Umjesto prijekog vojnog suda i momentalne zatvorske kazne za slabljenje vojne borbenosti Države dali su mu Zlatnog Ljiljana!

Komšić je bez znanja vrha Armije BIH poveo napad na HVO Vareš iako je HVO u tom trenutku saveznička vojska Bošnjacima. Napad na HVO u tom trenutku svježeg mirovnog sporazuma Hrvata i Bošnjaka pucanj je u državu. To je i direktno negiranje naređenja  nadređenog mu vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića. Ujedno poticanje krvoprolića i pucanj u napore tadašnje USA administracije.  Umjesto prijekog vojnog suda i momentalne zatvorske kazne za slabljenje vojne borbenosti Države, (za potrebe kasnije političke instrumentalizacije  protiv Hrvata) dali su mu Zlatnog Ljiljana!

Njegova puška u ratu protiv suboraca Hrvata bila je signal AID-u da je taj čovjek i u miru spreman pucati na nas. I činiti sve što treba protiv svog naroda,  za malo pozicije i sadake.

Isporučitelj pomirenja, izdajnik mira, kurator nacionalizma i džihadizma, vođa bosanske Al’Nusra Fronte, Željko Komšić, nakon ovog naprosto mora pasti.

U epohalnoj knjizi Mate Topića pronašli smo naime fascinantan, nikada prije objavljen  podatak iza kojeg autor stoji svojim imenom i prezimenom, i za koji čak postoji i video priznanje samog Komšića a  koji potpuno kompromitira i kao čovjeka i kao vojnika najodurniju SDA političku pojavu – Željka Komšića. Te ga stavlja na onu stranu kaznenog zakona. U poziciju ratnih zločinaca i kolaboracionista neprijatelja.

Podatak je sasvim dovoljan da Ustavni sud BIH smijeni Komšića nakon što protiv njega bude podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela poticanja krvoprolića unutar tada jedne te iste vojne formacije – vojnih snaga tek osnovane Federacije. HVO i Armija BIH u tom trenutku, kada Komšić napada položaj HVO-a tijesno surađuju, razmjenjuju podatke i jedni drugima izvlače ranjenike. Onaj tko u tom trenutku potiče sukob HVO i Armije BIH praktički radi za vojsku Ratka Mladića i Radovana Karadžića. A to je radio upravo Komšić.

Ovaj podatak moralo bi hitno potvrditi  Tužiteljstvo BIH

Te po hitnom postupku optužiti Komšića za teško kazneno djelo slabljenja  obrambene moći zemlje, za konspirativno djelovanje protiv vojske vlastite države i njeno slabljenje, za pokušaj rušenja Washingtonskog sporazuma,  poticanje krvoprolića i zarobljavanje  vojnika članova vojske koja je u tom trenutku saveznička vojska Armiji BIH. Baš kako je bila i na početku rata.

Naročito očekujemo od Ambasade USA u BIH, da  konačno prestanu biti sarajevska posluga, da se uzdignu iznad opsluživanja ratnih zločinava nepresuđenog džihada, koji će uostalom 2001 ubiti i 3000 US građana. Kao narod Petra Hercega, kojem USA itekako duguje, tražimo od USA ambasade da se se što aktivnije uključe u ovo novootkriveno saznanje iz sramotne vojne biografije Željka Komšića budući da je upravo ta vlada istog favorizirala nakon Daytona dok vidimo da je upravo on skoro pa upropastio mirovni ugovor čiji su sponzori bili upravo SAD. Svojim djelovanjem on to čini i danas.

Nije nam jasno zašto je ovaj podatak do sada skrivan od javnosti u BIH. Zašto ga Tadić nije objavljivao, te mu to zamjerimo, no ako se preko ovog pređe i ako pravosudne institucije kao i hrvatska politika u BIH ne povuku odlučne korake u smjeru Komšićeve smjene, teško da će se hrvatski narod i njegov bijes itko moći zaustaviti nakon ovog.

Mi ćemo prvi biti ti koji će Hrvate pozvati na masovan građanski neposluh, usklađen sa zakonima ove zemlje, organizirat ćemo masovne  blokade prometnica vozilima u svim smjerovima kroz BIH, prvo kao jednosatno upozorenje vikendom, potom kao jednodnevno a onda kao cjelotjedno radnim danima, Sve dok smeće, huškač i čovjek koji živi na poltičkom izlovu Hrvata promptno ne odstupi.

Svjesni smo da je hrvatska politika u BIH potpisala “europske vrijednosti” i mirnu borbu za povrat hrvatskih prava. I od njih očekujte smirivanje i urazumljivanje. Ako su pametni stajat će sa strane i neće se miješati.

Ali Mi,   to nismo potpisali. I nama je dosta!

Stava smo da se prava ne mole nego  uzimaju i to ona prava koja nam jamči ustav.  A naš gnjev dodatno je pojačan bijednom odlukom OHR-a u kojoj se Hrvatima vraćaju tek mrvice od onog što nam je OHR oteo.

I to baš našem hrvatskom narodu koji je najazaslužniji za mir u  ovoj zemlji. Ako je netko zamislio da je moguće održavati BIH kao provizorij u kojem je jedini trajno ponižen hrvatski narod u BIH, i to kao uvjet nastavka tog mira, onda ćemo mi biti ti koji su dužni taj mir dokinuti! Iz respekta prema našim žrtvama i svemu onome što smo učinili da se Dayton uopće uspostavi. Ako itko zna što smo učinili zna State Department budući da su stajali iza svih naših vojnih akcija 1994 i 1995.

Molimo stoga da nam se u email ili telefonski javi što više ljudi koji su spremni s nama krenuti u prve inteligentne blokade prometnica u BIH. Ne mislimo raditi jezik rulje. Nego inteligentnu, hi tech blokadu države. Dovoljno je tisuću odvažnih da se digne cijeli narod.

Pročitajte i isječak iz knjige Mate Tadića: KOMŠIĆ ZAMALO IZAZVAO KRVOPROLIĆE – OVDJE!

Dana 1. kolovoza 1994. debelo nakon potpisivanje vojnog saveza između Armije BIH i HVO,  dogodio se incident na lokalitetu Vis ili Krš, na planini Zvijezdi. Taj lokalitet je inače najviša kota planine Zvijezde (1349 m) s koje se dobro moglo kontrolirati Brgule i druge dijelove srpskog teritorija, a i čitav prostor vojske HVO-a na Daštanskom i Višnjićima. Budući da je tih dana bilo aktualno planiranje deblokade grada Sarajeva, Armija BiH je planirala izvršiti napad na srpska sela Brgule, Okruglicu i Šikulje da odvrati pažnju srpskim snagama, ali i da istovremeno presiječe komunikaciju Srednje-Olovo na prijevoju Nišići. Prethodno je general Tihomir Blaškić, kao načelnik GS HVO-a, preko brigadira Filipa Filipovića zapovjednika ZP Središnja Bosna zapovjedio 96. pukovniji „Bobovac“ Vareš da izvrši povlačenje svojih snaga s planine Zvijezde i omogući postrojbama Armije BiH da izvrše napad. K tome je 96. pukovnija „Bobovac“ Vareš dobila zapovijed da Armiji BiH pruži traženu topničku potporu u izvršenju tog napada. Komunikacija između zapovjednog kadra Armije BiH i HVO-a je bila redovita i dobra.

„Prvo je Tihomir Blaškić kao zapovjednik GS HVO izdao pisanu zapovijed 96. pukovniji da tt 1349 Zvijezda, prepusti Armiji u cilju da sa svojim snagama prođu i napadnu Srbe na Brgulama kada otpočne operacija oslobođenja.

U dva navrata na sastanak kod mene je dolazio Ismet Dahić i tražio da se HVO povuče u potpunosti sa Zvijezde i da Armija preuzme kompletan prostor za stalno. Nakon usmenih konzultacija sa Zbornim područjem Vitez I GS HVO jasno mi je rečeno da takav dogovor nije postignut na najvećoj razini nego samo da prođu. Istovremeno GS HVO je poslao i pisanu zapovijed da 96 pukovnija pruži Armiji topničko minobacačku potporu da zauzmu Brgule i da dalje napreduju ka Nišićima.“[1]

Potrebno je ponoviti i dobro naglasiti da je 1. ožujka 1994. potpisan Washingtonski mir između Bošnjaka i Hrvata, a u Gornjem Vakufu je 25. ožujka 1994. na sastanku Izvršnog odbora zajedničkog štaba formuliran privremeni postupak za slobodu kretanja i postupak na kontrolnim točkama.

Mir je bio obvezatan za obe vojske, i za svakog vojnika, na svim razinama. I takve naredbe su sišle s vrha hijerarhijske vojne uprave do dna.

Obilazio Hrvate i družio se s njima kao Koljači u Grabovici prije pokolja mještane Grabovice. Gdje su počinili prvi i nikad presuđeni genocid u BIH ratu.

Dopušteno je kretanje civilnih i vojnih lica u granicama Federacije BiH. Ovaj sporazum je praktično zaživio između vojske HVO-a i Armije BiH. Vareški vojnici su autobusima putovali kroz Vareš do Kiseljaka i natrag na Daštansko. Prije događaja na Zvijezdi, Komšić ali i drugi pripadnici Armije BiH su u više navrata dolazili do pripadnika HVO-a jer je primirje postalo stvarnost. Pripadnici HVO-a su ih častili ručkom, kavom i pićem što je izazivalo pozitivno šok kod pripadnika Armije BiH iz Sarajeva, kako po kvaliteti snabdijevanja tako i po gostoljubivosti dojučerašnjih neprijatelja.

Stoga se postavlja ozbiljno pitanje:

• Zašto je Armija BiH izvršila opkoljavanje vojnika HVO-a na planini Zvijezdi uz Komšićevu izjavu da Washingtonski sporazum ne vrijedi i prijetnju da se vojnici predaju?
• „S obzirom da je bio mir sa Armijom BiH, postrojbe HVO na Zvijezdi su bile usmjerene na osmatranje srpskih snaga a ne prema Armiji BiH.
• Zato je predvodnik akcije Armije BiH, Željko Komšić mogao bez neke vojničke strategije i hrabrosti opkoliti pet zemunica i razoružati deset vojnika svojih saveznika. Ali posada iz jedne zemunice na vrijeme je uočila opasnost i nije se htjela predati iako su bili opkoljeni i jedni drugima su prijetili paljbom.
• Vrlo brzo sam ja došao sa interventnim vodom i opkolio snage Armije i tada dolazi do našeg razgovora i oni vraćaju oružje od razoružanih vojnika HVO-a i odlaze odakle su došli, u pravcu Ponikve.“[2]

Drugo ozbiljno pitanje je:

• Zašto je ovu krajnje nerazumnu i bespotrebnu vojnu akciju Armije BiH predvodio baš Željko Komšić, koji je psovao vojnicima HVO-a majku ustašku i bahato tražio od njih da se predaju? (Kasnije će u svoj ured staviti portret Ustaše, za njega su svi Hrvati Ustaše sem Blaža Kraljevića, op. poskok)
• I sam Komšić potvrđuje ovu nerazumnu oružanu akciju izjavljujući: „Uspjeli smo ih iznenaditi i uspjeli smo ih slomiti. Bilo je tu za mene lično scena, da kažem da sam imao više sreće nego pameti. Sjećam se tačno toga kako je sve bilo.“
• Tu prestaje priča o činjenicama a nastavlja hvalisanjem kako je „sve bilo vrlo viteški“.
• Za ovu akciju, oružani napad na vojne položaje HVO-a koji od primirja nisu više neprijateljska nego saveznička vojska, Željko Komšić dobiva odlikovanje „zlatni ljiljan“.[3]

Kako se pripadnici HVO-a nisu htjeli predati, a u međuvremenu im je stiglo i pojačanje, situacija je prijetila da završi krvoprolićem u vremenu primirja.

• Kada je pristigao zapovjednik 96. pukovnije „Bobovac“ Mario Andrić, obavio je pregovore sa zapovjednikom snaga Armije BiH i stavio do znanja da, poradi takvog svirepog i hinjskog upada i napada Željka Komšića na savezničku formaciju HVO-a s kojom je već jučer jeo i pio, , do novih uputa to područje planine Zvijezde neće biti predano Armiji BiH predvođenoj Željkom Komšićem.
• Nakon prijetnji Željko Komšić se sa svojim pripadnicima Armije BiH povukao sa Zvijezde. Da je kojim slučajem samo jedna osoba s bilo koje strane ispalila metak, ovdje bi zbog velike koncentracije vojske s obje strane bilo mnogo krvi i ljudskih žrtava.

Postavlja se pitanje:

• Je li netko ovdje želio ozbiljno dovesti u pitanje Washingtonski sporazum?
• Ubrzo potom, nakon ozbiljnog dogovora vojske Armije BiH i HVO-a Vareš, otpočela je planirana operacija Armije BiH prema Nišićkoj visoravni i tek tada se i ovladalo tim područjem.
• U toj operaciji su vojnici HVO-a, pripadnici 96. pukovnije „Bobovac“, pružili topničku potporu Armiji BiH.

[1] Izjava Maria Andrića, zapovjednika HVO-a, 96. pukovnije „Bobovac“, poslana 14. 4. 2022. autoru.

[2] Izjava Maria Andrića, zapovjednika HVO-a, 96. pukovnije „Bobovac“, poslana 14. 4. 2022. autoru.

[3] Dokumentarni film: „Sarajevo 101. brigada osvajači slobode“, Režija i scenario: Avdo Huseinović, Općina Novo Sarajevo, Produkcija: „Pravda“ i Udruženje 101. brigade Sarajevo, 2020 – 2022. godine.

izvor: Crodex.net