Vijesti
Hrvatska narasla – ni izvrsno više nije dovoljno dobro!
Teško je postići uspjeh, ma kakav, u bilo čemu, bilo gdje – unutar obitelji, u lokalnoj zajednici, u državi … A kako li tek teško mora biti postići svjetski uspjeh, uspjeh što zvonko odjekuje svakim kutkom kugle zemaljske i ostaje zapisan krupnim slovima u povijesti? No, ima nešto još teže. Puno teže. Što uspijeva samo probranima. Još je teže nego postići uspjeh – ponoviti ga!
Ono što je nekad bila Njemačka, to je danas Hrvatska
Da je tomu doista tako, potvrđuju primjeri uspjeha nogometno manje razvikanih zemalja, poput Bugarske, Švedske, Turske i Grčke, koje su, istina, sad već prije 20-30 godina, ali ipak u s današnjicom donekle usporedivom vremenu, dosegle završnicu velikih natjecanja. Da bi im sjajna zvijezda ubrzo zgasnula, utoliko da se čak ne bi ni kvalificirale za iduće veliko natjecanje upavši u svojevrsnu crnu rupu. Ostave li se po strani ona pradavna vremena, od prije 60 i više godina, kad se nogomet ozbiljnije igrao u možda dvadesetak zemalja svijeta, dok su svjetska polufinala u kraćem razdoblju dvaput dohvaćale države poput Austrije, Mađarske, Čehoslovačke i Jugoslavije, a titulama se dičio Urugvaj, u tome ima tek jedna iznimka.
Da stvar bude fascinantnija, najnovijeg je datuma. Kako god se raspetljala sama završnica aktualnog svjetskog prvenstva, Hrvatska je uspjeh iz Rusije u biti već ponovila. Premda je poluzavršnica, ostane li na tome, formalno slabiji rezultat od finala s prethodnog prvenstva, već samo ponavljanje uspjeha uz, imajući u vidu snagu suparnika, osjetno teži put do njega, predstavlja u najmanju ruku podjednako dostignuće. Hrvatska je, vrijedi primijetiti, prebrodivši jedinu među osam skupina turnira koja je dala dva četvrtfinalista, a potom, evo, i dva polufinalista, eliminirala prvu i drugu reprezentaciju s aktualne Fifine službene ljestvice, Brazil i Belgiju, ali i podcijenjeni Japan, pobjednika nad velikanima Njemačkom i Španjolskom. I još nije kraj, jer ovu Hrvatsku, za razliku od one koja je prije 4 godine možda i odveć bezbrižno ušla u finale, davši naslutiti kako je već svoje napravila, doimlje se, više ništa, osim neke više sile, ne može zaustaviti. Niti ju sad zadovoljava išta osim naslova svjetskog prvaka. Drugim riječima, ne samo da dobro više nije dovoljno dobro, nego ni izvrsno više nije dovoljno dobro.
Na takvo držanje Vatrene prije svega obvezuju neslomljivost duha i rastuće samopouzdanje kojim zrače iz ogleda u ogled. U njihovu stilu igre, prema onome kako stoje na terenu, netko bi prepoznao optimalan spoj Italije i Španjolske iz najboljih dana, za pohoda na titule 2006. i 2010. godine. A tu je i fini, završni glanc, što se zrcali u hladnokrvnosti i mentalnoj stabilnosti iskazanoj pri pripetavanju jedanaestercima, koji nisu samo pravedan način razrješavanja sraza dviju ravnopravnih momčadi, nego su i puno više od lutrije, kakvom ih vide gubitnici u potrazi za utjehom nakon poraza. U tome Hrvatska više podsjeća na Njemačku, s kojom se u petak izjednačila na vrhu s 4 pobjede u 4 pokušaja nakon raspucavanja jedanaestercima na svjetskim prvenstvima. Što bi, pak, lako moglo nagnati legendarnog engleskog centarfora iz osamdesetih, Garyja Linekera, na preispitivanje svoje glasovite definicije nogometa, kao igre u kojoj se susreću dvije momčadi sa po 11 igrača, a na kraju uvijek pobijedi Njemačka. Jer mala je Hrvatska sad kao velika Njemačka nekoć!
Kako je moguće?
Premda je na terenu, tko god igrao protiv koga, brojčani odnos aktera ravnopravan, 11 protiv 11, ukupan broj stanovnika i u nogometu igra itekakvu ulogu. Uopće nije slučajno što su mnogoljudnije zemlje znatno zastupljenije u završnicama velikih natjecanja. Veći broj stanovnika, već čisto statistički, sa sobom nosi i širi izbor kvalitetnih igrača, dok veće tržište olakšava izgradnju kvalitetnije infrastrukture i logističke mreže. Nije nevažno ni što veliki, kad im zbilja zatreba, lakše među sobom nalaze zajednički jezik ne bi li si put prokrčili i preko leđa malih. A još je manje zanemarivo što Hrvatska, uz sve to, ne može poput bivših kolonijalnih sila dovlačiti talente iz neiscrpnih rudnika u drugim krajevima svijeta. No, unatoč tome što ima nekih 55 puta manje stanovnika od Brazila, štoviše, zbog nepovoljnije dobne strukture taj je omjer, uzmu li se u obzir samo ljudi u dobi pogodnoj za ozbiljno igranje nogometa, po nju još gori, Hrvatska se ipak pokazala kadrom ubiti u pojam taj svevremenski pojam nogometa, zemlju gdje ta igra nikako nije sporedna, nego, bez ikakvih ograda, doista najvažnija stvar na svijetu. Pa kako je to moguće?
Kako je moguće da se Luka Modrić u 38. godini života nakon nesigurnog početka, ne umara, nego s protokom utakmice, a takva mu je i čitava igračka karijera, bude sve sigurniji i bolji? Kako je moguće da turbo Juranović non-stop juri 100 na sat i doslovce zgazi Realovu zvijezdu u usponu Viniciusa?
Kako je moguće da naizgled mlitavi Petković filigranski predribla dvojicu vrhunskih brazilskih braniča i gurne Brozovića u mrtvu šansu, a potom još i zabije gol svih golova? Kako je moguće da taj Brozović baš nikad ne predahne, nikad ne trokira, i, nepoderiv poput starog Mercedesa, uvijek stiže na vrijeme?
Kako je moguće da Oršić gotovo pa u debiju na velikom natjecanju onako odvažno, bez pardona, milimetarski precizno zakuca ključni jedanaestarac u malu mrežicu? Kako je moguće da se Livaković uvijek nađe na pravom mjestu, pa čak i kad ga nenamjerno ugrozi suigrač, već izbrušeni dragulj najvišeg sjaja Gvardiol? Kako je moguće da se potom taj Gvardiol ni na tren ne ukoči od šoka, nego se odmah podiže s poda i otklanja opasnost? U čemu je tajna?
VOD života vodi Vatrene iz pobjede u pobjedu
Viđeno na terenu zapravo je samo posljedica. Ne samo treninga, tehnike i taktike, još manje formacije i rasporeda igrača. Iako bez toga, naravno, ne može, u tome ipak ima boljih i savršenijih od Hrvata. No, to u Vatrenih biva obilno nadomješteno drugim, teško mjerljivim vrlinama. Razvidno je, prije svega, kako u duhu hrvatskog nogometaša, kao suvremenog gladijatora, prebiva isti onaj unutarnji poticaj, isto nadahnuće zajedništvom za Hrvatsku i neslomljiva volja da se ne posustane kad je najteže, kao u duhu hrvatskog ratnika kaljenom kroz stoljeća. Vjera i nada do zadnjega, kao odraz simbolike krunice, tog savršenog spoja gorljivog srca i aktivnog uma koji traži odgovor. Hrvatski branitelji nosili su, naime, krunicu oko vrata, tamo gdje im kolege iz drugih vojski nose samo identifikacijsku matrikulu, metalnu pločicu s pohranjenim osobnim podacima, identificirajući se tako, bez ikakva kompleksa, ujedno i sinovima Božjim, dok izbornik Dalić, koji je upravo hrvatskim braniteljima posvetio pobjedu protiv Brazila, krunicu čvrsto stišče u džepu. Duh hrvatskog ratnika u hrvatskih se nogometaša odražava i u tome što su obično veće opasnosti pred njihovim nego pred suparničkim vratima. I oni češće i umješnije brane svoja vrata nego što napadaju tuđa. No, kad jednom, nakon pomne pripreme, napadnu, budu izrazito djelotvorni, da bi u pripetavanju, kad je stani-pani, ostali osobito prisebni i pribrani.
Pritom je i ključ kojim se vodi vod Vatrenih isti onaj kojim su se kroz povijest vodili hrvatski ratnici: VOD – Vjera, Obitelj, Domovina! Taj ključ, poput lijepe riječi, otvara i željezna vrata. Upravo je to izvor koji izbornika Dalića, tog blagog ali pravednog patera familiasa obitelji Vatrenih, čini sretnikom a ne nekim taličnim srećkovićem, ali i njegovu sreću itekako dokučivom i zasluženom. VOD je u njega stvarno i bezuvjetno življenje, a ne tek izlizana parola umišljenih politikanata, koji, stavljajući sebe iznad i prije vjere, obitelji i domovine, potkopavaju sve ono za što se na pustim riječima tobože zalažu, tjerajući vodu na mlin onih koji svaku sastavnicu VOD-a, tog temeljnog koda Hrvata, preziru iz dna duše. Pokazavši kako postizanje sklada i zajedništva po uzoru na obitelj u stvarnosti nije provedivo ne odstrane li se pravodobno remetitelji mira, ma koliko oni veliki u svojim očima bili, Dalić je dao još jednu veliku poruku Hrvatima. U konačnici, ovo trojstvo vrjednota pobjeda je života, a ujedno i razlog zašto papirnati favoriti na megdan Hrvatskoj izlaze s knedlom u grlu. Očito mnogima postaje sve jasnije kako to bolje funkcionira nego izvori nadahnuća nekih, možda pojedinačno i boljih, u svakom slučaju sumarno tržišno cjenjenijih, koji su se koncentrirali mahom na profano – na frizure i koreografiju, ili, pak, na izvoz pomodne ideološke konfekcije. Pokušavajući poniziti domaćina u njegovoj kući, skroz su zasluženo morali poći svojoj i znatno prije no što su očekivali.
Batistuta Gabriele, za tebe je Olić Pele …
Osim ponavljanja veličanstvenog hrvatskog uspjeha, ovo je prvenstvo obilježio čitav niz upravo zapanjujućih podudarnosti u odnosu na prethodno u Rusiji. Italija, posve netipično, i drugi put uzastopce nije izborila odlazak na završni turnir, Njemačka je opet ispala već u skupini, Španjolska se nanovo oprostila od natjecanja već u osmini finala slabije izvodeći jedanaesterce, Brazilu je ponovo odzvonilo u četvrtfinalu… Neka se taj začudni niz nastavi i na Hrvatskoj, barem kad je o polufinalu riječ. A onda, u finalu, može slobodno i prestati. Poslije pjesme „Ono što je bio Brazil, to je sada Hrvatska…“, slijedi nam još jedna stara „Batistuta Gabriele, za tebe je Olić Pele…“ Ako je netko slučajno zaboravio tko je danas Batistuta, a tko Olić, samo neka se prisjeti zbivanja otprije 4 godine i tko je tada za Messija bio Messi. Uostalom, bio bi red da nakon prve dvije reprezentacije sa službene Fifine liste, i slanja Tite,… brazilskog izbornika Tite, u povijest, Hrvatska pošalje kući i treću vrstu na Fifinoj ljestvici. I tako iznova ispiše povijest, ali i barem donekle utješi Peleove sunarodnjake. Jer Hrvati su, za razliku od Argentinaca, i u trenutcima svoje neizmjerne sreće našli vremena pokazati empatiju prema poraženom suparniku. I opet će, ako Bog da!
Grgur S./Kamenjar.com
Vijesti
Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom
Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.
U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.
“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.
Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”
Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.
Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”
Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.
Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”
Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”
POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.
“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.
Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.
Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.
Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.
CatholicVote je ranije objavio:
Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.
Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.
Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.
Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.
Vijesti
Čudesna vizija iza blagdana Tijelova
Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.
Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.
Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea
Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Viđenje svete Julijane
Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”
U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:
Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.
U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:
“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.
Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:
Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”
U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.
Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.
Philip Kosloski /Altea
Vijesti
Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’
Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas
Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.
Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.
S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.
BREAKING: Biden National Security Council Advisor: We Can't Go Against Israel until Reelection; Israel 'Lies, Bombs, and Kills All These Kids'
— Project Veritas (@Project_Veritas) May 21, 2024
“We can help you [Israel] in the way that we can, but you’re not going to continue to lie, and bomb, and kill all these kids without… pic.twitter.com/d4TB25iF4j
“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”
Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.
Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.
Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.
Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.
Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.
Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti19 sati ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!