Connect with us

Vijesti

IMA LI HRVATSKA KORISTI? Srpsko okretanje od Rusije i priključenje zapadu

Published

on

U prethodnom tekstu analizirao sam odnos Srbije i Rusije te pokušao objasniti razloge zbog kojih Srbija još uvijek nije uvela sankcije Rusiji. Kažem još uvijek zato što sam duboko uvjeren kako postoji velika vjerojatnost da će Srbija ubrzo promijeniti stranu i definitivno se svrstati uz zapad, a protiv Rusije. U nastavku teksta predstavit ću svoje argumente

Zašto Europa dopušta Srbiji dobre odnose s Rusijom

Europa još od 2014. godine stavlja snažan i kontinuiran pritisak na Srbiju da se distancira od Rusije, uvede joj sankcije te se potpuno geopolitički svrsta uz zapad. U srpskim političkim krugovima više se ne šapće, već poprilično javno i otvoreno govori da je to glavni razlog za politički pad Borisa Tadića i dolazak na vlast Aleksandra Vučića. Iako je Vučić na vlast došao još 2012. (znači prije ukrajinske krize), razlog za njegov dolazak u suštini povezan je s europskim željama da se Srbija distancira od Rusije. Boris Tadić nije uspijevao (ili želio) napraviti takav snažan otklon. Srbija je za vrijeme njegove vladavine prodala NIS (Naftna Industrija Srbije) Rusima, na sjeveru Kosova postojale su paralelne srpske institucije, srpska policija, školstvo, pravosuđe, a granica gotovo da i nije postojala. Od Tadića se očekivalo da promjeni ovu situaciju, prije svega na Kosovu, ali to se nije događalo. Njegovim padom s vlasti i dolaskom Vučića brojne su se stvari promijenile. Vučić, kao netko tko je imao pedigre zagriženog nacionalista, mogao je puno lakše i slobodnije povlačiti poteze zbog kojih bi Boris Tadić vjerojatno bio proglašen izdajnikom. Tako je Vučić povukao srpske institucije sa sjevera Kosova (policija, školstvo, sudstvo), integrirao sjever na kojemu žive Srbi u državne institucije Republike Kosovo, natjerao Srbe da sudjeluju izborima i političkom životu Republike  Kosovo, te uspostavio tvrdu (iako još uvijek neformalnu) granicu između Srbije i Republike Kosovo. Po pitanju Kosova, Vučić se pokazao poprilično kooperativan i ovime je dobio brojne pluseve kod zapadnih političara. No s Rusijom stvari nisu išle tako lagano. Vučić se nije distancirao od Rusije. Štoviše srpska vanjska politika bazirala se na ideji sjedenja na dvije stolice, odnosno balansiranja između Europe i Rusije. Na ovakvu politiku Europa nije blagonaklono gledala, ali ju je tolerirala. Tolerirala ju je s premisom kako je Vučiću bliskost s Rusijom potrebna radi unutarnjih državnih i političkih odnosa i njegove legitimacije pred srpskom javnošću kao nekoga tko je patriotski orijentiran. Logika je sljedeća. Ako Boris Tadić, kao netko tko nije imao patriotski predznak, nije mogao povući teške poteze kao što su priznanje Kosova i odvajanje od Rusije, a da pritom ne bude izvrgnut linču na ulicama Beograda, onda će netko tko ima patriotski predznak, a Vučić ga ima, to zasigurno moći napraviti. Upravo zbog toga je Europa sve do sada tolerirala Vučiću njegove snažne veze s Moskvom. No, kako vrijeme prolazi, a Vučić ne odrađuje ono što je obećao tako Europa sve više gubi strpljenje. Napadom Rusije na Ukrajinu Vučićevo vrijeme kontemplacije i čekanja idealnog trenutka za povlačenje teških poteza je prošlo. Čekanje se više ne tolerira, akcije i djela se očekuju. 

Europa odlučnija nego ikada

Početkom ukrajinske krize Europa je jasno dala signal Beogradu kako je vrijeme sjedenja na dvije stolice definitivno završeno. Srbija je za sada jedina europska zemlja koje nije uvela sankcije i to se više neće tolerirati. Nedavni posjeti njemačkog kancelara Olafa Scholza to i pokazuje. Prilikom posjete njemačkog kancelara Beogradu na dnevnom redu pronašle su četiri  očekivane teme: Kosovo, europske integracije, rat u Ukrajini i sankcije Rusiji. Ono što je Srbiju i srpsku politiku šokiralo je jasan i nedvosmislen stav Njemačke kada su odnosi Srbije i Kosova u pitanju. Njemačka očekuje od Srbije priznanje Kosova kao preduvjet za ulazak u Europsku uniju. Iako se nagađalo i pretpostavljalo da je priznanje jedan od uvjeta za ulazak, to nikada do sada nije bilo s najviših političkih pozicija tako jasno i nedvosmisleno komunicirano. Do sada se uvijek govorilo o sveobuhvatnom i pravnom obvezujućem sporazumu, a ovu podosta nejasnu pravnu formulaciju svaka je strana tumačila na svoj način. Za Srbe je to mogao biti sporazum koji će Albancima dati najširu moguću autonomiju, ali bez međunarodnog priznanja. Nakon ove posjete njemačkog kancelara takva opcija više nije na stolu.

Također, kada su u pitanju sankcije Rusiji Europa više nema strpljenja. Od 2014. godine od Srbije se traži i očekuje da uvede sankcije Rusiji, ali pritisak nikada nije bio ovakav. Prije rata u Ukrajini komunicirao se stav koji je od Srbije tražio da uvede sankcije Rusiji prilikom svojega puta ka pridruženju Europskoj uniji. To je otprilike značilo da se od Srbije očekuje da uvede sankcije, ali ona to može napraviti onda kada njoj to najbolje odgovara. Neki srpski političari i analitičari to su cinično tumačili kao stav koji Srbiji dopušta da sankcije uvede dan prije ulaska u Europsku uniju jer tada Srbiji to najbolje odgovara.

No, vrijeme ovakve velikodušne politike čekanja zauvijek je prošlo. Od Srbije se očekuje da u narednim tjednima, a najkasnije nakon formiranja nove vlade uvede sankcije i jasno se opredijeli za europski put.

Nedavni posjet austrijskog ministra vanjskih poslova Alexandera Schallenberga i njegovo predstavljanje austrijskog non papera (koji govori o načinu i dinamici ulaska balkanskih zemalja u EU) može se također protumačiti kao jedan oblik pritiska. Zbog svih ovih pritisaka Vučić lukavo prolongira proces formiranja nove srpske vlade jer je svjestan da nova vlada mora uvesti sankcije Rusiji. Vučić se nada kako u narednih nekoliko mjeseci (zakonski određeno vrijeme za formiranje vlade od trenutka završenih izbora) može doći do potpisivanja mira između Rusije i Ukrajine, smirivanja situacije na bojnom polju, završetak svakodnevnog umiranja više stotina ili tisuća vojnika i na kraju generalne relaksacije na europskom kontinentu. Ta relaksacija značila bi smanjenje pritiska na novu srpsku vladu i mogućnost Vučiću da još jednom izbjegne obavezu prekidanja političkih i ekonomskih veza s Rusijom.

Zašto se Srbija boji europskih ultimatuma?

Kada pogledamo trgovinsku razmjenu Europske unije i Srbije te trgovinsku razmjenu Rusije i Srbije stvari postaju poprilično jasne. U 2021. godini Srbija je iz EU uvezla robe i usluga u vrijednosti od 16,34 milijarde eura, a u isto vrijeme uspjela je u EU izvesti je 13,94 milijarde eura vrijednih roba i usluga. Kada se ove dvije cifre zbroje dolazimo do brojke od 30,28 milijardi eura.[1]

S druge strane u istom vremenskom razdoblju Srbija je iz Rusije uvezla robu u vrijednosti od 1,53 milijarde eura, a izvezla u Rusiju u vrijednosti od 0,84 milijarde. Kada se ove dvije cifre zbroje dolazimo do brojke od 2,37 milijardi eura.

Ovo bjelodano pokazuje da je Srbija ekonomski potpuno ovisna o Europi i europskom tržištu.

Kada govorimo o stranim direktnim investicijama brojke su gotovo identične.

U vremenskom periodu od 2010. do 2020. godine kompanije iz EU zaslužne su za gotovo 70% svih stranih direktnih investicija u Srbiji. Brojčano to izgleda ovako. U periodu od 2010. do 2020. godine EU je u Srbiju uložila oko 17,4 milijarde eura. U istom razdoblju Rusija je uložila 2,43 milijarde eura.[2]

Kada sagledamo ove brojke onda nije niti čudno da se u Srbiji govori kako su direktna europska ulaganja otvorila oko 100 000 radnih mjesta. Zbog svega navedenog Srbija si ne može dozvoliti konfrontaciju s Europom. Ako srpske vlasti uđu u sukob s Europskom unijom, a ona na taj sukob odgovori uvođenjem sankcija, to će po srpsko društvo i srpsku ekonomiju imati katastrofalne posljedice. Sva radna mjesta u Srbiji koja su nastala kao posljedica ekonomske suradnje sa Europom biti će ugrožena, BDP bi doživio snažan pad, a vladajuća politička garnitura našla bi se u izuzetno nepovoljnoj situaciji.

Na kraju možemo zaključiti da će, ako rat u Ukrajini u iduća dva ili tri mjeseca ne završi, Srbija morati okrenuti leđa Rusiji i priključiti se zapadu. To će za Srbiju biti izuzetno teško i traumatično iskustvo, a političar koji se odluči na takav potez gotovo će sigurno pasti s vlasti. Kažem „gotovo sigurno“ jer postoji jedan način na koji se političar, koji to napravi, može održati na vlasti. Može se održati na vlasti, ako hrvatske vlasti naprave bolne ustupke i kompromise prema Srbima koje će im omogućiti da uzdignuta čela i bez osjećaja poniženja napuste Rusiju i padnu u potpunosti u zagrljaj Europi. Osobno smatram kako će se upravo tako nešto dogoditi. Hrvatska će trpite udarce kako bi se Srbija mogla približiti zapada i Europi. O toj temi više u sljedećem tekstu.

[1]https://europa.rs/trgovina/

[2]https://europa.rs/strane-direktne-investicije-2020/

Autor: Mate Taraba Izvor: obnova.com.hr

Advertisement

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved