Možemo li govoriti o “izvještaju s fronte” kada je riječ o aktualnom sporu oko tradicionalne liturgije (ne više) Latinske Crkve? Bojimo se da: Da! — a sudeći po neizrecivim ispadima papinskog dvorskog teologa Grilla, ne samo da se smije govoriti o “ratu”, nego se i mora.
No, uzmimo redom vijesti od posljednjih nekoliko dana. Prije svega, tu je slučaj “Misionara Božanskog milosrđa” – male zajednice biskupijskog prava koju je osnovao (sada gotovo svrgnuti) biskup Rey od Frejus-Toulona za brigu o starom obredu. Ako dobro razumijemo ono što smo saznali o ovoj dosad nepoznatoj zajednici, biskup Dominique Rey osnovao je ovu zajednicu godine i obdario je (barem donekle) vlastitim sjemeništem kako bi preuzela izobrazbu dijecezanskih svećenika u starom obred. Zvuči kao vijest s drugoga svijeta, ali biskup Rey težio je za “liturgijskim mirom” u svojoj biskupiji pod pontifikatom Benedikta XVI., u kojem bi i vjernici i kandidati za svećeništvo mogli slobodno izabrati jedan od “dva oblika”. rimskog obreda” ili čak slaviti u jednom ili drugom. I upravo je to navuklo bijes i osvetu novih vladara nakon Benediktove abdikacije. (pogledajte naš članak iz 2022.).
Ovaj tjedan doznalo se da ukupno pet sjemeništaraca ovog sjemeništa već dvije godine čekaju na ređenje za đakonata – svi pokušaji da se iz Rima dobije potrebno ovlaštenje ostali su bezuspješni. I kao što je poglavar zajednice, Jean-Raphaël Dubrule, sada objavio, rimsko odbijanje temelji se na dva razloga: jedan je odbijanje Rima da dopusti ređenje prema knjigama tradicionalne liturgije, drugi jer očito nema izgleda da će kandidati za ređenje također dobiti dopuštenje za slavlje u tradicionalnoj liturgiji nakon naknadnog svećeničkog ređenja (ukoliko se to ikada dogodi).
Ovo je ozbiljan udarac biskupu Reyu i njegovoj viziji “pomirene različitosti”, kao i kandidatima za ređenje. Suočeni su s izborom ili krenuti putem koji smatraju pogrešnim u savjesti i razumu — ili se okrenuti protiv poslušnosti koju duguju vlastima. Nastavlja se “duhovna zlouporaba” poslušnosti za postizanje moćno-političkih ciljeva.
S druge strane, čini se da postoji izvjesno popuštanje napetosti na rimskoj strani u situaciji bivšeg Instituta Ecclesia Dei Krista Kralja i Velikog svećenika (ICRSS/ICKSP), koji je posljednjih tjedana imenovan kao preferirani objekt očekivanih represivnih mjera. U ponedjeljak, 24., Papa je primio vodstvo Instituta u privatnoj audijenciji. Priopćenje koje je naknadno objavljeno na web stranicama Instituta zvuči ohrabrujuće:
Javna je bila prigoda zahvaliti Svetom Ocu za njegovu prekrasnu apostolsku pobudnicu “Totum amoris est” posvećenu svetom Franji Saleškom, našem zaštitniku. Potom je monsinjor Wach predstavio pastoralni rad koji svećenici Instituta provode diljem svijeta u službi duša. Papa je u dva navrata inzistirao da nastavimo služiti Crkvi prema vlastitoj karizmi u duhu jedinstva i zajedništva koji pogoduje skladu i ravnoteži salezijanskog duha.
Je li i Zavod Krista Kralja sada barem zasad izbjegao neposrednu opasnu zonu, kao što je čini se učinilo i Svećeničko bratstvo sv. Petra kako se štap zamahnut protiv sjemeništaraca Frejusa uklapa u mrkvu koju su ljudi iz ICRSS-a smjeli kušati?
Pa, u svim despotskim režimima, mrkva i batina se jako dobro slažu: oni u konačnici hrane neispunjene nade, jačaju spremnost i volju za pokornost i izazivaju podjele tamo gdje bi jedinstvo i zajednička akcija bili primjereni.
Uvijek dobro obaviještena vatikanistica Diane Montagna danas objavljuje članak o Ostatku koji uvjerljivo povezuje sve postupke i glasine koje su izašle na vidjelo o budućoj politici Rima za suzbijanje liturgijske tradicije.
Polazna točka je Montagnino zapažanje da dokument (ili nekoliko njih) s ovim ciljem zapravo postoji i da, nakon mnogo godina tumaranja, sada leži na papinom stolu, pun potpisa i čeka njegov. Montagneov vrlo detaljan i — budući da se temelji na činjenicama i detaljnim uvidima — iznimno vjerodostojan opis toga naprijed-natrag također uvelike potvrđuje prikaz koji smo dali o podrijetlu i općem smjeru ovog dokumenta, tako da se možemo poštedjeti muke reproducirajući ga detaljnije na ovom mjestu. Važnije je ono što Montagne ima za reći o sadržaju mjera.
Prema dokumentu, svim će svećenicima Latinske crkve (koja je nekoć imala odgovarajuću titulu) — s iznimkom članova bivših zajednica Ecclesia Dei (EED) — ubuduće biti zabranjeno slavljenje mise u bilo kojem obliku osim Novus Ordo. Ova zabrana obvezuje i biskupe, koji ne smiju sami slaviti tradicionalnu liturgiju niti dopustiti svojim dijecezanskim svećenicima da je slave. Postojeća oslobođenja i posebna dopuštenja ukidaju se.
Same EED zajednice i osobne župe o kojima se brinu i dalje će postojati (barem za sada), ali još nije poznato hoće li i u kojoj mjeri svećenici tih zajednica smjeti dijeliti sakramente poput krštenja, krizma i vjenčanje u tradicionalnom obliku. Također je nejasno – a ovdje smo vrlo blizu slučaju Frejus-Toulon – hoće li im i dalje biti dopušteno obavljati đakonska i svećenička ređenja u tradicionalnom obliku.
Ovo je trenutno stanje prema Diane Montagna. Sumnjamo da ovo još ne pokriva puni opseg nadolazećih mjera i možemo očekivati daljnja ograničenja, posebno za sjemeništa EED zajednica i slobodu ređenja, u dokumentima koji će biti objavljeni kasnije. Zahtjev je nedvojben: tradicionalnu liturgiju treba istisnuti iz života Crkve i “muzeizirati” u nekoliko geta, da bi se zatim korak po korak dovela do izumiranja – očekivana zabrana dijeljenja određenih sakramenata bi već biti prvi takav korak. Ovo je rimski putokaz, odnosno plan bitke.
Šanse za uspjeh su, naravno, ravne nuli. Ni Pavao VI. nije uspio posve potisnuti praksu tradicije unutar Crkve, a što se nesputanije koriste mehanizmi prisile unutar kurijalne sfere moći, to su nastojanja da se izmakne iz te sfere moći sve jača i brojnija.
Mnogo toga završit će žalosnim i konačno neodrživim nekontroliranim rastom [tj., proliferacijom nepovezanih tradicionalističkih nastojanja, od kojih su mnoga pod zemljom]. Ali Družba svetog Pija X. pokazuje da se takav razvoj događaja ne mora nužno dogoditi. Na ovaj ili onaj način vjerojatno će se razviti jezgra oko koje će se okupljati svećenici i zajednice vjerne tradiciji, dok rimsko središte tone u kaos – sve dok Gospodin na ovaj ili onaj način ne stane na kraj ovoj situaciji. (Rorate Caeli)
Što točno znače ove vizije? Možemo li se pripremiti? Ili još važnije, postoje li znakovi da se ove vizije počinju ostvarivati?
Čovjek koji je nosio Isusove rane na svojem tijelu, ostavio je tri poruke koje su potresle kršćanski svijet. Ove vizije nisu obična upozorenja. One su vizije budućnosti koje nagovještavaju sudbonosne događaje koji bi mogli promijeniti tijek ljudske povijesti.
Padre Pio je bio čovjek koji je bio u stalnoj vezi s Božanskim, komunicirajući s anđelima i svetima, predviđajući događaje s nevjerojatnom preciznošću. Mnogi od njegovih prethodnih uvida već su se ostvarili, ostavljajući iza sebe pitanje – što ako su i njegove posljednje tri vizije točne?
Prvo proročanstvo je o ‘Pročišćenju’ crkve… naime najzapanjujuće proročanstvo je da će neki visoko pozicionirani unutar same crkve raditi na njenom uništenju…
Drugo proročanstvo – O tri dana potpune tame koja će obaviti Zemlju! Tokom ta tri dana Sunce i mjesec će prezati svijetliti, a gusti mrak će prekriti cijelu planetu. U tom razdoblju, demoni i zle sile bit će pušteni da slobodno lutaju Zemljom…
Padre Pio, zaštiti moju obitelj i vodi nas pravim putem!
Treće proročanstvo o Konačnom Sudu…
Postoji li način da zaštitimo sebe i svoje bližnje od duhovnih i fizičkih opasnosti?
Masovnim skupom u Beogradu, navodno većim čak i od prosvjeda koji su prethodili svrgavanju Slobodana Miloševića, takozvani studentski prosvjedi u Srbiji prošle su subote dosegnuli dosadašnji vrhunac.
Iako taj pokret, kojem je formalni povod bio rušenje nadstrešnice na novosadskome željezničkom kolodvoru, pri čemu je poginulo petnaestero ljudi, traje već puna četiri mjeseca, iako je od novosadsko-beogradskoga narastao do svesrpskoga, iako je od studentskoga prerastao u studentsko-narodni, i dalje ostaje enigma tko su njegovi stvarni organizatori i koji su njegovi istinski ciljevi. Jer, na kraju, pokreti se ipak ne organiziraju radi čišćenja i ozdravljenja institucija, što je deklarirani studentski cilj, nego, u pravilu, ponajprije podrazumijevaju promjenu vlasti. Ali ne svode se samo na promjenu režima.
No čini se da ni nakon četiri mjeseca prosvjeda čak ni svemoćni srpski vožd Aleksandar Vučić, koji kontrolira baš sve u Srbiji, još ne zna tko ga zapravo želi natjerati na odlazak s vlasti, i to u trenutku kada sa svim ključnim geopolitičkim subjektima naizgled ima stabilne odnose, a s nekima i izvrsne (SAD, Rusija, Kina, Turska), tko bi trebao postati zamjena njegovoj političkoj kliki i s kojim ciljem. To što glavne organizatore prosvjeda vidi u ‘neprijateljskim‘ hrvatskim obavještajnim službama, samo potvrđuje da ne zna dokraja što se zapravo događa u Srbiji.
Pitanja traže odgovore
Iz načina na koji su se prosvjedi dosad vodili jasno je da je riječ o suvremenom i vrlo organiziranom prosvjednom konceptu koji nikako ne izgleda kao da je nastao u Srbiji i koji ne mogu osmisliti, organizirati i voditi studenti, čak ni kad im se pridruže njihovi profesori. Ali mogu ga provoditi. Izabran je povod koji može dirnuti i pokrenuti ljude: pogibija putnika na novosadskome kolodvoru kao posljedica koruptivnog sustava gradnje.
Tempo širenja prosvjeda na cijelu državu i cijelo društvo bio je besprijekoran, uključujući baš sve: od zelenih aktivista preko četničkih barjaktara do običnih ljudi koji žele samo pravdu i bolji život. Inzistiranjem na demokratskim standardima i funkcioniranju institucija spriječili su da prosvjed politički instrumentalizira Vučićeva (dogovorna) oporba. Dosad nemaju profilirane vođe koji bi mogli postati meta režima. Imaju vrhunski PR koji uključuje i čišćenje grada nakon prosvjeda. Ostavljaju dojam drukčije Srbije. Politički i korupcijski devastirana Vučićeva Srbija iznimno je povoljan teren za takve prosvjede. Ali iz svega toga i dalje ne znamo – tko upravlja njima?
Prema dosad prikazanom, možda je prosvjedima u Srbiji najbliža ‘franšiza‘ koja je ljetos primijenjena u Bangladešu. Prosvjedi protiv korumpiranih institucija počeli su kao studentski, prerasli su u narodne i tek nakon toga istaknuti su politički ciljevi i kandidati. Prerasli su u ‘narodnu revoluciju‘ i nakon režimskog nasilja preuzeta je vlast formiranjem tzv. prijelazne vlade, a bivša dugogodišnja premijerka šeika Hasina natjerana je na bijeg u Indiju. Je li to i scenarij za nastavak srpskih prosvjeda? Vrlo moguće. No zanimljivo je da stvarni organizator ‘narodne revolucije‘ u Bangladešu nikada nije pouzdano ustanovljen.
Očito je da su oko nove – i dalje prijelazne – vlade vrlo aktivno angažirane međunarodne mreže nevladinih udruga. U nekim se analizama spominje da iza ‘narodne revolucije‘ politički stoji Kina. I sve je to u sferi nagađanja. Ali odgovore traže sljedeća pitanja: Jesu li međunarodne NGO-ove mreže koje je iznjedrio zeleni globalizam postale samoodrživi politički subjekti na svjetskoj razini? Je li s pomoću njih danas moguće naručiti i provesti ‘demokratske obojene‘ prevrate i ‘narodne revolucije‘, koje su nekad provodile obavještajne službe? Tko sve može biti naručitelj revolucija nakon političkog zaokreta u Washingtonu i uskrate financijske potpore NGO-ovim mrežama?
Opasnost od prelijevanja
U Hrvatskoj je to osobito važno znati, ne samo zbog budućnosti Srbije koja uvelike određuje regionalnu sigurnost nego i zbog mogućnosti, zapravo opasnosti, da se ‘revolucija‘ prelije u Hrvatsku, u uvjetima geopolitičkih promjena u kojima je iznimno važno zadržati stabilnost. Potpora hrvatskih ogranaka zelenih i radikalno lijevih NGO-ova studentskim prosvjedima u Srbiji i aktiviranje raznih studentskih ‘plenuma‘ na sveučilištima dodatan su poziv na oprez. A valja i pratiti hoće li tragični požar u diskoteci u Kočanima u kojem je poginulo šezdesetak mladih ljudi dobiti nastavak u – studentskim prosvjedima u Sjevernoj Makedoniji.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.