Rumunjska je bila šokirana kada se Călin Georgescu (bivši diplomat u UN-u, gdje je upoznao sve prljavštine tog sustava) pojavio niotkuda i pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora.

Puno prije izbornih dana privukao je pozornost tijekom pandemije kada je snimio poruku iz zaleđenog jezera, govoreći ljudima da vjeruju svom imunološkom sustavu i izađu iz svojih domova kako bi vježbali

Plivajući u zaleđenom jezeru rekao je: “Vjerujem u svoj imuno-sustav, jer imam puno povjerenje u Boga, Stvoritelja. Moj imunitet je temeljen na severenosti mog bića, jer imunitet vježbom opstaje samo u prirodi. Ovdje (u jezeru) je stvarnost, ovdje leži informacija, ne u laboratoriju. I zato mi nije hladno, to ne osjećam.

Osjećam snagu… (da) mogu živjeti, slobodan sam!

Romania was shocked when Călin Georgescu came out of nowhere & won the first round of the presid. election days ago

He attracted attention during the pandemic when he recorded a message from a frozen lake, telling ppl to trust their immune systems & leave their homes to exercise pic.twitter.com/06cGC02Lwk

— Visegrád 24 (@visegrad24) November 27, 2024

Rumunjski predsjednički favorit Călin Georgescu osuđuje globalistički napad na kršćanstvo, izjavljujući da ‘nitko ne može pobijediti Boga.’

“Sretni smo što se još možemo pokloniti pred ovim blagom, kad vidimo što se događa drugima. Danas se oni bore protiv Boga, ali globalisti ne razumiju da se Boga ne može pobijedit! Nalazimo se danas u duhovnoj krizi, u boju između Arkanđela Mihaela i Sotone! Sigurno je da žele eliminirati kršćanstvo iz Svijeta, pozivamo na kršćansku svijest, imamo bezgraničnu vjeru u našu drevnu Crkvu, imamo bezgraničnu vjeru u Isusa Krista i naš narod”

Romanian presidential front-runner Călin Georgescu condemns globalist assault on Christianity, declaring 'no one can defeat God.' pic.twitter.com/HqhM3DZoco

— BRICS News (@BRICSinfo) November 26, 2024

Bivši direktor UN-a alarmira: Sva globalna elita su pedofili…

Dr. John Lamont teolog je dobro poznat u tradicionalnim katoličkim krugovima po svojim elokventnim i britkim analizama mnogih kritičkih doktrinarnih kontroverzi koje su se pojavile tijekom pontifikata pape Franje.

Čitatelji OnePeterFivea koji su vidjeli nedavni esej dr. Josepha Shawa bit će svjesni da je Lamont nedavno dodao svoj prilično snažan glas glasu nadbiskupa Viganòa i drugih koji nedvosmisleno potvrđuju da Jorge Mario Bergoglio nije papa, tako da je Petrova stolica trenutačno prazna. Nudim ova razmišljanja kao potporu Shaw-ovu odgovoru Lamontu, dodajući neke daljnje točke koje se mogu iznijeti za koje mislim da su posebno relevantne za svećenike poput mene i mnoge druge zaređene čitatelje OnePeterFive.

Argument Johna Lamonta, slijedeći gledište sv. Roberta Bellarmina, može se izraziti kao sljedeći silogizam:

Major: Papa koji je ozloglašeni heretik prestaje biti članom Katoličke crkve, te stoga ipso facto pada s papinske službe.
Minor: Franjo/Bergoglio je ozloglašeni heretik.
Zaključak: Franjo/Bergoglio je otpao s papinske službe i Petrova je stolica upražnjena.

Prije svega, glavna, čak i ako je sama po sebi istinita, čini mi se kanonski neprimjenjivom na slučaj pape Franje, čak i ako se Lamontova sporedna premisa također pokaže istinitom. Kanon 194 §1, br. 2 Zakonika kanonskog prava doista propisuje da se “osoba koja je javno odmetnula od katoličke vjere” “samim zakonom uklanja iz crkvene službe”. I ovaj crkveni zakon također utjelovljuje božanski zakon, jer netko tko krivovjerjem ili otpadom više nije ni član Katoličke crkve nikako ne bi mogao obnašati službu u njoj s Božjim odobrenjem.

Međutim, c. 194 §2 dalje kaže: „Uklanjanje spomenuto u §1 br. 2 . . . može se izvršiti samo ako je to utvrđeno izjavom nadležnog tijela.” Ovo je čisto ljudski, crkveni zakon; ali ovdje se primjenjuje jer nameće ograničenje ne papinoj moći nego nižim autoritetima koji bi imali nadležnost u ovom slučaju, naime (ako slijedimo Bellarmina), preostalim katoličkim biskupima. Budući da nikada nisu izdali nikakvu izjavu da je papa Franjo javno odstupio od katoličke vjere i tako izgubio dužnost, ni biskupi niti bilo tko drugi u ovoj fazi ne bi imao moć nametnuti njegovu smjenu i nastaviti sa sazivanjem konklave za novog papu izbora. A u međuvremenu, iako bi zbog svoje (navodne) ozloglašene hereze Franjo izazvao latae sententiae ekskomunikaciju istog trenutka nakon što je izgubio papinsku službu, njegova daljnja djela papinskog upravljanja i dalje bi bila valjana, iako nedopuštena. Zašto? Jer prema c. 1331, § 2, br. 2, te će radnje, koliko god bile nezakonite, biti nevaljane tek nakon što nadležna vlast proglasi njegovu ekskomunikaciju.

Ukratko, čak i pod pretpostavkom da je Franjo doista odstupio od dužnosti kao ozloglašeni heretik, svi vjerni katolici, paradoksalno, i dalje će ga biti prisiljeni tretirati kao papu za sve praktične svrhe sve dok naši drugi pastiri, kolegij biskupa, to čine. Sve dok oni ne proglase i ne provedu Franjino uklanjanje s dužnosti, mi ćemo, kao i oni, biti obvezni poslušati njegove pravedne zapovijedi, pristati na njegove pravovjerne učiteljske izjave i priznati valjanost njegovih imenovanja i drugih akata crkvenog upravljanja.

To nas dovodi do manje važne premise: je li Franjo doista notorni heretik? Dr. Lamont otvara to pitanje u smislu: “Postoji li javno dostupan dokaz koji izvan razumne sumnje potvrđuje da on uporno odbacuje jedno ili više učenja za koja zna da ih Crkva podučava kao božanski objavljena?”. Na ovo pitanje odgovara ‘Da’; ali i dalje me ne uvjerava njegova argumentacija, te sam gore stavio kurzivom određene riječi kako bih označio ključne točke za koje mislim da Lamontova interpretacija i procjena onoga što je Francis rekao nije nimalo konačna. Međutim, neću sada ulaziti u te točke. Jer dok sam razmišljao o ovim prilično rekonditivnim točkama teologije i prava (posebno o pitanju zakonitog postupka) palo mi je na pamet da bi usredotočivanje na njih moglo riskirati gubitak iz vida drva za drveće.

Umjesto toga, zatekao sam se kako se pitam: Što je ovdje velika slika? Kako bezbrojni milijuni običnih katolika laika u klupama mogu razborito odlučiti o ovom pitanju, s obzirom na to da nemaju teološku i kanonsku formaciju potrebnu za vaganje i procjenu odgovarajućih argumenata dr. Lamonta i znanstvenika koji se s njim ne slažu? Doista, što je s običnim svećenikom, koji nije stručnjak za te stvari? Vjerojatno nije imao vremena čitati mnogo teologije otkako je napustio sjemenište; i u svakom slučaju njegovi seminarski tečajevi definitivno se ne bi bavili teškim i složenim pitanjem je li, i ako je tako pod kojim uvjetima, papa može pasti s dužnosti zbog krivovjerja – i biti poznato da je pao. Svaki svećenik, za razliku od katolika laika, svaki dan se suočava s oštrom alternativom da kaže ili ne izgovori, u kanonu mise, riječi: “Una cum Papa nostro Francisco”. Za razliku od laika, on ne može sjediti na ogradi ili obustaviti osudu. On ili izgovara te svečane riječi, potvrđujući time Franjin status pravog pape i vlastitu podložnost njemu, ili ih ne izgovara, odvajajući se od Franje i čineći teški zločin raskola ako u tome pogriješi. (Prije nekoliko tjedana vidio sam na jednoj katoličkoj novinskoj kući da se talijanskom karmelićanskom svećeniku koji javno niječe da je Franjo papa sada prijeti izbacivanjem iz reda i ekskomunikacijom zbog raskola osim ako se ne povuče u roku od tjedan ili dva.)

Dakle, što treba učiniti razboritom i pobožnom katoliku s tek prosječnim znanjem o vjeri i moralu? Budući da će shvatiti da će ga morati voditi neki autoritet koji o tim stvarima zna više od njega, čini mi se da će, čak i ako ima tradicionalističke sklonosti, biti sasvim razuman ako sam sebi raspravlja o ovim stvarima linije:

“Pa, vidim da nadbiskup Viganò, John Lamont, Matthew McCusker, Edmond Mazza, pisci u ‘Novus Ordo Watchu’ i neki drugi inteligentni znanstvenici sada kažu da Franjo nije pravi papa. Ali s druge strane, niti jedan drugi katolički nasljednik apostola za kojeg ja znam, među njih oko 4000 koji sada upravljaju Božjom Crkvom, ne poriče Franjin status pravog Petrovog nasljednika. Biskup Schneider me uvjerava da je Franjo papa; Biskup Strickland prihvaća ga za papu – kao i svi biskupi SSPX-a. I cijeli zbor kardinala prihvaća ga za papu, uključujući moje heroje pravovjerja kardinale Burkea, Müllera, Sarah i Brandmüllera. Može li biti da je Bog ne samo dopustio Petrovom nasljedniku da ode s dužnosti zbog ozloglašenog krivovjerja, nego je također dopustio cijelom kardinalskom zboru i svim katoličkim biskupima da nitko ne ostane slijep na Bergogliovo uporno krivovjerje i tako nastavi prepoznavati bezvjerni varalica i protupapa kao pravi papa? Ne izgleda li taj scenarij kao da su vrata pakla nadvladala Kristovu Crkvu? Neću li stoga biti razborit slijediti maksimu securus iudicat orbis terrarum – ‘sud cijelog svijeta je siguran’ – i tako nastaviti priznavati Franju kao papu (i stoga, ako sam svećenik, nastaviti izgovoriti njegovo ime u kanonu mise)?

“Također, ako su Viganó, Lamont itd. u pravu, kako će se stvari odvijati za nekoliko godina kada Francis umre? Budući da Lamont tvrdi – u suprotnosti sa svim kardinalima i gotovo svim biskupima – da je Franjo prestao s dužnosti neko vrijeme nakon izbora 2013. i nema valjanih prava na našu poslušnost, dužan nam je reći kada je, točno, prestao, pa ćemo znati koji su od kardinala koje je on imenovao (ako ih ima) pravi kardinali s pravom izbora novoga Pape. Ali u svakom slučaju, budući da se imena onih koji su glasovali za ovog ili onog kandidata tijekom konklave nikada ne obznanjuju javno, i budući da će nakon konzistorija u prosincu 2024. 80% svih kardinala s pravom glasa biti imenovano od strane Franje, postojat će golema vjerojatnost da će onaj tko bude izabran svoj izbor djelomično zahvaliti glasovima ljudi koji su dobili svoje crvene kape nakon što je Bergoglio prestao s dužnosti, nije istina kardinali.

“Ukratko, ako su Lamont, Viganó i ostali u pravu, sljedeći čovjek izabran na Petrovu stolicu na sljedećoj konklavi gotovo sigurno neće biti pravi papa. A budući da kardinali koje on imenuje također neće biti pravi kardinali, i budući da biskupi koje on imenuje neće imati stvarnu jurisdikciju nad vjernicima u svojim biskupijama, neće biti izlaza iz ove zečje rupe u doglednoj budućnosti. Crkva kao prepoznatljiva, vidljiva cjelina prestat će postojati, jer nijedna buduća konklava neće imati sigurno valjane papinske izbornike. A ekleziologija implicirana tvrdnjom da je cijeli kolegij biskupa ikada mogao biti, i zapravo je bio, zaveden da slijedi protupapu je sigurno heterodoksna. To implicira protestantsku ekleziologiju da je prava Crkva nevidljiva, da joj ne treba prepoznatljivi zemaljski poglavar i da se sastoji od svih onih raspršenih pojedinaca koji imaju ortodoksno kršćansko vjerovanje. To se kosi s dogmom o nepogrešivosti Crkve i dogmom koju je definirao Prvi vatikanski sabor da će blaženi Petar imati vječne nasljednike, tj. sve do Drugog dolaska.

“S obzirom na sva gore navedena razmatranja, s poštovanjem ću odbiti Viganóa, Lamonta i njihove saveznike. Vjerujem da Kristova obećanja impliciraju da on nikada neće dopustiti Crkvi tako ozbiljnu nesreću kao što je ona za koju kažu da ju je sada zadesila. To znači da ću i dalje držati da je Franjo pravi papa. Usprkos njegovim brojnim nedostacima, ispovjedit ću svoje jedinstvo s njim u kanonu mise (ako sam svećenik), osjećam se dužnim slušati njegove pravedne zapovijedi i priznajem pravu jurisdikciju biskupa kojeg je Franjo imenovao da upravlja mojom biskupijom, kao i kardinala koje je imenovao da izaberu njegova nasljednika.”

O. Brian Harrison, dr. teologije/OnePeterFive

Velečasni Brian W. Harrison, O.S., M.A., S.T.D., svećenik Društva Oblata Mudrosti, umirovljeni je izvanredni profesor teologije Papinskog katoličkog sveučilišta Puerto Rico u Ponceu, PR. Godine 1997. stekao je doktorat u sustavnoj teologiji, summa cum laude, od Papinska Atena Svetog Križa u Rimu.

Nakon petnaest godina provedenih kao stipendist u studijskom centru Oblata u St. Louisu, Missouri, povukao se u svoju rodnu Australiju 2022. Fr. Harrison je poznat kao govornik i pisac te je autor tri knjige i preko 140 članaka u katoličkim knjigama, časopisima i časopisima u SAD-u, Australiji, Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj i Portoriku.

Oxfordski antropolog J.D. Unwin proučavao je 86 društava i civilizacija kako bi vidio zašto neka propadnu, a druga ne.

Što je pronašao?

Seksualni razvrat dovodi do propasti jedne civilizacije unutar 3 generacije.

Unwin je definirao četiri kategorije kultura. Svaki se razlikuje u svojoj potrazi za umjetnošću, inženjerstvom, književnošću, poljoprivredom itd.

1. Mrtve – ove su kulture usmjerene samo na svakodnevne životne potrebe. Ne mare za viša pitanja i stoga ne napreduju.
2. Praznovjerje – ove kulture razvijaju vjerovanja koja im pomažu objasniti prirodni svijet. To se može prikazati u posebnom tretmanu mrtvih.
3. Deistički – karakterizira ga vjerovanje u bogove ili Boga. To zahtijeva više mašte i razmišljanja višeg reda
4. Racionalistički – karakterizira ga racionalno razmišljanje. To je bila kategorija s najvećim ljudskim procvatom.

Zatim je Unwin definirao seksualnu etiku i suzdržanost u dvije kategorije.

Unwinove dvije kategorije seksualne etike i suzdržanosti:

• Predbračni – ovo se mjerilo na ljestvici od potpune seksualne slobode do “ostati djevica do vjenčanja”.
• Postbračni – koliko je lako doći do razvoda? Koliko žena može imati muškarac? Koliko se od žena očekuje da budu vjerne?

Što je pronašao?

Jedini najutjecajniji čimbenik u dugovječnosti i uspjehu civilizacije je predbračna čistoća. Ako se od ljudi očekivalo da ostanu djevice do braka, vjerojatnije je da će kultura imati sve pokazatelje ljudskog procvata.

Vjerojatnije je da su bili “napredna” civilizacija.

Koja je bila najbolja kombinacija koja je rezultirala kulturom koja nadmašuje druge kulture?

Vjerojatno se nećete iznenaditi. Predbračna čistoća u kombinaciji s apsolutnom monogamijom. Apsolutna monogamija znači jedan supružnik za cijeli život.

Zašto je predbračna čistoća bila najvažnija?

U kulturama u kojima se djevičanstvo više nije očekivalo, unutar tri generacije nestalo je sljedeće:

• apsolutna monogamija
• deizam
• racionalno razmišljanje

-Bez predbračne čistoće, ljudi obično nazaduju u najnižu kategoriju “mrtvih” jer se počnu zanimati samo za vlastite želje i potrebe.
-Postaju robovi svojih apetita.
-Kulture koje su prihvatile potpunu seksualnu slobodu propadaju unutar tri generacije.
-Oni bi mogli šepati neko vrijeme, potaknuti nekim zamahom, ali na kraju bivaju osvojeni ili preuzeti od strane druge kulture.

Na Zapadu je seksualna revolucija započela kasnih 1960-ih.

Tri generacije (~40 godina svaka) od tada dovele bi nas u 2070-e. Jesmo li na putu kolapsa?

Dokazi ukazuju na “da”.

Ne možete imati i seksualnu slobodu i napredak.

Unwin: “Svako ljudsko društvo slobodno bira hoće li pokazati veliku energiju ili uživati ​​u seksualnoj slobodi; dokaz je da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije.”

Seksualna sloboda oslobađa sve vrste demona u društvu. Spojite to s modernom medicinom, koja u osnovi krsti seksualnu razuzdanost antibioticima i pobačajem, i dobit ćete ubrzanje kolapsa.

Robovi su previše zauzeti orgijama da bi bili istinski produktivni.

Ispostavilo se da brak nije samo privatni ugovor između dvije osobe. Ima posljedice za cijelu zajednicu i kulturu.

Način na koji društvo gleda na brak i odnosi se prema njemu ovisi o tome hoće li ono zadržati stvari poput kućnog vodovoda i moderne stomatologije.

Ono što dvoje (ili više) ljudi rade zajedno u spavaćoj sobi doista nije privatna stvar. Uveliko, to ima posljedice za cijelu tu civilizaciju.

Isto tako, pornografija je kulturni rak. Trune kosti. Zdrava civilizacija, ili ona koja želi napredovati, željet će ju iskorijeniti ili gurnuti na rub društva.

Pornografija vodi drugim razvratima.

Gledajući trenutno stanje naše kulture, ima li nade da se izbjegne kolaps? Izgleda sumorno.

Čak i nedavno, blizu pandemije, imamo čak i ljude koji se upuštaju u orgije i druga rizična seksualna ponašanja, unatoč novoj bolesti zvanoj majmunske boginje. Oni su stvarno robovi svojih strasti.

Dobra vijest: kultura se može preokrenuti. Masovno pokajanje može uroditi plodom. Ali na temelju podataka, također su potrebne tri generacije da se poboljšanja počnu prikazivati.

Seksualna etika moćno je kormilo, ali je još uvijek kormilo na golemom, glomaznom brodu. Bolje počni okretati volan.

Ako vam se sviđa članak možete se prijaviti na: