Božić je blagdan kada kršćani slave rođenje Bogočovjeka Isusa Krista, a riječ Božić, kao “mali Bog”, u kršćanstvu ima značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog – Bog dostupan i pristupačan čovjeku.

Kršćanski svijet slavi rođenje Isusa Krista od davnina, a dan Isusova rođenja smatrali su i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi na Božić je bio početak nove godine.

Dan Isusova rođenja smatrao se početkom nove godine

Hrvatska božićna pjesma “Narodi nam se kralj nebeski” sa stihom “Na tom mladom letu veselimo se” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Crkva je tek 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.

Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim određenjem. “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama…”

Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…”

Nakon Božića slijede blagdani Svetoga Stjepana, Svetog Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina.

Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način kao dio njegove etnografske baštine.

Otajstvo Božića odražava se u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, osobito u spletu običaja i božićnim pjesmama. Pjesme su radosne i sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.

Hrvatski božićni običaji

U južnohrvatskim krajevima za božićno doba karakterističan je bio običaj biranja kralja. Vremenski je smješten između Božića i Sveta Tri Kralja, osobito dva dana iza Božića, kada bi se birali kralj ili knez, koji je imao svoje oznake – štap i krunu.

Slično tomu bio je izbor seoskoga kralja – to je istovjetan božićni i novogodišnji izbor kralja sa ‘znacima vlasti, pratnjom, čašćenjem’. Taj se dio tradicijske kulture, kako je zabilježio hrvatski etnolog Milovan Gavazzi, počeo gubiti u prvoj polovici 20. stoljeća.

Etnolozi smatraju da je izbor seoskoga kralja ostatak drevne hrvatske tradicije povezane sa sjećanjem na izbor narodnih vladara.

Božićna pšenica, badnjak i slama…

Do danas se sačuvao običaj sijanja u posude božićne pšenice, kao simbola obnove života i plodnosti. Na blagdan Sv. Barbare ili Sv. Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika.

Do Božića pšenica naraste i ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Pšenica se ovija hrvatskom trobojnicom, a nakon Božića se daje pticama jer se ništa iz svetog doba ne smije baciti.

U selima su danas gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranja slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.

Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično radio glavar kuće, označavao je službeni početak proslave Božića.

U Hrvatskoj se do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je taj običaj u njemačkim pokrajinama živ od 16. stoljeća.

(Hina)

„Rođenje Tvoje, Hriste Bože naš, zasjalo je svijetu kao svijetlo razuma. Gospode, slava Tebi!” (Tropar gl. 4)
Ljubljeni u Gospodinu braćo i sestre,
„Došao je blagdan svih blagdana i ispunio svemir radošću! Blagdan za trijumf svih
kreposti, korijen i izvor svih naših dobara. Blagdan kojim su se otvorila nebesa, poslan je
Duh, pale su barijere, ujedinilo se podjeljeno, tama se raspršila, svjetlost je zasjala,
nebesa su poprimila narav koja je potekla od zemlje, zemlja je primila Onoga koji počiva
na kerubinima, robovi su postali slobodni, neprijatelji su postali sinovi, stranci –
nasljednici!” (Sv. Ivan Zlatousti) – piše hrvatski arhiepiskop Aleksandar u božićnoj poslanici.

Gospodin je rekao svojim apostolima i učenicima: “Mir vam ostavljam; Moj mir vam dajem;
Ja ne dajem vam kao što svijet daje.” (Ivan 14 : 27). Hristos prije svega daruje mir čovjeku
s Bogom, sa savješću – mir ispunjen ljubavlju. Tko u sebi nosi istinsku kršćansku narav,
zna što znači mir.

U ovom trenutku, ljudsko srdce uživa u sreći. Uživa i ljudska savjest koja nema uvijek
snagu za prevladavanje zakona zla i vlastite slabosti. I ona već ima svog vodiča za dobro.
Radost blagoslivlja i duhovno slabe ljude koje su na rubu duhovne slabosti. Ali Sam Sin
Božji, čije rođenje s takvom radošću danas slavimo, rekao je: „Ako me tko ljubi, čuvat će
moju riječ.”(Iv. 14 : 23). Nema drugog načina da pokažemo našu ljubav prema Njemu,
osim ispunjavanjem njegovih zapovijedi.

Ova godina – 2024., koja je na odlazku bila je za nas puna kušnje i stradanja. Unatoč
tomu što smo dobili u svoju korist presudu Visokog upravnog suda ministar pravosuđa i
uprave svjestno kršeći tu presudu ponovno nas je odbio upisati u Evidenciju vjerskih
zajednica. Vraćeni smo na početak postupka i već dvije godine čekamo na odluku
prvostupanjskog Upravnog suda, koja bi ponovno proglasila nezakonitom negativnu
odluku ministra pravosuđa i uprave i s time potvrdila presudu Visokog upravnog suda.
Nama nije bitno kakve moraju biti političke posljedice za nekog ministra za svjesno kršenje
presude nekog visokog suda, nego to što sa svojim nezakonitim činom on uspješno
sprječava to da naša crkva brine o vjerskim potrebama pravoslavnog djela hrvatskog
naroda.

Povećali su se napadi na nas sa svih strana – osim uobičajenih – onih, koji nas blate i
sikću laži, objede, klevete i osobne napade, pridružile su se čak i dvije Crkve koje djeluju u
Republici Hrvatskoj, a imaju sjedišta u inozemstvu i kojima smeta hrvatski nacionalni
predznak u našem nazivu, na koji nas obvezuju crkveni kanoni. Postalo je kao prirodno da
svatko, koji o nama nešto govori da nas napadne i oblati na bilo koji način: „… kao na smrt
osuđene… – mi ludi poradi Krista, … mi slabi, … mi prezreni; sve do ovoga časa i
gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći …
Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta
postasmo, svačiji izmet sve do sada.”(1Kor. 4 : 9-13)

Mi smo ustrajni. Ako smo patili, ako su nas posjećivale teške kušnje, ako nas brige i
razočaranja još uvijek nisu napustili, još uvijek nam je drago što se negdje na horizontu
toplo uzdiže dobrota nade Božjeg blagoslova.

„Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. Ni u čemu ne dajemo nikakve
sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji:

velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u
tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u
velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi
Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao
zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne
ubijeni; kao žalosni, a uvijek radostni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao
oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.”(2Kor. 6 : 2-10)

Svjetlo koje je zasjalo u našem svijetu s njegovim Rođenjem sjaji i danas. On jest i ostaje s
nama zauvijek (Mt. 28 : 20) i do danas nas podsjeća da smo “sol zemaljska” i “svjetlost
svijeta” (Mt. 5 : 13-14).

Budimo dostojni Njega i našeg uzvišenog poziva! Neka naše milosrđe i požrtvovna
Kristova ljubav prema bližnjemu također budu pravo evanđelje, ne samo riječju nego i
djelom. Tada će Božansko Dijete, Čije Rođenje danas slavimo, posjetiti naša srca i
domove, ugrijati nas Svojom božanskom ljubavlju i, ljubeći nas do kraja (Ivan 13 : 1), ostat
će s nama zauvijek kao u Njegovom željenom »prebivalištu« (Ivan 14 : 23).
Očinski čestitamo Kristovo rođenje svoj djeci naše svete Crkve, i svim kršćanima u
Hrvatskoj, želeći dobro zdravlje, mir i milost od Gospodina!

Hristos se rodi!

Neka ljubav i milosrđe Božjega Sina koji se danas rodio i zajedništvo u Duhu Svetom budu
sa svima nama!

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

Tri Kralja danas jaše! Danas je Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer, dan prije Božića.

Božićni blagdani počinju postom i nemrsom na Badnjak. Postiti znači da se toga dana dovoljno jednom do sita najesti, a ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane. Iako Crkva ne propisuje post i nemrs na Badnjak, narod se toga pridržava donosi Narod.hr. Djelomično prenosimo.

Ilustracija: X profil Illyria – Croatia

Jede se, u prvom redu riba. U konzumaciji ribe skrivena je i simbolička vrijednost Kristova imena IHTUS (grč. riba, ali i Isus Krist Božji Sin Spasitelj).

Bakalar i fritule

Uz more se obično priprema za objed morska riba, na kopnu riječna, bakalar se nađe na mnogim stolovima, a uštipci, fritule ili prikle, neizostavna su posna slastica na badnji dan.

Post završava nakon ponoćke, mise koja se služi o ponoći s Badnjaka na Božić, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem (većinom perad), slasticama i vinom.

Naziv Badnjak nosi prema panju ili panjevima koji se na taj dan unose u kuću i stavljaju na ognjište, a neki taj naziv dovode u vezu s riječju bdjeti jer se tada bdije pobožno iščekujući Kristovo rođenje. U nekim se krajevima u kuću unosi jedan, a u nekima tri panja.

Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući.

Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo.

Običaj postavljanja jaslica

Danas se malo gdje u Hrvatskoj zadržala takva tradicija, ali je ostao običaj postavljanja jaslica koje vjernicima približavaju događaj Božića, rođenja Isusova.

Najstarije se hrvatske jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljunu uz otok Krk, koje je načinio nepoznati majstor još u 17. stoljeću, a u kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća.

Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje.

Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav slijedi odgovor: I s tobom zajedno! Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica! Odgovor glasi: Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada! U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva, a odgovara se: I vi živi i zdravi bili!

Na Badnjak se unosi i ukrašava božićno drvce

Na Badnjak se u kuću unosi i kiti božićno drvce. U prošlosti je to bio poganski običaj, ali ga kršćani prihvaćaju i to postaje tradicionalni božićni običaj.

Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 17. stoljeću, a u Hrvatskoj se drvca počinju kititi u 19. stoljeću, iako su se i prije toga hrvatski domovi oko Božića kitili zelenilom, voćem, slasticama i svakojakim ukrasima koje su najčešće djeca izrađivala.

Drvca su najčešće crnogorična, nekada kićena jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Usto, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima…

Žene na Badnjak pripremaju bogati božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu obitelj…

Poslije ručka odlazi se čestitati rodbini i prijateljima. U prošlosti se činilo koledanje ili čestitarenje pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama kao tradicionalni božićni dar darivali ukrašenu jabuku, tzv. božićnicu.

Darivanje je i danas božićni običaj, iako danas djevojke ne bi bile oduševljene da im mladići daruju jabuke!

Gdje god bili, ne zaboravite rođenje Isusovo dobro, ali dostojanstveno proslaviti! I nek’ Vam je čestit i blagoslovljen Božić!