ne uzbuđuje nikoga od silnih domaćih i inozemnih zaštitnika i urlatora o ljudskim pravima!

Po mišljenju “cugera” svih boja onaj koji je smislio ovakav zakonski prijedlog pao je stvarno nisko. Kao da je mogao pasti – visoko!

Slavu Hrvatske po svijetu prenose nevladine udruge, a ne sportaši

Možemo, možemo! “Možemo” zagrebačkom športu dati oko 35 milijuna kuna manje. Već sam pisao o Matei Jelić i njenoj zlatnoj medalji u Tokiju. Matea je za taj pothvat dobila  oko 211.000 kuna. Za zlato, u istoj disciplini, mlada djevojka iz Kosova dobila je blizu 800.000 tisuća kuna. I sad se “možemo” već pomalo opraštati sa športovima kao što je judo, hrvanje, obojka, vaterpolo…

To je u redu. Slavu Hrvatske po svijetu i tako pronose nevladine udruge, naši političari i slavna imena poput Ante Tomića, Jurice Pavičića, Olivera Frljića, Rade Šerbedžije…. Za njih ima love. Gledam Germaniju, Radu, Severinu… Poziv na klađenje. Zanimljiv šport…

To kako se sportaši SAD-a iživljavaju na Olimpijskim igrama nad slabijima, čisti je SADizam.

Hrvatska “tuguje” za Brankom Mamulom. Admiral flote, napustio nas je u 101. godini. Još jedan dugi život. Kao i u slučaju Jože Manolića, evo dokaza da mirna savjest direktno utječe na dugi život. Pred desetak godina nam je otkrio tajnu: “JNA je trebala zaobići Vukovar i odmah udariti na Zagreb”. U Zagrebu bi “našu” armiju dočekali rezervisti s Koranskog mosta, omladina, članstvo budućeg “Možemo”, nevladine udruge, Zoran Erceg, Vedrana Rudan u punoj ratnoj spremi, Katarina Peović s babom i njenom pištoljčinom do koljena, kolona orjunaša, jugo-nostalgičari iz medijske falange i…?

Međutim, kaj… Opet bi se našao neki Hrastov i par stotina ljutitih branitelja HV-a i HOS-a koji se ne bi dali porobiti. Da je Mamulin inventivni plan uspio, sve njih bi kasnije Vrhovni sud Hrvatske osudio za ratne zločine protiv mirnih antimilitarista. Branko Mamula je stvarno imao klikere.

Recimo, izgradio je u Opatiji privatnu vilu uz pomoć besplatne radne snage koja je baš u tom trenutku služila vojni rok u herojskoj JNA. Tjednik Mladina je objavio dokaze o švercu oružja za Etiopiju pod naslovom “Mamula go home“. Nacionalisti su u emisiji “Po željama slušatelja” masovno tražili da se svira hit “Ne klepeći mamulama”. Mladić, Mamula, Kadijević i slični, idoli su onih koji su JNA smatrali trećom armijom u Europi. A sad ih više nema. Baš kao ni Juge. Jao njima…

Ne klepećite mamulama, drugovi

Tih davnih godina borili smo se protiv Jugoslavije. Danas se još uvijek borimo protiv Jugoslavena koji čvrsto vjeruju da nas je baš JNA 1945. godine oslobodila od fašista, nacista i ustaša. Ne spominju ili ne znaju za maršala Fjodora Tolbuhina koji je krajem 1944. godine, kao komandant Trećeg ukrajinskog fronta, “oslobodio” Beograd i Budimpeštu, a početkom 1945. godine i Beč. Tolbuhin je, po naređenju Staljina, morao stići u Beč prije saveznika pa je naš Fjodor, čuvajući svoju glavu, s armijom munjevito jurio prema Beču.

Nakon što je iza sebe ostavio pustoš, pojavili su se partizani ujedinjeni s četnicima kao “oslobodioci”. Oslobodili su života tek tisuće ljudi i djece koje su potrpali u 750 jama. Zato se danas samo kriptokomunisti i jugo-nostalgičari mogu sa sjetom prisjećati likova kao što je bio Branko Mamula i snatriti “kako bi bilo da je bilo”.

Umjesto Mamulina plana da s JNA “zapali” ravno na Jelačić plac, Tuđman i branitelji oslobodili su zemlju od jugo-napasti, a potom se odnekud bio pojavio i Thompson s pjesmom Čavoglave da im do kraja zapapri. Zato “ne klepećite mamulama” drugovi…

Bezazlena purgerska manifestacija “Vrt i dom” nije mogla proći bez nacionalističkog ispada. Naime, lijevi su mediji javili kako su neki posjetitelji s hercegovačkim naglaskom uzvikivali “Za vrt (dom) spremni”.

Situacija s koronom: ‘Imam problema s disanjem. Steže me grudnjak’

Gotovo je s turističkom sezonom. Državna blagajna se napunila, a sad nastupaju posljedice u vidu stalnog porasta broja zaraženih Covidom. Spominje se ponovno uvođenje strožih mjera, a iziritirani poduzetnici i ostali građani najavljuju štrajkove. Navodno se sprema štrajk medicinskih sestara. Izgleda da nam stiže vesela zima, ali ne zbog božićnih blagdana…

U ordinaciju uđe mlada ljepotica i potuži se doktoru: “Imam problema s disanjem. Steže me grudnjak“. “Dobro, skinite ga”, kaže doktor. “Nažalost, doktore, to neće moći“. “Kako? Zašto?“, začuđeno promrmlja doktor. “Znate, doktore, ja sam striptizeta. A mi smo u štrajku!“.

Ah, što sve ne donosi ta corona.

Zvonimir Hodak/Foto: press