Connect with us

Vijesti

Je li i Dom hrvatskih branitelja prikladno mjesto za održavanja 12.Dana srpske kulture u Istri? Jesu li Srbi privilegirani, pa za njih ne vrijede korona preporuke i odustajanje od manifestacije?

Published

on

https://www.portalnovosti.com/uskoro-pocinju-12-dani-srpske-kulture-u-istri

12.Dani srpske kulture u Istri  koje organiziraju Zajednica Srba u Istri i pododbor SKD ‘Prosvjete’ u Umagu u suradnji s Upravom za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Srbije, Srpskim narodnim vijećem, Savjetom za nacionalne manjine RH, Istarskom županijom i turističkim zajednicama Pule i Umaga. …i  to nigdje drugdje, nego u Domu hrvatskih branitelja, čiji je vlasnik Ministarstvo obrane RH?

1.Je li i to u sklopu misije ministra Tome Medveda o općem izjednačavanju hrvatskih i srpskih žrtava, bez obzira na povijesni kontekst i odgovornost za početak ratnih zbivanja?

“Hrvatska se okreće budućnosti, ali ne zaboravlja prošlost. Nakon poruka iz Knina kako svaka žrtva zaslužuje poštovanje, kao i da nevine žrtve nemaju naciju ili vjeru”,  smatram  da žrtve imaju pravo na pravdu,  vape za pravdom, a u ovakvom okretanju budućnosti premijera Plenkovića i ministra Medveda nema pravde, nameće se nepravda!

Može li se graditi mir na nepravdi, na nepravednom izjednačavanju žrtava?

Ne može, jer takav mir izvorište je trajnog nezadovoljstva, ponovno traumatiziranje žrtava, a spirala zla se nastavlja.

Da Srbi nisu počeli provoditi njihov mitološki projekt Velike Srbije, bi li zločina uopće bilo? Ne bi!

Da su Srbi u Hrvatskoj prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu 1991. godine,  bili žrtava uopće bilo? Ne bi!

Da nisu provodili “Balvan-revoluciju”, bili žrtava uopće bilo? Ne bi!

Još su nam  u svježem sjećanju balvani preko pruga i cesta po Hrvatskoj od 17.kolovoza 1990.godine,  kada je počela  takozvana balvan-revolucija, početak oružane pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti.

Predsjednik tadašnje općine Knin Milan Babić proglasio je ratno stanje.  Bio je to šok i nevjerica za zemlju koja je velike prihode ostvarivala upravo od turizma.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zapovjedio je hitnu intervenciju. Oklopne transportere koji su krenuli Ličkom magistralom u Titovoj Korenici zaustavilo je srpsko stanovništvo pa su se povukli prema Slunju.

Poslana su i tri helikoptera s pripadnicima specijalne policije koje su kod Ogulina presrela tri MIG-a Jugoslavenske narodne armije i prisilila ih da se povuku i odustanu od obavljanja zadaće.

„balvan revolucija“ je bila prvi čin agresije na hrvatski narod, koji se plebiscitarno na referendumu izjasnio za slobodnu i demokratsku Hrvatsku.

Barikade su vođe pobunjenim  Srbima  objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima, gdje je svako spominjanje riječi Hrvat ili Hrvatski bio positovjećen s NDH i s ustašama. Svako istjecanje hrvatskih simbola isto tako bio poistovijećen s NDH. Ovo poistovjećivanje nove vlasti s onom iz NDH, je retorika srpskih vođa i danas , a bila je uspješna retorika koju su koristili oni koji su htjeli da pobuna nastane i da se raširi u Hrvatskoj. Pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, koja je počela” balvan revolucijom” iako se pravdala sasvim iracionalnim strahom od genocida nad Srbima,  bila je ustvari direktno uperena protiv svake moguće suradnje s hrvatskom vlašću.

BALVAN-REVOLUCIJA-U-DELNICAMA-Gradonacelnik-na-neobican-nacin-osigurao-pjesacku-zonu-1024x642

I na samo sa hrvatskom vlasti , već  je isključivala suživot sa svim ostalim etničkim skupinama. RSK  je potpuno okrenula leđa multinacionalnom i antifašističkom naslijeđu  već se priklonila  četničkom  naslijeđu  i njemu srodnoj šovinističkoj ideologiji Velike Srbije, a rezultat takve politike je  strašan krvavi rat protiv Hrvatske te konačni bijeg više od 150 tisuća hrvatskih Srba nakon sloma RSK-a.

Svi pokušaji hrvatskih vlasti da se uvede red, medijskom su manipulacijom proglašavani kao napad na srpski narod.

Uslijedili su zatim paljenje sela, ubijanje stanovnništva od Borova sela, Dalja, Četekovaca, Ćelija, Kusonjama, Petrinji, Tovarniku, Lovasa…. za što nitko nije odgovarao. Napadi na Vukovar, potpuno razaranje grada, ubijanje i protjerivanje stanovništva, odvoženje u logore na srpskom teritoriju…

Takva agresivna politika rezultirala je  tvorevinom Republikom Srpskom Krajinom koja je trebala biti pripojena Velikoj Srbiji , a  završila je tragično po Srbe  i Hrvate koji su živjeli na tome teritoriju.

Konačan rezime žrtava Domovinskog rata po podacima prof.dr.sc. Ante Nazora ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Domovinskog rata na hrvatskoj strani  su imena 13.914 osobe za koje se pretpostavlja da su smrtno stradale, od toga je 8257 hrvatskih branitelja, a 5.657 civila.  naglašavajući da su to trenutačne brojke, koje će se sigurno još mijenjati.

Tome valja pridodati 1.093 osobe (428 hrvatskih branitelja i 665 civila) koje se prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja iz studenoga 2016. još vode kao nestale, tako da bi ukupni broj stradalih i nestalih s hrvatske strane bio 15.007 osoba.

Prema podacima iz RSK, stradale su 6.304 osobe, a 900 osoba srpske nacionalnosti (petoro vojnika i 895 civila) vodi se kao nestale. Od tog broja 6127 je srpske narodnosti – 395 pripadnika JNA, 3.086 pripadnika Srpske vojske Krajine, MUP-a RSK i srpskih paravojnih postrojbi i 1.782 civila. Za 864 poginule osobe s tog popisa status nije poznat. Preostalih 1.077 smrtno stradalih osoba na okupiranom području Hrvatske 1991-1995. su nesrpske narodnosti (od toga 821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara itd.)

“Okupljat ćemo se i ubuduće da bismo čuli osudu ovog zločina. Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri da ćemo poštujući stradanje, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira”, poručio je Milorad Pupovac sa komemoracije u Uzdolju.

Izjednačavanjem krivnje , proglašavanjem obrambenog Domovinskog rata građanskim ratom  ne može se stvoriti društvo mira! Ne može iz jednostavnog razloga što svaki napadač, svaki agresor mora znati da ga za napad, za agresiju čeka kazna, čeka saznanje da čini nešto nepravedno i neprihvatljivo. Ukoliko ta kazna izostane znači da se napad i agresija na tuđi teritorij, na tuđu zemlju isplati i ponoviti će opet isto!

2. Zašto Dani srpske kulture u vrijeme korone? I to u vrijeme korona zaraze, koja se širi?

Grad Rovinj odustao je od organiziranja te manifestacije.

Grad Pula odustao je od Filmskog festivala, odustalo se od mnogih tradicionalnih manifestacija po Istri, kao smotra Boškarina u Kanfanaru, kao i srednjovjekovni festival u Svetvinčentu, ali Dani srpske kulture se moraju održati? Zbog čega? Zašto?

Da budem malo zajedljiva; zar će se fiš-paprikaš jesti preko maski koje treba imati u zatvorenom prostoru ili neće trebati, jer eto Srbi u Istri nisu ugroženi od zaraze korona virusa???

Podsjećam na sličnu najavu u Domu hrvatskih branitelja, koju nisam zaboravila, a odnosi se na doček Nove godine sa srpskim zabavljačem Borom Drljačom, koja je izazvala skandal i koji smo uspjeli spriječiti!  Dom hrvatskih branitelja nije mjesto za održavanje takvih zabava. Time se narušava dignitet Doma hrvatskih branitelja kao institucije i kao povijesnog zdanja.

Boro Drljača

Svi bi mi trebali imati amneziju na ratne godine, zaboraviti sve i krenuti u svijetlu budućnost, bez spominjanja i bez kažnjavanja prošlosti. Ta politika je upravo na djelu, i pitam se kolika im je debljina  obraza, etike i morala prema žrtvama koje su u temeljima hrvatske dežave?

Ta manifestacija kod Hrvata poprima negativnu konotaciju. Reći će mnogi “tko voli neka izvoli” A zbog čega onda ne bi i hrvatski pjevač MP Thompson mogao pjevati u pulskoj Areni? Pa tko voli neka izvoli!

Po kojim kriterijima su Dani srpske kulture prihvatljiviji od hrvatskog pjevača? Istra je dio Republike Hrvatske, jedna od Županija i hrvatski pjevač, branitelj, koji je sudjelovao  u obrani svoje domovine Hrvatske, na hrvatskom tlu mu je ta ista vlast u Istri zabranila pjevanje u pulskom Amfiteatru.

Doista apsurdno! Kriteriji su licemjerni, nedemokratski i nisu uopće u skladu sa multikulturalnošću, kojom se IDSova vlast u Istri busa u prsa.

M.P. Thompson kao hrvatski branitelj jedini zaslužuje nastupiti u Domu hrvatskih branitelja, a ostali prema dostojnom programu!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Advertisement

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved