Vijesti

I. Šola: Tko to i zbog čega pakira Benediktu XVI.?

Published

2 godine ago

10 veljače, 2022

Uredništvo

BORBA PROTIV PEDOFILIJE ILI…? U Njemačkoj je izašlo izvješće o svećenicima pedofilima. Posebnost je ovog njemačkog izvješća što je kao zataškavač prvi put optužen jedan papa, Benedikt XVI. Ovo nije obrana pedofilije u Crkvi, naprotiv. Ovdje tek želim propitati i drugu stranu, borce protiv pedofilije i njihov kredibilitet, motive i točnost njihovih podataka.

Medijska podmetaljka kardinalu Pellu u Australiji zoran je primjer takvih manipulativnih metoda.

Mnogi visoki vatikanski prelati i u ovom slučaju pape Benedikta smatraju da se papi pakira zbog njegovih nepopustljivih stavova kad je nauk Crkve u pitanju, da je zato pod udarom. Demontažom pape zapravo se demontira, vele, struja u cijeloj Katoličkoj crkvi koju simbolizira Benedikt.

Nedostatak dokaza

Prvo, ovo izvješće u kojem se optužuje Benedikta ne donosi ništa novo o čemu se već nije pisalo u medijima.

Slučajevi datiraju iz 1980. godine, kad je papa emeritus obnašao dužnost nadbiskupa Münchena i Freisinga. Glavni protagonist izvješća je pedofil kojega se naziva “Otac H.”. Sasvim nepotrebno skrivanje identiteta ovog svećenika pedofila, jer nije to “neviđena novost”. Naime, riječ je o Peteru Hullermannu, pedofilu o čijem je slučaju imenom i prezimenom još u ožujku 2010. pisao njemački tjednik Der Spiegel, u kojem se već odavno medijski išlo na Ratzingera, no sve je palo u vodu zbog nedostatka dokaza, pa se, eto, sada taj slučaj ponovno izvlači iz naftalina.

Nakon Spiegela, prije desetak godina, gle licemjerja, drugi medij, BBC i njegovi novinari, traži da se prilikom posjeta Londonu zbog zataškavanja pedofilije papu uhiti i da mu se sudi za zločine protiv čovječnosti. Da, to je tražio BBC, koji je nakon toga (slučaj Savile) došao u žižu javnosti zbog masovnih, sustavnih pedofilskih skandala njegovih djelatnika, na čelu sa Savileom, po sirotištima i vrtićima, koje je vrh BBC-ja, s Markom Thomsonom na čelu, zataškavao, a Thompson je, umjesto da ode u zatvor, nagrađen transferom (u Crkvi bi se reklo premještanje) u New York Times, također medij koji se žestoko bori protiv pedofilije. U Katoličkoj crkvi, naravno.

Lovu se pridružila i Irska televizija, koja je optužila vlč. Reynoldsa za pedofiliju i preko njega napala papu, da bi vlč. Reynolds na koncu, kao i Pell u Australiji (sve ljudi Ratzingerove struje), ispao nevin, žrtvom klevete, no bilo je kasno, istrunuo je u zatvoru i potom umro.

Potom, nakon njemačkih, engleskih i australskih medija, protiv ljudi “ratzingerijanaca” uključili su se i Ujedinjeni narodi, odnosno Odbor za prava djeteta. Također je i tu dvojbeno je li im motiv bio borba protiv pedofilije ili treći ciljevi.

Odbor je činilo osamnaest članova, među kojima su prema kršćanima, pa i prema katolicima, veoma sklone “demokratske” zemlje koje “prednjače” u pravima djece, posebno djevojčica, kao što su Saudijska Arabija i Sirija.

Najutjecajnija osoba pak u ovom odboru bila je Peruanka, gradonačelnica Lime Susana Villaran, agresivna gay aktivistica i zagovornica rodne ideologije.

Koliko je ovom UN-ovu tijelu stalo do djece i borbe protiv pedofilije, a ne do “nečega trećeg”, vidi se iz njihovih zahtjeva prema Svetoj Stolici u kojima traže da Katolička crkva promijeni svoj nauk o homoseksualnosti, transseksualnosti, abortusu, te da veći naglasak stavi na rodnu inkluzivnost. Iz ovih je naglasaka jasno da krajnji cilj nije borba protiv pedofilije, da se žrtve instrumentaliziraju kako bi se Katoličku crkvu slomilo po sasvim trećim pitanjima, da bi se promovirala rodna ideologija, čiji aktivisti, inače, da paradoks bude potpun, zagovaraju snižavanje dobne granice za spolne odnose s djecom, zalažući se, de facto, za legalizaciju pedofilije zbog koje “sude” Katoličkoj crkvi!? Tko je tu lud?

Izvješće UN-a

Ovakvim je zahtjevima ovo tijelo UN-a izvršilo napad na jednu od temeljnih stečevina zapadne civilizacije, a to je sloboda vjeroispovijesti, miješajući se u nauk jedne vjerske zajednice, Katoličke crkve, sugerirajući čak na jednome mjestu kako bi papa trebao interpretirati Bibliju!?

Kao drugo, Izvješće UN-ova Odbora za prava djeteta kojim se obrušavaju na Katoličku crkvu manipuliralo je žrtvama, napuhujući njihov broj. Zbog toga donosim jedan nekatolički izvor (Center for Sex Offender Menagement), da se vidi koliko ova metodologija Save Štrpca u tijelu Ujedinjenih naroda “pije vodu”, i to na primjeru SAD-a.

U nadbiskupiji Boston u posljednjih pedeset godina službovalo je 3000 svećenika, a njih 60 bilo je optuženo (nije svima presuđeno) za pedofiliju, odnosno dva posto. U nadbiskupiji Philadelphia, polazeći od 1950. godine, službovalo je 2145 svećenika, a u istom razdoblju pravomoćno je presuđeno kao pedofilima njima 35, ili 1,4 posto. U Chicagu je u istom razdoblju na 2200 svećenika procesuirano njih 40, ili 1,8 posto… Kad uzmemo u obzir ove egzaktne podatke za (nad)biskupije s najvećim brojem pedofilskih skandala u tako dugom vremenskom rasponu, ostaje znanstvenofantastično pitanje: kako je UN-ov Odbor za prava djeteta došao do “desetaka tisuća djece”?

Katolička je crkva zbog pedofilije i drugih skandala u očima mnogih s pravom izgubila kredibilitet, događaju se masovna napuštanja Crkve. No ovaj novi/stari napad na Ratzingera nuka na pitanje možemo li vjerovati i ovakvim borcima protiv pedofilije, u njihove stvarne motive, u instrumentaliziranje žrtava za promicanje vlastite ideologije i rušenje Crkve kao takve, a ne samo njezina trulog dijela.

Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

6 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

7 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.