Connect with us

Istaknuto

Hrvatska biskupska konferencija-Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države

Published

on

Politiku učiniti  časnim poslom,  koji se ostvaruje u služenju građanima

Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, povodom predstojećih parlamentarnih izbora, predstavila je 3.travnja 2024.u sjedištu HBK, izjavu pod naslovom „Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države“.

Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države

Parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj, koji će se održati 17. travnja 2024. godine, ponovno su prigoda kada će svi građani Republike Hrvatske i hrvatske dijaspore s pravom glasa, birajući određenu političku opciju, moći izraziti svoj stav o budućem smjeru hrvatske države s obzirom na njezin cjelokupan društveni razvoj, osobito u politici, gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, ali i s obzirom na njezin položaj u međunarodnoj zajednici i u međunarodnim odnosima. Ističući važnost parlamentarnih izbora, a imajući u vidu sva ozbiljna pitanja, među kojima ponajprije ističemo zabrinjavajuću demografsku situaciju, iseljavanje stanovništva te pitanje migracija, a o kojima ovisi naša budućnost i životni standard, odnosno razvoj općeg dobra, Komisija HBK-a Iustitia et pax (Pravda i mir) želi pružiti katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, određena temeljna polazišta za zauzimanje vlastitog stava o tim pitanjima, iako poštujemo izbor svakoga glasača u skladu s svojom savjesti.

Odgovornost za opće dobro

Građani, koji se ujedno izjašnjavaju i kao katolički vjernici, po svojoj su vjeri pozvani biti duboko zainteresirani za svekolik boljitak i napredak na svim područjima zajedničkoga života u Hrvatskoj. Vjera, naime, nije samo privatna stvar pojedinca već uključuje i društveno-socijalnu dimenziju te se očituje i u suodgovornosti za opće dobro društva i države. Izlazak na izbore jedan je od načina očitovanja te suodgovornosti, jer na izborima građani odlučuju kojoj će političkoj opciji dati povjerenje, smatrajući da će upravo ona na najbolji način, u njihovo ime, promicati opće dobro društva na dobrobit svih građana. Želimo stoga podsjetiti da politička zajednica »postoji radi općega dobra« (Gaudium et spes, br. 74), a zadaća je države braniti i promicati zajedničko dobro građanskog društva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1927). Političke stranke trebaju biti svjesne da je povjerenje koje im građani daju zapravo preuzimanje odgovornosti koja se očituje u služenju svim građanima.

Izbori nisu politička arena u kojoj je najvažnije pobijediti pod svaku cijenu. Zato pozivamo sve političke stranke da u predizbornoj kampanji naglasak stave na svoje političke programe i jasno predstave građanima na koji način namjeravaju promicati opće dobro i rješavati društvene probleme.

Demografska kriza

Građane zasigurno zanima koje mjere pojedine političke stranke ili koalicije političkih stranaka namjeravaju donijeti u svrhu rješavanja demografske krize, jer je ona postala temeljni problem hrvatskoga društva. Suočavamo se sa situacijom da nemamo više dovoljno radno sposobnih građana, što ozbiljno utječe na razvoj gospodarstva, te je od presudne važnosti kako se pojedine političke opcije namjeravaju odnositi prema dolasku stranih radnika, odnosno kakvu useljeničku politiku namjeravaju provoditi, te kakve mjere kane poduzeti u svrhu poticanja povratka hrvatskih iseljenika, osobito mladih obitelji, i zaustaviti daljnje iseljavanje hrvatskih građana u druge zemlje. Za hrvatske građane važno je, međutim, i rješavanje svakodnevnih problema te se od političkih stranaka ili koalicija očekuje da građanima predstave i programe zdravstvene i mirovinske reforme, politiku socijalne skrbi, agrarne reforme, kao i načine rješavanja drugih društvenih, ali i danas sve važnijih ekoloških pitanja. Vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, pozivamo da u izboru svojih kandidata vode računa i o vrijednosnim i svjetonazorskim pitanjima poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, kao i sve prisutnije pitanje rodne ideologije, itd.

Papa Franjo, u enciklici Fratelli tutti (2020.), jasno je naglasio da se u politici treba čuvati nezdravog populizma koji iskorištava kulturu naroda, odnosno »kada se pretvori u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti. Ima i slučajeva gdje se teži steći popularnost na način da se raspiruje najniže sebične sklonosti nekih slojeva društva. To postaje utoliko ozbiljnije kada, bilo u grubim ili pak suptilnijim oblicima, dovodi do uzurpacije institucija zakonitosti« (br. 159). Papa Franjo ističe da takav nezdrav populizam izobličuje riječ narod, jer se nastoji podilaziti zahtjevima naroda kako bi se osigurali glasovi ili podrška, a zanemaruje se politika koja mukotrpnim radom nastoji ostvarivati opće dobro i osigurati ljudima sredstva potrebna za njihov cjelovit razvoj te stvarati uvjete da se mogu uzdržavati plodovima vlastitih napora i kreativnosti. Papa Franjo potiče političare da svoju politiku usmjere prema razvoju gospodarstva koji će iskoristiti potencijale svake regije i raznim mjerama osigurati održivu jednakost. Pozivamo stoga građane da se »ne daju zavesti« od onih koji ukazuju isključivo na propuste, a ne nude pozitivne programe koji bi mogli promijeniti situaciju na bolje.

Političare, pak, pozivamo, napose one koji se izjašnjavaju kao katolički vjernici, da u duhu hrvatskog demokratskog i pluralnog društva, radi općega dobra, surađuju i s onim političkim opcijama koje se u svemu ne slažu s njima, ali se zauzimaju za vrijednosni sustav većine Hrvata i hrvatskih građana.

Izbjeći ustavno-pravnu krizu državnog poretka

Međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života. Takva ponašanja nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra svih građana. Pozivamo stoga sve sudionike izbornog procesa da poštuju nepovrjedivo dostojanstvo svake ljudske osobe i pritom očuvaju dostojanstvo politike te pruže primjer političke kulture i zrelosti političkog ponašanja, jer se u demokratskom društvu samo na taj način legitimno stječe povjerenje građana. Kao Komisija koja nastoji promicati ljudsko dostojanstvo, pravednost i mir te poštovanje zakonitosti, osuđujemo sve postupke koji dovode u pitanje zakonitost samih izbora, a birače pozivamo da na predstojećim izborima daju glas onima za koje smatraju da će biti spremni provesti prijeko potrebne reforme i služiti općem dobru u interesu svih građana.

Politička stabilnost

U ovom trenutku sveopće geopolitičke nestabilnosti u Europi, osobito izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu koja se na određen način proteže i do naših prostora, najmanje nam je potrebna politička nestabilnost i dovođenje u pitanje povjerenja u institucije, kao i u zakonitost parlamentarnih izbora koji su pred nama.

Vladavina prava kao temeljno ustavno načelo obvezuje sve građane Republike Hrvatske, sve institucije, pa i političke stranke.

Stoga apeliramo na sve sudionike izbornoga procesa da postupaju poštujući Ustav Republike Hrvatske i relevantne zakone, ali i ljudsko dostojanstvo svakoga kandidata za parlamentarne izbore. Posebice važnim držimo obvezu svih političkih stranaka da svojim postupanjem izbjegnu ustavnopravnu krizu te da oni, koji već imaju određene, pa makar i ograničene političke ovlasti, budu primjerom poštena izbornog natjecanja. Pri tome želimo istaknuti da je Republika Hrvatska do 2000. godine imala polupredsjednički sustav, a od 2000. godine parlamentarni koji izričito predviđa zabranu stranačkog članstva za predsjednika države.

Pozivamo građane vjernike i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj da svojim glasom podrže one političare koji se zauzimaju za slobodnu Hrvatsku u okviru zajednice europskih naroda i za istaknuto mjesto Republike Hrvatske u Europskoj uniji, svjesni da ona nije idealna. Možemo se složiti s izjavom naslovljenom Za odgovoran glas koji promiče kršćanske vrijednosti i europski projekt Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), objavljenoj 13. ožujka 2024. godine u povodu predstojećih izbora za Europski parlament. U njoj se ističe: »Znamo da Europska unija nije savršena i da mnoge njezine politike i zakonski prijedlozi nisu u skladu s kršćanskim vrijednostima i očekivanjima mnogih njezinih građana, ali vjerujemo da smo pozvani pridonijeti i poboljšati je alatima koje nudi demokracija.«

Zaustaviti korupciju u Hrvatskoj

Među prioritete hrvatskoga društva zasigurno ulazi i borba protiv korupcije, jer ona stvara nezdrave međuljudske odnose, nepovjerenje u državne institucije, ali i rezerviranost ulagača u razna područja gospodarstva. Korupcija je zlo koje se rađa u srcima onih koji se Boga ne boje, niti za ljude mare (usp. Lk 18,4). Stoga, tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općem dobru i da u svom obnašanju vlasti želi nultu stopu tolerancije prema koruptivnim radnjama. Pozivajući se na riječi pape Pija XI., papa Franjo ističe da politika pisana velikim P jest »jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće« (Franjo, Politika i društvo, 23). U tom smislu, najodgovorniji za stvaranje uvjeta za prestanak korupcije jesu upravo političari,

pa apeliramo da pod etičko-moralnim i političkim vidom borbu protiv korupcije stave kao osobni prioritet, ali i da etika treba biti prioritet svake političke stranke ili koalicije, odnosno politike kao brige za opće dobro. Ipak, važno je napomenuti da odgovornost za suzbijanje korupcije snose i svi građani, a ne samo političke stranke, jer se to društveno zlo može iskorijeniti samo zajedničkom akcijom koja uključuje primjenu jasnih etičkih principa, kako u različitim oblicima društveno-gospodarskoga života i uopće javnoga života, tako i u političkom djelovanju.

Potrebno je da se institucijama koje su zadužene za otkrivanje i suzbijanje korupcije dadnu veće ovlasti, a sâm proces razotkrivanja korupcije učini transparentnijim, bez senzacionalističkih i selektivnih izvješća u hrvatskoj javnosti. Osobito apeliramo na odgovornost sredstava društvenih komunikacija, ali i svih drugih javnih institucija i privatnih osoba, da se suzdrže od neutemeljena optuživanja i narušavanja dobra glasa prije utvrđivanja odgovornosti. Pozvani smo ovom procesu pridonositi argumentiranim otkrivanjem korupcije, a nadležne institucije da, u duhu poštenja i na dobrobit građana, sve slučajeve istraže, a kada se utvrdi koruptivna djelatnost da pokrenu i provedu zakonske postupke. Potrebno je podržavati i poticati kod građana hrabrost i poštenje, što uključuje i naviku prijavljivanja nadležnim institucijama onih koji čine koruptivne radnje.

Odaziv kršćana na parlamentarne izbore

Nekultura dijaloga, često prisutna u političkim raspravama, koja nerijetko graniči i s izričajima vulgarnosti, dovodi hrvatske građane u situaciju da ne žele izići na izbore. Stoga nas ne iznenađuje što se građani često pitaju: Komu dati glas? Ipak želimo napomenuti da se neizlaskom na izbore ipak glasuje, ali tada drugima prepuštamo da odlučuju u naše ime te sami sebi uskraćujemo mogućnost čina građanske odgovornosti i skrbi za opće dobro, odnosno »glasujemo« upravo za one zbog kojih se odustalo od izlaska na izbore. Katolike vjernike, koji prema popisu pučanstva iz 2021. godine čine veliku većinu hrvatskih građana, ali i sve ostale građane, pozivamo stoga da pristupe izborima i ozbiljno promisle komu dati svoje povjerenje. Pri tome je važno da se ne glasuje »protiv nekoga«, nego da svojim glasom podrže one čija dosadašnja djela pokazuju da im se može vjerovati, odnosno da svojim glasom »kazne« neispunjena obećanja onih kojima su prethodno dali glas.

Zazivajući Božju pomoć na sve građane Republike Hrvatske, a posebice na one koji se kandidiraju za budući saziv Hrvatskog sabora i preuzimanje zakonodavne i izvršne vlasti u našoj državi, upućujemo svima poziv da učinimo sve kako bismo »rehabilitirali«

politiku i učinili je doista časnim poslom koji se ostvaruje u služenju građanima,

 a koji ne nosi sa sobom vlastiti probitak i prosperitet, nego se očituje u mukotrpnu uočavanju prioriteta i visokom stupnju etičko-moralne i političke odgovornosti u brizi za opće dobro. Istinski političar jest onaj koji se ne koristi narodom kao mitskom kategorijom, nego koji sa svojim narodom živi, prepoznaje njegove potrebe i zauzima se za njegov boljitak.

Navodeći riječi pape Franje, ističemo: »Da bi razumio narod, moraš živjeti s narodom. Samo oni koji su živjeli s narodom razumiju ga…« (Franjo, Politika i društvo, 101). Svjesni smo da nema idealnih političara, jer su i oni samo ljudi, ali ćemo svojim ozbiljnim pristupom izborima i savjesnim davanjem glasa određenoj političkoj opciji ipak omogućiti da u izbornom procesu izaberemo najbolje među onima koji se natječu, a time i sami pridonesemo promicanju općeg dobra hrvatskog društva i države. Pozivamo sve da daju osoban doprinos u stvaranja pozitivnog raspoloženja kako bi i ovi parlamentarni izbori protekli mirno i dostojanstveno, u ozračju zakonitosti i pravednosti, na dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

U Zagrebu 3. travnja 2024.

✠ Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

Pripremila Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Nitko ne smije svojatati Domovinski rat, a pogotovo ne oni koji u njemu nisu sudjelovali, bez obzira na funkciju

Published

on

Beskrupulozni, pa čak i protuustavni događaji koji se nižu u borbi za vlast u ovo predizborno vrijeme ukazuju na nefunkcioniranje pravne države.

Pravosuđe, odnosno Ustavni sud treba po Ustavu štititi državno-pravni poredak RH i ne dopustiti nikakvo slobodno tumačenje Ustava.

Ustavni suci moraju bez obzira na to koja ih je politička opcija izabrala donositi odluke po Ustavu RH.

Ustav je jasan, ovlasti Predsjednika države i Vlade RH su jasno definirane.

Međutim Predsjednik bi ušao u predizbornu utrku bez da da ostavku. Prema članku 96. Predsjednik je nestranačka osoba i predsjednik je svih građana RH, bez obzira na stranačko ili bilo koje drugo opredjeljenje.

„Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.“

Kako Predsjednik nije dao ostavku, ne smije sudjelovati u predizbornoj kampanji! To je nedvojbeno. I što predsjednik Milanović radi: udara po Ustavnom sudu, po političkim neistomišljenicima i propagira slogan „ Rijeke pravde“ i neku samo njemu znanu treću Republiku Hrvatsku. Samo ne znam koje su prve dvije, kada u stvaranju nijedne slobodne RH nije sudjelovao.

Predsjednik Milanović poništio bi Domovinski rat i stvorio neku treću Hrvatsku

I kada mu je  1.034.389 glasača poklonilo povjerenje da bude predsjednik RH, jedine koju znamo i u kojoj živimo,  on bi  iz kompleksa što u stvaranju slobodne RH nije sudjelovao poništio Domovinski rat i stvarao neku treću Hrvatsku? Za to nije dobio povjerenje glasača.

Za ploču poginulim braniteljima HOS-a u Domovinskom ratu izjavio je:“ “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”

Nema veze sa Domovinskim ratom, a dečki poginuli u Domovinskom ratu, pa  bi on poništio Domovinski rat , temelj na kojemu je nastala Hrvatska i stvarao neku treću Hrvatsku? Ma da ne bi! Kako se usudi gaziti po kostima 15 840 hrvatskih branitelja, koji su dali život za ovu Hrvatsku ( Kenotaf u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu.)

Da ne spominjem njegovu izjavu iz 2015. godine: “ti koji su stali s oružjem su u pravilu bili s manje škole i iz siromašnijih obitelji, a elita i bogati ostali su u uredima i na sveučilištima. Ja Hrvatsku oružjem nisam branio” Zoran Milanović ničim i nikada Hrvatsku nije branio, ona je za njega “slučajna država“ pa bi stvarao neku treću svoju državu !?

Po statistici Ministarstva hrvatskih branitelja od 419.922 hrvatska branitelja obuhvaćena Popisom stanovništva višu i visoku stručnu spremu imalo je 14,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija tek neznatno više, 17,4 %). Srednjoškolsko obrazovanje imalo je 67,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija mnogo manje, samo 50,8 %). Završenu osnovnu školu imalo je 15,8 % hrvatskih branitelja (opća populacija nešto više 19,8 %). Bez završene osnovne škole bilo je 2,1 % hrvatskih branitelja (kod opće populacije čak 11,8 % bez završene osnovne škole.)

Vladajući su hrvatske branitelje,  nakon što je nastupila Mesićeva i Račanova detuđmanizacija, i umirovljenje 12 hrvatskih generala, poslali u mirovinu, ne dopustivši da nijedan Hrvatski branitelj bude zaposlen. Naime te „elite“ koje su ostale u uredima i sveučilištima  zauzele su pozicije koje bi im Milanović sada i  trećom republikom zaštitio.

Premijer Plenković i HDZ prisvajaju Domovinski rat

Obilježavanje akcije „Plitvice“ i pogibije prvog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, nije prošlo bez skandala. HDZ koji po tko zna koji puta svojata Domovinski rat i ovaj puta nije uključio predsjednika Milanovića u protokol, pod izlikom da se ne šalju pozivnice.

Hrvatski branitelji borili su se za neovisnu, demokratsku Hrvatsku, pa iako je HDZ tada bio državotvorna stranka, ne može prisvajati Domovinski rat, jer su u njemu sudjelovali branitelji svih stranačkih i ljudskih profila.

Institucija Predsjednika Republike treba se poštivati, bez obzira tko je momentalno na toj funkciji. Predsjednik države je ujedno i Zapovjednik Hrvatske vojske i trebao je biti pozvan na obilježavanje akcije Plitvice.

Međutim predsjednik Milanović je došao nepozvan  u pratnji generala Ljube Ćesića Rojsa, Matka Lukića i generala Slavka Butorca,  položio je vijenac kod spomen obilježja i potom se obratio javnosti: uslijedile su salve uvreda na račun generala Josipa Lucića, koji je na događaj došao s kolegom Mladenom Markačem i potpredsjednicima Vlade i  ministrom branitelja Tomom Medvedom.

Takvo ponašanje nedopustivo je na obilježavanju akcija iz Domovinskog rata.. Podjela generala koji se svrstavaju uz neku političku opciju je isto tako nedopustiva, protuustavna ako su aktivni u HV-u.

Ne poštivanje Ustava RH i ustavnog uređenja Hrvatske  doprinosi kaosu, bezvlađu i anarhiji. Ustavni sud dužan je reagirati.

Domovinski rat temelj je Hrvatske! Ljudske patnje ne mogu se poništiti i svoditi na statistiku. Poginuli, ranjeni, invalidi, 402 poginule djece, razorena sela, gradovi, logori u Srbiji, prognanici i izbjeglice, to je tragedija hrvatskog naroda sa kojom se političari igraju, omalovažavaju i ponižavaju.

“Otvoriš dušu, ali ne očekuje se od nas previše priče. Naše djelo se vidi, naše djelo mi živimo. Kako se tim djelom upravlja, u to neću ulaziti. Ušli bismo u sferu politike, a to ne želim”, ispričao je  svoju priču o Krvavom Uskrsu Darko Lutring, predsjednik udruge ATJ Lučko.

Hrvatski branitelji prepustili su upravljanje domovinom  političarima, kako u demokratskoj državi i treba,  a političari su tu veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu ponizili.  Domovinski rat se  relativizira  i izjednačava  s velikosrpskom agresijom i okupacijom, što je u suprotnosti s točkama i načelima Deklaracije o Domovinskom ratu, što opet pogoduje Srbima po Memorandumu SANU 2 u izjednačavanju žrtve i agresora.

U Domovinskom ratu postojale su dvije strane, jedna vođena mržnjom, željom za okupiranjem hrvatskog teritorija i širenjem granica Srbije, i u svojoj mržnji prema Hrvatima, ali i svem ostalom nesrpskom stanovništvu, spremna za najgore vrste zločina, a druga vođena ljubavlju prema Domovini i ustrajna u naumu da ju, makar uz najveće žrtve, obrani od zločinačke agresije.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Sretan i blagoslovljen Uskrs, Srićan Vazan

Published

on

Uskrsnu kako je rekao ! Aleluja !

Evo velike vijesti, temelja naše vjere, neoboriva znaka Božje ljubavi i moći.

Smrt je pobijeđena!  ON  koji je pobijedio smrt uskrsnućem, za svakoga od nas postao je uskrsnuće i život vječni; i to u onoj mjeri u kojoj smo s njime sjedinjeni. Mi smo već danas „prešli iz smrti u život“  već sada živimo vječni život koji nije samo stvarnost koja dolazi nakon smrti, već ona započinje danas u našemu zajedništvu s Kristom. Stoga, probudi se ti što spavaš, i Krist će te prosvijetliti – kaže jedna stara krsna pjesma…probudi se iz svoga umornog kršćanstva, kojemu nedostaje zanos; ustani, slijedi i navješćuj uskrsloga Krista, pravo svjetlo i pravi život.

„Mir vama!” (Iv 20,19.20). To je prvi pozdrav Uskrsloga učenicima; pozdrav koji se i danas želi proširiti cijelim svijetom… O Radosna vijesti, toliko iščekivana i željena!.

“Mir vama!” Mir na zemlji, za kojim su živo čeznuli ljudi svih vremena… Kao i prestrašenim apostolima na valovitom moru Krist ponavlja i nama, ljudima našeg doba: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mk 6,50).

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Tim riječima Isus nam kaže da je nošenje križa bezuvjetno. Tko hoće njega slijediti treba uzeti svoj križ.

U kršćanskoj vjeri spasenje je najtješnje povezano s križem Kristovim. Progonjeni kršćani iskusili su vrlo brzo da križ nije samo prošla činjenica, naučili su shvaćati život i patnju koja je izražena kroz Križ Kristov. Križ Kristov je znak njegove poslušnosti prema Ocu i dokaz Božje ljubavi prema čovjeku,

Ostvarivanje ljubavi, istine, pravde i svakog drugog dobra zahtjeva žrtve. Stoga je prava sloboda i istinska ljubav označena križem. Križ u svojoj biti i nije drugo doli slavljenja ljubavi. Najveći dokaz ljubavi je spremnost da se položi vlastiti život za druge .

To su svakodnevna trpljenja prisutna često na našim dužnostima, u kojima je potrebna strpljivost. Zatim to su tjelesne nevolje koje se očituju zbog nedostatka zdravlja. Nadalje, to su trpljenja zbog nestašice potrebnih sredstava za život, ili zbog umora, preopterećenosti, briga, ili često puta zbog nerazumijevanja onih s kojima živimo. Sve su to križevi koje nam Isus nudi da ih svaki dan nosimo. Ako prihvatimo križ, to postaje sredstvo našega spasenja.  “Što nam je potrebno za svakodnevno nošenje križa?”

Hrabrost, vjera u Boga i u samog sebe!

„Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka.?“ /Ivan 11,25-26

No, Božje kraljevstvo nisu blagdani, jelo ili piće, već i naš osobni odnos s Bogom.

Zato i je period Korizme da se duhovno pripremimo za susret s Bogom.

Uskrsnuće nije jedan dan u godini, već spoznaja koju vjernik svakodnevno živi. Ne treba nam podsjetnik na Kristovu žrtvu,  ako je Krist naš život. Uskrs je možda najvažniji blagdan za tradicionalne kršćane. No, uskrsnuće (ne Uskrs) je najvažniji događaj u svakodnevnom životu pravog kršćanina. Istina. Stvarnost. Nada. Vječnost s Bogom.

Stoga Križ Kristov ostaje trajni izazov i poticaj na odgovornu ljubav. Kršćani su u tom znaku nalazili poticaj da se žrtvuju u ovome svijetu za velike ljudske ideale. Hrvatski branitelji su sa  križem oko vrata krenuli,  slabo naoružani u obranu domovine. Mudrost koja proizlazi iz križa Kristova oprečna je sa mudrošću svijeta. Njezina bit sastoji se u darivanju i opraštanju, koje prevladava zapreku onoga koji nas progoni. Usvojiti  mudrost križa znači prihvatiti da se zlo pobijedi dobrim. Takva ljubav je jača od zla i smrti.  Istodobno nas poziva i obvezuje da po primjeru Isusa Krista u ljubavi i nadi suzbijamo zlo i patnju i u sebi i oko sebe.

Očišćeni od grijeha kroz vrijeme Korizme i okrijepljeni novom nadom Uskrslog Krista. Slavimo Uskrs koji je ustvari vrijeme ponovnog rađanja ili uskrsnuća.

To je blagdan koji govori svakome kako ima pravo na drugu šansu, i kako je moguće uskrsnuti nakon svega što nam se je dogodilo.

Uskrs je ustvari vrijeme ponovnog rađanja, novi početak

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Srićan Vazan!

Lili Benčik

Continue Reading

Istaknuto

Udruga KRIŽ slijedi ideju istarskih narodnjaka u očuvanju hrvatskog i kršćanskog identiteta Istre

Published

on

Mlada, volonterska i nepolitička  udruga Križ osnovana je  2022. godine usprkos preprekama  i nesklonosti  administrativnih struktura.

Udruga je osnovana sa ciljem promicanja kršćanskih vrijednosti i načela. Sa tim ciljem organizira tribine sa socijalnim, povijesnim, kulturnim i duhovnim temama.

Organizira obilježavanje značajnih kulturno-povijesnih događaja, hodočašća , humanitarne akcije, surađuje sa sličnim udrugama i dr.

Udruga KRIŽ nastavlja tradiciju Istarskih narodnjaka koji su u vrijeme narodnog preporoda krajem 19. i početkom 20. stoljeća  bili istaknuti pojedinci, često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i kao  intelektualci i svećenici djelovali među istarskim Hrvatima na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova politička, gospodarska i kulturna prava.

U razdoblju između dva svjetska  rata narodnjaci  su podnijeli najveći teret otpora prema talijanskom  fašizmu. Sa svećenicima su širili knjige i publikacije Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem ( to je bila specijalnost talijanskih fašista)  i odvođeni u talijanske logore na jug Italije ili na Siciliju.

Tijekom 2. svj. rata  KPJ je nastojala  okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkom ideologijom,  a i  zbog povezanosti sa svećenstvom bili zlostavljani i zatvarani . Mnoge su komunističke vlasti ubili i bacili u fojbe gdje im se izgubio  svaki trag (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.)

U samostalnoj državi Hrvatskoj suočeni smo sa IDS-ovom politikom istrijanstva i talijanizacije, što je izravno  negiranje većinskog  hrvatskog naroda u  Istri. Ono što Mussolini nije uspio silom to je IDS sproveo u miru preko Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena postojanja hrvatskog naroda u Istri.

„Iz tradicije rastemo, u njoj opstajemo i u njoj uspravni živimo“, rekao  je akademik Josip Bratulić.

Upravo iz  tradicije naših predaka nastala je i udruga KRIŽ!

1.Prvo predstavljanje Udruge bilo je na misi polnoćki u Mutvoranu na Badnjak 2022.godine pred našim Proštinarima, od kuda potječe većina osnivača.

Primarni cilj Udruge je vraćanje KRIŽA na KRIŽ, na postojeći temelj na kojem je  uklesan tekst „ župljani 1918“ koji je ostao nakon rušenja Križa.

Kameni križ postavili su župljani u znak zahvalnosti Bogu što su se živi vratili iz internacije iz unutrašnjosti Monarhije, gdje ih je austro-ugarska vlast bila odvezla u stočnim vagonima 1915. godine zbog straha od invazije sila Antante na jug Istre!

Od oko 60 000 Istrana iz juga Istre, zbog zime, bolesti i loših uvjeta života  njih oko 10 000 pretežno djece, nije se vratilo.

I one koji su se vratili dočekale su devastirane kuće, neobrađena polja i španjolska groznica.

To je bio prisilni egzodus koji  je izazvao veliki demografski gubitak stanovništva Istre od kojeg se nije nikada sasvim oporavila, jer je dolaskom Talijana na vlast, uslijedio prvi veliki egzodus hrvatskog naroda iz Istre.

2.Drugo predstavljanje Udruge, bilo je vezano uz predstavljanje knjige Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića u kojoj je dio i o ulozi istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i priključenju matici zemlji Hrvatskoj.

Tom prigodom predstavili smo se široj javnosti putem HR radio , Radio Pula, emisije Tolerancija, urednika  i voditelje Elvisa Milete sa gostima: Milan Radošević, Igor Vukić, Tihomir Dujmović  i Lili Benčik.

https://radio.hrt.hr/slusaonica/tolerancija?fbclid=IwAR0N9Ogn_a0NsyEWC83DYfvb6v4GIvbA5-yrV0W2pGUfjY3KZn_wgNWyVJ4

3.Slijedeća prigoda za djelovanje udruge KRIŽ bilo je Stepinčevo 2024. za  okupljanja ljudi dobre volje za hodočašće u Krašić, osobito nakon što je javno objavljeno na Hrvatskom Katoličkom radiju da će svečano misno slavlje u subotu 10.veljače 2024.godine predvoditi istarski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Ideja je tek tada dobila puni smisao, da se hodočašće organizira i kao potpora Istrana štovanom  ocu biskupu u miru Ivanu Milovanu.

Sam datum 10. veljače ima višestruko značenje, pogotovo za Istrane:

  • Na dan 10.veljače 1960. završio je ovozemni život tada Kardinala Alojzija Stepinca
  • 10. veljače 1947.godine potpisan je u Parizu s Italijom Mirovni sporazum kojoj  je tadašnjoj  FNRJ pripala  Istra, Rijeka, Zadar, otoci  Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neki manji otoci, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika, a za grad Trst dogovoreno je  kompromisno rješenje,  Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica. Granica između Italije i Jugoslavije je konačno definirana tek 1975.godine potpisivanjem Osimskih ugovora.

Dva puna autobusa krenula su  rano ujutro sa pjesmom i molitvom iz Pule, a usput su se ukrcali hodočasnici u Pazinu i Lupoglavu, tako da je bila uključena cijela Istra.

U Krašiću je bilo lijepo, čak i toplo vrijeme za  godišnje doba, tako da se  sveto misno slavlje moglo pratiti izvan crkve. Srdačni su bili susreti hodočasnika  iz cijele Hrvatske.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac za nas Hrvate svijetli svetošću  nad mračnom politikom manipulacija i laži jugo-komunista i Srpske pravoslavne crkve.

Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.

Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišavanja svih građanskih prava.

19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.

Posljednju svetu misu Bl. Alojzije Stepinac slavio je  7. veljače 1960.godine.

Presuda je  poništena  tek 22.srpnja 2016.godine.

„Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva“ izjavio  sudac Ivan Turudić prigodom poništenja presude.

Za Istrane posebno je zanimljiva informacija da je Bl. Alojzije Stepinac pomogao pri školovanju  Bl .Miroslava Bulešića u Rimu.

Na početku misnog slavlja mons. Milovan je rekao: „I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude zahvala.“

Na kraju misnog slavlja mons. Juraj Batelja, postulator kauze bl. Stepinca, posebno je zahvalio mons. Milovanu na doprinosu očuvanja vjere i kršćanskog identiteta Istre i žrtvi koju je njegova obitelj podnijela u vrijeme komunizma, darujući mu bistu bl. Alojzija Stepinca.

Na povratku iz Krašića posjetili smo svetište Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda u Karlovcu

Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.

Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.

4. U nedjelju 18.02 2024 održana je molitva Križnog puta prekrasnim krajolikom parka prirode Gornji Kamenjak.

Staza Križnog puta vodi  duž obale i kroz šumu, te netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka, smještenog između naselja Premantura i Volme. Gornji Kamenjak područje je zaštićenog krajobraza, na kojem raste čak 487 različitih biljaka.

Na stazi je 14 postaja na kojima su postavljene figure na temu Križnoga puta teške i do tri tone.

Voditelj  projekta stvaranja Križnog puta  i autor pet metarskog križa, urešenog hrvatskim  pleterom, postavljen na pola puta između Premanture i Volma je Šime Vidulin.  Sa Križa  puca pogled na sva mjesta Medulinske  Riviere okruženog nepreglednim  plavetnilom neba i mora.

5. 16. ožujka 2024. u organizaciji Župe Sv. Ivana Krstitelja i udruge Križ hodočastili smo putevima Sv. Antuna u Padovu, Arcellu i Camposanpiero.

Posjetili smo svetište Sv. Leopolda Mandića. Franjevac kapucin (OFMC) – svećenik, mali rastom, a veliki duhom. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.

Arcella je mjesto blizu Padove u kojem je umro Sv.Antun. Rođen je kao Fernando Martins de Bulhoes u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, g. 1195. u plemićkoj obitelji, no napustio je lagodan život i otišao u augustinsku opatiju sv. Vinka na rubu grada te sa 25 godina postao svećenik. Međutim, ponukan mučeničkom smrću petorice franjevačkih misionara u Maroku, stupio je g. 1220. u samostan Manje braće u Olivaisu u portugalskoj općini Coimbre uzevši ime Antun. U Asizu je 1221. susreo Franju, osnivača Male braće, koji ga je očarao nastupom i svetim životom, pa je s tim oduševljenjem proputovao Italiju i Francusku, pronoseći radosnu vijest i obraćajući krivovjerce. Godine 1230. vratio se u svoj omiljeni grad Padovu, gdje je nastavio svoj apostolski rad, ali je skrhan bolešću umro  sljedeće godine.

“Vidim svojega Gospodina”, bile su tihe posljednje riječi sv. Antuna Padovanskoga izgovorene u skromnoj sobici u petak 13. lipnja 1231. u malenom selu Arcelli nedaleko od Padove, danas njezinoj gradskoj četvrti. Tako je vedro, lagano i smireno u dobi od 36 godina, u nazočnosti brižnoga redovničkoga subrata Luke, završio svoj ovozemaljski život jedan od najomiljenijih pučkih svetaca, zaljubljenik u Krista, svećenik, franjevac, apostol mira i dobrote, zaštitnik potlačenih, skrbnik, tješitelj potrebitih…

Zaključak

Udruga Križ je u svom kratkom djelovanju sve na dobrovoljnoj, volonterskoj bazi uspjela animirati vjernički puk u Istri koji je  neprestano medijski izložen negativnim pojavama u društvu, željan druženja, željan dobrote, ljubavi i nade u bolji život!

Sve aktivnosti do sada financirali su članovi udruge Križ. Ovisimo o donacijama!

Račun za uplatu donacija za inicijativu Križ na Križ , jer drugih izvora prihoda udruga Križ nema  je:

HR0224070001100297207   KRIŽ, udruga za promicanje kršćanskih vrijednosti

„ Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. Kap po kap donosi slap“ Sv. Marija Tereza

Predsjednik: Vanja Božak, Pavičini 34, Šegotići, Marčana

Tajnik: Liljana Lili Benčik, Mihovilovićeva 6, Pula

Lili Benčik/hrvatskepravice, domoljubni.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved