Vijesti
Ivica Šola: Ima nade za nas… Nismo po svemu baš na začelju EU-a…
Dok se vlast hvali koliko je kapitalnih i manje kapitalnih projekata izgrađeno novcem iz europskih fondova, manje ugodne vijesti o tom pitanju se ne prenose.
No, te vijesti nisu neugodne, već optimistične. Svi kukaju kako smo po mnogim parametrima, posebno ekonomskim, na samom začelju zemalja EU-a. No evo i jedna lijepa vijest. Nismo u svemu na začelju, u nečemu smo u vrhu. U lopovluku.
Kod nas je prešućena vijest Ureda europskog javnog tužitelja, stvorenog da kontrolira korištenja europskog (pa onda i našega) novca, koji je objavio 928 dosjea na temelju izvješća europskog Ureda za borbu protiv prijevara (Olaf). Od 28 slučajeva koji su već proslijeđeni nacionalnim sudovima na prvom mjestu spominje se Hrvatska, potom Bugarska. Eto, tko kaže da smo po svemu na začelju EU-a. Po “snalažljivosti” smo za sada prvi, ispred Bugara, no utrka će biti neizvjesna jer je uzorak za natječaj za prvog lopova EU-a tek započeo, pa na obradu čeka još 4600 predmeta. Treba se moliti Bogu da ne padnemo s prvog mjesta, jer biti prvi u bilo čemu u EU-u, pa i makar i u lopovluku, svakako je dokaz određene vrste izvrsnosti neke nacije.
NAŠI ADUTI…
Za ovaj naš, za sada izvrsni rejting kada je natjecanje za prvog lopova u EU-u u pitanju, prije svega možemo zahvaliti našim najjačim adutima u toj teškoj borbi, bivšoj ministrici Gabi Žalac i bivšem ministru Tolušiću. Nadajmo se da će taj naš tim kako Olaf bude otvarao druge slučajeve biti pojačan, da Gabi i Tomicu neće u ovoj teškoj konkurenciji za prvo mjesto “najsposobnijih” zemalja i drugi naši korisnici EU fondova ostaviti same da se u bore teškoj konkurenciji s Bugarima, Rumunjima, Grcima…
Šalu, donekle, na stranu. Istina je, doduše, da političari, od načelnika do gradonačelnika, župana i ministara raspolažu najvećim novcem. A gdje je velik novac, puno administracije, puno se i krade, posebno u javnoj nabavi i provizijama kod natječaja za izvođače radova. Bivši premijer Tihomir Orešković, kojeg Izraelci kao financijaša ne drže tako visoko u Tevi bez razloga, rekao mi je da mu je program bio samo iskontrolirati javnu nabavu i da će BDP skočiti za 5 posto.
No postoji druga strana priče, a to je naš “obični mali čovjek”, “pošten”, koji se, gledajući političare u lisicama, naslađuje u birtiji uz litru vina i vode nad “pokvarenim političarima, lopovima”. Ti političari nisu pali s Marsa, oni su izrasli iz mentaliteta ovog naroda u kojem je lopovluk dio tradicijske kulture, neka vrsta Vinkovačkih jeseni ili Sinjske alke. Hrvati jednostavno vole krasti, svatko što mu je dostupno.
Spremačica će maznuti Domestos, majstor vas oderati za banalan popravak i još neće izdati račun, radi na crno, ne plaća porez, ni zdravstveno ni mirovinsko, a koristi sve usluge zdravstva i još pljuje na loš zdravstveni sustav. Tako će, kada netko od takvih koji je odgajao svoju djecu, ako mu djeca dođu u poziciju političke moći, već iz obitelji ponijeti taj lopovski gen.
Primjerice, u osječkom Domu zdravlja već do deset sati nema WC papira i ubrusa. Sve to popaljetkuje naš “mali i obični čovjek”. Dok sam obnašao funkcije u Glasu Slavonije, odlučili smo promijeniti daske na WC školjkama. Netko ih je preko noći poskidao. Političari nisu.
Ili, još bolji slučaj našeg pravosuđa. U jednoj drugoj jedinici dali smo otkaz radniku uhvaćenom u krađi, snimile ga i kamere, a on priznao. Tužio nas, a sud presudio da ga se treba vratiti na posao jer mjera (otkaz) nije razmjerna količini robe koju je ukrao. I još mu morali isplatiti neisplaćene plaće plus kamate. Dakle, taj lopov, “obični mali čovjek” ipak nije lopov, već žrtva prestrogog poslodavca. Takvih slučajeva poslodavci bi vam mogli ispričati na tisuće.
U šestom mjesecu moja desetogodišnja kćerka bila je na ekskurziji u Zagrebu. Dao joj džeparac. Moja malena išla kupiti suvenir, koštao je petnaest kuna, žena joj naplatila 85 kuna. “Kćeri, što se nisi bunila”, pitam je. “Tata, bilo mi je neugodno, to je bila velika teta.” I djeci će Hrvat iz očiju ukrasti.
KRADU ‘ZLATNE NAUŠNICE’
Posebna priča su krađe u trgovinama. Prodavačice s kojima sam razgovarao, a masa ih je, najviše se žale što od svoje mizerne plaće moraju vraćati gubitak od ukradene robe. Krade sirotinja? Ne, tu blizu mene prosvjetna djelatnica sa zlatnim naušnicama stavila “nesicu” u torbu, a kada je uhvaćena, prodavačici bilo neugodnije nego njoj. Ovdje u Slavoniji “poljoprivrednici” muljaju s poticajima da te glava zaboli…
U Slavoniji ima bećarac “Komunjare su krale, al’ su nama dale, komunjare i danas kradu, ali nam ne dadu!” Danas više stranaka, isti sustav. I što onda preostaje “malom i poštenom čovjeku”? Opet primijeniti naučeni lopovski aksiom iz komunizma “snađi se, druže”.
Dakle, političari su samo slika vlastitog “poštenog naroda” i “običnog malog čovjeka”. Ipak, ovaj lov na lopove europskih fondova, odnosno “natjecanje za prve lopove Europe” gdje Hrvati imaju velike šanse, nije pravedan jer su kriteriji nepravedni. Naime, Hrvati su glup narod. Dok su velike, uređene zemlje koje su nam uzor poštenja, kroz povijest i danas potkradale i potkradaju druge, svoje bivše (?) kolonije, glupi Hrvati potkradaju sami sebe. Poštene nacije kradu drugima.
Mitterrand tako reče za Engleze da “ako ne mogu ukrasti, oni će vas kupiti”. Rugala se sova sjenici, rekli bi naši lopovi, u žestokoj međunarodnoj konkurenciji.
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija
Vijesti
U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Vijesti
Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Vijesti
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA