Zašto se ratovi stalno događaju? Što se događa u Siriji i Gruziji? Doktor filozofije Holger Strohm pokazuje povezanost na primjeru citata iz usta najviših generala, propagandista i šefova tajnih službi: Ratovi se vode isključivo za dobrobit nekolicine superbogatih ljudi i na štetu naroda – prethodno za Boga, za domovinu i cara, danas je za Demokraciju i ljudska prava. Ali svi su bili prevareni…

Danas imamo Dr. Holger Strom u našem intervjuu. Nazivali su ga posljednjim njemačkim univerzalnim genijem i bio je nominiran za tri Nobelove nagrade. Napisao je više od 150 knjiga, a tijekom svoje duge karijere savjetovao je njemačke vlasti, američke političare i UN. Njegova najvažnija misija ipak je bila educirati ljude o opasnostima nuklearne energije, koja će se uskoro opet prodavati kao klimatski neutralna, ali to nije ono o čemu ćemo danas govoriti. Danas govorimo o temi rata. Kao što je bio slučaj tijekom kubanske raketne krize 1962., na rubu smo novog oružanog sukoba između NATO-a i Rusije. To je ono što zabrinjava ljude u Njemačkoj.

Da, mnogi se čak i boje, jer povijest pokazuje da je rat pojava koja se ponavlja i da mu uvijek prethodi stvaranje slika neprijatelja. Otud naše današnje pitanje: Dr. Strohm, koji je tvoj zaključak? Zašto postoje ratovi?

Holger Strohm:
Da, jer bogata elita želi postati još bogatija i moćnija. To je sasvim jasno. Madame Gutle Schnapper-Rothschild je rekla: “Ako moji sinovi ne žele rat, rata neće biti.” I drugi su to također jasno potvrdili. Rat vodi sirotinja. Jadnici koji se ne poznaju, koji si ništa nisu učinili, ubijaju se. Dok bogati, koji se jako dobro poznaju, međusobno posluju. A u ratu se može zaraditi vraški puno novca. Postoji primjer Bernarda Barucha. Tijekom Drugog svjetskog rata uspio je dvjestostruko povećati svoje bogatstvo. Dakle, ne govorimo o udvostručavanju, utrostručavanju ili peterostrukosti, već dvjestostruko.

A tijekom Drugog svjetskog rata, i Rothschildi i Rockefelleri uspjeli su se dočepati svih njemačkih patenata. A to odgovara imovini u rasponu dvoznamenkastih bilijuna. Dakle, ovdje je stvarno veliki novac u pitanju. To je potpuno jasno. Postoje razni citati o tome. Militaristi i ratni profiteri naši su najveći neprijatelji. Koriste vojsku za vođenje desetljeća dugih besmislenih ratova kako bi se korporacije poput Lockheed Martina, General Dynamicsa i Russell/Northrop Grummana pretjerano obogatile. Vojska pokazuje svoje mišiće kako bi omogućila globalnim korporacijama da osiguraju nova tržišta i iskorištavaju naftu, minerale i druge prirodne resurse.

Oni također drže osiromašene narode pod jarmom korumpiranih i brutalnih marionetskih režima. Činjenica je da pravi čovjekov neprijatelj vreba iznutra. Ovaj citat dolazi od Chrisa Hedgesa. Ratni je dopisnik New York Timesa i dobitnik Pulitzerove nagrade. Dakle, ovo je najveća nagrada koju novinar može dobiti. Sljedeći citat je Smedleyja Darlingtona Butlera, američkog general bojnika i najodlikovanijeg vojnika u cijeloj američkoj povijesti. On kaže: “Rat je organizirana prijevara i daleko najprofitabilniji i svakako najpodliji oblik. Rat se vodi za profit nekolicine na štetu velike većine. U Sjedinjenim Državama deseci tisuća novih milijunaša i milijardera izašli su iz svjetskih ratova. Kroz rat, pobjedničke nacije šire svoj teritorij, koji nekolicina odmah iskorištava. S prolivenom krvlju milijuna. Bio sam u službi preko 30 godina, radeći za veliki biznis, za Wall Street [središte američke financijske industrije] i banke, kao gangster u službi kapitalizma.”

Dakle, ako sam dobro shvatio, to znači da general ovo kaže nakon što je služio nekoliko desetljeća?

Holger Strohm:
Da. General bojnik i, kao što rekoh, najodlikovaniji vojnik u čitavoj povijesti Sjedinjenih Država. I on to kaže u svojoj knjizi “Rat je organizirana prijevara”. [Smedley D. Butler: War is a Racket, New York (NY): Round Table Press 1935]

Da. Sada opet imamo nove ratne zone. A rat u Ukrajini još uvijek traje. Ponovo počinje u Siriji. Sada je došlo do državnog udara, moglo bi se reći. U konačnici, stvari se kuhaju tamo u Siriji, u Gruziji i Rumunjskoj. Što možete reći o ovome?

Holger Strohm:
Da, stvar oko Sirije je vrlo jasna. Sada imamo Blinkena, državnog tajnika, (koji je) priznao da su godinama pripremali svrgavanje Assada, što nije tajna. Izraelci već godinama uništavaju tvornice u Siriji, dižu u zrak skladišta oružja i tako dalje. A sada vidimo da je IS ili Islamska država imala puno novih tenkova. Te tenkove im je isporučila NATO država Turska. A cijela se stvar planirala godinama. Tamo gdje je Rusija ometena ratom u Ukrajini, a Iran ima problema.

Vidjeli smo da su Amerika, Engleska i Izrael prodrli duboko u Iran i tamo bombardirali praktički sve. Tako su Amerika i Engleska dale logistiku za ovo. I da, to je sasvim jasno. I sad se medvjedu secira krzno. Ukrajina, ne, oprostite, Turska preuzima sjevernu Siriju, a Izrael širi svoju tampon zonu na Golanskoj visoravni. To znači da Siriji sada pomiče svoje granice i pripaja teritorije.

Kada je Rusija učinila istu stvar u Ukrajini, Zapad je bio krajnje ogorčen. Treba imati na umu da 80% stanovništva koje živi u istočnoj Ukrajini su Rusi, koji su uglavnom bili lišeni svojih prava. Turska i Izrael nemaju posla u Siriji. Tamo ne žive ni Turci ni Izraelci. To je rat grabežljivog ratovanja. Kao i svi ratovi. Još možemo uzeti primjer Libije. UN je dopustio evakuaciju tamošnjih izbjeglica. I to je iskorišteno za rušenje vlasti. Znamo da je Gadafi bio nabijen na željeznu šipku. A onda je nafta ukradena. 800 milijardi u zlatu i 660 milijardi u stranoj valuti.

I također u ratu s Ukrajinom, prva stvar koju su SAD učinile bila je konfiskacija obveznica i dolarskih obveznica koje je Rusija imala, kao i strane valute od Rusa. Ova pljačka. Ratovi su uvijek pljačkaški pohodi. A sada Gruzija. U Gruziji su održani izbori na kojima je 54 posto birača glasalo za stranku neutralnu prema Rusiji. A to naravno ne smijete učiniti. A onda je predsjednica [Salome Zurabišvili] najavila da neće dati ostavku. Salome Zurabishvili rođena je u Parizu, školovala se u Francuskoj, ima dvojno državljanstvo, a potom je otišla u Gruziju. Drugi koji su tu uključeni dolaze iz Zaklade Otvoreno društvo Georgea Sorosa i Zaklade Heritage u Americi i Engleskoj i također su dvojni državljani i, naravno, agenti tajnih službi koji tamo pokušavaju inicirati ovaj puč.

Ustavni sud Gruzije rekao je da nema ništa loše u izborima. Bilo je slobodno i pošteno i ova nova vlada je izabrana sa 54 posto. Ali EU i NATO ne dopuštaju ništa što bi moglo biti prorusko, umjesto toga, ovo je domino taktika polaganog preuzimanja jedne države za drugom, dio po dio. Istu stvar sada vidimo u Rumunjskoj. Bili su i izbori. Tada je Ustavni sud, koji zapravo čine mafijaši, rekao da je sve to protuzakonito. I zapravo izvedete državni udar i onda, kao što je uobičajeno, EU odmah nametne ekonomske sankcije.

Da, sve je isto. Rumunjska, Gruzija, uvijek je isto kao u Ukrajini. Tamošnja legalno izabrana vlast svrgnuta je državnim udarom. I onda održavate velike demonstracije, koje onda, naravno, iskorištavaju na Zapadu. A ako to ne uspije, onda pucaš u masu i onda svaljuješ krivnju na vlast, a onda NATO i EU imaju razloga za vojnu intervenciju. Ovo je sve inscenirano.

Čini se da je jedan odlučujući faktor u ratu uvijek manipulacija i kontrola informacija i mišljenja. Ali kako ovako nešto može funkcionirati? Imamo na stotine novina, radio i televizijskih postaja, njihovih izdanaka na internetu, ako osim slobodnih medija svi podjednako izvještavaju, kako tako nešto može funkcionirati?

Holger Strohm:
Da, tko god određuje medije, određuje javno mnijenje. I šest kompanija: Comcast, Walt Disney Corporation, Warner Media, 21st Century Fox, CBS Corporation i Viacom, koje posjeduju izravno ili kroz dioničke udjele više od 95 posto svih novina. To uključuje 1500 novina, 1100 časopisa, 2400 izdavača, 1500 televizijskih kanala i 9000 radio postaja. I oni u biti samo šire dezinformacije. Obasipaju nas nebitnim stvarima te manipuliraju i lažu s nama. Moramo vjerovati onome što šire. Jer drugog mišljenja nema. Drugačije mišljenje jednostavno nije dopušteno. A to je vrlo jednostavno. Mislim, svaki se rat uglavnom sastoji od propagande.

Također mogu dati nekoliko citata iz toga. Na primjer, ovaj klasični citat je od Lorda Arthura Ponsbyja. Ovo je u biti britanski političar i to je netko tko je digao propagandu na višu razinu.

On kaže deset načela ratne propagande:
“Ne želimo rat.
Odgovornost snosi protivnički tabor.
Vođa neprijatelja je vrag.
Borimo se za dobar cilj.
Protivnik se bori ilegalnim oružjem.
Neprijatelj čini okrutnost s namjerom.
Naši su gubici mali, neprijateljski su ogromni.
Podržavaju nas umjetnici i intelektualci.
Naša misija je sveta.
Svatko tko sumnja u naše izvještavanje je izdajnik.”
To je tipično.

Iz koje je godine ovaj citat?

Holger Strohm:
Oh, to je stvarno staro. Ovo je iz 19. stoljeća. Ponsby je rođen 1871. To je vrijedilo u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, a vrijedi i danas. Klasična je. Vidjet ćemo kako će to ići. Ili, imam još jedan lijep citat.

“Imam sto tisuća poteza, od kojih će vam se svaki svidjeti.
Ja sam propagandna laž, prava gospodarica ovoga svijeta.
Ja sam propagandna laž koju svatko može kupiti – za novac.
Od početka: Krivotvorim, lažem i varam cijeli svijet.

To je prilično tipično što se tamo događa. Potpuno smo izmanipulirani što god učinili. Lažu nas praktički od prvog do posljednjeg udaha. I to ne samo jednom ili s vremena na vrijeme, nego dosljedno. Dakle, to je sasvim jasno. Tamo je Pedro Baños. Bio je odgovoran za generalštabnu obuku u Španjolskoj i najviši obavještajno-sigurnosni dužnosnik europske vojske, EU. I napisao je knjigu pod naslovom “Ovako dominiraš svijetom”.

To se odmah nakon toga moralo ugušiti jer je brbljao neslužbeno. Nema istine, rekao je. Postoje samo laži. I to je sasvim jasno, pogotovo u ratu. Obje strane lažu. Svi lažu. A mi? Zapravo, jednostavno nas lažu od početka do kraja. Nekada su nam govorili da se borimo za Boga, domovinu i cara. Danas za demokraciju, ljudska prava i sl. Sve je laž. Jer demokracija u ratu nestaje odmah. To je prva stvar koja pada po strani. I ljudska prava također, jer obje strane ubijaju, kolju i muče do mile volje. Ali to uvijek radi samo protivnik.

A bogati zarađuju nevjerojatne količine novca, kao što ste rekli na početku. Hvala vam na ovoj procjeni! Što biste poručili publici? Što treba učiniti? Što pojedinci mogu učiniti da osiguraju da ovu mašineriju ne nastavimo održavati na životu?

Holger Strohm:
Morate biti kritični. Morate sve ispitivati, ništa ne vjerovati, provjeriti sami. I kad se probudiš, sam shvatiš kako te lažu. Jer je tako očito. Dakle, trebali biste sve ispitati. Također, ono što ja kažem. I ja bih mogao biti u krivu. I ja mogu nasjesti na dezinformacije. Zato budite kritični, razmislite sami! Budi pametniji! To je zapravo jedino što možete učiniti. Odnos snaga je jasan. Danas vidimo da više ne možemo izraziti svoje mišljenje, da je toliko toga zabranjeno, da je sve uvreda. Lèse majesté. Jer vidimo Strack-Zimmermanna ili Baerbocka i Habecka, podnijeli su tisuće pritužbi jer su ih nazivali “idiotima” ili nečim sličnim. I onda uvijek idu pretresi kuća. Onda dođe državna sigurnost i onda uđu na vrata i odnesu sve što je vrijedno. Ovo je namijenjeno zastrašivanju. A za najmanju sitnicu možete dobiti tri godine zatvora i 50.000 eura kazne. Odavno imamo diktaturu.

Dr. Strohm, to je tužan zaključak. Želim vam puno uspjeha u vašoj misiji. Od samog početka hrabro ste unosili svjetlo u tamu. Napisali ste mnogo knjiga i predani ste tim ciljevima. Nadam se da će vas ljudi slušati kao nekoga tko je proživio povijest, tko je mnoge stvari sam vidio i doživio, a ne samo slušao. Hvala vam na ovom intervjuu.

Holger Strohm:
Zahvaljujem vam isto tako.

izvor: kla.tv

from sl./mik.
Sources/Links:
Knjiga od Smedleyja D. Butlera:
War is a Racket
New York (NY): Round Table Press 1935

Knjiga Dr. Holger Strohma:
Weise Worte & Skurriles

Knjiga Dr. Holger Strohma:
Holger Strohm, ein deutscher Nawalny?

Knjiga od Dr. Holger Strohm:
50 Fragen an Holger Strohm

Knjiga Dr. Holger Strohma:
Mit Wahnsinn in den Untergang

Knjiga Thorstena Schultea:
Fremdbestimmt
120 Jahre Lügen und Täuschung

Nutzungsrecht: Standard-Kla.TV-Lizenz

Svjedoci smo dizanja srpske pobune protiv diktature, srpskog despotskog režima, koju su prije par mjeseci pokrenuli studenti. Najbitnije i od životne je važnosti ne dopustiti Kurtu da zajaši Murta, a sve što su Vučić, Plenković i jataci opljačkali oduzeti i vratiti oštećenima i pokradenima! Neka onda Severina i Madona zapjevaju u duetu pa makar i ‘Od Vardara pa do Triglava’. Nikome to više neće biti bitno, niti će ikome (za)smetati… – komentira Miro Perković, članak Vjekoslava Škreblina u Hrvatskom ratniku.

Svrgavanje diktatora u tijeku

Režim Aleksandra Vučića ponaša se poput svih diktatorskih režima koje susrećemo kroz povijest. Umjesto da makar na simboličan način pokaže EMPATIJU prema svome narodu, kojega je REŽIM potpuno ogolio, VUČIĆ gubi osjećaj za realnost.

Dodatno narodu namjerava nataknuti VERIGE NA RUKE, BRNJICE NA USTA. To mu se obija o glavu! Džaba kada diktatori poput Aleksandra Vučića, ili hrvatskog DESPOTA Andreja Plenkovića, u glavama ništa nemaju!

Kriminalac je svjestan kardinalnih poteza, ali poput svih diktatora ne može protiv SEBE SAMOGA, SVOJE SUJETE, PROTIV SVOJEGA BOLESNOG UMA.

I nastavlja sa sve većom represijom prema studentima ustanicima! Nastavlja svoju tiraniju, a studenti dobivaju MASOVNU PORŠKU SVOJIH OČEVA, MAJKI, SRPSKOG NARODA.

A tko drugi nego Hrvati

Pokušava VUČIĆ, u zadnje vrijeme, krivce pozadine studentskih prosvjeda naći na drugoj strani. Čak u HRVATSKOJ.

Odavno je znano, kako su Hrvatski i Srpski režimi povezani poput prsta s noktom u svekolikoj ‘suradnji’. U počinjenju svekolikih, poglavito KORONA FAJZER zločina nad narodom. 

K’o Vegeta, u sve se miješa

Da Vučić i kamarila padaju s trona vidi se i po medijskim napisima, kako studente podupire BALKANSKA POP ZVIJEZDA SEVERINA, djevojačkog prezimena VUČKOVIĆ. 

Toliko je puta pjevala diljem Srbije, BiH i drugih novonastalih država nakon raspada Jugoslavije, ali do prije nekoliko mjeseci niti je čula za srpske studente, a Vučića i njegov zločinački režim nikada nije spomenula u negativnom kontekstu.

No, kada je i planetarna POP ZVIJEZDA MADONA podržala bunu studenata protiv Vučića postalo je očito kako je Vučićev režim pred slomom.

OSNOVNI CILJEVI YUGO BALKANSKIH I GLOBALNIH PODRŠKI DJELATNIKA ESTRADE SRPSKIM STUDENTIMA pokušaj je uvađanja pomutnje i nepovjerenja među prosvjednicima.

Takve podrške žele Srbiju dodatno destabilizirati te POVEĆATI KAOS nakon pada OVOG BALKANSKOG DIKTATORA. U takvom stanju REŽIMSKE HIJENE planiraju na što jednostavniji način dograbiti se ispražnjenih pozicija koje će SILOM NARODA morati napustiti sadašnja vladajuća klika.

U biti, cilj takvih podrški je promijeniti samo FORMU, A ZLOČINAČKI ĆE REŽIM U SVOJOJ SUŠTINI OSTATI ISTI. Kako bi narod rekao,  SJAŠI KURTA DA ZAJAŠI MURTA. 

Identična situacija događa se i u Hrvatskoj

Ovdje je tek započelo svrgavanje YUGO-komunističkog lopovskoga režima. REŽIMSKE HIJENE također se pripremaju kako će zauzeti ispražnjena mjesta svrgnutih pripadnika hrvatskog zločinačkog režima kada će završna faza svrgavanja biti pri kraju.

Facebookov portal SAPERE AUDE u tekstu pod nazivom ‘DOČEK I ODGOVOR IDEOLOZIMA REPRESIVNE TOLERANCIJE’ donosi upečatljivu i univerzalnu analizu svakog režima, nositelja i promotora REPRESIVNE TOLERANCIJE.

Smatram kako je takav sadržaj od opće  koristi. Zato ga predlažem čitateljima, kako bi sadržaj došao pred oči što šire zajednice.

“U ovim kaotičnim civilizacijskim vremenima fascinantno je promatrati koliko ljudi i dalje ne shvaća što se zapravo događa oko njih; koliko ih još uvijek operira unutar umnih i perceptivnih okvira koji su trebali pasti u zaborav prije desetak godina.

Rasprava o dočeku rukometaša kroz arhaičnu prizmu ljevice protiv desnice, odnosno tolerantne ljevice koja ustaje protiv nazadne desnice, kojoj smo svjedočili i u komentarima na prethodni Sapere Aude proglas, samo je još jedan dokaz temeljnog nerazumijevanja kulturnih aktualnosti. 

Tko još uvijek misli da je problem progresivnih struja s dočekom u tome što na njemu nastupa Thompson, taj je zapeo u 2018. godini. On je, drugim riječima, ostao u vremenu kada su progresivci još uvijek mogli koliko-toliko uspješno prodavati iluziju da je njihova ideologija ‘ideologija tolerantnosti i univerzalne ljubavi’, a ne jedan destruktivan prometejski društveni eksperiment koji svakim danom sve jasnije razotkriva svoje pravo lice.

Problem, dakako, nije u Thompsonu. Problem je u svakome tko se na bilo koji način usudi odstupiti od nametnutog jednoumlja, od pravovjerja ovog oholog i omasovljenog duha vremena. Problem je u tome što progresivna hegemonija naprosto ne podnosi neuspjeh u gušenju neposlušnih glasova.

Thompson je simbol šire problematike; on mora biti uklonjen jer kulturni nasilnici tako zahtijevaju, odnosno jer u ovom nominalno pluralističkom, a zapravo progresivno totalitarnom društvu, nema mjesta za one koji odbijaju pognuti glavu.

Zamorni i već do apsurda izlizan mehanizam ad Hitlerum, kojim se od prvog trenutka nastoji ugušiti ovaj sportski uspjeh, s progresivcima za kormilom naše civilizacije mijenjao je oblike, ali njegovo dogmatično sjeme ostalo je nepromijenjeno. Neovisno o tome nazivaju li se neistomišljenici nacionalistima, teoretičarima zavjere, antivakserima ili homofobima, princip ostaje isti.

Kreatorima tih epiteta nikada nije bilo do pluralizma ni do dijaloga, već prvenstveno i isključivo do apsolutne društveno-političke prevlasti. Tu su prevlast desetljećima i uživali, dovevši ovu našu civilizaciju do ruba dekadentne provalije, no njihova vladavina sada nepovratno puca, stoga u svojim novim napadima zvuče krajnje panično.

Valja se podsjetiti da govorimo o ideologiji koja je proteklih godina provodila segregaciju stanovništva, nezapamćenu u modernoj demokraciji, koristeći se jezivom totalitarnom retorikom i prijetnjama o oduzimanju temeljnih prava svima koji nisu bili voljni pokoriti se korumpiranim političarima. 

Govorimo o ljudima koji su podržavali i poticali sve one nakaradne pojave koje sada polako ali sigurno izlaze na vidjelo – od potpirivanja ratova u ime financijskog profita, preko zloupotrebe strane pomoći (tzv. foreign aida) za širenje ideološkog jednoumlja po zapadu, do suludih farmakoloških i medicinskih eksperimenata skrivenih pod plašt nekoherentnih seksualno-dekadentnih teorija kakvih se ne bi posramila samo najmračnija pseudoznanstvena razdoblja ljudske povijesti.

Takvima se možemo pravdati samo na vlastitu odgovornost, pogotovo ako to činimo u kontekstu potpuno normalne proslave jednog sportskog uspjeha. Vrijeme njihove represivne tolerancije – izraza koji su, indikativno, skovali njihovi vlastiti filozofski uzori – bliži se svom kraju.

Politička korektnost bolest je koju smo napokon počeli liječiti. Nemojmo je ponovno jačati pridavanjem prevelikog značaja zavedenim ideolozima koji je očajnički pokušavaju nanovo prodati našoj već dovoljno ranjenoj civilizaciji.

#SapereAude”

Zaključak

Najbitnije i od životne je važnosti ne dopustiti Kurtu da zajaši Murta, a SVE ŠTO SU VUČIĆ, PLENKOVIĆ I JATACI OPLJAČKALI, OPLJAČKANO ODUZETI I VRATITI OŠTEĆENIMA I  POKRADENIMA!!

Neka onda SEVERINA I MADONA ZAPJEVAJU U DUETU, makar i onu pjesmu: ‘Od Vardara pa do Triglava’. Nikome to neće više biti bitno, niti će ikome (za)smetati…

Vjekoslav Škreblin, zagrebački dopisnik Tabloid Magazina

izvor: Udruga Hrvatski Ratnik

Isključenje crkvene tradicionalne latinske mise i tiransko nametanje liturgije pape Pavla VI. događaji su čiji se duboki uzroci moraju tražiti među samim premisama koje su dovele do nastanka modernog svijeta. “Mutacija” od svijeta satkanog simbolima i teofanijama do svemira kojim upravljaju jedinstveni zakoni mehanike i lišenog transcendentnog horizonta nevidljivog carstva, odražava duboku krizu kršćanske vjere koja je rodila onu sintezu hereza koju je sveti papa Pio X. nazvao “modernizmom” – prenosimo s Remnant News.

Piše: Robert Lazu Kmita | Ostatak kolumnista, Rumunjska

U kontekstu svake veće krize u povijesti Crkve, Bog je osigurao prisutnost prosvijetljenih umova sposobnih razumjeti i odgovoriti na hereze koje ugrožavaju spasenje Njegovih vjernika. Arijansko krivovjerje osudili su i nadvladali teološki i filozofski geniji poput svetih Atanazija Velikog (oko 297. – 373.) i Grgura Nazijanskog (329. – 390.). Za suprotstavljanje jednoj od najsuptilnijih kristoloških krivovjerja, monotelitizmu, izabran je sveti Maksim Ispovjednik (oko 580. – 662.).

U tom smislu, mogli bismo se zapitati: tko su odabrani umovi da osude i bore se protiv liturgijskih krivovjerja koja su kulminirala zamjenom tradicionalne rimske liturgije liturgijom pape Pavla VI. Vrlo vjerojatno neki od najozbiljnijih kandidata su vlč. Roger Thomas-Calmel O.P. (1914. – 1975.), Dietrich von Hildebrand (1899. – 1977.), Romano Amerio (1905. – 1997.), Michael Davies (1936. – 2004.) i, nedvojbeno, nadbiskup Marcel Lefebvre (1905. – 1991.). Uz ove figure valja spomenuti autora vrlo složene intelektualne putanje: francuskog filozofa Jeana Borella (rođenog u Nancyju 1930.).

Nitko ne može bolje od katolika koji voli tradiciju razumjeti koliko je kulturno i društveno ozračje suvremenog svijeta nemoguće za disati. Mi smo poput preživjelih bombardiranja Hirošime i Nagasakija, koji se bore živjeti u radioaktivnom kontekstu.

Izuzetan je njegov doprinos razumijevanju krize bez presedana u kojoj se danas nalazimo. Među njegovim brojnim knjigama ističe se nekoliko opsežnih monografija, među kojima i Le Mystère du signe. Histoire et théorie du symbole (Misterij znaka: povijest i teorija simbola, 1989.), Symbolisme et réalité (Simbolizam i stvarnost, 1997.), La crise du symbolisme religieux (Kriza religioznog simbolizma, 2009.) i Histoire et théorie du symbole (Povijest i teorija Simbol, 2015). U svim tim djelima, osim dubokog i detaljnog osmišljavanja temeljnog pojma “simbola”, nalazimo promišljanja o uzrocima koji su nas doveli u vrtlog najveće krize u cjelokupnoj povijesti Crkve.

Međutim, u ovom ću se članku osvrnuti na jedno drugo Borellino djelo, koje je srećom prevedeno na engleski — djelo u kojemu on sintetizira sve svoje doprinose. U ovom svesku, pod naslovom Osjećaj nadnaravnog, on ima za cilj razotkriti uzroke modernističkog krivovjerja koje je razotkrio sveti papa Pio X. Iz njegove analize istaknut ću jedan, značajan odlomak koji potpuno, precizno i ​​jezgrovito predstavlja vanjske, kulturne uzroke modernizma. Kao što ćemo vidjeti, ti su uzroci doveli i do krize tradicionalne kršćanske vjere i do zamjene rimokatoličke liturgije. Ali prvo, evo Borellovih uvida:

Dominantna kulturna paradigma, mediji koji je neprestano šire i cijeli sekularni obrazovni sustav ne čine ništa drugo nego ponavljaju mantre liberalizma, mehanicizma, progresivizma i evolucionizma čiji su autori – Galileo, Bacon, Descartes, Newton i Voltaire, Hegel, Darwin, Marx itd. – “postavili” kulturni kontekst u kojem je Evanđelje postalo nemoguće.

Nitko ne može bolje od katolika koji voli tradiciju razumjeti koliko je kulturno i društveno ozračje suvremenog svijeta nemoguće za disati. Metaforički rečeno, mi smo poput preživjelih bombardiranja Hirošime i Nagasakija, koji se bore živjeti u radioaktivnom kontekstu. I dominantna kulturna paradigma, mediji koji je neprestano šire i cijeli sekularni obrazovni sustav ne rade ništa drugo nego ponavljaju mantre liberalizma, mehanicizma, progresivizma i evolucionizma čiji su autori, od Galilea (1564.-1642.), Bacona (1561.-1626.), Descartesa (1596.-1650.), Newtona (1642.-1726.) i Voltairea (1694. – 1778.), do Hegela (1770. – 1831.), Darwina (1809. – 1882.) i Marxa (1818. – 1883.), uzurpirali su autoritet svetih otaca patrističke ere i crkvenih učitelja srednjeg vijeka. U osnovi, ono što su “postavili”, svojevoljno ili nenamjerno, više ili manje svjesno, kulturni je kontekst u kojem je Evanđelje postalo nemoguće.[ii]

Ovu “mutaciju” koja utječe na cjelokupni kulturni, društveni i politički kontekst kršćanske Europe primijetili su mnogi autori. Ovdje ću spomenuti samo oca Claudea Barthea čije je izvrsno djelo La messe, une forêt de symboles: commentaire allégorique ou mystique de la messe romaine традицияnelle avec indications historiques et rituelles (Via Romana, 2011.) nedavno prevedeno na engleski: A Forest of Symbols. Tradicionalna misa i njezino značenje (Angelico Press, 2023.). U njemu pokazuje da je potkraj 17. stoljeća počeo pad duhovnog, mističnog tumačenja Svetoga pisma i liturgije.

A ako bi netko tvrdio da je situacija bila slična u poganskom svijetu gdje su propovijedali Spasitelj Krist i njegovi prvi učenici, apostoli, odgovorio bih pojašnjenjem čija se važnost ne može precijeniti. Naime, da je drevni svijet, iako poganski, kada nije bio posve monoteistički, ipak priznavao postojanje nevidljivog svijeta, besmrtne duše, a ponekad čak i posmrtne nagrade i kazne. No, to čak nije ni najvažniji aspekt. Bitno je da svijet u kojem je Bog postao čovjekom nikad prije nije čuo Evanđelje. Odbijanja su bila uglavnom slučajna, obično motivirana privrženošću drugim religijama ili porocima kao što su zavist, preljub i lihvarstvo.

Oltar je mnogo stvarniji od kamena iz kojeg je isklesan, jer je simbol “ugaonog kamena” – Krista – s kojim dijeli tajanstvenu vezu koja ga pretvara u bitan liturgijski predmet. Naš prolazni svijet sadrži takve objekte koji sudjeluju u stvarnosti vječnih i božanskih arhetipova iz nevidljivog carstva.

Nasuprot tome, moderni svijet, kao što je tako jasno ilustrirano protestantskom revolucijom koju je pokrenuo arheheretik Martin Luther, bio je izgrađen na sustavnom odbacivanju autentičnog kršćanstva i Otkrivenja na kojem je utemeljeno – isključivo predstavljeno Rimokatoličkom crkvom i onim ograncima koji se stavljaju pod njezin autoritet (kao što je Grkokatolička crkva – bizantskog obreda – u istočnoj Europi).

Cjelokupna kulturna paradigma koju karakterizira marginalizacija, pa čak i eliminacija vjere potaknuta nadnaravnom kršćanskom objavom, temelji se na uzdizanju empirijsko-eksperimentalne znanosti na rang vrhovnog autoriteta. “Službeni” javni diskurs i zatvaranje crkava tijekom pandemije Covida to nam je obilato pokazalo. Sada, ovaj “autoritet” u srcu modernog svijeta temelji se na sekularnoj racionalnosti zamišljenoj kao suprotnost nadnaravnoj vjeri i na viziji kozmosa koja isključuje i hijerarhiju bića – od nižih kraljevstava do ljudi i anđela – i, kako kaže Borella, simboličku sposobnost svemira da “govori” o nevidljivom svijetu i Stvoritelju svega toga. postoji, Bog.

To objašnjava, na primjer, zašto je darvinistički evolucionizam, zajedno sa svim svojim “post-” varijantama, dobio i nastavlja održavati tako široko prihvaćanje: zato što njegova objašnjenja podrijetla i geneze čovječanstva isključuju postojanje božanskog Stvoritelja kozmosa. Danas se može, u najboljem slučaju, biti vjernik kod kuće, ali sigurno ne u laboratoriju za fiziku ili mikrobiologiju. Naprotiv, svaki pokušaj predlaganja teorija koje uspostavljaju racionalne veze između prirode i postojanja Stvoritelja obdarenog beskonačnom inteligencijom—beskonačno superiornom ljudskoj inteligenciji – pada u marginalizaciju pa i isključivanje iz znanstvene zajednice.

To je ono što je moderna kultura zaboravila, kultura koja više ne želi priznati ništa osim onoga što je dostupno u ovoj paloj stvarnosti, ovdje i sada.

No, najtežu posljedicu bilježi francuski autor: gubitak smisla za nadnaravno i njegovu tajnu, fenomene koji prate nesposobnost razmišljanja simbolizmom – ključnim pojmom svakog autentičnog kršćanskog shvaćanja, a time i svakog liturgijskog elementa.

Za tradicionalni kršćanski svijet, pojam “simbola” bio je ključ za razumijevanje naše stvarnosti. Prvo i najvažnije, simbol nije zamišljen kao nešto nestvarno, imaginarno, konvencionalno ili podložno ljudskom hiru – poput, primjerice, boja prometnih znakova za vozače. Naprotiv, sveti simboli su mostovi koje je stvorio sam Bog između našeg fizičkog svijeta, koji se može percipirati osjetilima, i metafizičkog, nevidljivog, duhovnog svijeta, koji se može dokučiti samo intelektom.

Na primjer, sveti oltar crkve mnogo je stvarniji od kamena iz kojeg je isklesan, jer je simbol “ugaonog kamena” – Spasitelja Krista – s kojim dijeli tajanstvenu vezu koja ga pretvara u bitan liturgijski predmet. Na taj način naš prolazni svijet sadrži takve objekte koji sudjeluju u stvarnosti vječnih (tj. božanskih) arhetipova iz nevidljivog carstva, gdje anđeli i sveci kontempliraju i slave Boga. Iz ove perspektive, simboli su stvarniji od bilo kojeg predmeta, od bilo kojeg stvorenja u našem svijetu, kojemu će jednog dana doći kraj.

To je ono što je moderna kultura zaboravila, kultura koja više ne želi priznati ništa osim onoga što je dostupno u ovoj paloj stvarnosti, ovdje i sada. Jasno je da takva “amnezija” može imati samo jedno objašnjenje: strašna kriza vjere koja je, počevši od protestantske reformacije, proizvela sve mutacije koje su dovele do uništenja “društvene vladavine Krista Spasitelja” i rođenja modernog svijeta.

Najnovije s RTV — Latinska misa u Africi | Michaela Matta intervjuirao Kenyan Traditionalist

[i] Jean Borella, Osjećaj nadnaravnog (T&T Clark, Edinburgh, 1998.), str. 23-24.

[ii] Ovo je glavna teza dominikanskog oca Rogera-Thomasa Calmela, teza o kojoj ću raspravljati u budućim člancima.