Vlada RH pilatovski je oprala ruke i širokom ekonomski niskopismenom puku podvalila populističku priču o svojoj dubokoj brizi za običnog čovjeka kao posljedici eksplozivnog rasta cijena el. energije, pa je stoga blokirala rast cijene el. energije za kućanstva do travnja naredne godine – piše Anđelko Jeličić u Hrvatskom ratniku.

Naravno da se cijena bilo kojeg proizvoda, a osobito el. energije gdje smo svojim pogrešnim i kriminalnim politikama doveli zemlju u duboku ovisnost od uvoza, određuje cijenom sastavnica koje sudjeluju u formiranju predmetne cijene. Stoga nije moguće el. energiju ekonomski utemeljeno prodavati po cijeni od 50 eura za MWh dok se ista zbog hirovitosti i manipulacija burzovnih špekulanata uvozi po cijeni i do 400 eura za MWh. Kao posljedicu administrativnog uplitanja u tržišne zakonitosti imat ćemo višemiljardske gubitke ionako katastrofalnom kadrovskom politikom izmasakriranog HEP-a, te njegovu investicijsku „sterilizaciju“ za više narednih vrlo izazovnih tranzicijskih godina. U isto vrijeme cijeli niz nezaštićenih poduzeća koja u svom finalnom proizvodu imaju visok udio el. energije morat će bankrotirati. Ona poduzeća koja uspiju preživjeti bit će primorana ugrađivati u svoje finalne proizvode preskupu cijenu struje koja je viša čak i do 3 puta (u nekim slučajevima još i viša) od one koju su prethodno plaćali, pa tako svjedočimo poskupljenjima gotovo svih prehrambenih proizvoda za više od 30%. Isti rast cijene bilježe gotovo sve usluge i proizvodi potrebni za normalan život čovjeka.

Dok svjedočimo ekonomskoj kataklizmi zbog rata koji se vodi energentima i za energente, pitamo se je li Hrvatska trebala biti dovedena u ovakvu situaciju i zbog čega naša država pored Luksemburga spada u zemlje s najnižom samodostatnošću u proizvodnji el. energije u Europi? Razlog leži isključivo u nesposobnim, korumpiranim i lažljivim političarima, i nesposobnom i nekompetentnom politički postavljenom menadžmentu HEP-a koji nisu napravili ništa na realizaciji izgradnje u prvom redu hidroelektrana na neiskorištenim vodnim kapacitetima kao ni proizvodnim objektima koji se koriste energijom vjetra i sunca.

Zanimljivo je da su se sve političke nomenklature razbacivale najčešće nerealnim brojevima kada je riječ o izgradnji energetskih kapaciteta, pa je tako još notorni Damir Polančec davne 2008. godine referirajući se na „Program rada uprave HEP-a“ iz 2004., donešen od strane posrnule uprave pok. Ivana Mravka, tvrdio da će hrvatska do 2020. godine izgraditi 3.500 MW, a od 2015. smo po njemu trebali izvoziti viškove el. energije. Slična očekivanja su ugrađena i u Program razvoja energetskog sektora Hrvatske usvojen 16.10.2009. od strane Hrvatskog Sabora gdje se definira da će se do 2020. izgraditi barem 2.400 MW, a do 2012. se trebala donijeti odluka o izgradnji Nuklearne elektrane.

Stupanjem na energetsku scenu Radimira Čačića 2012. godine stigla su i obećanja da će se do 2020. godine investirati 12 milijardi eura u energetiku, a od čega bi 9 milijardi bilo dodijeljeno elektroenergetici, a epilog bi bio energetska samodostatnost istekom investicijskog razdoblja. U vrijeme kada je u hrvatski javni prostor lansirano ovo obećanje, HEP je Hrvatskoj osiguravao oko 70% potreba vlastitom proizvodnjom el. energije, a sada se iz HEP-ove proizvodnje pokriva manje od 60% potrošnje u državi. Jedino što je Čačić u svom kratkom mandatu uspio ostvariti je osnivanje CEI-a (Centar za investicije u energetici) i raspisati natječaj za konzultante za pravne i financijske poslove vrijedne preko 100 milijuna kuna. Čačićev stil je u cijelosti preuzeo njegov nasljednik Ivan Vrdoljak koji je dodatno „obogatio“ hrvatsku energetsku scenu otvarajući širom otvorena vrata infiltraciji PPD-a kao najjačeg energetskog igrača s nominalnim vlasnikom, svojim prijateljem Pavom Vujnovcem.

Kao jedan od najsveobuhvatnijih dokumenata koji stručno i utemeljeno obrađuje temu mogućih neiskorištenih hidropotencijala Hrvatske je studija hrvatske Komore inženjera građevinarstva „Program iskorištenja slobodnog hidropotencijala u Republici Hrvatskoj“ napravljena 2012. god., a prema kojoj se u državi može iskoristiti hidropotencijala gotovo jednako već iskorištenim kapacitetima. Prema navedenoj studiji Hrvatska je u mogućnosti sagraditi još 60 hidroelektrana ukupne instalirane snage 1.942 MW uz prosječnu godišnju proizvodnju od 5.578 GWh. S obzirom na to da se dio ovog potencijala nalazi na graničnim vodotokovima s Mađarskom, Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, procjenjuje se da Hrvatskoj pripada oko 1.675 MW snage i 4.400 GWh prosječne godišnje proizvodnje energije. Tome treba dodati i nove reverzibilne elektrane čijom bi se izgradnjom dobilo još oko 1.000 MW snage.

Dakle, stoga što Hrvatska nije iskoristila moguće hidropotencijale, u Crno i Jadransko more protiče energetski neiskorištene vode u vrijednosti od blizu milijarde eura godišnje kalkulirajući cijenu kWh po trenutnim prosječnim cijenama na HUPEX-u, nama referentnoj burzi u Budimpešti.  

Studija navodi procjenu vrijednosti investicije od 3,4 milijarde eura, što je gledano iz današnje perspektive vrlo podcjenjen iznos. Bez obzira na sasvim izvjesne visoke troškove izgradnje mogućih objekata neiskorištenih hidropotencijala, uspoređeno s cijenom MW instaliranog kapaciteta potrebnih za izgradnju vjetroelektrane i sunčane elektrane, neosporno je da je za nacionalno gospodarstvo dugoročno gledano korist iznimno visoka, a početni visoki troškovi izgradnje mogu se mudrom državnom politikom suportirati na isti način kako je to urađeno s vjetro i solarnim elektranama. Pored toga što je voda kao energent gotovo besplatna, ovim investicijama regulirali bi se vodotokovi i spriječile ogromne štete od poplava, te osigurala uredna vodoopskrba građana i značajnih poljoprivrednih površina vodom, pa čak bi se osigurala i plovnost rijekom Savom do istočnih predgrađa grada Zagreba. Ono što je najdragocjenije, većina tako dobivene el. energije bila bi regulaciona – vršna energija, a ona je najskuplja i nužna je za prihvat u elektroenergetski sustav neupravljivih vjetro i solarnih kapaciteta. Jedna od najvećih vrijednosti je i činjenica da bi 85% vrijednosti dotičnih hidroelektrana bila domaća industrijsko građevinska komponenta, i njihovom izgradnjom nedvojbeno bi se desio multiplikativni efekt na cjelokupno gospodarstvo. Postoji jedna studija iz 2015. godine koju potpisuju profesori Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Jakovčević i Lovrinović, a prema kojoj bi HEP-ove investicije u proizvodne objekte do razine godišnjeg investicijskog potencijala ove kompanije podigle ukupni BDP Hrvatske za 2%.

Najnovija „Strategija energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050.“ usvojena od strane Hrvatskog sabora dana 28.02.2020., poučena prethodnim promašajima prema jednom scenariju predviđa izgradnju 1.522 MW do 2030. god odnosno 2.063 MW po drugom scenariju, i to isključivo obnovljivih izvora el. energije. Nevolja je u tome što se zakonopisac kao ni zakonodavac ne opterećuje s nedostatnim stručnim kadrovskim resursima nakon zapošljavanja – uhljebljavanja preko 3.000 nestručnih i podkapacitiranih djelatnika kroz stranačke sheme HDZ-a, SDP-a i osobito HNS-a koji je apsolutni šampion u kadroviranju i besramnom masakriranju državne elektroenergetske kompanije koja je nakon njihove uprave postala krajnje sterilna za bilo kakav ozbiljniji projekt. Zanimljivo je da se ipak na godišnjoj razini investiralo prosječno 3 milijarde kuna, a da se ništa od toga nije osjetilo na podizanju proizvodnih kapaciteta i podizanju efikasnosti HEP-a, štoviše sredstva su se trošila u promašene i tehnološki nadživljena rješenja u proizvode koje niti jedna ozbiljna elektroenergetska kompanija u Europi ne bi ni pod koju cijenu kupila (najočigledniji primjer navedene tvrdnje su promašena nabavka raznovrsnih beskorisnih brojila miljardske vrijednosti koji ne mogu ni u kojem slučaju biti sastavnica smart grid rješenja koja su aplicirana u gotovo svim europskim elektroprivredama).

Kao rezime ove teme stoji činjenica da su raspoloživi kapaciteti HEP-ovog proizvodnog sustava, unatoč nabacivanju tisućama megawata novih kapaciteta i milijardama eura investicija od strane neodgovornih političara kao i nestručnih sabornika koji su donosili razne Strategije koje se nisu ni u tragovima realizirale, odnosno postojeće stanje još gore nego je to bilo 2010. godine. Nitko po isteku razdoblja na koje su se navedene strategije odnosile nije postavio pitanje zbog čega je došlo do totalnog fijaska u realizaciji usvojenih državnih dokumenata, a da ne govorimo o krivcima za neuspjeh i njihovoj odgovornosti. Dok god se ne uspostavi takav sustav polaganja računa za neučinjeno i odgovornosti ključnih ljudi Hrvatska neće biti ozbiljna država, a mladi i stručni ljudi će u stampedu bježati preko granice prema uređenim državama koje im pružaju kakvu takvu perspektivu.

Dok se naša politička i stručna javnost godinama vrtila u jalovim nadmudrivanjima, mudra i državotvorna Slovenija je izgradila čak 10 hidroelektrana u našem susjedstvu na Savi. Podsjećanja radi navodim neke zaustavljene projekte kao što su izgradnja Dubrovnika2, Omble, Kosinja, Senja, 5 HE na Savi, HE na Dravi,…

Inače treba se prisjetiti da je druga hidroelektrana u svijetu, a prva u RH izgrađena iste daleke 1895. godine kad i prva hidroelektrana na Nijagari.

Izgradnjom energetskih objekata, navedenih u Studiji Hrvatske komore inženjera građevinarstva, nacionalnom elektrogospodarstvu osigurala bi se elektroenergetska samodostatnost i to s čistom i obnovljivom jeftinom energijom, pa čak i omogućio izvoz viškova, a naše gospodarstvo ne bi bilo u bankrot poziciji i moglo bi osigurati svoju konkurentnost na svjetskom tržištu roba i usluga.

Postoji li objašnjenje za očitu političku državnu opstrukciju izgradnje novih obnovljivih izvora električne energije?

Gotovo svi stručni ljudi koje sam konzultirao, kako iz HEP-a tako i oni koji bi trebali biti angažirani na izgradnji ovih proizvodnih elektropostrojenja, sumnjaju da odgovor leži u činjenici da trgovci električne energije koji Hrvatsku opskrbljuju istom daju desetine milijuna eura provizije kupcima el. energije, a od tog novca mogu se nahraniti, pored politički postavljenog nestručnog menadžmenta HEP-a, i čitav niz državnih dužnosnika?

izvor: Udruga Hrvatski Ratnik/Anđelko Jeličić

Prilog – linkovi na izvore-dokumente koji su se koristili u tekstu

5 free Magazines from HKIG.HR (yumpu.com)

Šibenski portal

Narodne novine

Narodne novine

http://www.energetika-net.com

http://www.energetika-net.com/