Connect with us

Vijesti

Hodak: Tko to na partijskom zadatku u Rimu opet ratuje protiv ustaša – Inoslav Bešker!

Published

on

Po svemu sudeći, osoba godine je Christian Schmidt. Hrvatski poltroni su zbog njega u ekstazi. Spašeni smo! Napokon smo pomogli Hrvatima u BiH! Malo morgen! Milanović je sve komentirao uobičajeno cinično: “Hrvatima je smrtna kazna promijenjena u doživotnu robiju”.

Činjenica jest da je od deset Schmidtovih mjera samo jedna stvarno u korist Hrvata. Pitanje je jedino – koja? Željko Komšić, naš Sejdo Bajramović, opet je u sedlu i jaše dalje na valu 181 glasa, koliko je taj “Hrvatek” dobio u Zapadnoj Hercegovini.

Ivan Hrstić iz “proliberalnog” Večernjaka tješi sebe i nas komentarom: “BiH je država tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Srba i građana”. Od Hrvata tu je Sejdo Komšić pa ih ne treba ni spominjati. Hrstić nastavlja: “Zašto je Schmidt intervenirao? Sigurno ne da pomogne Hrvatima!”. Sve u svemu, “pomoz’ Bog, braćo!”.

I sad se treba zapitati čemu toliko HDZ-ovo zadovoljstvo? Tko je ispao ovca? Uostalom, ovce se čitav život boje vuka, a na kraju ih pojedu pastiri. Je li Christian Schmidt propustio priliku, ili ipak nije propustio priliku da “propusti priliku”? Malo je zamršeno, ali bojim se da je tako.

Ako međunarodna zajednica nastavi ovako pomagati Hrvatima u BiH, uskoro će postati nacionalna manjina

Dobro, nije baš sve do kraja crno. Diljem Federacije BiH grade se džamije točno po planu. Muslimani proračunato i postupno provode svoj plan islamizacije cijele Federacije BiH. Za to vrijeme Hrvate u tročlanom predsjedništvu već šesnaest godina predstavlja “debelokožac” Komšić koji se može pronaći samo među Hrvatima. On je za građansku BiH.

Mnogi misle da su BiH Hrvati jedna priča, a Hercegovci druga. Ja se bojim da, ako međunarodna zajednica nastavi ovako pomagati Hrvatima (uz nagovaranje HDZ-a), uskoro će Hrvati u BiH (bilo da su Hercegovci ili iz ostalih dijelova) postati nacionalna manjina. To bi za njih bilo možda čak i bolje kad bi imali ista prava koja ima najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj. Ali, o tom, potom…

Moj znanac Nediljko ispričao mi je zgodan vic o Hercegovcima. Koja je razlika između bogatog i siromašnog Hercegovca? Siromašni Hercegovac sam pere svoj Mercedes!

Ono što me fascinira je humanost, tolerancija i puno razumijevanje naše političke nomenklature za ulazak BiH i Srbije u EU. Srbi nas iz dana u dan prekomjerno granatiraju izjavama i prijetnjama, a ne zaostaju ni tzv: “građani” iz BiH. Za to vrijeme naš predsjednik Vlade tješi i jedne i druge porukom da će ih RH “podboltati” na njihovom što bržem putu u EU.

Da jednog dana Mongolija pošalje aplikaciju za Bruxelles, Banski dvori bi prvi srdačno podržali ulazak bratskog mongolskog naroda u EU. Po tko zna koji put na površinu iskače stari ofucani poltronski gen političkih elita u Hrvatskoj. Stoga je jasno zašto domoljubni Hrvati uvijek moraju biti “spremni”. Spremni braniti Lijepu našu od svih poltrona, pa i onih u njenoj Vladi. Na kraju, Zoran Krešić podsjeća na rad osam visokih predstavnika za BiH: “Od 73 nametnuta amandmana, samo njih pet nije bilo usmjereno protiv Hrvata. Uz gromku šutnju Zagreba”.

Ako mislite kako pretjerujem s hrvatskim poltronskim genom, evo priče. Upravo na dan kada je izrečena drastična kazna generalu Mirku Norcu zbog “ratnog zločina”, abolirana su 83 četnička napadača na Gospić, pa je u narodu počela kolati izreka: “Griješiti je sudski!”.

Ino Bešker i ‘njegov’ NDH

Jednom partijski sekretar, uvijek partijski sekretar. Naravno, pogodili ste. Inoslav Bešker, partijski sekretar u već zaboravljenom “Vjesniku”, bio je i ostao doživotni borac iliti sumo-borac protiv “Endehazije”. Simetrija NDH s “Donjeckom narodnom republikom” služi našem Ini kao dimna zavjesa da zabije još jedan glogov kolac u lijes NDH.

Kao što su se nedavno bjeloglavi supovi vratili na Učku nakon sto i više godina, tako i naš drug sekretar ne može, a da se svako malo ne očeše o davno pokopanu NDH. Strasno uživa u činjenici da Sveta Stolica nije priznala NDH te da nije prekinula odnose s “raskomadanom Jugoslavijom”.

Štoviše, podsjeća da Vatikan nije uputio apostolskog nuncija u Zagreb nego lika sa statusom “zvonara crkve Notre Dame”. On je to saznao iz Disneyjevog crtića “The Hunchback of Notre Dame”. Ino sve zna i ništa ne zaboravlja. Osobito NDH, Pavelića, svih sedam neprijateljskih ofenziva, bežanije da se spase ranjenici… Gadi mu se NDH jer je bila “umjetna tvorevina”, ali mu je draga “Republika Srpska” i njoj je skinuo navodnike jer je stvorena u Daytonu. Ino i nakon desetljeća lagodnog života u Italiji još uvijek nije “za dom spreman”. Još ostaje u Rimu.

Nova talijanska premijerka Giorgia Meloni “skockala” je vladu desniju čak i od vlade Benita Mussolinija, ali to Inu ne zabrinjava toliko kao pokojna NDH. Kroz sve te silne godine u Italiji naš partijski drug, koliko mi je poznato, nikada nije napisao bilo što o Rapalskom ugovoru od 12. studenog 1920. g. kad je Kralj bio poslao predsjednika Vlade SHS-a dr. Antu Trumbića da Italiji pokloni sve ono što je Mussolini 1918. g. u svom govoru, koji je održao u Riječkom kazalištu, naveo kao talijanske zahtjeve za pripojenje Italiji.

Pavelić je to kasnije to potvrdio Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. g. i tako ušao u komunističku povijest kao izdajica koji je poklonio Benitu nešto što je on već bio dobio na poklon od Kralja i Trumbića još dvadeset godina ranije. Samo usput rečeno, dr. Ante Trumbić i danas ima ulicu u Splitu. Inoslav Bešker o tome zna daleko više od mene, ali mudro šuti. Valjda je još uvijek na partijskom zadatku… Koja nevidljiva sila upravlja takvim ljudima?

Prizemna prijevara…

Za nama je popis stanovništva, a pred nama su novi izbori. Redovni ili izvanredni. Ma koji bili, perspektiva je kontinuirano daljnje opadanja populacije. Popis stanovništva nam je, umješnošću sastavljača popisa. odnosno njihovim izborom neke famozne nove “metodologije”, donio drastičan pad katolika. Sad se voditeljica statističke službe žustro dere na presici kako su oni sve dobro smislili, ali ljudi su glupi pa nisu odbili reći da su kršćani već samo katolici.

Ova prizemna prijevara Zavoda za statistiku nikako ne može biti slučajna i nenamjerna. Nezgodno je da u Hrvatskoj ima preko 80 posto katolika. Kako ćemo provoditi svoje liberalističke ideje i politike? Katolike i utjecaj Crkve treba umanjiti tako da dobar dio katolika prebacimo u “ostale kršćane”.

Kad je riječ o budućim parlamentarnim izborima, s obzirom na drastični gubitak stanovništva, i ti bi izbori u perspektivi mogli, recimo, izgledati ovako. Hrvata na biralištu dočekuje komisija u sastavu bilo Čeh, Rom, Rusin, bilo Talijan, Mađar, Slovenac, bilo Bošnjak, Srbin… pa ga na češko-romsko-rusko-talijansko-mađarsko-slovensko-bošnjačko-srpskom jeziku ljubazno pitaju želi li glasati kao pripadnik neke od tih etničkih skupina ili za hrvatsku manjinsku listu? Ili možda za Krešu Beljaka kao predsjednika Vlade?

Sreo sam u subotu starog znanca vegeterijanca. On ne stari, on vene!

Antikorupcijsko vijeće radi punom parom. Grmoja i opozicija su uhvatili Kiriosa za rep. Ovaj puta mu se posrećilo s Kovačevićem koji otvoreno svjedoči u staroj zagorskoj maniri: “Ak’ je do svedoka, krava je naša”. Oreškovićka i Ahmetovićka su “decentne” kao uvijek i direktne: “Svi u Remetinac!”. Kovačević se “ne bi štel mešat”, ali izjavljuje: “Magistar Plenković je rekel doktoru Čoriću da se potpiše ugovor o nafti s “Mađaronima”, pa je doktor Čorić potpisal, ali mu se ustvari nije dalo…”.

Uglavnom, ako Grmoja želi demaskirati sve one kojima je Hrvatska eldorado za nezakonito bogaćenje pozivajući ih kao svjedoke pred Antikorupcijsko vijeće, nameće se pitanje: tko će onda ostati čist i nastaviti raditi? Šteta što se ne može na tom vijeću raspravljati o korupcijskom sustavu u cjelini. Kako to da, dok nam i zdravstveni i mirovinski i socijalni i drugi sustavi stalno “štekaju”, ovaj savršeno uspijeva i funkcionira k’o urica?

Moj teniski partner ima pitalicu: kako žene zovu debelog muškarca bez love, a kako  debelog s lovom? Onog bez love zovu svinjom, a onog s lovom mali medo.

Srpska ‘imperija’ zadaje udarac

“Prijatelji” s istoka se spremaju pjevušeći “sprem’te se, sprem’te, četnici…”, a Ana Brnabić, ni deda ni baba, šalje nam ljubavni “cmok”: “Hrvatska je neprijateljska zemlja. Tek ćete vidjeti tko je Aleksandar Vučić”. Nije se trebalo dugo čekati da nam ta “imperija” zada udarac. Čitam na fejsu: “Srbija, oštro, sankcijama uzvratila Hrvatskoj i zabranila izvoz opanaka iz Srbije u Hrvatsku”. E, sad će neki u Hrvatskoj ipak morati u “Šimecki” po cipele.

Neki srpski “naučenjaci” otkrili su genezu ustašluka na “ovim prostorima”. Taj “otrov” pojavio se još 1519. godine kad je Papa Leon X. nazvao Hrvatsku “štitom i predziđem kršćanstva”. Naime, na fotografiji ploče iz tog vremena je hrvatski grb s prvim bijelim poljem i izdajnički tekst: “Croacia fortisimus scudum antemurale Christianitatis. Papa Leon X. 1519”.

Ono “antemurale” (predziđe) je jasan dokaz da je već tada u sve bio umješan i Ante Pavelić. Čeka se još komentar Franje Habulina na ovo najnovije “otkrivenje”.

Guy de Maupassant je jednom rekao: “Ponekad čovjek plače za izgubljenim iluzijama s isto takvom žalošću kao za umrlima.”

Svojedobno je BiH proglasila Mesića za počasnog građanina Sarajeva jer se dosljedno zalaže za građansku BiH, a što je, kako vidimo, protiv interesa Hrvata. Danas je moderna i suverena BiH pokrenula inicijativu da se Milanovića proglasi “personom non grata” sve do kraja rata između Bošnjaka i Hrvata. Moderni i suvereni “protektorat” ima punu podršku naprednih i progresivnih snaga u cijelom “regionu”. Za početak će se to odnositi samo na Sarajevo. Po načelu “zbogom Bosno, odoh u Sarajevo”. Iz neke rupe javio se glavom i bradom i urednik HRT-a Denis Latin. Onaj što se proslavio “Tuđmanovom markom”.

Denis – borac protiv međunarodne korupcije

Sad nije u dilemi kamo pljucnuti. Piše naš Denis: “Sutra je ta sjednica antikorupcijskog vijeća. Glavni će biti Nikola Grmoja, čovjek čija stranka traži da se Komšića proglasi nepoželjnom osobom u Hrvatskoj. Sumnjam da ćemo sutra saznati nešto više, ali već sada je jasno da Nikola Grmoja pojma nema o tome što je korupcija. Korupcija je kada legitimno izbranom šefu druge demokratske, suverene i međunarodno priznate države zabranjuješ ulazak u svoju.

Nikola Grmoja i Most su živi primjerak korupcije”. E’ to ti je, da znaš, korupcija! Ako ne vjeruješ, pitaj Denisa. Denis je urednik na HRT-u i borac protiv međunarodne korupcije. Denisa treba žurno preseliti iz emisije “Otvoreno” u emisiju “Međunarodni odnosi” i odmah nam povisiti pretplatu zbog podizanja kvalitete programa.

Na kraju će kod nas završiti tako da će svi školovani otići u svijet da rade ono za što nisu školovani, kako bi napravili mjesta neškolovanim da rade ono za što su se ovi prvi školovali!

Snježana Pavić je naša nova partizanska izvjestiteljica. Sudjeluje u partizanskoj borbi u Ukrajini, ali naravno iz Zagreba. Naslov u Jutarnjem: “Ukrajinski partizani eliminiraju kvislinge”. Nema ništa bez partizana. I Habulin se valjda sprema u Zaporižje sa svojim članovima Udruge. Vlasti u Ukrajini su neki dan objavile popis 390 kolaboracionista. Od tada neki sigurno više ne rade za Ruse.

Podsjeća me to na našu noviju povijest. Naša “narodna vlast” je 1945. g. imala spisak od nekih tri milijuna kolaboracionista koji su od 1941. g do 1945. g. surađivali s okupatorom. Uglavnom, svi oni koji nisu bili u partizanima ili su imali neku imovinu. Kako ih sve baš nisu mogli pobiti, pobili su samo nešto više od pola milijuna. Tito je spasio samo jednog – Miroslava Krležu. Ako Putin osvoji Ukrajinu, nisam siguran hoće li spasiti i jednog.

Inače, naša Sneška Pavić prenosi što piše “ugledni” britanski Guardian. To je ugledni ljevičarski list, baš po mjeri naše Sneške, Denisa, Maje Šavor i brojne lijeve kolone u Lijevoj njihovoj.

Nuklearni rat?

Dok ovo pišem upravo je odletio u zrak most koji spaja Krim s Rusijom. Bravo dečki! Sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće. Zapadna i ruska propaganda stalno nas plaše nuklearnim ratom. Putin se opasno preračunao kad je odlučio upokoriti Ukrajinu i pokazati Zapadu koliko je nespreman. Međutim, nekako mislim da neće ići do kraja i upotrijebiti nuklearno oružje jer bi mu Zapad sigurno odmah odgovorio istom mjerom. Uostalom, to bi značilo uništenje i Rusije i Zapada.

Gledam reklamni plakat, fino dizajniran s utješnom porukom: “Ako vidite eksploziju nuklearne bombe, zastanite i uživajte u prizoru. To se doživi sam jednom u životu!”

Budala vidi cilj na kraju, pametni u sredini, a samo mudrac vidi cilj već na prvom koraku.

Posredstvom Milana Ivkošića javila se australska novinarka Lucy Zelić. To što je ona doživjela je pravi destilirani horor: “Ja sam ponosna Hrvatica, a moji sunarodnjaci su me osramotili… Šokantno i poražavajuće!”.

Naime, u finalu Australija cupa, navijači iz Sydneya (valjda hrvatski iseljenici) podizali su desnu ruku i skandirali ZDS-i. Lucy odmah dodaje: “Zatim su, zamislite, još mahali hrvatskim zastavama s prvim bijelim poljem na grbu”. Wow!

Prvo bijelo polje koje je i na krovu crkve svetog Marka nasuprot zgrade Vlade RH u Zagrebu. S pozdravom ZDS su, drugarice Luce, hrvatski “navijači” četiri godine (1991.-1995.) ratovali protiv agresora. Napokon, pitanje je tko se koga u ovoj priči trebao sramiti?

Stravičan podatak kako je Dedek Kajbumščak bio ljudožder, a možda i srbožder, otkrio je svijetu, znamenit po sličnim otkrićima, – Dedek Pantovščak. Draga Luce, nisi  sama.

Zvonimir Hodak/

Advertisement

Vijesti

Psiholog o pjesmi i pobjedniku Dore: ‘Pjesma je odraz bolesnog vremena’

Published

on

Na ovogodišnjoj Dori, pobjednik je postao Marko Bošnjak sa svojom pjesmom Poison Cake koja je izazvala brojne reakcije i podijelila javnost. Jedan od privih svećenika koji je za ovu pjesme rekao: ”Posion cake – pjesma je puna otrova. Izbjegavajte!”, je fra Ante Vučković.  

Upravo je on upozorio da trebamo paziti što slušamo. Donosimo vam još jedan duhovni osvrt na ovu pjesmu, a to je od teologa i psihologa patera Mije Nikića, koji je za Glas Koncila komentirao pobjedničku pjesmu Dore – Marija Berić u Vjera.hr.

Pater Nikić je izrazio zabrinutost zbog duhovne poruke koju pjesma nosi. Prema njegovom mišljenju, tekst pjesme, koji sadrži stihove poput “Zagrizi moj otrovni kolač” i “Sutra ćeš biti pokopan”, odražava pesimistički i destruktivni duh današnjeg društva. Nikić ističe da su ove riječi izraz frustriranog duha koji ne može pronaći smisao u životu i koji se okreće otrovnoj osveti kao rješenju.

Pater Mijo Nikić komentirao pobjedničku pjesmu Dore Foto: Snimka zaslona

Otrovne i negativne poruke i utjecaj glazbe

Prof. Nikić također postavlja pitanje jesmo li postali “bolesno osjetljivi” na ovakve sadržaje, kao i jesmo li postali “bolesno neosjetljivi”. On smatra da smo postali previše neosjetljivi na otrovne i negativne poruke koje dolaze kroz moderne komunikacijske platforme, što može imati ozbiljan duhovni utjecaj.

Nikić naglašava da pravi izlaz iz ove situacije nije u osveti i otrovnim reakcijama, već u iskrenom oprostu, koji je jedini put do iscjeljenja na osobnoj i društvenoj razini.

O utjecaju glazbe na čovjeka govorio je Matija Šafran na otvorenom susretu zajednice ”Nanovo rođeni” koji je tom prilikom istaknuo kako je tema glazbe jako bitna za čovjeka.

”U ovom vremenu kada smo prisiljeni na slušanje bilo kakve glazbe, nameće nam se glazba, većina potrošača glazbe danas, glazbu shvaća kroz materijalne oči i većina ju smatra kao zabavu ili jednu robu, a glazba je nešto puno dublje”, objasnio je.

”Kad govorimo o utjecaju glazbe na čovjeka, važno je sagledati tri razine na kojima se taj susret događa.

Čovjek je biće sastavljeno od tri dimenzije: tijela, duše i duha. Tijelo reagira na ritam, duša obuhvaća naše emocije, osobine i karakter, dok duh teži nečem neograničenom – možemo ga zamisliti kao dah koji nam je udahnut od Boga.

Glazba djeluje kroz tri ključna elementa: ritam, harmoniju i melodiju. Ona može oplemeniti društvo, ali ga također može i narušiti – ovisno o tome kako je koristimo”, istaknuo je Matija Šafran.

Continue Reading

Vijesti

IZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.

Published

on

Ovih sati izlazi ogromna količina dokumenata vezanih uz atentat na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – piše Cesare Sacchetti… Neki su još uvijek užasnuti, a nije teško razumjeti njihove razloge…

Foto: J.F. Kennedy s Ben Gurionom, izraelskim premijerom, s kojim je imao dosta loše odnose…

Još uvijek smo tek na prvim otkrićima i potvrdama onoga što se može definirati kao pravi državni udar, a među tim otkrićima i potvrdama je da CIA nije htjela objaviti dokument koji je praktički potvrdio kako je američkim obavještajcima upravljala izraelska obavještajna služba kroz kontrolu ljudi lojalnijih Izraelu nego Sjedinjenim Američkim Državama, poput bivšeg šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, Jamesa Angletona.

Deklasificirani dokument u kojem CIA traži da se ne spominje Izrael

Angleton je bio jedan od onih ljudi koje su Izraelci upućivali što treba, a što ne smije govoriti, a nije teško zamisliti da je CIA proizvodila dezinformacije koje su osmislili i napisali ljudi iz Mossada u Tel Avivu.

Stoga se još jednom čini nemogućim razumjeti dinamiku koja je dovela do JFK-ove smrti bez ispitivanja svakog pojedinog elementa ove priče koja vodi natrag, točno, do židovske države.

Niti cionističke zavjere protiv JFK-a i priča o Kennedyju

A da bismo to učinili, možemo započeti rekonstruiranjem niti zavjere protiv predsjednika iz nedavno procurjelog audio zapisa između američke poduzetnice Billie Sol Estes, već osuđene za prijevaru, i Cliftona Cartera, desne ruke bivšeg potpredsjednika i predsjednika Lyndona Johnsona.

Carter ne škrtari riječi u ovom razgovoru. On jasno kaže da je nalog za ubojstvo predsjednika Sjedinjenih Država, JFK-a, dao njegov potpredsjednik, Lyndon Johnson, koji je imao dubok prezir i odbojnost prema Kennedyju i njegovoj obitelji, smatrajući ih previše neprijateljskim prema određenim interesima moćnih lobija u Washingtonu.

Billie Sol Estes

Audio je držao u ladici nećak Billie Sol Estes, kao da čuva policu osiguranja preko koje može sačuvati vlastiti život ili da može ucjenjivati ​​vrlo isplativog Lyndona Johnsona.

Kennedyjevi su se sukobili s previše moćnih osoba u Washingtonu, a iznad svega usudili su se izazvati bijes stvarne cionističke sile koja je kontrolirala Sjedinjene Države tijekom 20. stoljeća i ranih godina sadašnjeg stoljeća.

Cionistički i židovski svijet jako je mrzio obitelj Kennedy ne samo zato što su bili pripadnici katoličke vjere, prava bauk u talmudskom svemiru, već i zato što su namjeravali stati na kraj moći koju je ovaj iznimno moćni lobi imao nad Amerikom.

Rat između Kennedysa i Židova već je započeo godinama prije, za vrijeme zabrane zabrane, kada su ulice američkih gradova i Chicaga krvale bande ne samo Al Caponea, već su prije svega pripadnici židovske mafije, poput Meyer Lanksyja i Mickyja, kad je itacija, koja je bila pamtila, u skladu s holillyjem, kojim se ne pamti, a to je, što je samo pamćeno, u skladu s Hollywoodom.

Joe Kennedy začetnik je ove obitelji irskih emigranata koja se probila u svijet američkog kriminalnog podzemlja zahvaljujući svojim vezama s tim likovima s kojima je surađivao i s kojima je počeo ilegalno uvoziti alkoholna pića iz Kanade i Europe.

Čini se da je veza plodna sve dok Joe konačno ne prekine s gangsterima poput Cohena i dvije strane započnu žestoki rat.

Tridesetih godina prošlog stoljeća Joe Kennedy postaje respektabilan poslovni čovjek te čak započinje svoju karijeru u svijetu diplomacije, te dobiva prestižno mjesto američkog veleposlanika u Londonu, jednu od najvažnijih pozicija u ovoj sredini.

Tih godina Kennedy je razvio bliske veze s tadašnjim premijerom i visokorangiranim masonom Winstonom Churchillom, no to ga nije spriječilo da shvati da su financijski krugovi koji su računali pokrenuli moćnu mašineriju koja je pod svaku cijenu htjela uvući Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.

Shvatio je to i slavni i legendarni avijatičar švedskog podrijetla Charles Lindbergh, koji je izričito doveo u pitanje spletke cionističkog lobija i Velike Britanije da uključe Sjedinjene Države u rat koji bi koristio samo onima koji su htjeli izgraditi određeni red iz kaosa, da upotrijebim izraz vrlo popularan u ložama.

Naredba je bila izgraditi američki imperij koji bi kao svoju primarnu svrhu imao zaštitu i osiguranje interesa onih, poput Churchilla, koji su htjeli izgraditi svjetsku vladu i onih koji su željeli izgraditi židovsku državu koja će postati najutjecajnija nacija 20. stoljeća.

Američki predsjednici bili su samo instrumenti te moći.

Oni su bili izvršitelji oporuka koje su već bile napisane negdje drugdje znatno unaprijed, a Joe je, unatoč svojoj nejasnoj prošlosti, savršeno razumio tko je zapravo glavni u Americi i želio je da to znanje prenese svojoj djeci kako bi imali oružje koje on nije mogao imati da se suprotstavi takvoj moći.

John Kennedy i cionističko pitanje

Joeov se san ostvaruje kada u Bijelu kuću stiže njegov sin John Fitzgerald, koji je već bio senator od poslijeratnog razdoblja i koji je već shvatio korijen cionističkog problema u Sjedinjenim Državama.

Osoba koja mu je to dala do znanja bio je čovjek poput Benjamina Freedmana, poduzetnika židovskog podrijetla, čija se priča nikad dovoljno ne proučava jer je previše “iritantna” za neke koji žele prešutjeti ono što neki Židovi koji su prešli na katoličanstvo imaju za reći.

Freedman je bio cionist od samog početka, onaj koji je savršeno dobro znao koji su pravi ciljevi ovog moćnog svijeta, koji bi pretvorio Sjedinjene Države u svoju dugu gospodarsku i vojnu ruku da se ništa nije učinilo da se to spriječi.

Tako je počela popularizacija poduzetnika koji je postao katolički aktivist i uspio se obratiti Kennedyju kako bi ga obavijestio o prijetnji koju cionizam predstavlja za Sjedinjene Američke Države i za cijeli svijet.

Mladi senator sluša, uči čak i više nego što je već naučio od svog oca, i stiže u Bijelu kuću s vrlo jasnim idejama o tome što je stvarna sila koja kontrolira njegovu zemlju.

Odmah počinje rat s cionizmom. U to je vrijeme u Tel Avivu postojao čovjek poput premijera Ben Guriona, koji se smatra jednim od utemeljitelja Izraela, s prošlošću terorista Hagane, koji je sudjelovao u nekoliko masakra nad civilima.

Izrael je želio postati nuklearna sila. On nije težio izradi atomske bombe da bi se zaštitio od napada, već da bi imao to razorno oružje koje može staviti pod kontrolu cijeli arapski svijet i one koji se nisu htjeli pokoriti ekspanzionističkim željama židovske države.

Počinje vrlo težak sukob između Kennedyja i Ben Guriona (s naslovne slike).

Izraelski premijer Kennedyja naziva nekom vrstom novaka koji nije u stanju razgovarati s njim, dok je američki predsjednik savršeno svjestan da mu Izraelci lažu o nuklearnom programu pokrenutom u Dimoni, u izraelskoj pustinji.

U mjesecima prije smrti, američki je predsjednik bio uporan u stavu da će se AIPAC, iznimno moćni izraelski lobi, smatrati stranim agentom te da će se pod svaku cijenu spriječiti da Izrael postane nuklearna sila.

Kennedy je ušao u zabranjenu zonu. Ušao je u sanctum sanctorum, da tako kažemo, stvarne moći koja vlada Amerikom i morao je biti eliminiran pod svaku cijenu.

Zavjera u Dallasu

Predsjednika je u studenom 1963. u Dallas pozvao predsjednik lokalne židovske zajednice Julius Schepps koji ga je odveo u grad u kojem se dogodila spletka.

Oswald, žrtveni jarac kojeg su već označili njegovi stari lutkari u CIA-i, nije čak ni bio tamo gdje će ga Warrenova komisija kasnije smjestiti, to jest na peti kat spremišta knjiga.

Bio je vani, na ulici, što je pokazala i snimka Associated Pressa.

Na oružju kojim je pucano nisu bili čak ni njegovi otisci prstiju, koji su se pojavili tek više od tjedan dana nakon što su znanstveni testovi već utvrdili da Lee Harvey Oswald nije uzeo tu pušku Carcano.

Pucnjevi nisu došli s leđa kako tvrdi Warrenova komisija. Krenuli su sprijeda, što se jasno vidi iz Zapruderovog filma.

Kennedyja je ustrijelio netko ispred predsjednika, a ne iza njega, a Bill Cooper, bivši vojnik američke mornarice, već je u kasnim 1980-ima otkrio da je vidio povjerljive dokumente u kojima se navodi da je Kennedyja ustrijelio njegov vozač William Greer.

Na restauriranoj snimci tih dramatičnih trenutaka, Greer se može vidjeti kako u lijevoj ruci drži predmet koji je uperen u Kennedyja, a ne treba ga brkati s odrazom sunca na glavi guvernera Connallyja pored vozača Tajne službe.

Kennedyjeva glava eksplodira, a Jacqueline, njegova žena, pokušava pobjeći jer je vidjela jasnu scenu.

Povijest mijenja tok. Predsjednik koji se htio suprotstaviti židovskoj državi eliminiran je samo zahvaljujući masovnoj suradnji snaga sigurnosti koje su umjesto da ga zaštite sudjelovale u njegovom ubojstvu.

Lyndon Johnson: Suučesnik pučista u ubojstvu predsjednika

Lyndon Johnson je u rekordnom roku odmah postao predsjednik SAD-a, kada bi u svakoj sudskoj istrazi na popisu osumnjičenika trebao završiti sam američki potpredsjednik, kao prvi dobitnik te smrti.

Johnson je već dan prije priznao svojoj ljubavnici Madeleine Brown da je sve spremno da ubije predsjednika Kennedyja.

Potpredsjednik je bio sve što Kennedy nije. Namjeravao je staviti Sjedinjene Države u službu Izraela, a pod njegovom administracijom ne samo da bi AIPAC povećao svoju moć, već bi Izrael izgradio vlastito nuklearno oružje, koje i danas tajno i ilegalno drži.

Izrael i danas pamti Johnsona kao jednog od predsjednika koji su najbliži židovskoj državi u američkoj povijesti i ne čudi što on tako govori.

Johnson je predsjednik koji je dopustio Izraelcima da napadnu američki brod USS Liberty, što je dovelo do smrti 34 američka mornara, u pokušaju da Sjedinjene Države uđu u rat protiv Egipta.

Izrael ubija američke vojnike i umjesto da bude kažnjen, nagrađuju ga predsjednici poput Johnsona.

Predsjednik koji je zamijenio Kennedyja u golemoj organiziranoj zavjeri, prema nekoliko izraelskih izvora, također je bio židovskog podrijetla i to bi pomoglo da se još bolje razumije njegova privrženost izraelskoj stvari.

U ubojstvu Kennedyja, cionistička prisutnost je posvuda. To je u Jacku Rubyju, mafijašu židovskog podrijetla, pravim imenom Jacob Rubenstein, poslan da ubije Oswalda kako bi izbjegao pretjerano neugodno suđenje.

Ruby je otvoreno rekao da je to učinio kako bi spasio Židove od mogućeg pogroma ako se sazna istina.

Tako je i u Warrenovoj komisiji, gdje je i sam Earl Warren bio židovskog podrijetla kao i 10 od 22 člana tog tijela koje je htjelo učiniti sve da optuži Oswalda i izostavi sve dokaze koji su pobijali teoriju o usamljenom ubojici i jednom metku koji napravi sedam okreta u zraku prije nego što pogodi Kennedyja u glavu.

Teorija koja bi možda bila u redu za fliper, ali koja je nevjerojatno prijevara koju je ova komisija podnijela Amerikancima.

Stroj koji je doveo do JFK-ove smrti je onaj koji kontrolira duboku državu u Washingtonu, onaj koji kontrolira CIA-u i onaj koji je pisao vanjsku politiku svakog američkog predsjednika od poslijeratnog razdoblja do dolaska Trumpa.

Kennedyjeva palica prešla je Trumpu

Predsjednik koji je prekinuo taj kontinuitet nedvojbeno je Donald Trump, koji je, za razliku od svog prethodnika, odabrao mnogo suptilniju i vještiju strategiju.

Nije izabrao put frontalnog i otvorenog sukoba protiv židovske države, već se uvijek deklarirao kao njezin “prijatelj”, a zatim se upustio u geopolitiku jasno suprotnu onoj koju je želio Tel Aviv, koja je započela povlačenjem trupa na Bliskom istoku i nastavila se završetkom posredničkih ratova koje je Washington pokrenuo u ime cionističkog lobija.

Ovo je tema o kojoj se mnogo raspravlja i jedan je od glavnih bojnih konja lažnih protuinformacija koje, u svom bjesomučnom pokušaju da Trumpa povežu s Izraelom, ne kažu da je Trump bio prvi predsjednik koji je okončao beskrajne ratove na Bliskom istoku i čak ne kažu da je Trump bio predmet niza beskonačnih pokušaja njegova života, a sve su organizirale iste cionističke sile koje su ubile Kennedyja 62 godine ranije.

Ne riskirate da budete višestruko ubijeni ako niste izazvali bijes krugova poput AIPAC-a, raznih neokonzervativaca i svih onih židovskih financijskih fondova koji su se dan prije napada u Butleru u Pennsylvaniji kladili na njegovu smrt jer su jasno znali, baš kao što su znali razni fondovi koji su prije 11. rujna stavljali svoje kratke oklade protiv zrakoplovnih kompanija uključenih u 11. rujna.

Trump je od ovih sila bio predodređen da dobije metak u glavu, baš kao i predsjednik Kennedy, ali Providnost je na dan trećeg ukazanja Fatime htjela da mu se život poštedi jer je iza puta ovog čovjeka očito stajao i postoji puno veći plan, a to je stati na kraj despotizmu ovih sila koje su htjele podići globalnu tiraniju, kakvu smo vidjeli u vrijeme pandemijske farse.

Trump krvari iz uha nakon što ga je Thomas Crooks upucao

Trump je uspio doći do točke u kojoj JFK nažalost nije uspio, a to je neovisnost Sjedinjenih Država o stranim lobijima i uklanjanje FED-a iz njegove financijske moći.

Kennedy nije samo razgnjevio cionizam, već i njegov financijski ogranak, Federalne rezerve, koje su osnovale obitelji poput Warburga, Vanderbilta, Rockefellera i Morgana, raznih povjerenika obitelji Rothschild u Sjedinjenim Državama.

Predsjednik Kennedy je zapravo potpisao Izvršnu naredbu 11110 kako bi se Ministarstvu financija omogućilo tiskanje vlastitog novca bez da ga proslijedi iz FED-a u ruke privatnih bankara.

Čini se da je Trump također otvorio put kraju moći FED-a mjerama posljednjih godina, zahvaljujući kojima je učinkovito prisilio američku središnju banku da tiska novac kako bi pomogla malim i srednjim poduzećima, za razliku od onoga što su činili njegovi prethodnici, koji su računalima koja su tiskala novčanice puštali da rade samo za bankarske institucije kao što su Goldman Sachs i JP Morgan.

Promjena paradigme bila je jasna i oštra, toliko da se razni visoki financijski bankari sada boje da bi više od stoljeća moći FED-a nad Sjedinjenim Državama moglo doći do kraja.

Povijesna nit koja povezuje dvojicu američkih predsjednika, Kennedyja i Trumpa, čini se očiglednijom i čvršćom nego ikad.

Trump je u potpunosti preuzeo naslijeđe svog nasljednika i uspio ga je provesti do kraja.

Amerika konačno ulazi u eru u kojoj više nije podložna dominaciji aškenaskih financija i globalnog cionističkog pokreta.

Kennedyjev san sada postaje stvarnost, a Donald J. Trump to je omogućio.

Cesare Sacchetti/LaCrunadellAgo

Napomena: Mišljenja navedena u tekstu ne moraju odgovarati stavovima Redakcije Croativ.net-a

Continue Reading

Vijesti

Kina priprema AI blitzkrieg za rušenje američkih modela otvorenog koda, s perspektivom napada na dominaciju hardware-a

Published

on

Kina se sprema preplaviti tržište modelima umjetne inteligencije otvorenog koda—usmjerenim na sve, od računalnog vida do robotike i generiranja slika.

Cilj? Srušiti američki tehnološki profit, dominirati hardverom koji podržava AI i ponoviti njihov plan: kopirajte, optimizirajte, skalirajte i bankrotirajte konkurente.

S DeepSeek-om koji je već potresao američka tržišta, Kina se kladi na veliko – nudi besplatan AI softver dok zarađuje milijarde na jeftinim pametnim kućama, dronovima i robotima.

To je ista strategija koja je uništila zapadnu proizvodnju – ovaj put je usmjerena na Silicijsku dolinu – prenosi Mario Nawfal na svom X profilu.

Izvor:
@balajis

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved