Connect with us

Vijesti

Hrvatska demokracija; imamo samo pravo biti glasački stroj političkim elitama

Published

on

Uvod

Prema čuvenoj izreci Abrahama Lincolna (1863.), demokracija je “vladavina naroda, od naroda, za narod”; te se tri tvrdnje mogu protumačiti na sljedeći način:

  • “vladavina naroda”: narod je vrhovna vlast i on tu vlast izvršava ili nekome za to daje mandat, i tko god u vlasti sudjeluje, narod ga može smatrati odgovornim;
  • “od naroda”: vlast izvršavaju izabrani predstavnici ili sami građani;
  • “za narod”: vlast se izvršava u interesu naroda, odnosno općeg dobra.

Upravo tako! Političke elite sjete se naroda samo kada su izbori i kada očekuju da im glasači svojim glasovima potvrde njihove funkcije i sve povlastice koje im te funkcije donose.

Ali ako im narod ne želi dati svoj glas, onda ga svojim sluganskim perima i stranačkim poslušnicima  pretvore u veleizdajnički narod. Zamislite kako se narod usudi pobuniti se i ne dati “svojim” političarima  glas? Jer ipak taj glas  im omogućava ugodan, bezbrižan i lagodan život, bez stalnih briga, hoće li dobiti plaću, hoće li moći plaćati rate kredita, hoće li ga blokirati, deložirati  i stigmatizirati kao veleizdajnika ?

Izdajničkoj vlasti je onda narod kriv za njenu promašenu izdajničku politiku! U Yugi su bili partijski komesari, ali kako političke elite tvrde da je Hrvatska demokratska država, partijske komesare zamjenili su emisarima, sluganskim novinarima, portalima i ostalim medijima koji stigmatiziraju. maltretiraju mene malog čovjeka iz naroda i uvjeravaju ga da im ” mora” dati svoj glas, jer ako ne da,  opet je izdajnik! Ali pitam se koga sam  to i što sam  to izdala?  Političke elite? Stranke? Koga li, kada svoju domovinu nisam?

Politički izabranici  ne  sjete se uopće da opravdaju  glasove koje su dobili,  svojim radom  za taj narod,  izbor na tu funkciju ili na taj položaj. Ne znaju ni što u Ustavu RH piše;

Članak 1.

“Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.”

Vlast proizlazi iz naroda, jer je biračko pravo jedno od osnovnih ljudskih prava , pa svaka osoba svojim glasom bira svog predstavnika, zato ti predstavnici pripadaju narodu,  svojim radom i rezultatima  odgovaraju narodu.

Međutim u Hrvatskoj političke elite ne odgovaraju narodu, ne poštuju na izborima iskazanu volju naroda, ne sjete se da odgovaraju tom narodu za učinjeno ili neučinjeno, i kada jedan dio naroda uvidi da rade protivno njegovim interesima i nema ih namjere više podržati, onda slijedi bespoštedna i beskrupulozna borba sa tim istim narodom za očuvanje slikovito rečeno fotelja, pozicija i povlastica! Onda glasački stroj treba svim mogućim metodama usmjeriti prema odabranim političkom elitama, pa i proglasiti ga veleizdajničkim, ako ne podrži određenu političku grupaciju.

Tu se postavlja pitanje tko je koga izdao? Lako je dati odgovor, samo pogledati imovinsko stanje i zaključiti da su se političke elite udaljile od naroda i da su upravo one te,  koje su izdale vlastiti narod, narod koji ih je birao i iskazao im povjerenje, koje su oni izigrali a da za njega ništa nisu učinili, već ga blokirali, ostavili ga  bez radnih mjesta, deložirali i  istjerali iz njegovih  stoljetnih ognjišta.

Izgleda da još uvijek misle da nam mogu ispirati mozak svojim sluganskim perima i svojom demagogijom? Prosli smo mi, barem moja generacija taj režim i prepoznajemo njegove metode kojima se i dan danas služe samo da sačuvaju pozicije, stečenu imovinu i vlast koja im to garantira!

Tko je kriv za ovu situaciju i tko će biti kriv ako potpuno nezasluženo, bude izabran Milanović za Predsjednika Republike Hrvatske?

Jednostavan i brz odgovor; isključivo Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković!

Isto kao što sam brzo odgovorila lako ću i obrazložiti;

HDZ je unatoč svemu i svim pogreškama u vođenju hrvatske države od smrti prvog hrvatskog  predsjednika dr. Franje Tuđmana do dolaska Andreja Plenkovića na čelo stranke, bila  nacionalna, stožerna demokršćanska stranka desnice. Andrej Plenković je odmah nakon dolaska na čelo stranke izjavio da će je pozicionirati u lijevi centar, što je s obzirom na njen značaj u stvaranju samostalne hrvatske države potpuno u suprotnosti  od glasačkog tijela od kojeg ovisi njena pozicija na vlasti u Hrvatskoj. Upustio se u jedan eksperiment i ponudio biračkom tijelu HDZ-a nešto što je njima potpuno neprirodno.

HDZ uspijeva samo kada birače zahvaća široko. Kada čvrsto drži centar i desni centar. I kada na istaknutim mjestima ima vlastite perjanice na desnici. Tada je jednostavno nepobjediv. I mogao je biti nepobjediv, samo da je barem najavio provedbu Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja jednako  tretira komunizam kao i fašizam i nacizam.

EU Parlament mu je ponudio kao na dlanu tu Rezoluciju kojom bi spriječio kandidaturu Zorana Milanovića, a ako i ne bi provedbom članka 18. i uklanjanjem svih naziva ulica, trgova i parkova sa imenom zločinca Josipa Broza Tita, jasno bi dao do znanja da je sa komunističkim mentalitetom  i naslijeđem gotovo, da to pripada prošlosti  i suzio bi mu prostor djelovanja u predizbornoj kampanji “napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;”

Međutim Andrej Plenković potpuno se oglušio na tu Rezoluciju, iako su svi hrvatski EU  zastupnici glasali za nju i još gore, nije ni razmišljao da je provede, iako je pripremao predsjedanje Hrvatske Vijećem EU u prvoj polovici 2020. godini.

Prema tome jedini komu će biti svejedno tko će biti izabran za Predsjednika RH je upravo Andrej Plenković ( tekst pišem dok još nisu poznati izborni rezultati).

Andrej Plenković proizašao je iz istog okruženja kao i Zoran Milanović i stoga mu je pogodovao da se to pitanje ne otvara.

Međutim to nije Andreju Plenkoviću bila zapreka da okrivi glasače za svoju promašenu politiku ; “Svi koji su dali potporu Miroslavu Škori u prvom krugu pomogli su Milanoviću da bude prvi u prvom krugu. To je jasno kao dan. No, to će se preokrenuti”., poručio je Plenković.

To jednostavno nije točno, to je prebacivanje i skidanje krivice sa sebe na glasače koji su odbili biti njegov glasački stroj. Da je Andrej Plenković vodio HDZ i Vladu RH osluškujući svoje biračko tijelo, koje mu je dalo povjerenje na izborima, ne bi se Miroslav Škoro ni pojavio kao kandidat za Predsjednika RH.

Da je Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović dopusti da nastavi voditi politiku sa kojom je počela mandat, ne bi Miroslav Škoro polučio takav uspjeh.

Jer priznao on to ili ne Miroslav Škoro je u samo 6 mjeseci uspio okupiti 1/4 ukupnog biračkog tijela u Hrvatskoj i to bez stranačke infrastrukture, isključivo na trudu i zalaganju volontera koji su dragovoljno po kiši i ružnom vremenu stajali na štandovima i prikupljali potpise.

Upravo to je šokiralo arogantnog i umišljenog Premijera, ali ga nije upozorilo da preispita sebe i svoju promašenu politiku, nego svu krivicu prebacuje na birače,  koji su “pomogli Milanoviću da bude prvi u prvom krugu”. Ne samo je Andrej Plenković kriv za to, jer nije slijedio svoje glasačko tijelo, nego je svojom politikom radio upravo suprotno od očekivanja birača koji su mu dali mandat da vodi Vladu RH.

Neki komentatori kažu da ovo nisu parlamentarni izbori i da stranke tu ne igraju nikakvu ulogu! Nisam suglasna! Na glasačkom listiću ispod imena kandidata piše koje stranke ga podupiru, znači da nije samostalan neovisan kandidat, nego da predstavlja programe za koje se te stranke zalažu. Samo je dr.sc. Miroslav Škoro bio neovisan kandidat, na kojega su sluganska pera i portali izvršili neviđenu hajku, koju su prenijeli i na njegove glasače. I stoga je sam Škoro poručio svojim glasačima da glasaju po svojoj savjesti, a on sam će poništiti listić tako da nadopiše br.3 hrvatski narod.

I samo je Miroslav Škoro od svih predsjedničkih kandidata, spomenuo u svom govoru da će otvoriti pitanje provedbe Rezolucije EU Parlamenta od 19.09 2019. godine.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla je i sama u svojim obraćanjima javnosti na predizbornim skupovima najaviti provedbu Rezolucije EU Parlamenta neovisno od Vlade i Sabora, te ih na taj način prisiliti da se to pitanje stavi na dnevni red Vlade i Sabora i time pridobiti glasače, ali nije “smjela” bez dopuštenja Premijera Plenkovića. Šteta!

Velika šteta, jer je propuštena idealna prilika za razvoj i demokratizaciju hrvatskog društva, koje je duboko zapelo u glibu yugokomunističkog  mentaliteta, a sa ovom političkom garniturom teško da će se iz toga gliba izvući.

Završiti ću sa stihovima pjesme OD KUD TI PRAVO

Od kud ti pravo, od kud ti pravo
reci da zemlju ti ovu volis
vise od mene….

Svi jednom plate jer ima Boga
platit ces i ti za svaku suzu
naroda svoga

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Čudan otkaz: Peronizam je stigao do Tibera

Published

on

Pišem kako bih se još jednom pozabavio slučajem abp. Gabriel Mestre, prolazni nadbiskup La Plate. [Ovdje je prvi članak] U samo osam i pol mjeseci privukao je pozornost lokalnog svećenstva, napokon oslobođenog progoniteljske ideologije “Tucho” Fernandeza – piše Nadb. Héctor Agüer, Nadbiskup La Plate u miru.

S obzirom na žalosnu činjenicu franjevačkog zahtjeva za ostavkom monsinjora Mestrea, bilo bi zgodno da se svećenici La Plate javno očituju, diskretno i bez straha. Ne vjerujem da će njegova privremena zamjena, biskup Bochatey, reagirati protiv primjene kvalificirane demokracije koja odgovara, naposljetku, poliedralnoj ekleziologiji pape Bergoglia.

U ovom slučaju, vjerujem da se može poslužiti starom izrekom, “misli krivo i bit ćeš u pravu”; dakle, mislim na odgovornost kardinala Fernandeza, tako bliskog vrhovnom papi, u poništenju svrgnutih. Nadb. Mestre je napisao: “Svjestan sam svoje slabosti i ljudske slabosti prekrasne Crkve koja je moj dom i moja obitelj. Sveta Crkva zbog službe Trojstva, grešna Crkva zbog krhkosti ljudi koji su dio nje.

Dobro rečeno; ovo što se dogodilo je tipična argentinska intriga. U najmanju ruku je zanimljivo da je sada već bivši nadbiskup pozvan u Rim, od strane Svete Stolice, kako bi razgovarali o nekim aspektima biskupije Mar del Plata, koja je bila njegov bivši ured, i što se tamo dogodilo od studenog 2023., kada je Mestre dobio već unaprijeđenje u nadbiskupiji La Plate. Inzistiram na onome što sam prije predložio: u tome se vidi Fernandezova ruka. Usput ističem da je on bio moj nasljednik. Ostavku sam predao stolici La Plate davno prije, a prihvaćena je samo dva dana nakon mog 75. rođendana. Ta se činjenica jednoglasno smatrala nepoželjnom; ovo nije uobičajeni način da se nastavi. U svjetlu ovih epizoda mogu razumjeti slučaj neobične smjene monsinjora Mestrea. Fernandez je bio moj nasljednik; Mislio sam da bih trebao razgovarati s njim o nekim karakteristikama Nadbiskupije kojoj sam služio dvadeset godina; Sigurno sam s njim razgovarao dvadesetak minuta. Primijetio sam da ga ne zanima što mu mogu reći; bio je odlučan učiniti suprotno, što je i učinio. Još jedna argentinska intriga, sigurno skovana u Rimu.

Pregledavam poruku nadb. Mestre “dragoj zajednici nadbiskupije La Plata”. Biskupova veza s njegovim narodom nije dužnosnička; to je – da upotrijebimo izraz koji se ponavlja u Novom zavjetu – agápē, ljubav. Tako se pojavljuje u poslanicama apostola Pavla: ljubav koja se ne ustručava ispraviti kad je potrebno.

U poruci stoji: „Danas (27. svibnja 2024.) više nisam vaš župnik. Želim vam reći da sam jako sretan ovih osam i pol mjeseci i na tome vam od srca hvala… Hvala vam što se osjećam kao kod kuće! Hvala na gestama blagosti i ljubaznosti u svakom od posjeta! Hvala vam što ste me pozvali da budem dio vaših života! Uistinu sam mogao iskusiti različitost i dubinu vjere u Boga mnogih od vas, predanu vjeru koja me više puta izgradila i obogatila.”

Što će se dogoditi s La Platom? Kako to obično biva u ovim slučajevima, imena se već pojavljuju; neki od njih izazivaju u meni brigu i strah. Apostolska nuncijatura u ovakvim prilikama obavlja konzultacije i provjerava biografiju mogućih kandidata, ali pretpostavljam da se sada stvari odlučuju na višoj razini. Ne mislim na činjenicu da Papa uvijek imenuje biskupe, nego na to da je danas Argentina u Rimu i da su argentinske intrige dobro podmazane. Reći će se da je to uvijek tako, bilo da se radi o talijanskom, poljskom ili njemačkom papi; ne, argentinska originalnost je neusporediva. Više od desetljeća argentinski episkopat oblikovan je ne samo imenovanjima, već i „francisquismom” prelata koji, što je razumno, žele zadržati svoje položaje ili teže usponu. Peronističko nadahnuće daje Crkvi u zemlji vlastita obilježja, a peronizam je stigao do obala Tibera.

Moramo paziti da ne dođemo do zabune. Poslanje Crkve uvijek ostaje poslanje koje je Gospodin poslao apostolima: učiniti sve narode učenicima. Ovaj nalog dolazi njihovim nasljednicima u sakramentalnoj službi.

Posljednje, ali ne manje važno: Nadb. Mestre je postao nadbiskup emeritus La Plate, što sam ja; osim ako mu se ne pripiše titularna stolica. Ali on ima 55 godina. Bilo bi mu preostalo dvadeset godina obnašanja biskupske službe do sudbonosne 75. godine, koju je Pavao VI. odredio kao dob za odlazak u mirovinu, protivno onome što je Drugi vatikanski koncil ustanovio dekretom Christus Dominus. Što će on činit?

Možda bi mogao pomoći prijatelju biskupu ili se zaposliti kao svećenik u župi. A od čega će živjeti? Hoće li doživjeti sudbinu otkazanih biskupa i svećenika? Pravda ukazuje da ga nadbiskupija La Plata mora podržati. U mom slučaju isplaćuje mi mirovinu u Svećeničkom domu u Buenos Airesu, gdje živim, a to je neka vrsta staračkog doma za svećenike. Već sam pisao o 75-godišnjoj giljotini. Prema Tradiciji Crkve, biskup treba umrijeti u svojoj biskupiji, radeći do kraja, kao što se apostoli nisu povukli. Crkva je naš dom, naša obitelj i ne može se odreći tog stanja da postane bezosjećajna maćeha.

Continue Reading

Vijesti

Dobro vam došao Blagdan sv. Ante – svetca cijeloga svijeta

Published

on

Govorimo o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu.

U Hrvatskoj je jedno od središta čašćenja Sv. Antuna Padovanskog (inače, bio je Portugalac) Samostan sv. Ante na Poljudu u Splitu (Župa Svete Trojice).

Na naslovnom plakatu je raspored svetih misa i ispovijedi na sam blagdan Sv. Ante.

Sveti Antun Padovanski (sveti Ante) rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.

Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Antunu kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.

Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.

Sveti Antun piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.

Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?

Antun, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Antun tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).

Dragi prijatelji, neka Antun Padovanski, kojega vjernici toliko časte, zagovara za čitavu Crkvu i poglavito za one koji se posvećuju propovijedanju. Neka ovi potonji, crpeći nadahnuće iz njegova primjera, trude ujediniti solidan i zdrav nauk, iskrenu i gorljivu pobožnost te učinkovitost u naviještanju.

“Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti nasićuje um” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 59). (papa Benedikt XVI., kateheza na općoj audijenciji, 10. veljače 2010.)

Continue Reading

Vijesti

UPOZORENJE Ivoševiću!? ČETVRTA: Znamo da ne volite Vatrene i Dalića, al što je previše, previše je

Published

on

Udruga veterana Četvrte gardijske brigade iz Splita oštro je reagirala na izjave Bojana Ivoševića, splitskog dogradonačelnika.

Foto: Defilee 4. gardijska brigada HV na Rivi

On je uoči Europskog prvenstva najavio da građani Splita neće moći gledati utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na otvorenim prostorima Rive i Marmontove ulice. Na tim je mjestima, prema ranijoj odluci, zabranjeno postavljanje televizora na otvorenom.

Poštovani gospodine Bojane Ivoševiću, dogradonačelniče grada Splita, Odakle Vam pravo zabraniti gledanje utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, koje Vi nazivate „Neki Euro“, isto tako možemo reći da ste i Vi “Neki dogradonačelnik“. Već dugi niz godina Hrvatska nogometna reprezentacija nas Hrvate čini sretnima i ponosnima svojim rezultatima i postignućima, i onda se nađe „Neki dogradonačelnik“ koji sve to želi zasjeniti svojom pozicijom u Gradu.

Cijela država organizira navijačke zone za praćenje utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije osim Grada Splita. Pitamo se čiji je ovo grad i s kojim pravom samovoljno zabranjujete praćenje utakmica na rivi, trgovima i slično. Ako Vama Hrvatska ne znači ništa, osim pozicije i dobre plaće, nama je Hrvatska sve.

Stoga, kao branitelji i stvaratelji hrvatske države, zbog heroja koji su svojim životima stvorili državu, da bi Vi danas bili na poziciji na kojoj jeste, i pljuvali po svemu tome, tražimo (ne molimo) da se po hitnom postupku omogući praćenje utakmica na otvorenome kako na rivi tako i u ostalim dijelovima grada Splita. Ukoliko Vi osobno ne volite Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ne znači da je ne vole i ostali građani Splita, kao i mnogi turisti koji su u gradu a žele pratiti utakmice kako Hrvatske, tako i reprezentacija svojih država.

Pitamo se kako se na rivi mogu održavati razno razna događanja, a prijenos utakmica ne može. Čime se tu ugrožava arhitektura centra Grada, možda prevelikim zračenjem, svjetlosti ili pak nečim drugim?! Možda Vam smeta što bi gledatelji bili ogrnuti Hrvatskim zastavama a ne zastavama duginih boja.

Hajduk je simbol grada, i Hajduk se gleda na Poljudu. Hajduk se gleda i prati svugdje. Ovdje bismo napomenuli da uz Hajduk postoje još tri simbola grada, a to su: Sveti Duje, 4.gardijska brigada i Torcida, kojih velika većina navija za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i želi je pratiti. Ukoliko Vam smeta Hrvatska nogometna reprezentacija, Vi je nemojte gledati, odjavite TV za vrijeme kako ga vi nazivate „Nekakvog Eura“.

Stoga, još jednom zahtijevamo da postavite zone na rivi i na ostalim mjestima i trgovima u Splitu za gledanje Europskog prvenstva.
Što se tiče nas iz Udruge veterana 4.gardijske brigade, najoštrije osuđujemo Vaše izjave i još jednom konstatiramo da Vas može biti sram za te izjave koje dajete o Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Znamo da je ne volite, al što je previše, previše je.

Hrvatska iznad svih.”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved