‘To posebno vidim jer imam doticaj sa puno drugih nacija i vidim kakvi su drugi i onda mi je lakše vidjeti koliko smo doista blagoslovljeni od Boga i kada bismo to mogli vidjeti i shvatiti onda bismo mogli prihvatiti Božji poziv da vodimo i druge’

Iako smo kontaktirali fra Dominika Levaka u daleku Australiju prije nekoliko dana, on još nije niti vidio poruku. Novinar Petar Mamić, Hrvat koji živi u Australiji i urednik portala domovina koji je posvećen Hrvatima u toj dalekoj zemlji, a s kojim smo razgovarali upozorio bi nas da bi tako moglo biti, jer fra Dominik je fratar pustinjak, on ipak živi u pustinji već 10 godina, a njegov posao je cjelodnevna molitva, odricanje, rad za Boga i odvajanje od svijeta, stoga nije ni čudo da nije aktivan u prostranstvima međumrežja – donosi Dnevno.hr.

Fra Dominik Levak je Hrvat, rođen u Virovitici, a s obitelji emigrirao u Australiju, a gdje je postao jedini fratar pustinjak na čitavom ovom kontinentu. No, kako to i inače biva kad se Hrvati negdje pojave, fra Dominik je odjeknuo kako u Australiji tako i u našoj domovini jer djela koja je Duh Sveti preko njega potaknuo su revolucionarna u duhovnim prostranstvima.

>> ZA DOM VJEČNI– SPREMNI! Hrvatska krunica na koljenima u središtu Sydneya – rekord gledanosti australskih katoličkih medija na internetu ikada…

Naime, on je duhovni utemeljio zajednicu Vitezova Predragocjene Krvi Kristove a gdje su se okupili muškarci spremni na duhovno ratništvo u ovim vremenima. U Australiji, točnije u Sydeyu su ti Hrvati  postali prava duhovna senazicija zbog oživotvorenja gotovo zaboravljene katoličke vjere na ovom kontinentu. Slike Hrvata katolika koji mole pred katedralom u Sydneyu, koji predvode procesije od nekoliko stotina ljudi uzbunile su i tamošnje ljude, koji su se počeli priključivati svojevrsnoj molitvenoj revoluciji, kako to naziva Mamić. Fotografije su potaknule i  druge zemlje, gradove, molitvene zajednice diljem svijeta i predivno je promatrati što Bog čini s našim narodom u onima koji mu to dozvole.

Naime, i svećenici iz sydneyske katedrale počeli su primječivati da se nešto čudno događa, da se broj ispovjedi povećava kad Hrvati mole pred katedralom, svake prve subote u mjesecu, a na svojim stranicama objavili su i fotografije koje su, kaže Mamić, najgledaniji internetski sadržaj u katoličkim medijskim prostranstvima u Australiji ikad.

No, kako piše Mamić, priča s fratrom tu ne staje, seže puno dalje u same početke njegovog redovničkog života kada je fra Dominik utemeljio u Sydneyu jedino svetište „Nerođene djece“ tj. „Nevine dječice“ . Zanimljivo je zapravo da  kada bitka za nerođene plamti širom svijeta – Hrvat skroman i samozatajni pustinjak stoji iza jedinog svetišta i molitve za nerođene u cijeloj Australiji.

Ništa ne razumiješ i nisi katolik ako ne moliš 

“Kada bi mi na raspolaganju ostalo još samo sat vremena života da citiram Sv. Franju Saleškog iskoristio bih to vrijeme da govorim – o molitvi. Molitva je osnova svega. Sve kreće s molitvom. Ne moliš li ti jednostavno nisi vjernik nisi katolik i zapravo ništa ne razumiješ” rekao je fra Dominik Mamiću koji ga je uspio uhvatiti u civilizaciji nakon predstavljanja dvije nove knjige koje je napisao: „Stay With Me and Love With Me“ te „Silent Mission of an Outback Chapel“ .

Na pitanje koliko treba dnevno moliti,  fra Dominik brzo i spremno odgovara – „opet ću citirati Svetog Franju Saleškog – najmanje pola sata, a ako ste zauzeti i imate doista puno obaveza, onda sat vremena.  Molitva, tj. duhovnost je praktična i dolazi nam onako kako nam život donosi ljude i događaje u naš život. Duhovnost je ono što mi doživljavamo i živimo kada smo u odnosu s Bogom a ne nešto što je daleko od nas. Vjera služi da me vodi u životu i svemu što činim i radim. Iz molitve i uz molitvu sve što god susrećeš, radiš i živiš uvijek i bez obzira kako bilo uvijek sve s Bogom završi u redu i dobro je. Molitva nam pomaže da svoj život živimo na najbolji i najizvrsniji način, a ne da se lomimo, patimo i borimo samo svojom ljudskom slabom logikom i snagom. Za to kada god idem i imam priliku svjedočiti uvijek govorim o čemu drugom nego o molitvi. Ljudi mi se otvaraju i kada slušam što je njima najvažnije što oni ustvari traže, za čim čezn, i tako gledam da ljudima olakšam da im pokažem koji im je najkraći, najbolji i najizvrsniji put u životu, kazao je i i ispričao o pustinjaštvu ove tako, danas rijetke pojave u redovničkim krugovima.

Duhovno vodstvo je iznimno važno, čovjek sam sebe ne može voditi

“Početak moga pustinjačkog života bio je težak, iako sam bio redovnik i svjesno sam se odlučio izaći iz samostanske zajednice i živjeti u pustinji. Mjeseci su trebali, i godine te duhovno vodstvo koje i danas imam da mogu voditi ovakav osamljenički način života. Duhovno vodstvo je iznimno važno, čovjek sam sebe ne može voditi. Kada si cijelo vrijeme sam u susretu s Bogom otkrivaju ti se nevjerojatno duboke duhovne spoznaje, no važno je da imaš nekoga tko ti može pomoći i voditi te na tom putu. Pustinjački život je tako bogat, ispunjava te cjelina koju vidiš, živiš i osjećaš, a svakim danom postaje sve veća, dublja i šira. To je teško izraziti no to su iskustva koja mijenjaju život. I ne može se nikada do kraja iscrpit” govori dalje fra Levak, a koji je rekao i  duhovne utjehe, pouke svom narodu za kojeg smatra da je poseban, samo nesvjestan te Božje milosti koja mu je dana.

Hrvati su doista blagoslovljeni od Boga

“Ne pratim izbliza i ne znam puno pojedinosti ali drago mi je kada vidim kako Božje djelo među našim hrvatskim ljudima nove generacije ovdje u Australiji napreduje i raste.

Svima onima koji su u vjeri posebno upućujem ove riječi koje je Isus rekao Pavlu: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« (2. Korinćanima 12, 9) . Propovijedajte to sebi cijeli dan.

“Planiram ako bude sve u redu da otiđem sljedeće godine na par mjeseci u Hrvatsku živjeti na Visu kao pustinjak, beskrajno se veselim tom životu u Hrvatskoj a Bog će dalje kao i uvijek pokazati kuda i kako dalje.

Mi Hrvati koji živimo ovdje u Australiji a čujem da je tako i u Hrvatskoj često puta smo vrlo negativni prema samima sebi i između sebe. Puno je razloga za to, ne mogu u to sada sve ulaziti zašto je to tako ali znam da sam i ja sam bio takav i znam da sam u toj našoj sredini živio među ljudima koji su svi često kritizirali jedni druge, mnogo puta i ponižavali svoje sunarodnjake, ali ja znam i mislim da smo mi duhovno bogati ljudi. Mi smo divan narod, tako krasni ljudi. Bilo bi lijepo da smo što više sretni što smo Hrvati, zato jer smo divni ljudi, negativnosti su nam donijele politike ovoga svijeta. Imamo duboku vjeru i prekrasne vjerske običaje, pobožnosti, pjesme i duhovnost. Budimo sretni i zadovoljni i to je molitva i poruka za moj hrvatski narod. Mi smo doista narod pun Boga, toliko smo teško patili kroz svoju povijest radi odanost Crkvi i svetom ocu papi. Mi smo narod vjere, volimo i poštujmo sebe i jedni druge.

Moja milost ti je dovoljna kao što kaže Isus Pavlu, tako i mi imamo sve što nam treba, to posebno vidim jer imam doticaj sa puno drugih nacija i vidim kakvi su drugi i onda mi je lakše vidjeti koliko smo doista blagoslovljeni od Boga i kada bismo to mogli vidjeti i shvatiti onda bismo mogli prihvatiti Božji poziv da vodimo i druge koji toga nisu svjesni.”

Autor: Vjera/Zrinka Požežanac