U prigodi obilježavanja 1700. obljetnice Nicejskog koncila, u organizaciji križevačke eparhije, Studija za istočnu kršćansku duhovnost Instituta ”Sv. Ivan Zlatousti” i College ”Sankt Ignatios” iz  Södertälje   (Švedska), u subotu 10. svibnja 2025., održat će se Međunarodna konferencija pod nazivom: ”1700 godina nakon Niceje – povezivanje istočne i zapadne kršćanske baštine”.

Konferencija će se održati u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, s početkom u 9 sati, a završit će navečer u 18 Velikom večernjom blagdana sv. Ćirila i Metoda, prosvjetitelja slavenskih i suzaštitnika Europe u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda koju će služiti vladika Milan Stipić, biskup križevački.

Na konferenciji će izlaganjima sudjelovati: Ivica Miškulin, dr. Milutin Janjić (Švedska), Zlatko Vlahek, Veljko Birač (Švedska), dr. Michael Hjalm (Švedska), dr. Pantelis Kalaitzidis (Grčka), o. Mihajlo Žikić, dr. Trpimir Vedriš i velečasni Krunoslav Kolar.

Među predavačima iz inozemstva su dr. Pantelis Kalaitzidis, direktor teološkog studija Akademije Volos u Grčkoj i član Izvršnog odbora Europske akademije religija te dr. Michael Hjalm, dekan Ekumenskog  studija Sankt Ignatius College iz  Södertälje-a  u Švedskoj.

U nedjelju, 11. svibnja, na blagdan naslovnika grkokatoličke konkatedrale sv. Ćirila i Metoda, sudionici će sudjelovati na arhijerejskoj liturgiji u 10 sati koju će služiti vladika Milan Stipić.

Što je cilj? Treća runda nuklearnih pregovora između Irana i Sjedinjenih Američkih Država počela je u subotu (26. travnja) u Muskatu, glavnom gradu Omana. Cilj je postići nekakav napredak, što bi imalo velike implikacije na regionalnu i globalnu sigurnost.

Uspješan sporazum mogao bi smanjiti rizik od novog sukoba na Bliskom istoku u kojem bi sudjelovali SAD, Izrael i Iran, ali i obuzdati nuklearne ambicije Teherana. Također bi potencijalno mogao ublažiti američke sankcije Iranu, možda transformirajući njegovo poljuljano gospodarstvo i preoblikujući njegov politički pejzaž.

Što se događa u aktualnim pregovorima?

U dvije dosadašnje runde razgovora, u Rimu i Omanu, dvije strane rekle su da će pregovori biti zasnovani na izgradnji povjerenja i pružanju jamstava u vezi s iranskim nuklearnim programom, u zamjenu za ukidanje sankcija.

Ova, treća runda, početak je prvih razgovora „na stručnoj razini“ između iranskog i američkog tima.

U petak je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči stigao u Muskat na čelu visokorangirane diplomatske, tehničke i stručne delegacije. Glavni američki pregovarač Steve Witkoff sletio je u subotu, u pratnji tima koji predvodi visoki dužnosnik State Departmenta Michael Anton i stručnjaci iz Ministarstva financija.

Ovi razgovori fokusirat će se na tehnička pitanja, kao što su praćenje iranskih nuklearnih postrojenja, razine obogaćivanja urana, upravljanje zalihama obogaćenog urana i praktična pitanja oko ublažavanja američkih sankcija.

Što je u pitanju?

Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do ožujka ove godine Iran je nagomilao više od sto kilograma urana obogaćenog do 60 posto čistoće, što je nešto malo manje od količine dovoljne za oružje. Za nuklearno oružje obično je potreban uran obogaćen do oko 90 posto. Ako se dodatno obogati, trenutne iranske zalihe mogle bi se iskoristiti za izradu nekoliko bombi.

Iran tvrdi da njegov nuklearni program nije namijenjen proizvodnji oružja. Posljednjih mjeseci je  Donald Trump više puta upozoravao da će Sjedinjene Države pokrenuti vojnu akciju protiv Irana ako pregovori ne dovedu do sporazuma.

Teheran je, sa svoje strane, zaprijetio žestokom odmazdom ukoliko bude napadnut i nagovijestio da bi se mogao povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Ta najava pojačala je napetosti u regiji i potencijalno potaknula druge zemlje da nastave s programima za razvoj nuklearnog oružja.

Iran također kontrolira Ormuški tjesnac, kritičnu točku za globalne isporuke nafte. Također je vojno sposoban ciljati američke vojne baze u Zaljevu i ostatku regije – što su akcije koje bi mogle destabilizirati globalna energetska tržišta i dodatno poremetiti svjetsku trgovinu, ionako narušenu zbog Trumpovih carina.

Iako su Iran i njegovi saveznici pretrpjeli značajne poraze u Siriji, Libanonu i drugim dijelovima Bliskog istoka, Teheran zadržava sposobnost odgovora na vojne akcije, poteze koji bi mogli dodatno eskalirati sukob diljem regije.

Istovremeno, iransko gospodarstvo je pod teretom sankcija, korupcije i lošeg upravljanja, a mnogi Iranci koji se suočavaju s inflacijom i velikim teškoćama nadaju se sporazumu koji bi mogao donijeti ekonomsko olakšanje. U Iranu je posljednjih godina povremeno dolazilo do javnih nemira, a bez proboja u nuklearnim pregovorima moglo bi doći do daljnje političke nestabilnosti.

Kako se došlo do ovdje?

Godine 2015. Iran je postigao značajan nuklearni sporazum sa svjetskim silama, uključujući i Sjedinjene Države. Taj sporazum poznat je pod nazivom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). On je ograničio iranski nuklearni program i nametnuo strogi nadzor u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Ali, Trump se povukao iz sporazuma 2018. godine tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, kritizirajući ga zato što je privremen i zato što ne obuhvaća iranski program balističkih raketa. Trumpova administracija ponovno je uvela Iranu sveobuhvatne sankcije, poznate kao „kampanja maksimalnog pritiska“.

Teheran je uspio djelomično zaobići sankcije prodajom nafte i plina preko neformalnih tržišta zemljama kao što su Kina, Indija i Malezija. Međutim, njegovo gospodarstvo – posebno industrija i tvrtke izvan energetskog sektora – teško je pogođeno sankcijama i stavljanjem na crne liste svjetskih banaka.

Kao odgovor na to, Iran se postupno povlačio iz JCPOA, povećavajući obogaćivanje urana daleko iznad ograničenja od 3,67 posto utvrđenog sporazumom iz 2015.

Nedavni preliminarni razgovori u Omanu i Rimu opisani su kao konstruktivni, a Iran je signalizirao spremnost da se vrati na razine obogaćivanja u skladu s JCPOA-om.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, koji je ranije zabranio pregovore s Trumpovom administracijom, sada je razgovore odobrio i izrazio podršku pregovaračkom timu.

Ipak, duboko nepovjerenje i dalje postoji. Iranski pregovarači navodno su zahtijevali jamstva da Washington neće odustati od budućeg sporazuma, kao što je to učinio 2018. godine.

Koji su izazovi?

Proturječni signali američkih dužnosnika stvorili su neizvjesnost oko stava Washingtona. Neki američki pregovarači iznijeli su ideju da se Iranu dozvoli ograničeno obogaćivanje urana pod strogim međunarodnim nadzorom. Drugi, uključujući državnog tajnika Marca Rubia, zalažu se za to da Iran uvozi obogaćeni uran, a ne da ga proizvodi u svojoj zemlji.

Savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz inzistirao je na potpunom demontiranju iranske nuklearne infrastrukture – zahtjev koji je Teheran odlučno odbio.

U neočekivanom potezu, nakon druge runde pregovora u Rimu, iranski ministar vanjskih poslova Aragči predložio je da se dopuste američke investicije u iranski civilni nuklearni energetski sektor, uključujući i izgradnju do 19 novih reaktora. To bi bila svojevrsna zaštitna mjera protiv naoružavanja.

Predsjednik Trump rekao je da svaki budući sporazum s Iranom „ne će biti kao sporazum iz 2015. godine“ i obećao da će biti „drugačiji, a možda i mnogo jači“. On će, međutim, morati balansirati: dovoljno pooštriti sporazum kako bi smirio kritičare, uključujući Izrael i države Perzijskog zaljeva, a pritom ne prekinuti pregovore.

Deutsche Welle

Dok predsjednik EPP-a Manfred Weber zagovara ulazak Kijeva u EU, mađarski premijer upozorava na potencijalno razorne troškove. Tome se dodaju katastrofalne posljedice za poljoprivredu i poljoprivredna poduzeća općenito – donosi dr. Peter F. Mayer – za TKP.

Napetosti između Bruxellesa i Budimpešte ponovno su se rasplamsale u utorak nakon što je čelnik Europske pučke stranke (EPP) Manfred Weber ponovno pozvao na ubrzanje puta Ukrajine prema Europskoj uniji.

U govoru pred Europskim parlamentom, Weber je ponovio podršku EPP-a Kijevu i ustvrdio da Ukrajinci trebaju imati iste mogućnosti kao što su ih Mađari imali od pridruživanja Uniji prije dva desetljeća.

„Baš kao što su Mađari imali koristi od unutarnjeg tržišta, političke stabilnosti i slobode kretanja, to bi se trebalo odnositi i na ukrajinski narod“, izjavio je Weber, ponavljajući stav potvrđen na stranačkoj konferenciji EPP-a u Valenciji prošli tjedan.

Komentari su naišli na oštre kritike mađarskog premijera Viktora Orbána, koji je dugo bio skeptičan prema ubrzanju pristupanja Ukrajine EU. Na društvenim mrežama Orbán je optužio Webera da ignorira stvarnost i tvrdio da Ukrajina nije prednost, već rizik za EU.

„Mađarska je primljena u Europsku uniju jer je to bio dobar dogovor za sve, uključujući i Njemačku“, napisao je Orbán. „Ukrajinsko pristupanje nije dobar dogovor. To je teret. Velika je pogreška slati europski novac Ukrajini umjesto da se koristi za jačanje posrnulog europskog gospodarstva.“

Vrijeme je da europski čelnici počnu predstavljati europski narod, gospodine Weber! dodao je.

Dok je Weber predstavljao mađarsko članstvo kao moralni argument za prijem Ukrajine, Orbán je to odbacio iz praktičnih i demokratskih razloga. Tvrdio je da korupcija u Ukrajini, rat koji je u tijeku i krhke institucije trenutno čine njezin prijem neodrživim te je naglasio važnost nacionalnog suvereniteta suočen s onim što je vidio kao sve veći pritisak iz Bruxellesa.

„Mađarski narod neće dopustiti da Kijev ili Bruxelles diktiraju kako bi trebali ostvarivati ​​svoja prava“, izjavio je premijer.

Orbán je nadalje upozorio da bi prijem Ukrajine mogao imati ozbiljne ekonomske posljedice za Mađarsku, čak je išao toliko daleko da je tvrdio da bi to značilo nacionalni bankrot. Pozvao je mađarske građane da izraze svoje mišljenje na referendumu ‘Voks 2025’.

Uništavanje domaće poljoprivrede i agrobiznisa

Ulazak Ukrajine u EU uništit će i poljoprivredu, a Ukrajina će postati novi (i uskoro jedini) proizvođač šećera u EU. Veliki kapital EU profitira od toga, dok tradicionalna domaća proizvodnja nestaje. Kako je izviješteno, to pokazuje primjer tvornice šećera Marchfeld, koja postoji više od 100 godina.

Sada se zatvara tvornica Agrana na vratima Beča. Neće biti jedina proizvodnja šećera u EU koja će bankrotirati – novi proizvođač šećera za EU je Ukrajina: veliki biznisi zarađuju nove rekordne iznose, dok radna mjesta i industrija nestaju u zapadnoj i srednjoj Europi.

Pored tvornice Agrana nalazi se Gasthaus zur Zuckerfabrik, također lokalna institucija stara više od 100 godina. Desetljećima je to bilo mjesto gdje su radnici uzimali pauzu za ručak. Andreas Sinnhuber, koji je prije gotovo 20 godina bio i gradonačelnik, poznat je po svom izbirljivom pristupu politici.