Connect with us

Vijesti

Prof. dr. Ivan Poljaković: Dr. Mengele cjepivo

Published

on

Farmaceutska tvrtka Phizis je uspjela sačuvati staničnu liniju MENG-943 pohranjenu od doktora Josefa Mengelea, Anđela smrti, kako su ga zvali u Auschwitzu, te je zahvaljujući toj liniji napravila cjepivo protiv virusa COVID-19, međutim, svi su odbili cijepiti se tim cjepivom zgražajući se nad činjenicom da se jedna tvrtka uopće usudila koristiti staničnu liniju hotimično ubijene djece od zloglasnog dr. Mengelea.

No, kada se istim tim ljudima ponudi Pfizerovo (ili slično) cjepivo dobiveno zahvaljujući staničnim linijama pobačenih beba, onda je sve u redu. Da vidimo koja je to razlika, tj. koji su to „argumenti“ koji opravdavaju takvo licemjerno razmišljanje. Kao prvo moramo ustanoviti koliko je karika u tom lancu proizvodnje cjepiva i u kakvoj su međusobnoj povezanosti, u jednom i drugom slučaju. Prvi slučaj ćemo nazvati M-slučaj (Mengele), drugi ćemo nazvati G-slučaj (Ginekolog koji vrši pobačaj). U M-slučaju imamo šest karika u lancu: nacisti, logor smrti, dr. Mengele, žrtva (dijete), Phizis (farmaceutska tvrtka), i primatelj cjepiva. U G-slučaju imamo također šest karika: trudna žena (koja hoće pobaciti), ginekološka ordinacija, ginekolog, žrtva (nerođeno dijete), Pfizer (ili slično), te primatelj cjepiva.

Prva karika u lancu prvog i drugog slučaja je vrlo slična. Dok u M-slučaju imamo naciste koji protjeruju djecu u logore smrti protiv njihove volje, u G-slučaju imamo žene koje svoju djecu također protiv njihove volje dovode u logor smrti (u ovom slučaju ginekološku ordinaciju). Motivacija nacista pri odvođenju djece u logor smrti je drugačija od motivacije žena koje odluče svoje dijete odvesti u ginekološku ordinaciju radi pobačaja, ali rezultat je isti: smrt djeteta.

U drugoj karici, logoru smrti, postoji značajna razlika. U M-slučaju su mnoga djeca preživjela logor smrti, ili su uspjeli pobjeći, ili su doživjeli slom nacističkog režima pa su se tako spasili, ili su preživjeli na neki treći način. Takvih je priča puno, ali spomenut ćemo samo jednu, priču Lidije Maksymowicz koja je preživjela logor smrti. Kao trogodišnja djevojčica je završila u Auschwitzu. Dr. Mengele je na njoj vršio eksperimente bez narkoze, te je više puta izgubila svijest, no uspjela je doživjeti ulazak Crvene armije u logor i tako preživjeti.[1]  S druge strane u G-slučaju imamo vrlo mali broj preživjele djece. Spomenut ćemo priču Gianne Jessen koja je pravim čudom preživjela pobačaj potpomognut hipertoničnom solnom otopinom.[2] Nakon što je ginekolog ubrizgao smrtonosnu otopinu u majčinu posteljicu otišao je kući misleći kako će žena izbaciti mrtvo tijelo djeteta. Međutim, Gianna se rodila živa, doduše sva spržena, ali živa. Spasila je jedna medicinska sestra. S obzirom na to da su metode dr. Mengele manje-više poznate, a ovdje navedena metoda pobačaja je manje poznata, ukratko ćemo je opisati. Iglom dugačkom 8 cm se buši stjenka abdomena i maternice, izvadi se 60 cl amniotične tekućine, a potom se ubrizga 200 cl hipertonične solne otopine u šupljinu u kojoj se dijete nalazi. Dijete pije tu smrtonosnu otopinu koja mu malo po malo prži kožu, grlo i crijeva. Agonija može potrajati satima, sve dok mrtvo tijelo ne bude izbačeno iz majčine utrobe.

Treća karika, egzekutor, prvog i drugog slučaja je opet vrlo slična. Dr. Mengele nije bio neki zadrti nacist kako mnogi misle, politika ga nije puno zanimala, ali je bio beskrajno bešćutan čovjek te je zbog tog nedostatka čovječnosti bio u stanju na tu djecu gledati kao na „već mrtav materijal“.[3] Tako su i ginekolozi koji vrše pobačaje bešćutni monstrumi s tom razlikom što se oni ne moraju skrivati od policije kao što je to morao dr. Mengele nakon završetka Drugog svjetskog rata, jer im je dozvoljeno u današnjem modernom svijetu legalno ubijati djecu. Ako bi uspoređivali metode dr. Mengelea i metode modernih ginekologa vidjeli bi da ni tu nema puno razlike. Jednu metodu modernih ginekologa smo već opisali, ali vjerovali ili ne, ima još gorih. Ovdje nemamo prostora za detaljan opis tih užasnih metoda, ja bih rekao metoda „a la dr. Mengele“, ali možete pročitati u stručnoj literaturi kako se vrši pobačaj npr. sukcijom, tj. čupanjem, komadanjem i usisavanjem dijelova tijela djeteta.

Za četvrtu kariku, žrtvu, moramo reći da je u M-slučaju iako u strašnoj situaciji, ipak u povoljnijem položaju od G-slučaja. Dijete iako malo ljudsko biće ipak je imalo makar neke mogućnosti: pobjeći, sakriti se, vrištati, lupati, opirati se, i tako se u nekim slučajevima spasiti. U G-slučaju dijete nema kamo pobjeći niti sakriti se. Potpuno je nemoćno obraniti se na bilo koji način.

Kod pete i šeste karike (farmaceutske tvrtke i primatelji cjepiva) nema velike razlike osim što su primatelji cjepiva licemjeri. Vidjeli smo da su svih šest karika u proizvodnji cjepiva koja se oslanja na stanične linije ubijene djece u oba slučaja vrlo slične, iako realno gledajući možemo reći da je G-slučaj gori od M-slučaja, naročito kod karike broj 2 i 4. Ako je G-slučaj s moralne strane gledišta još gori od M-slučaja kako to onda da je cjepivo u G-slučaju prihvatljivo, a u M-slučaju nije?

Čuli smo „argumente“ kako su stanične linije koje se trenutačno koriste veoma udaljene od izvornog ubojstva djece. U M-slučaju su stanične linije vremenski još udaljenije, nekih trideset godina, ali ipak nisu prihvatljive. Ako je vremenska udaljenost od zločina kriterij onda bi stanične linije u M-slučaju trebale biti prihvatljivije od onih u G-slučaju jer su starije. No, tu se postavlja i drugo pitanje. Je li to onda znači da ubojstvo nakon nekog vremena prestaje biti ubojstvo? Onda Isusa Krista uopće nisu ubili jer se to dogodilo jako davno, prije 2000 godina.

Drugi „argument“ je kako zadnja karika u lancu, primatelj cjepiva, nije odgovoran za ubojstvo djeteta, te stoga ne postoji relevantna moralna odgovornost primatelja. Zaista?! Kao prvo, iako je primatelj zadnja karika, ona uopće nije daleko od karike ubojstva, dijeli ih samo jedna karika, farmaceutska tvrtka. Kao drugo, nemoralno je prihvatiti korist koja proizlazi iz tuđe patnje, ne daj Bože nasilne smrti. Prihvaćanjem ovog cjepiva mi šaljemo poruku da je ubojstvo nerođenog djeteta u redu, sve dok mi od toga imamo koristi. Netko će reći da u G-slučaju to nisu bila djeca, jer još nisu bila rođena. Pa to recite Gianni Jessen da nije bila dijete kada su je abortirali.

Zbog ovakvog izostanka etički kritičkog propitivanja proizvodnje cjepiva farmaceutske tvrtke mogu mirno nastaviti koristiti stanične ćelije hotimično ubijene nerođene djece. Koliko je nisko pao moral kršćanskog svijeta (pod pogubnim utjecajem dženderizma) pokazuju i reakcije nekih farmaceutskih tvrtki koje se zaklinju kako u proizvodnji COVID-19 cjepiva nisu koristili životinjske stanice krave niti svinje. Time nastoje ohrabriti hinduiste (kojima je krava sveta životinja) i muslimane (kojima je zabranjeno jesti svinjsko meso) da prihvate cijepljenje.[4] Očito je farmaceutskim tvrtkama važniji život krave i svinje od života čovjeka. No, takvoj situaciji su doprinijeli religijske vođe. S jedne strane hindu i muslimanske vođe traže cjepiva pri čijoj proizvodnji neće biti korištene stanice spomenutih životinja, dok kršćanski vođe ne samo da ne protestiraju, već velikim dijelom uopće i ne vide ikakav etički problem u proizvodnji cjepiva koja su nastala zahvaljujući stanicama hotimično ubijenog ljudskog bića. A neki čak, na žalost, predlažu i obavezno cijepljenje takvim neetičkim pripravcima.

Kolikogod neki pokušavali opravdati ovakva cjepiva koristeći se verbalnom akrobacijom, ostaje činjenica da ona nisu ništa manje užasavajuća stvarnost od imaginarnog dr. Mengele cjepiva.

Prof. dr. Ivan Poljaković

Slika: dr. Mengele

[1] https://www.dw.com/bs/mengele-an%C4%91eo-smrti-iz-auschwitza/a-52111816 (19.01.2021.)

[2] https://julieroys.com/gianna-jessen/ (19.01.2021.)

[3] Zdenek Zofka: Günzburg in der NS-Zeit. Historischer Verein Günzburg, 2014.

[4] https://www.churchmilitant.com/news/article/hindus-muslims-reject-animal-tainted-vaccine (20.01.2021.)

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Vijesti

SAD NE BI DOZVOLILE DA TEKSAS BUDE PONOVNO NEOVISAN! “Dođite ga uzeti!”- kažu Teksašani

Published

on

– Teksas je prije 200 godina bio neovisna država, a i sada ima skupinu ljudi koji žele vratiti taj status, zagovarajući odcjepljenje od Sjedinjenih Država, koje nazivaju texit.

Zagovornici neovisnosti Teksasa ističu da bi taj dramatični potez, inspiriran brexitom, pomogao riješiti migracijsku krizu na granici i spor s Washingtonom oko toga tko kontrolira granicu s Meksikom.

Spor između demokratskog predsjednika Joea Bidena i republikanskog guvernera Grega Abbotta razotkrio je duboke podjele u Americi.

„Mi ovdje u Teksasu znamo da je jedini način da Teksas ima sigurnu granicu i razuman imigracijski sustav da to učini poput 200 drugih zemalja u svijetu i to kao samostalna neovisna nacija”, rekao je Daniel Miller, predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta.

Miller inzistira da njegov pokret, utemeljen 2005., nikada nije bio toliko blizu ostvarenja svojeg cilja.

U 19. stoljeću Teksas je bio zapravo dio Meksika. Ali nakon rata za neovisnost, tzv. Teksaške revolucije, postao je suveren 1836. Samo devet godina poslije pridružio se Sjedinjenim Državama kao 28. savezna država.

Miller uspoređuje pokret za texit sa šokantnom odlukom o brexitu 2016. koja je dovela da izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Rekao je da Teksas dijeli povijest i interese s ostatkom Sjedinjenih Država, ali, poput zagovornika neovisnosti španjolske regije Katalonije, smatra da središnja vlada ne razumije njihove probleme.

Dok se Amerikanci pripremaju za glasanje na predsjedničkim izborima u studenome, na kojima će najvjerojatnije birati između Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, pokret za neovisnost Teksasa želi da državna skupština donese zakon koji bi omogućio referendum o odcjepljenju.

Američki Ustav, međutim, to saveznim državama ne dopušta – naprotiv, secesija južnih država uključujući Teksas 1861. dovela je do Građanskog rata, najkrvavijeg u američkoj povijesti.

Teksašanin ili Amerikanac?

Secesionistički pokret u Teksasu postoji već dugo, ali je marginalan, rekao je Joshua Blank, istraživački direktor pri Projektu za teksašku politiku Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Kriza na granici između Teksasa i savezne vlade „stvorila je situaciju koju ta skupina zaista nastoji iskoristiti kako bi njihova stajališta izgledala vjerodostojnija nego što zapravo jesu”, rekao je Blank.

Misty Walters, 50-godišnja kućanica koja je nazočila Millerovu govoru u tipičnom teksaškom grill restoranu, rekla je da ljudi u državi smatraju da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci.

„Apsolutno smo izloženi invaziji”, rekla je, govoreći o rekordnom broju ljudi koji pristiže preko granice, većinom iz Srednje Amerike, što je postalo ključno pitanje u kampanji za predsjedničke izbore.

„Teksas se mora suprotstaviti i bolje zaštititi svoje građane”, rekla je.

Ispitivanje javnog mnijenja, koje je ovaj mjesec proveo Projekt za teksašku politiku, pokazalo je da 26 posto ispitanika smatra da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci, u odnosu prema 27 posto 2014., što statistički nije značajna promjena.

„To ne znači da 26 posto ljudi podržava odcjepljenje od Sjedinjenih Država”, istaknuo je Blank.

Ispitivanje Newsweeka provedeno ovaj mjesec pokazalo je da 67 posto Teksašana želi da država ostane dio SAD-a.

Separatistički pokret velikim dijelom potiče „ideja da postoji jednoobrazna američka kultura koju se često povezuje s bijelom bojom kože”, rekao je Blank.

„I s obzirom na krizu na granici, to budi strahove u ljudima kojima je takva ideja američke kulture valjana”, dodao je.

„Dođite ga uzeti”

U gradu Eagle Pass na dalekom jugu Teksasa, guverner Abbott preuzeo je vojnu kontrolu nad područjem zvanim Shelby Park kod rijeke Rio Grande koja razdvaja Teksas od Meksika. Oko tog područja vodi se spor sa saveznom vladom.

Guverner, koji optužuje Bidenovu administraciju da ne uspijeva zaustaviti mnoštvo ljudi koji ulaze u državu, postavio je duž dijelova granice bodljikavu živu.

Biden je tužio Teksas inzistirajući da je kontrola granice oduvijek bila pod saveznom jurisdikcijom.

Miller, vođa pokreta za neovisnost, uspoređuje sadašnju situaciju s događajima 1835. kada je Teksas još bio dio Meksika.

Teksas je odbio vratiti top koji mu je Meksiko posudio i istaknuo je zastavu na kojoj je pisalo „Dođite ga uzeti”, potaknuvši uspješan teksaški rat za neovisnost.

Kao i u slučaju topa, napetosti oko parka u Eagle Passu dio su puno većeg problema, rekao je Miller.

On je to ocijenio simbolom „razrušenih odnosa između savezne vlade i država”.

No za razliku od rata s Meksikom, ili Građanskog rata, Millerovi ljudi misle da bi se secesiju ovaj put moglo provesti mirnim putem.

Blank to ne smatra vjerojatnim.

„Teksas se ne bi mogao mirno odcijepiti. Sjedinjene Države ne bi pregovarale s njima po povoljnim uvjetima.” – pišu Mediji.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved