Connect with us

Vijesti

Jadranka Polović: Rusija i Turska ujedinjene u naporima umanjenja utjecaja EU-a na jugoistoku Europe

Published

on

Rusija i Turska će raditi na podjeli svojih interesa na Balkanu tako da će Turci jačati svoj utjecaj među muslimanskim stanovništvom Zapadnog Balkana, a Rusi među pravoslavnim, u svakom slučaju danas su ove dvije sile ujedinjene u naporima da umanje utjecaj EU na cijelom jugoistoku Europe, izjavila je za Dnevnik.ba dr.sc. Jadranka Polović, profesorica s Hrvatskih studija u Zagrebu i Sveučilišta Libertas.

Polović, također, ističe kako je BiH, nažalost, gotovo tri desetljeća protektorat međunarodne zajednice što smatra nedopustivim. 

“Hegemonijski diskurs prema kojem su društva regije nezrela i nasilna, opstaje zahvaljujući zamrznutim međuetničkim i međudržavnim sporovima koje podgrijavaju domaće političke elite, ali i izvanjski akteri, zbog čega regija ostaje prostor neokolonijalne protektoracije. Uspostavljene matrice dominacije globalnih aktera, prožete njihovim suprotstavljenim interesima, ne dozvoljavaju uspon nacionalnim interesima posvećenih političkih elita, oblikovanje nove gospodarske agende, izgradnju regionalnih političkih i gospodarskih struktura, te stabilnih regionalnih odnosa“, izjavila je. 

Najveći izazovi Zapadnog Balkana, dodaje Polović, prvenstveno oni ekonomski i socijalni mogu se riješiti samo pristupom koji uključuje međusobno razumijevanje i suradnju, što zahtijeva bar temeljni politički konsenzus. 

Može li Vučićeva Srbija  u Europsku uniju?

Srbija je  zemlja  jako podijeljena u svom nacionalnom biću i identitetu. Srbi žele biti dio Zapada, ali ne i NATO-a, budući da teško zaboravljaju bombardiranje iz 1999., kao i ulogu SAD-a i članica EU-a u teritorijalnom “sužavanju“ Srbije, tj. potpori samostalnosti Crne Gore (2005.) i Kosova (2008.). Vučićevo žongliranje s „dvije stolice“ za sada otklanja snažne političke podjele u srpskom društvu, međutim, to je politika koja podriva utjecaj NATO-a na širem prostoru jugoistoka Europe. U kontekstu Ukrajinske krize, moguće je da će biti primijenjena do sada nezamisliva taktika. Naime,  pod pritiskom SAD-a, Europska unija bi mogla ubrzano primiti Srbiju, možda i BiH, čime bi ovaj prostor uz minimalni rizik bio potpuno uveden u sferu Zapada.

Interesi velikih sila nastavit će generirati nestabilnost na Zapadnom Balkanu 

“U protivnom fokus geopolitike ponovno će osnažiti u regiji, a suprotstavljeni interesi velikih sila nastaviti generirati trajnu nestabilnost Zapadnog Balkana“, dodaje.

Polović se osvrnula i na rusku agresiju na Ukrajini, navodeći, kako ljudi još uvijek nisu svjesni vrlo pogubnog utjecaja ovog sukoba na prostoru Zapadnog Balkana. 

“I u Hrvatskoj koja je članica NATO-a i EU-a, u koju je doletio projektil s prostora Ukrajine, mnogima se čini da je riječ o još jednom u nizu regionalnih sukoba kakvima svjedočimo od početka 21. stoljeća. Kao da nemamo baš puno veze s tim, uglavnom se čeka da sukob završi. Međutim, riječ je o dugogodišnjoj krizi u odnosima Rusije i Zapada predvođenog SAD-om s potencijalom sukoba koji je prerastao u rat, moguće i globalnih razmjera“, dodaje. 

Ukrajinski geostrateški položaj, kao i energetski resursi, zajedno s njenom ulogom u odnosima Rusije i Zapada, ističe ova profesorica, jasno ukazuju da eskalirajuća kriza ima snažnu geopolitičku pozadinu. 

‘Korisni idioti’ na euroazijskoj šahovskoj ploči? 

“Već devedesetih je američki, vrlo utjecajni geostrateg, Zbigniew Brzezinski, oživio poznatu Heartland teoriju, sir Halforda Mackindera, prema kojoj je Euroazija najveći ‘geopolitički dobitak’ i ključna za globalni primat i dominaciju SAD-a. Brzezinski je prepoznao važnost Ukrajine u geopolitičkoj igri na ‘euroazijskoj šahovskoj ploči’, teza prema kojoj Rusija može obnoviti status imperijalne države samo ako obnovi kontrolu nad Ukrajinom i njenim iznimnim prirodnim resursima, time i pristup Crnom moru“, dodaje Polović. 

Bez  Ukrajine, prema njenom mišljenju, ruski strateški geopolitički ciljevi vjerojatno neće biti postignuti. 

“Riječ je o vrlo kompleksnom geopolitičkom, ali i ideološkom sukobu koji se vodi između Rusije kao kopnene sile i sila mora – SAD-a i Velike Britanije pri čemu su zemlje istočne i jugoistočne Europe ‘korisni idioti’ koji će poslužiti velikim silama u borbi za ovladavanje resursima Euroazije“, rekla je. 

Posljedice ruske agresije: Izbjeglička kriza, tisuće izgubljenih radnih mjesta, visoki troškovi energije i hrane

Utjecaj ovog rata na regiju je višedimenzionalan, dodaje Polović, jer se vrlo restriktivne sankcije koje bi trebale uništiti moć Rusije, već sada  reflektiraju na Europu, na udaru smo neobično visokih troškova energije i hrane. 

“Sankcije će posljedično dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta, ali nas suočiti i s novom izbjegličkom krizom. I svakako, budući da je riječ o definiranju sfera interesa i utjecaja na prostoru kontinenta, Zapadni Balkan, time i BiH će se suočiti s povećanom militarizacijom i obnovljenom sigurnosnom krizom što je rezultat suprotstavljenih interesa ne samo SAD-a, EU-a i Rusije, već i drugih geopolitičkih aktera prisutnih u regiji“, dodaje. 

Povećana militarizacija u BiH 

SAD su, kao i Europska unija, objašnjava Polović, tijekom trajanja postjugoslavenskih ratova, utjecaj proširile na regiju, postupno stvarajući cordon sanitaire prema Rusiji, upravo na njenoj zapadnoj i južnoj periferiji. 

“Nakon godina relativne suradnje, tijekom kojih je Rusija na prostoru regije uglavnom slijedila mirovna rješenja Europske unije i Sjedinjenih Država, odluka o proglašenju nezavisnosti Crne Gore (2006.), te jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova (2008.), znatno su narušili odnose Rusije i Zapada. Već od izbijanja Ukrajinske krize, 2014. Sjedinjene Države i Europska unija, rusko prisustvo na Balkanu doživljavaju kao sigurnosnu prijetnju. Geopolitički sraz Zapada i Rusije postupno se profilirao u sukob interesa velikih sila koje svoj utjecaj na države regije odmjeravaju preko diplomacije, krupnih investicijskih i konfrontirajućih infrastrukturnih energetskih projekata“, izjavila je. 

Politički utjecaj Rusije na Balkanu, nastavlja, temelji se na njenom diplomatskom statusu stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, ali i snažnim povijesnim i kulturnim vezama, te pravoslavnoj tradiciji koja je poveznica s državama regije – Srbijom, Bosnom i Hercegovinom (Republika Srpska), Crnom Gorom, te Sjevernom Makedonijom. 

“’Maligni’ ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu ima dva aspekta: ekonomski i politički. Usmjeren je prema važnim strateškim gospodarskim sektorima – energetskim, nekretninama, financijama i medijima. Međutim, Rusija postupno podriva utjecaj i moć Zapada tako da potiče političke podjele i pruža podršku ‘populistima’ poput Dodika, miješa se u izbore, financira političke stranke i NVO nesklone Zapadu“, dodaje. 

Rusija će i dalje koristiti sva sredstva da zaustavi pridruživanje BiH i Srbije NATO-u 

Rusija je, podsjeća,  javno promovirala tezu prema kojoj je stabilnost regije moguće osigurati jedino uspostavljanjem geopolitičkog prostora vojno neutralnih suverenih država koji bi obuhvatio Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i BiH. 

“U međuvremenu su Crna Gora i Sjeverna Makedonija postale članice NATO-a  čime su geostrateške mogućnosti Rusije na Zapadnom Balkanu znatno ograničene, međutim, Rusija će i dalje koristiti sva diplomatska i obavještajna sredstva kako bi zaustavila pridruživanje Bosne i Hercegovine i Srbije NATO-u oko čega se trenutno ‘lome koplja’ u regiji“, rekla je. 

Europska unija vrlo teško definira vlastite vanjskopolitičke i sigurnosne prioritete, dodaje, iako je zajednička vanjska i sigurnosna politika još od 1992. među najvažnijim politikama EU. 

Politika Angele Merkel je ‘out’, Macron želi vodeću ulogu unutar Europe 

“U ovom trenutku svjedočimo definitivnoj pobjedi anglosaksonske geopolitike, dakle, SAD-a i Velike Britanije nad kontinentalnom, europskom, čiju su okosnicu činili Njemačka i Francuska koje su bile spremne na suradnju s Rusijom. Danas, Angele Merkel nema nigdje, njena politika je opasno ‘out’, moguće da slavna njemačka kancelarka završi i pod optužbama zbog Sjevernog toka 2. Macron također želi vodeću političku ulogu unutar ujedinjene Europe. Sve do nedavno, Francuska je sebe vidjela kao jezgru skupine mediteranskih i sjevernoafričkih država, dok je Njemačka nastojala postati ‘lokomotiva’ EU s jakim utjecajem u Srednjoj Europi (Mittel-Europe)“, dodaje. 

Obje države nastoje zastupati europske interese, ističe,  i sklone su bilateralnim vezama s Rusijom međutim, nakon razaranja Iraka, Libije, Sirije, Ukrajine, na red je čini se došla i sama Europa u kojoj američka politika vrlo različitim sredstvima iscrtava nove linije podjele.

Plinski rat i Inicijativa tri mora 

“Barem posljednje desetljeće, na djelu je energetski ‘plinski’ rat u kojem Sjedinjene Države, ne biraju sredstva kako bi iz igre izbacile Gazprom i Rusiju, nastojeći im preoteti europsko tržište plina. Odvraćanje ruskog utjecaja u Europi vrlo je koordinirano s projekcijom nove američke strategije u Europi Inicijativom tri mora – odnosno stvaranja antiruskog bedema, kao dijela šireg plana polukružnog pritiska na Rusiju – od baltičkih država na sjeveru do Gruzije na jugu“, dodaje. 

Plan su dugo opstruirale Njemačka i Francuska smatrajući da bi to ozbiljno destabiliziralo Europu. 

Željezna zavjesa je već tu, a militarizacija Njemačke vodi Europu u Treći svjetski rat

Rat na prostoru Ukrajine zapravo nema pobjednika, strane u sukobu nisu spremne na stvarni kompromis. U ovom trenutku još uvijek ne znamo koji su stvarni ciljevi Rusije, sumnjam da bi Vladimir Putin pokrenuo takvu opsežnu i razarajuću vojnu akciju samo radi Donjecka i Luganska. S druge strane i NATO je duboko u „ruskom trbuhu“. I jedna i druga strana imaju maksimalističke projekcije, ali i alternativne scenarije, međutim ishod svega je nepovratni i potpuni prekid odnosa Rusije i Zapada u desetljećima pred nama. Nova željezna zavjesa već je podignuta u srcu Europe! Pod pritiskom rata, užasnih stradanja ljudi, zastrašujućih razaranja, izbjegličke krize i konačno sankcija onemogućeni su bilo kakvi odnosi između Rusije i Zapada iako još uvijek traje trgovina plinom. Ove okolnosti mijenjaju trgovinske i investicijske odnose Europe i Rusije, time i političke i socijalne. Ipak, za Europu je Rusija neobično važna, osobito za Njemačku. Njemački poslodavci su nedavno upozorili na vrlo pogubne posljedice uvođenja embarga na energente iz Rusije. Čak i da ne bude širenja sukoba, a bojim se da hoće, ova drastična podjela svjetske ekonomije na neprijateljske blokove snažno će pogoditi Europu.  Militarizacija Njemačke i drugih članica EU-a posljedično vodi Europu u Treći svjetski rat sa nesagledivim posljedicama.

“Okupljanjem niza država Nove Europe (radi se o bivšim socijalističkim državama, novim članicama EU) unutar Inicijative tri mora, SAD postupno stvaraju svojevrsni geopolitički tampon između, narastajućih geopolitičkih aktera, svojih konkurenata: snažne Njemačke i sve utjecajnije Rusije. Njemačka i Francuska pripadaju Staroj Europi, one su nukleus EU-a i oduvijek su imale separatni interes da se povežu s Rusijom koju vide kao svog prirodnog saveznika u realizaciji, Amerikancima, omražene ideje Charlesa de Gaullea – snažne i velike Europe ‘od Atlantika do Urala’“, ističe. 

Ove dvije europske sile, podsjeća, raspolažu znanjem, vrhunskim tehnologijama i kapitalom, međutim nedostaje im upravo ono što Rusija ima u izobilju – resursi, stoga je gospodarska suradnja, povezivanje, kao i dobri politički odnosi nešto čemu su bili skloni i Merkel i Macron. 

“Ne i njihovi transatlantski saveznici, ili kako kaže Henry Kissinger – +osovina Pariz – Berlin – Moskva’ je noćna mora za Sjedinjene Države“, dodaje. 

Turska igra na kartu neosmanizma u BiH, Srbiji, Albaniji, Kosovu 

Profesorica Polović se osvrnula i na Tursku, regionalnu silu, koja kako kaže, želi sudjelovati u oblikovanju sigurnosne arhitekture u ovom dijelu Europe kojeg smatra i značajnim tržištem. 

“Turska posljednjih godina sustavno provodi politiku zaštite vlastitih nacionalnih interesa i sve je manje spremna podrediti se   zahtjevima Sjedinjenih Država ili Europske unije, međutim, turska politika kroz svojevrsni koncept soft power-a, iskazuje jasne političke i strateške interese. Danas je turski utjecaj osobito izražen u Bosni i Hercegovini, Albaniji i Kosovu u kojima Turska sasvim očito igra na kartu neo-osmanizma, pri čemu joj je dugi niz godina potpora stiže upravo od Sjedinjenih Države. Turska posljednjih godina vrlo uspješno surađuje i sa Srbijom, moguće je da će imati vrlo važnu ulogu u definiranju odnosa Srbije i Zapada nakon ovih izbora“, rekla je. 

Otvaranjem plinovoda Turski tok 2020. Turska je postala najvažnije tranzitno čvorište za dopremu ruskog plina u Europu, ističe, time i ključna država za energetsku stabilnost regije, što je svakako utjecalo na normalizaciju odnosa s Rusijom. 

Rusija i Turska rade na podjeli interesa na Balkanu 

“Iako su odnosi dviju država kroz povijest bili vrlo turbulentni, Rusija je ciljano zbog strateških energetskih interesa podržala ekonomski utjecaj Turske na Zapadnom Balkanu. Rusija i Turska će raditi na podjeli svojih interesa na Balkanu tako da će Turci jačati svoj utjecaj među muslimanskim stanovništvom Zapadnog Balkana, a Rusi među pravoslavnim, u svakom slučaju danas su ove dvije sile ujedinjene u naporima da umanje utjecaj EU na cijelom jugoistoku Europe. Međutim, zbog sankcija nametnutih od strane SAD-a BiH pred kojom je zahtjev za prekid suradnje s Gazpromom bi se mogla naći u nezavidnom položaju“, rekla je dr.sc. Jadranka Polović, u intervjuu za Dnevnik.ba. 

Croativ.net

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved