Connect with us

Vijesti

Ivica Šola: IAKO GA JE SUDBINA GURALA NA POZICIJE VLASTI, Ratzinger nije želio vladati…

Published

on

O pokojnom papi Benediktu toliko je tekstova ovih dana napisano da je ovaj zapravo čisti inflatorni udar. Ali ako se od vas, zbog nekakvog zvanja i znanja nešto oko ovog događaja očekuje, onda pregrizete i prihvatite se tipkovnice. Nevoljko, i s velikom dozom autocenzure…

Mizantropiju je sasvim pogrešno miješati s kvalitetnom procjenom čovjeka kao stvorenja koji pripada porodici sisavaca. Ratzinger je slučajno pripadao toj vrsti. On je bio ne samo služba, on je, ah banalnosti, bio čovjek koji se bavio, prije svega, nevidljivim, što je privilegirano mjesto teologije, umjetnosti i filozofije, koje se sve više odriču te temeljne zadaće “umiranja” za nevidljivim. Sve tri ove “discipline” čovjek Ratzinger je spretno sintetizirao u (ne)registrirano partnerstvo zvanu briljantna misao.

DUG PREMA NEVIDLJIVOM

Pokušat ću fantazijom liliputanca, slučajnog ceremonijara, dohvatiti ne Ratzingerovu teologiju, već Josepha – čovjeka. Pretenciozno, nesumnjivo, ali vrijedi pokušati, možda i diletantski, ali, eto…

U vrijeme kvantofrenije umirati za nevidljivo, nemjerljivo, moguće je jedino tako da i sam nastojiš biti nevidljiv.

Cioran je to nazvao “volja k nemoći”, te anti – Krista probrazio u anti – Nietzschea, volju za moć u volju k nemoći.

Kako ovih dana izlaze na vidjelo svjedočanstva mnogih Ratzingerovih suradnika, učenika, prijatelja, ljudi iz neposredne blizine, kod svih se nameće slika čovjeka, Josepha, koji nije želio vladati, nije želio moć. Sva imenovanja na funkcije moći u Crkvi su ga pogađala, nisu razveseljavala, činila su ga tjeskobnim. “Usud” ga je, suprotno njegovom ljudskom habitusu “običnog” profesora, stalno gurao, suprotno njegovoj volji, na pozicije moći.

Tako, među inim, svjedoči i Vittorio Messori koji je s njim napravio, kao prefektom Kongregacije za nauk vjere, knjigu intervjua. Messori kaže – Ratzinger nije htio biti nadbiskup, no pristao je. Zbunio se potom kada ga je Ivan Pavao II. pozvao da nakon našeg Šepera preuzme spomenutu Kongregaciju. Tri puta je Wojtyli stavljao ostavku na stol jer mu je “neugodno suditi o kolegama”. Wojtyla ga sva tri puta odbio, i Joseph ga je (opet) poslušao.

CAR MARKO AURELIJE

I kada je pomislio da više neće morati vladati, upravljati, da će se povući u osamu, postati nevidljiv, i posvetiti onom jedinom što voli, a to je molitvom i mišlju baviti se nevidljivim, izabran je za papu. Na “pozornicu” bazilike svetog Petra, ovaj puta kao papa Benedikt, izašao je vidno zbunjen i neradostan. Ali opet se poslušnost pokazala jačom od urođene mu volje k nemoći. Poslušnost je stalno u njemu volju k nemoći pretvarala u moć služenja. On u vlasti i moći nije uživao, on ju je kroz sve faze svoga života doslovno otrpio kao dug prema nevidljivom koje je upravo zato učinio vidljivim, kristolikim.

Nije bilo puno takvih ljudi u povijesti.

Rečeni Cioran baš pišući o volji k nemoći izdvaja rimskog cara Marka Aurelija, koji se od buke, pompe, spletki i iskvarenosti carskog dvora povukao na rub carstva, na sjever, i težinom stoika snažno obilježenog osjećajem dužnosti, podnosio moć koju je imao kao car. Ciorana, dakle, zadivljuje kod Marka Aurelija da nije želio vladati nad bilo kim drugim doli nad samim sobom, dočim većina koja ne zna vladati samim sobom obično hlepi vladati nad drugima, od crkvenih do političkih i inih ljudi.

Tako o Marku Aureliju Cioran piše: “Pisao je (kao car) o smrti i ništavnosti, noću pod šatorom, vagao sitnež života uza zveket oružja. Kao ljudski paradoks on nije manje čudan od Nerona ili Kaligule… koji je imenovao konja za senatora čime je samo pokazao da dobro poznaje ljudsku narav… Cijela je zemaljska kugla njegova, a on (car Aurelije) utočište pronalazi jedino u beznačajnosti!”

Ratzingeru nisu od početka dopustili da bude beznačajan, već da radi ono što mu dužnost (poslušnost) nalaže, a ne ono gdje ga srce vuče, u skrovito druženje s nevidljivim.

Teško su mu padali i sukobi s kolegama. Tako je Ratzinger napustio Sveučilište u Tübingenu i preselio se u Regensburg nakon teoloških nesuglasica s Hansom Küngom, Edwardom Schillebeeckxom i Karlom Rahnerom. Tada je, a to je konac šezdesetih, iskazao odanost svetom Augustinu, na kojem je doktorirao, i njegovoj pesimističnoj viziji čovjeka govoreći: “Dopustite mi da budem oprezan u svojim predviđanjima”, rekao je, citirajući Augustina, prema kojem je “čovjek veliki ponor i nitko ne može unaprijed vidjeti što će izaći iz tih dubina.”

Došavši na Wojtylin poziv u Vatikan na svojoj koži osjetio je “što će izaći iz tih dubina”. Dvorske vatikanske spletke, skandali, sitni karijeristi gladni moći i vlasti, glumci nadnaravnog i hafizi pobožnih fraza, žmukleri u kardinalskom grimizu, udarci ispod pojasa, “fumo di Satana” o kojem je govorio Pavao VI., sve ga je to od početka mlatnulo i mlatilo…

I kada su se svi čudili kada se odrekao papinske službe i umirovio, možda je bilo prikladnije čuditi se kako je toliko dugo izdržao među tom klateži.

Sada zasluženo ide malo odrijemati, svoje je u poslušnosti odradio, unatoč volji k nemoći. Umro je u skrivenosti, ne od bolesti, već od čežnje za nevidljivim, uplovio u rijeku bez korita i more bez obala s posljednjim riječima koje je izgovorio: “Isuse, volim te!”

Život i teologija sažeti u samo tri riječi.

Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved