Connect with us

Vijesti

Je li globalno zatopljenje prevara? Hoće li Joe Biden doista vratiti Ameriku u Pariški klimatski sporazum?

Published

on

Samo dan nakon održanih  izbora, 4. studenog 2020., prvo što je kandidat na izborima, Joe Biden,  izgovorio bilo je: “Danas je Trumpova administracija službeno napustila Pariški klimatski sporazum.  I za točno 77 dana, Bidenova administracija će joj se pridružiti!“

Ima li itko tko je ovo registrirao?  Nažalost, ovakve delikatne izjave koje puno govore onima koji znaju, promaknu većini. Jednima  jer ne znaju, a drugima jer ih moraju prešutjeti – piše mr. sc. Erna Šebalj u Logicno.com.

Riječ je o sporazumu kojeg je potpisalo gotovo 200 zemalja, a prema tvrdnjama nekih znanstvenika ima za cilj spriječiti porast zemaljskih temperatura za 2 stupnja Celzija iznad temperatura predindustrijske revolucije. Naime, pristalice tog sporazuma nagađaju da će se bez trenutnih mjera na smanjenju emisije ugljika pojaviti loši vremenski uvjeti, da će razina mora porasti te da će doći do porasta suše i šumskih požara.  Što mislite je li baš sve tako?

Inače, Hrvatska je bila 147. država koja ga je ratificirala. “Hrvatska se aktivno priprema za ispunjenje obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izradilo je Niskougljičnu strategiju RH do 2030. i u postupku je izrade Strategije prilagodbe klimatskim promjenama RH do 2040.”, objavili su iz ministarstva 2017. godine.

Na glasovanju u EU parlamentu u studenome  2017., o štetnim plinovima,  nigdje nije bilo nikakve informacije iz struktura vlasti. Prije svega iz Vlade ili Ministarstva energetike, gospodarstva ili već kojeg. Tada je samo na naslovnici 24SATA osvanuo naslov: „Hrvatska jedina u EU glasovala protiv manje štetnih plinova!“  Uvijek pročitam nekoliko komentara iza  članaka, ako ih ima, no u ovom slučaju bilo je zanimljivo, nigdje komentara.  Inače klimatske promjene  te sve manipulacije oko njih pratim godinama.

ŠTO JE OSOBITO INTRIGANTNO OKO TIH KLIMATSKIH PROMJENA?

Meni, kao i uvijek, stavovi i postupci svjetskih znanstvenika, a kad o tome govore nobelovci, onda to postaje osobito zanimljiva priča.

U rujnu 2012.  dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, Ivar Giaever, podnio je ostavku na mjesto u Američkom udruženju fizičara (APS) pismom koje počinje riječima:

„Ne obnavljam svoje članstvo jer ne mogu živjeti sa službenom izjavom ovog Udruženja  koja izjavljuje da su ‘dokazi neoborivi : globalno se zagrijavanje odvija. Ukoliko se ne poduzmu olakotne radnje, doći će do značajnih poremećaja u zemljinom fizičkom i ekološkom sustavu, društvenim sustavima i vjerojatno će doći i do ugrožavanja sigurnosti i zdravlja judi.

Moramo reducirati emisiju stakleničkih plinova i to moramo učiniti odmah. U ARS-u je prihvatljivo razgovarati o tome mijenja li se masa protona tijekom vremena i kako se ponaša multiverzum, ali dokazi o globalnom zatopljenju ostaju neupitni?” (1)

Sve što nam je rečeno od strane glavnostrujaške znanstvene zajednice i medija o navodnoj šteti koju uzrokuju staklenički plinovi, osobito o ugljik dioksidu, bilo je lažno jer, kako su pokazali podaci koje je prikupio NASA-in Langley istraživački centar, atmosferski plinovi zapravo hlade naš planet.

Kako je izvjestio Principia Scientific International (PSI), Martin Mlynczak i njegovi kolege iz NASA-e su pratili infracrveno zračenje iz zemljine gornje atmosfere tijekom i nakon solarne oluje koja se odigrala u razdoblju između 8. i 10. ožujka 2012. Ono što su otkrili jest to da je velika većina energije otpuštene sa Sunca tijekom tog masovnog koronarnog izbacivanja reflektirana natrag u svemir i nije pohranjena u zemljinu nižu atmosferu.

„Ugljični dioksid i dušikov oksid su prirodni termostati“, kaže James Russell sa Sveučilišta Hampton, a koji je bio jedan od istražitelja uključenih u ovu revolucionarnu studiju. „Kada se gornja atmosfera (ili ‘termosfera’) zagrijava, ove molekule daju sve od sebe kako bi ovu toplinu odbacile natrag u svemir.

Šok otkrivenja se suprotstavlja osnovnoj tezi o tzv. Teoriji stakleničkih plinova koja tvrdi „da veća količina CO2 znači i veće zagrijavanje našeg planeta.” Stoga je jasno zašto Trump radi suprotno tzv. pariškoj konvenciji, pa nije lud!

Odakle tolika strast za globalnim zatopljenjem i zbog čega se ova tema nameće javnosti? Postoji nekoliko razloga tome, a najbolje je započeti pitanjem: „Tko od toga ima  koristi?“ Odnosno, potrebno je slijediti trag novca.

Lažno klimatsko uzbunjivanje mnogima donosi koristi te pruža vladina sredstva za istraživanja i postaje razlog rasta državne birokracije. Lažno uzbunjivanje također pruža ispriku za podizanje poreza čime porezni obveznik financira tvrtke koje razumiju kako radi politički sustav i koje se služe takvim mamcima kako bi zaprimile velike donacije kojima će, navodno, spasiti planet.

I znanstvenici se slažu da nam političke marionete pokušavaju isprati mozak kako bismo povjerovali u laži kao što su „ugljični dioksid je opasan zagađivač“ ili „narodu ne treba zdrava hrana, njemu su potrebna cjepiva i lijekovi“. A društvu koje vjeruje u takve laži prijeti raspad i kolaps.

Potražite ovih par naslova na Googlu, ako ih još uopće ima u ovoj sveopćoj eri cenzure ISTINE.

  1. Vladajuće sile provode pripreme za uvođenje totalitarizma zbog klimatskih promjena;
  2. GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE: Umjetno stvoreni oblaci utječu na promjenu klime više nego li CO2;
  3. ZABORAVITE NA GLOBALNO ZATOPLJENJE: Znanstvenici otkrili kako glečeri u Aziji rastu!

Bila je polovina studenoga 2020. kad me zaintigirao jedan tekst koji je također govorio o puno dubljim i  skrivenijim događajima koji se odvijaju iza ovog planiranog eksperimenta oko COV-19 koji me intrigiraju.

Tri zanimljive konstatacije iz nega su:

1. “Sjećate li se programa Ujedinjenih naroda “Codex Alimentarius” kojeg je potpisala i Republika Hrvatska? Uporno pokušavaju standardizirati hranu koju kupujemo. Kategorizacijom hrane po veličini, težini, kvaliteti i drugim karakteristikama uništava se konkurencija. Svi ćete uzgajati voće s identičnim karakteristikama (veličina, težina, vrsta, sjeme…).“

2. „Ukupno 243.000.000.000 dolara, dok su mala i srednja poduzeća kumulativno izgubila preko 200.000.000.000 dolara.

  • Amazona: $91.000.000.000
  • Walmarta: $38.000.000.000
  • Googlea: $37.000.000.000
  • Microsofta: $33.000.000.000
  • Facebooka: $28.000.000.000
  • Nikea: $8.000.000.000
  • Applea: $8.000.000.000 „

3.“Ne smijemo zaboraviti i ogroman dug koji se trenutno akumulira, a kojeg kontroliraju anglosaksonske banke i fondovi. Netko dobro reče: Dug je tu da se vraća, a ne da se vrati!

Dodatni dug, stvoren tijekom korona krize, biti će financiran kreditima na 20, 30, 50 i više godina. Zato naši  domaći političari ne vode računa o zaduženju i javno govore da “novac nije problem“. Netko ih “smiruje” novim doživotnim kreditima koje će vraćati naši pra-pra unuci.“

Nadam se kako se mnogi sjećaju izjave iz 2016. Vladimira Šeksa izrečene u, za njega, specifičnim okolnostima:

„Nije moć u Hrvatskom saboru, to je jedna velika iluzija, moć se odvija u neformalnim grupama, političkim gremmyima.“

I zaista se sve to danas, na početku 2021., pokazuje točnim.

Već smo saznali, “chemtrailsi”  više nisu teorija zavjere? A što nam to sprema veliki filantrop? I sam Bill Gates najavio je zaprašivanje milijuna tona čestica u stratosferu. Bill Gates  i „znanstvenici“ s Harvarda, koje on financira, smatraju to idealnim odgovorom na globalno zatopljenje, te se nadaju da će ga uspjeti ostvariti kroz narednih desetak godina.

Bill Gates’ Savior Complex Spirals Out of Control, Funds Sun-Dimming Plan To Save the Human Race

Teoretski, ova prašina trebala bi stvoriti dodatnu zaštitu od sunčevog zračenja, reflektirajući dio zraka te tako smanjujući zagrijavanje planeta.

„Naša ideja je zastrašujuća… ali zastrašujuće su i klimatske promjene“,  izjavila je Lizzie Burns, jedna od voditeljica projekta na Harvardu.

No, stvaranje golemog „suncobrana“ može imati ogromne negativne posljedice, koje bi mogle predstavljati znatno veći problem od aktualnih navodnih klimatskih promjena.

Jedna od bojazni jest da bi raspršivanje prašine u stratosferi moglo oštetiti ozonski omotač koji nas štiti od ultraljubičastog zračenja.

Klimatolozi također strahuju da bi takvo petljanje s prirodom moglo poremetiti cirkulaciju oceanskih struja koje reguliraju vremenske prilike, što bi moglo pokrenuti niz ekstremnih klimatskih događaja koji bi imali razarajući učinak na uvjete života u određenim područjima.

Pored toga, klimatski uvjeti u jednom dijelu svijeta uvelike ovise o klimatskim uvjetima u drugim dijelovima svijeta.  Eventualno  stvaranje idealnih klimatskih prilika u jednom dijelu svijeta lančanom bi reakcijom moglo stvoriti pustoš u nekom udaljenom području, zato što nije moguće mijenjati temperaturu u jednom dijelu svijeta, a ne poremetiti stanje na ostatku planete. Klimatske prilike diljem svijeta međusobno su povezane i ovisne jedna o drugoj.

Svojevremeno je Faktograf  oko ovoga iznio svoju stranu istine te je iznosim: „…radi se o eksperimentu kontrolirane perturbacije stratosfere (SCoPEx).“  Može li luđe!?

Hoće li Joe Biden ostvariti svoj plan izrečen dan nakon izbora o povratku u Pariški klimatski sporazum? 1

Riječ je o znanstvenom eksperimentu koji se provodi kako bi se produbilo znanje o stratosferskim aerosolima koji bi se jednog dana mogli koristiti u solarnom geo-inženjeringu. Kako navode znanstvenici s Harvarda koji rade na projektu, cilj je pronaći aerosole koji mogu utjecati na smanjenje gubitka ozona. Naglašavaju kako se ne radi o testu, već o eksperimentu za kojeg se nadaju da će poboljšati znanje o nekim aspektima fizike i kemije koji su relevantni za solarni geo-inženjering.

Ideja o projektu razvija se još od 90-ih kada su znanstvenici nakon erupcije Mount Pinatuba na Filipinima uočili da vulkanski oblaci reflektiraju sunčevu svjetlost, što je dovelo do sniženja globalne temperature za 0,6 stupnjeva Celzijevih. Već tada počela su se provoditi istraživanja stvaranja umjetnih oblaka koji bi pomogli u borbi protiv klimatskih promjena. (Forbes)

Na tom tragu, harvardski znanstvenici planiraju podići balon otprilike 20 kilometara visoko u atmosferu. Jednom kad bi se postavio, balon bi oslobađao male količine materije (100 grama do 2 kilograma) kako bi se stvorila zračna masa dugačka otprilike jedan kilometar. Potom bi se mjerile promjene u zračnoj masi, uključujući promjene u gustoći aerosola, atmosferskoj kemiji i rasipanju svjetlosti.

Prvo se planira pustiti led kako bi se znanstvenici uvjerili da svi instrumenti rade ispravno, a zatim se planira osloboditi kalcijev karbonat, odnosno, uobičajena mineralna prašina. Ukoliko za tim bude znanstvenog interesa, moguće će biti puštanje i drugih materijala poput sulfata.

Projekt se uglavnom financira sredstvima iz Harvardovog istraživačkog fonda, a dodatne financije osigurao je i Program istraživanja solarnog geo-inženjeringa (SGRP). Riječ je o projektima u čijem financiranju sudjeluje i Bill Gates, milijarder koji je i ranije izazivao negativne reakcije zbog financijske podrške projektima geo-inženjeringa.

I sam znanstvenik koji vodi projekt, David Keith, za MIT-jev Technology Review  još je 2018. objašnjavao kako se nosi s ogromnom količinom pritisaka  i dezinformacija povezanih s njegovim projektom. On to zove dezinformacijama!  Zanimljivo.

On tvrdi kako eksperiment ne predstavlja opasnost!!! Vjerujete li u ovo Keith-Gatesovo igranje Bogom? Ja ne! I nikada neću!

Nastavlja se…

Mr. sc. Arna Šebalj/Logicno.com

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved