Ruska plaćenička skupina Wagner izjavila je da napušta Mali nakon što je pomogla u ponovnom uspostavljanju kontrole ‘malijske hunte’ nad regionalnim centrima – kako pišu zapadne plaćeničko novinske agenture.

Ruski plaćenici pomažu ‘malijskoj hunti’ u borbi protiv džihadističkih pobunjenika, a plaćenici također jačaju utjecaj Rusije na poslove te zapadnoafričke zemlje

© Francuska vojska/AP/picture alliance
Rusija koja podržava skupinu Wagnerovih plaćenika u petak je izjavila da napušta Mali nakon više od tri i pol godine borbe protiv islamističkih pobunjenika u zemlji.

Unatoč Wagnerovoj objavi, Rusija će i dalje biti prisutna u Maliju jer će Afrički korpus, paravojna snaga koju također kontrolira Rusija, i dalje ostati u zemlji.

Zašto Wagnerova grupa napušta Mali?

Afrički korpus je na svom Telegram kanalu izjavio da Wagnerov odlazak neće donijeti nikakve promjene i da će ruski kontingent ostati u Maliju.

“Misija izvršena. Privatna vojna tvrtka Wagner vraća se kući”, objavila je grupa putem svog kanala na aplikaciji za razmjenu poruka Telegram.

Wagnerova grupa je u Maliju otkako je vojska protjerala francuske i trupe Ujedinjenih naroda koje su se desetljeće borile protiv islamskih pobunjenika.

S opadajućim utjecajem Zapada u regiji, Rusija je požurila popuniti prazninu i ponuditi pomoć.

Wagner je rekao da je uspješno vratio sva regionalna središta zemlje pod kontrolu malijske vojne hunte.

Što znamo o Afričkom korpusu?

Afrički korpus osnovan je uz podršku ruskog Ministarstva obrane nakon što su osnivač Wagnera Jevgenij Prigožin i zapovjednik Dmitrij Utkin poveli neuspjelu vojnu pobunu protiv ruskog vojnog vodstva i napustili Rusiju te napustili Bjelorusiju s drugim plaćenicima. Prigožin je kasnije poginuo u zrakoplovnoj nesreći sjeverno od Moskve, a američki dužnosnici sugeriraju da je bomba ili sabotaža u avionu srušila zrakoplov.

Oko 70-80% skupine Afrički korpus čine bivši Wagnerovi plaćenici, prema nekoliko Telegram chatova koje su koristili ruski plaćenici, a koje je vidjela novinska agencija Reuters.

Oko 2000 plaćenika raspoređeno je u Maliju. Nije jasno koliko ih je s Wagnerom, a koliko ih je dio Afričkog korpusa, prema američkim dužnosnicima.

Objavljivanje priopćenja o papinim telefonskim razgovorima nije uobičajeno za Vatikan koji to obično ne čini – donosi Maša Taušan u Hini.

foto-ilustr.: Българските Новини (Bugarske novosti)

Papa Lav pozvao je Rusiju da poduzme korake prema okončanju sukoba u Ukrajini, u svom prvom razgovoru s predsjednikom Vladimirom Putinom, priopćio je u srijedu Vatikan. “Papa je uputio apel Rusiji da učini gestu koja pogoduje miru, naglašavajući važnost dijaloga za postizanje pozitivnih kontakata između strana i traženja rješenja za sukob“, priopćio je Vatikan.

Time je potvrđeno da je Lav, prvi američki papa, telefonski razgovarao s Putinom u srijedu poslijepodne. Objavljivanje priopćenja o papinim telefonskim razgovorima nije uobičajeno za Vatikan koji to obično ne čini. „Razgovaralo se o humanitarnoj situaciji, potrebi da se olakša pomoć gdje je to potrebno, tekućim naporima za razmjenu zatvorenika i o važnosti djelovanja koje je u tom pogledu obavio kardinal (Matteo) Zuppi“, dodao je Vatikan.

Zuppi, nadbiskup Bologne, bio je vatikanski mirovni izaslanik za Ukrajinu. Putin je zahvalio Lavu na ponudi pomoći u rješavanju sukoba, ali i naglasio da Ukrajina namjerava “eskalirati” rat, priopćio je Kremlj. Američki predsjednik Donald Trump prethodno je rekao da je papa ponudio da bude domaćin pregovora između Rusije i Ukrajine u Vatikanu.

No, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i drugi dužnosnici kazali su da Vatikan nije prikladno mjesto za mirovne pregovore između dvije većinski pravoslavne zemlje. Putin je istaknuo “da kijevski režim računa na eskalaciju sukoba i provodi sabotaže protiv civilne infrastrukture na ruskom teritoriju”, navodi se u izjavi i dodaje da se radi o terorizmu.

Kremlj je ponovio da se moraju riješiti “korijenski uzroci” sukoba, aludirajući na ruske zahtjeve da Ukrajina usvoji neutralni status i da NATO isključi širenje na istok. U izjavi Vatikana zahvaljuje se ruskom pravoslavnom patrijarhu Kirilu na čestitkama kada je Lav izabran. Papa Franjo kritizirao je Kirilovu podršku Putinu.

Nova knjiga dr. Josipa Mužića »Beskompromisna politika katolika – Principi o kojima se ne pregovara« prvi put na hrvatskom jeziku donosi sažetak suvremenoga autentičnoga katoličkoga nauka o djelovanju katolika u politici – donosi Glas Koncila.

Riječ je o teološkom djelu namijenjenom osobama koje se bave politikom i osobama kojima se politika bavi. Dakle, ovo je knjiga za sve članove hrvatskoga društva i Crkve koji žele doznati koji su stvarni uzroci suvremenih društvenih i političkih kriza te koje korake vjernici u politici mogu poduzeti da bi zaživjelo opće dobro. Ususret drugom krugu lokalnih izbora 1. lipnja donosimo ulomak iz knjige.

Većina vjernika lako može zaključiti da za njih osobno neodrecivi principi imaju primjenu samo na izborima koji su svake četiri godine. Donošenje odluke za koga glasovati, nije jednostavno kako izgleda ili kako se prikazuje. Načelno, nema zapreke i, štoviše, bilo bi poželjno imati na raspolaganju više mogućnosti. Konkretno, četiri su razloga, prema Doktrinalnoj noti, zbog kojih katolici mogu glasovati za različite političke stranke. To su: u svezi društvenih pitanja postoje određene odluke koje su po sebi »kontingentne«, odnosno nisu povezane s velikim moralnim principima; zbog činjenice »da su često moralno moguće različite strategije za ostvariti ili zajamčiti istu temeljnu vrijednost«; zbog »mogućnosti da se na različit način tumače neki temeljni principi političke teorije« i, na koncu, zbog »tehničke složenosti dobrog dijela političkih problema«.¹ Očito je da Crkva nema nikakvih problema s višestranačjem i da podržava zdrav pluralizam te, u skladu s time, upozorava da, u pravilu, nijedna stranka ne može polagati monopol na glasove katolika.

Problemi međutim nastaju u praksi jer je mogućnost izbora vrlo sužena iz više razloga. Činjenica je, kako upozorava Š. Marasović, da »ni jedna stranka na svijetu, koja u svojoj zemlji išta znači, ne prakticira integralno društveni nauk Crkve. To ne čine ni one koje se nazivaju demokršćanskima, jer ne samo da i u njima ima ateista i agnostika, već je veliki dio njih demokršćanski tek po imenu, dok u biti predstavljaju tek jednu od varijanti liberalizma, ili su pak otišle udesno da je katolički društveni nauk za njih izrazito ljevičarski.«² Nažalost, to je uvelike očekivano jer odgovara masovnom neprakticiranju vjere kršćana na Zapadu te, sukladno tome, i smanjenju njihova društvenog utjecaja.

Svjesni toga da se kršćansko ime u politici koristi bez pravoga pokrića, a nerijetko i zloupotrebljava, potrebno je stoga rasuđivati na osnovi djela. Prije svega, treba imati na umu što se ne smije prihvatiti i odobriti. Učiteljstvo ukazuje »da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta nikome da svojim glasom podupire ostvarenje nekog političkog programa ili pojedinog zakona u kojem su temeljni sadržaji vjere i morala potkopani predstavljanjem njima alternativnih ili suprotnih prijedloga.«³ To u praksi, prema Crepaldiju, znači »da nije moralno dopušteno podržati neki pokret ili stranku koji izričito podržavaju u svom programu da su protiv nekog od navedenih principa o kojima se ne pregovara.«⁴ Vjernik, stoga, ne može glasovati za one stranke koje programatski idu izravno protiv ovih principa. Zbog toga razloga katolik nije mogao biti pripadnik komunističke partije za vrijeme Jugoslavije.

Problem nastaje što sve češće političke stranke, iako programatski nisu sporne, a uz to se još znaju nazivati i demokršćanskima, svojim praktičnim djelovanjem opetovano i redovito gaze ove etičke principe. »Izbor stranke ima veze sa ciljevima, pošto se politika tiče i ciljeva, i ima veze sa izborom sredstava, ali koji moraju biti dobri, odnosno sukladni sa ciljem. Ovaj govor se nalazi u temelju činjenice da ako se prihvate principi o kojima se ne pregovara ne može se pristupiti bez razlike svim strankama, jer su neke od njih povezane sa drugim suprotnim ciljevima a neke su od njih sredstva neprikladna za cilj.«⁵ Primjerice, u Hrvatskoj se nijedna velika stranka ne usuđuje, među svoje ciljeve, uvrstiti ukidanje komunističkoga zakona o pobačaju, odnosno zabranu ubijanja nerođene djece. Tako se propustom pokazuje da ne drže do obrane ljudskoga života. Istodobno, te su iste stranke spremno prihvatile Istanbulsku konvenciju i druge protuobiteljske zakone. Tako na kraju praksa razotkriva da su takve stranke jednako štetne, ako ne i štetnije, kao i one koje izravno očituju protivnost nekom od neodrecivih etičkih principa. Ako tome dodamo još poslijeizbornu trgovinu i zanemarivanje volje većine, onda je jasno da to nema smisla pa čak ni s opravdanjem da se bira manje zlo. To onda sliči na izbore u Jugoslaviji kada se moglo glasovati za kandidate samo jedne stranke. Opravdano politolog Tado Jurić zaključuje: »Nadalje, već dulje, a danas pogotovo, izbori su postali beskorisni. To vidimo kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Dovoljno je pogledati rezultate izbora, a zatim te postizborne koalicije i sve je jasno. Obični narod, Hrvate, nitko ne pita ništa. A kada i pokuša dići svoj glas, primjerice inicijativama za referendum, budu promptno ušutkani.«⁶

Ako sve postojeće stranke praktično stalno potiru neodrecive principe, vjernik ih ne može podržati i nema mogućnosti izbora. Istodobno, kako upozorava kardinal Burke, treba učiniti sve moguće da kršćani ostanu zastupljeni u politici kao obrana od zakonodavnoga rušenja naravnog zakona.⁷Tada katolicima, kao i u slučaju da su sve programatski protivne navedenim principima, ne preostaje drugo nego osnovati novu stranku.⁸ »Ta stranka nije ‘crkvena ustanova’, nije konfesionalna i klerikalna, već politička stranka koja je odgovorna za dobrobit cijeloga naroda.«⁹

Svakako osim izravnog političkog angažmana na izborima, postoji i ono, puno šire, neizravno djelovanje u kojem građani, svojom zauzetosti u lokalnoj zajednici i raznim udrugama, čuvaju svoj katolički identitet. »Politička kriza katoličkog svijeta je općenita i stoga akcija treba biti općenita.«¹⁰ Izgubili smo kršćansku bazu, ali i naravnu i stoga treba krenuti iz početka s navještajem obitelji i života unutar ponovne evangelizacije.¹¹ Njezin je sastavni dio Društveni nauk Crkve koji vraća središnje mjesto Bogu u društvu.¹² Principi o kojima se ne pregovara pri tom trebaju biti osnova koja će povezati i ujediniti katolike oko bitnoga.

Upitnost izbora ¹³

Najveći dokaz demokracije i dalje su izbori i zato su oni okruženi svečarskim ugođajem koji je pojačan neradnim danom i medijskom pozornošću. To je, izgleda, zadnje što je ostalo od demokracije kao što se zorno može vidjeti u Hrvatskoj.

Sama pravila glasovanja određena su tako da se uvjetuje ishod. Dijaspora od 4 milijuna ima pravo na tri zastupnika, a manjine, kojih je sveukupno 240.079, imaju 8 zastupnika. D’Hondtovom metodom obračuna glasova, po kojoj se treba proći prag od 5 posto birača, pogoduje se većinskim strankama i nečasnim koalicijama. Izborne se jedinice prekrajaju prema procjenama vladajuće stranke. Tolerira se sumnjivo i interesno financiranje političkih stranaka i njihovih kampanja, posebno iz inozemstva kao u slučaju stranke Možemo. Ovo su konstitutivne nepravde koje dovode u pitanje smisao ovakvih izbora.

Mnogim je glasačima upitna sloboda izbora jer ih je egzistencijalno uvjetovala određena stranka. Neki poslodavci čak traže i dokaz: fotografiju vlastitoga glasačkoga listića kao dokaz da se glasovalo po njihovoj želji. Određenim nacionalnim manjinama plaća se autobus i daje dnevnica da bi došli na glasovanje iz drugih država. Tako imamo, primjerice, općinu Kistanje, gdje su Hrvati stvarno većina, ali su Srbi nominalno većina jer su u Kistanjama samo prijavljeni. Iako tamo ne žive, na vlasti su.

Da ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, izbori se mogu namještati, prema potrebi, u većoj ili manjoj mjeri. Već se odavno zna da »nije važno tko glasa nego tko broji glasove«. Ako navedena izjava i nije Staljinova, ipak je istinita. Hrvatska ima tako pola milijuna fantomskih glasova i po tome je jedinstvena država na svijetu.¹⁴ To je izuzetno pogodna okolnost koja se znalački koristi za utjecaj na ishod glasovanja. Uz to idu još i uobičajene nepravilnosti u biračkim odborima i izbornim povjerenstvima te mogućnosti informatičkih zloupotreba pri prebrojavanju glasova.¹⁵ Kada su razlike u ishodima glasovanja malene i neznatne, manipulacije su presudne.

Iz knjige »Beskompromisna politika katolika – Principi o  kojima se ne pregovara« dr. Josipa Mužića (str. 105. – 109.)

—

Bilješke

1 Kongregacija za nauk vjere, Nota dottrinale, br. 3.
2 Š. Marasović, Demos ante portas, 142.
3 Kongregacija za nauk vjere, Nota dottrinale, br. 4.
4 G. Crepaldi, Il cattolico in politica, 80; J. Höffner, nav. dj., 277.
5 G. Crepaldi, A compromesso alcuno, 36.
6 Davor Dijanović, »Razgovor s dr. sc. Tadom Jurićem, autorom knjige ‘Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?’«, hkv.hr, 05. veljače 2019. na: https:// www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/31190-razgovor-s-dr-sc-t-juricem-da-na-zalost-gubimo-hrvatsku.html, (5. rujna 2023.).
7 Raymond Leo Burke, Esperanza para el mundo. Unir todas las cosas en Cristo, Bibliotheca Homo Legens, Madrid, 2018., 90.
8 G. Crepaldi, Il cattolico in politica, 92.
9 J. Höffner, nav. dj., 277.
10 G. Crepaldi, A compromesso alcuno, 124.
11 Isto, 126.
12 Isto, 127.
13 Josip Mužić, »Izbori«, Svjetlo riječi, lipanj 2024., 20-21.
14 Prema registru birača u lipnju 2023. u Hrvatskoj je bilo 3.645.340 birača što je 469.898 više od broja punoljetnih stanovnika. Usp.: Vedran Salvia, »Imamo 470.000 birača više nego punoljetnih ljudi. To je najveći politički problem«, Indeks.hr, 10. listopada 2023., na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/imamo-skoro-pola-milijuna-biraca-viska-taj-kaos-odgovara-hdzu/2500425.aspx, (27. travnja 2024.).

15 Na zadnjim izborima u Hrvatskoj (17. travnja 2024.) udruga Equilibrium, koja je jedina imala status promatrača u obradi glasova od strane tvrtke Apis IT d.o.o., ocijenila je da ni ovi izbori kao ni protekli »nisu bili regularni« niti vlasti išta poduzimaju da bi bili »transparentni, provjerljivi, komparabilni, vjerodostojni«. Usp.: »Udruga Equilibrium nazočila obradi podataka u APIS-u: ‘Izbori za Sabor nisu bili regularni!’«, PARAF, 29. travnja 2024., na: https://www.paraf.hr/udruga-equilibrium-nazocila-obradi-podataka-u-apis-u-izbori-za-sabor-nisu-bili-regularni/, (2. svibnja 2024.).