Vijesti

“Iskorijenite opake iz svoje sredine”

Published

2 godine ago

26 listopada, 2022

Jedan od ideoloških naglasaka naše suvremene religijske i moralne kulture je “inkluzivnost”. Kažem “ideoloških” jer je imperativ “inkluzivnosti“ postao još jedan “izam“ među mnogima. Dakle, “izmi“ su uvijek stajališta koja nadjačavaju ostala stajališta i uzrokuju da sve stvari tumačimo iz perspektive dotičnog “izma“. Često napominjem da je jedini legitimni “izam” katolicizam, upravo zato što on znači univerzalni, i tako ne isključuje ništa što je stvarno i istinito.

Ne isključuje ništa što je stvarno? Da, ovo je prikladan izraz jer postoji temeljni smisao u kojem je samo dobro stvarno. Zlo je odsutnost dobra, i u tom smislu identifikacijski znak zla nije njegova vlastita supstanca, već njegova eliminacija dobra u kojem bi inače mogli sudjelovati zlotvor i drugi. Drugim riječima, onaj tko čini zlo zapravo sebi i drugima uskraćuje neko dobro. Dakle, zlo je uvijek napad na dobro i na one koji se zalažu za dobro. Iz tog razloga nalazimo da postoji moralna nužnost isključiti iz zajednice Crkve one koji opetovano i nepokajano pokušavaju eliminirati ono što je dobro.

Uklanjanje dobra je na kraju krajeva pokušaj eliminacije Boga, jer postoji neraskidiva veza između stvorenog čovjeka i dobra. U moralnom smislu, suprotnost prepoznavanju ove neraskidive veze je nediferencirana “uključivost”, odnosno ideologija inkluzivnosti – ili inkluzivizma – koja, u svom korijenu, tretira biće i nebiće kao da su ista stvar. Priznajem da je ovo vrlo filozofski način da se izrazi problem. Ali za nas je važno prepoznati da namjerno “uključivanje” moralnog zla znači namjerno narušavanje dobra, a time i narušavanje samog bića.

Zašto danas imamo problem s evangelizacijom

Razmotrimo sada sve ovo u svjetlu ozbiljnog problema u današnjoj Crkvi. Čini se da nam nedostaju informacije. Čini se da ne možemo shvatiti kako evangelizirati u kulturi u kojoj ljudi provode vrijeme u hermetički zatvorenim domovima, usredotočeni na hermetički zatvorene medije, uživajući u hermetički zatvorenim grupama i imaju malo ili nimalo veze s širom zajednicom kako bi mogli imati priliku za slušanje Evanđelja. Dani kada je prosjački propovjednik mogao šetati ruralnim selom u nedjelju i odmah biti okružen gomilom znatiželjnih promatrača vrlo su daleko. Osim toga, treba mu dozvola za takvo nešto.

Umjesto toga, ljudi moraju doći na katehezu u župu ili potražiti katoličke informacije na internetu ili gledajući određeni TV kanal ili slušati određeni radio program ili podcast. Ali ništa od toga vas ne zove na ulici, niti vam kuca na vrata. Na sveučilišnim kampusima, kroz grupe kao što je FOCUS, ovaj stariji stil interakcije još uvijek je moguć. Ali u našim hermetički zatvorenim protuzajednicama, normalni procesi angažmana uglavnom nedostaju. Spreman sam se okladiti da u većini župa nitko ne ide od vrata do vrata čak ni da posjeti neaktivne, a kamoli djelomično aktivne članove župe, nadajući se da će ih ponovno uključiti u život Crkve. Nekoliko župa ima aktivnosti koje zadiru u sve manje uspostavljene skupine unutar župe ili koje nastoje ponuditi široj javnosti priliku za angažman s Kristom

Možda najveća skupina onih koji inzistiraju na katoličkoj inkluzivnosti, katoličkoj interakciji i katoličkoj uključenosti su oni koji već tvrde da su katolici, a da ne shvaćaju ozbiljno Kristov nauk i Crkvu. Njihova misija je promijeniti Crkvu tako da ona potvrdi vlastite grešne odluke. I naravno, katolički župni, biskupijski i akademski čelnici koji vjeruju da je ono što nazivamo „katoličkom vjerom i moralom“ zamijenjeno “modernim“ vrijednostima, a na taj način su skloni vidjeti moralni “inkluzivizam“ kao ključ za razvoj prosvjetljene Crkve.

Rezultat? Puno se priča, ali vrlo malo se propovijeda evanđelje, što rezultira onim što bismo čak mogli nazvati isključivanjem evanđelja.

Upute sv. Pavla

U stvarnosti, katolici bi trebali isključiti iz Crkve sve što je protivno Evanđelju, pod kojim trebamo razumjeti sve one što nastoje opravdati zabludu i zlo kao dobro, dajući prednost nebiću nad bićem – one, drugim riječima, koji ne žele prihvatiti nauk Crkve, pokajati se i nastojati popraviti svoj život i tako sve više sudjelovati u Božjem životu. Gotovo potpuna odsutnost ove isključivosti danas je ono što čini stav sv. Pavla tako upečatljivim. Pavao pravi zadivljujuću razliku između toga kako bismo se trebali ponašati prema onima u Crkvi u usporedbi s onima koji ne tvrde da pripadaju Crkvi niti da joj pripadaju. Razmotrite ovaj ključni odlomak u Pavlovoj prvoj poslanici Korinćanima:

„Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovi bratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine“ ( 1 Kor 5, 9 – 13).

Citirao sam ovaj odlomak mnogo puta tijekom proteklih godina, ali svaki put u malo drugačijem kontekstu i za malo drugačiju svrhu. Danas je stvar u tome da sv. Pavao ovdje jasno ukazuje da svrha njegove zabrane nije da se trebamo bojati interakcije s grešnicima (jer u svijetu to moramo činiti cijelo vrijeme), već da se moramo bojati kršenja integriteta Crkve kao temelja Kristovog nauka i milosti da živimo u skladu s njima. Ako u Crkvi dopuštamo da ostanu na dobrom glasu oni koji nemaju namjeru prihvatiti i živjeti u skladu s naukom i milošću Isusa Krista, tada ozbiljno vrijeđamo integritet Crkve. To znači da značajno umanjujemo sposobnost Crkve da preobrazi živote svojih članova, kako bi mogli postati jedno u Njemu.

Iskreno je zapanjujuće da toliki glasovi unutar same Crkve neprestano vape za punim uključivanjem onih koji, u skladu s modom vremena, nemaju namjeru niti prihvatiti Kristova učenja niti primiti Njegovu milost, već jednostavno vide Crkvu kao instituciju u kojoj još ne uživaju apsolutno potpuno odobravanje svoga načina života, jedinu instituciju koja još uvijek djelomično i kolebljivo svjedoči protiv načina na koji pojedini vjernici vode svoje živote. Ona je jedina koja ih još uvijek ih nije službeno dočekala bez njihova pokajanja niti je potpuno ušutkala one svoje članove koji radije ne bi znali ništa osim Krista raspetoga nego naviještali evanđelje koje uključuje grijeh.

Moć Duha Svetoga

Kao što je sveti Pavao rekao ranije u istoj poslanici, on nije namjeravao poučavati Korinćane „uzvišenim riječima ili mudrosti“ (usp. 1 Kor 2, 1), barem ne onako kako svijet shvaća ove stvari:

„Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ (1 Kor 1, 22 – 24).

Naravno, dobro je poznato da čak ni “inkluzivnost“ nije uvijek inkluzivna. Ne uključuje one s nemodernim idejama, bilo o zabavi, obitelji, javnoj politici, ekologiji ili istini i moralu. Trenutno je znatno veća vjerojatnost da će oni koji brane naravno i katoličko shvaćanje ljudske seksualnosti, braka i obiteljskog života biti isključeni iz javnog života nego da će biti isključeni iz Crkve oni koji prvo inzistiraju da ona promijeni svoj nauk, a zatim nastave djelovati unutar Crkve kao da ga je već promijenila.

Imajte na umu da ne govorim o onima koji prihvaćaju, ali imaju problema živjeti u skladu s naukom Krista i Crkve. To “živjeti prema” savjestan je životni napor, upravo zato Crkva ima sakramente. Nego u svome osvrtu mislim na one koji prkose nauku Crkve, žele ga promijeniti, podučavaju lažima i hvale se svojim prijestupima kao što su činili Korinćani: „I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini“ (1 Kor 5, 2). Na to je sveti Pavao imao odgovor, i to vrlo jasan: „Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine“.

Izvor | Quo Vadis Croatia

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

9 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

9 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

16 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.