Connect with us

Vijesti

Ivo Lučić: O POVELJI KULINA BANA Nitko nije napisao ništa bolje od ovoga

Published

on

Na današnji dan korisno je sjetiti se pokojnog Radoslava Dodiga i njegova sjajnog teksta o Povelji Kulina bana objavljenog u Večernjem listu i na nekim portalima u proljeće 2008. godine.

Kako ni prije ni poslije nitko nije napisao ništa bolje tako tekst prenosim u cijelosti:

Obično se na naslovnici i na prvim stranama dnevnih novina nađu ljudi i događaji koji su obilježili protekli dan.

Nasuprot tome, Oslobođenje od 19. travnja na naslovnici i sljedećim dvjema stranicama nudi priču o papiru. Točnije rečeno, o trgovačkom ugovoru između Dubrovačke republike i bosanskoga bana Kulina.

Nadnaslov glasi ”Povelja Kulina bana konačno u našoj zemlji” a glavni naslov ”Povratak nakon 820 godina”. Naime, Državni arhiv u Dubrovniku ustupio je Županiji Sarajevo povelju Kulina bana, koja će biti izložena tri tjedna u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

Kao što je poznato, dubrovački arhiv posjeduje dva primjerka ugovora između dubrovačkoga kneza Gervazija i bosanskoga bana Kulina, dok se treći primjerak nalazi u Biblioteci Ruske akademije znanosti u Sankt Peterburgu, kamo je dospio manipulacijama (čitaj krađom) ruskoga konzula u Dubrovniku Jeremije Gagića u prvoj pol. 19. st.

Premda je taj ugovor poznat stručnoj javnosti još od 1839., kada je prvi put objavljen, posebice nakon 1989., kada je Akademija nauka i umjetnosti BiH organizirala simpozij ”Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina”, pojedini sarajevski novinari počinju je otkrivati i pisati zadnjih pet-šest godina. Ništa ne bi bilo neobično da u tom pisanju nema panbosanske euforije i veličanja uloge Kulina bana i njegova ugovora kao ”najstarijega državnoga dokumenta kod svih južnoslovenskih naroda i država” (Oslobođenje, Povratak nakon 820 godina, 19. 4. 2008., str. 2., 5-7. redak odozgo), a koji je pisan ”na starobosanskom narodnom jeziku” (Oslobođenje, isti članak, 1. str., predzadnji redak). Istodobno, bosanski državni ego promiče se pod lingvističkim kišobranom bosanskoga jezika, kao najstarijega jezika i bosančice, kao temeljnoga pisma. Ergo, Bosna je nukleus-država, bosanski jezik je naš prajezik, a bosančica naše matično pismo.

Red je provjeriti udarne naslovne tvrdnje bh. nezavisnoga dnevnika, kako sebi tepa navedeni dnevni list.

Kao prvo, smiješna je priča o najstarijem državnom dokumentu na Balkanu. Što bi rekli Hrvati, koji se mogu podičiti za nekoliko stoljeća starijim državnim dokumentima?

I pučkoškolci u Dalmaciji znaju da je knez Trpimir 852. (dakle, punih 337 godina prije spomenuta ugovora) pisao darovnicu u Bijaćima kod Kaštela, gdje se lijepo titulira kao ”knez Hrvata milošću Božjom” (dux Croatorum iuvatus munere divino). Gdje su pisma pape Ivana VIII. knezu Domagoju 874. i pape Ivana VIII. knezu Branimiru 879.? U to ranosrednjovjekovno doba kad ti rimski papa napiše pismo, to je kao danas kad te Europska Unija primi u svoje krilo.

A papa Ivan X.? On je pisao 925. pisao pismo hrvatskom kralju Tomislavu, ali i Mihovilu, humskome knezu (et Michaeli excellentissimo duci Chulmorum). Dok u Humskoj zemlji, današnjoj Hercegovini, početkom 10. st. postoji kneževa kancelarija, diplomacija i dvorska svita, u isto doba u nedefiniranoj Bosni nepismeni žitelji love jarebice i gdjekojega vepra. Ostalu gomilu povelja hrvatskoga kralja (opet rex, a ne banus) Krešimira IV. iz sredine 11. st. ostavljamo u pričuvi. Uzgred budi rečeno, srpski župan Stefan Nemanja 27. rujna 1186. (opet prije Kulina) sklapa Ugovor o miru i prijateljstvu s Dubrovačkom republikom.

Kao drugo, ugovor Dubrovačke republike, koju zastupa knez Gervazije (pučki Krvaš) i banovine Bosne, oko Sarajeva, Zenice i Visokoga, koju zastupa ban Kulin, nije baš prvorazredan državotvorni dokument. Evo što o njemu kaže povjesničar Vladimir Ćorović (Historija Bosne, Beograd, 1940., 168): ”To je sitniji ugovor unutrašnje prirode, kakvih ima vrlo često, čak i između pojedinih gradskih općina (pr. Splita i Trogira), u okviru izvesnih autonomija”.

Takav ugovor sklopili su još ranije 1167. Omišani i grad Kotor, zatim 1190. Dubrovčani i pleme Kačića, pa 1207. Dubrovnik i Kotor. Čak je i humski knez Andrija 7. rujna 1241. sklopio sličan ugovor s gradom Splitom, o čemu malo Hercegovaca danas vodi računa. Dakle, sama Kulinova povelja de iure je tipičan srednjovjekovni trgovački ugovor o povlasticama. Današnjim rječnikom rečeno, dubrovački cilj bio je u slobodnu pristupu tržištu i nesmetano poslovanje.

Kao treće, jesu li starobosanski i bosančica tada bili glavnim jezikom i pismom na području BiH? U posebnu zborniku ”Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina“ (ANUBiH, Sarajevo, 1989.) N. Gošić taj jezik zove srpskohrvatskim (str. 18.), a dr. Asim Peco zove ga ”našim jezikom” (str. 62.). No ono što novinari iz bh. prijestolnice ne vide jest činjenica da je na vrhu sva tri primjerka latinski jezik i latinično pismo. On je osnovni predložak ugovora, ispod kojega se nalazi srednjovjekovni tekst, razumljiv Kulinu i njegovu dvoru. U tom jeziku na vrhu lijepo se u kršćanskom duhu križa, a na dnu kune u Evanđelje, a datira ”od rožestva Hristova tisuka (hm, vidi zanimljiva broja tisuća!) i stoi osamdeset i devet lita, miseca avgusta, u dvadeset i deveti dan, usečenia glave Ivana Krstitela”.

Baš je enigma pogoditi osobine toga jezika, kao i vjerski Kulinov svjetonazor, gdje se godine broje po Kristovu rođenju (rimski običaj), a ne prema postanku svijeta (carigradski običaj).

Ivo Lučić/facebook | troplet

Advertisement

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved