Na ovogodišnjoj Dori, pobjednik je postao Marko Bošnjak sa svojom pjesmom Poison Cake koja je izazvala brojne reakcije i podijelila javnost. Jedan od privih svećenika koji je za ovu pjesme rekao: ”Posion cake – pjesma je puna otrova. Izbjegavajte!”, je fra Ante Vučković.  

Upravo je on upozorio da trebamo paziti što slušamo. Donosimo vam još jedan duhovni osvrt na ovu pjesmu, a to je od teologa i psihologa patera Mije Nikića, koji je za Glas Koncila komentirao pobjedničku pjesmu Dore – Marija Berić u Vjera.hr.

Pater Nikić je izrazio zabrinutost zbog duhovne poruke koju pjesma nosi. Prema njegovom mišljenju, tekst pjesme, koji sadrži stihove poput “Zagrizi moj otrovni kolač” i “Sutra ćeš biti pokopan”, odražava pesimistički i destruktivni duh današnjeg društva. Nikić ističe da su ove riječi izraz frustriranog duha koji ne može pronaći smisao u životu i koji se okreće otrovnoj osveti kao rješenju.

Otrovne i negativne poruke i utjecaj glazbe

Prof. Nikić također postavlja pitanje jesmo li postali “bolesno osjetljivi” na ovakve sadržaje, kao i jesmo li postali “bolesno neosjetljivi”. On smatra da smo postali previše neosjetljivi na otrovne i negativne poruke koje dolaze kroz moderne komunikacijske platforme, što može imati ozbiljan duhovni utjecaj.

Nikić naglašava da pravi izlaz iz ove situacije nije u osveti i otrovnim reakcijama, već u iskrenom oprostu, koji je jedini put do iscjeljenja na osobnoj i društvenoj razini.

O utjecaju glazbe na čovjeka govorio je Matija Šafran na otvorenom susretu zajednice ”Nanovo rođeni” koji je tom prilikom istaknuo kako je tema glazbe jako bitna za čovjeka.

”U ovom vremenu kada smo prisiljeni na slušanje bilo kakve glazbe, nameće nam se glazba, većina potrošača glazbe danas, glazbu shvaća kroz materijalne oči i većina ju smatra kao zabavu ili jednu robu, a glazba je nešto puno dublje”, objasnio je.

”Kad govorimo o utjecaju glazbe na čovjeka, važno je sagledati tri razine na kojima se taj susret događa.

Čovjek je biće sastavljeno od tri dimenzije: tijela, duše i duha. Tijelo reagira na ritam, duša obuhvaća naše emocije, osobine i karakter, dok duh teži nečem neograničenom – možemo ga zamisliti kao dah koji nam je udahnut od Boga.

Glazba djeluje kroz tri ključna elementa: ritam, harmoniju i melodiju. Ona može oplemeniti društvo, ali ga također može i narušiti – ovisno o tome kako je koristimo”, istaknuo je Matija Šafran.

Ovih sati izlazi ogromna količina dokumenata vezanih uz atentat na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – piše Cesare Sacchetti… Neki su još uvijek užasnuti, a nije teško razumjeti njihove razloge…

Foto: J.F. Kennedy s Ben Gurionom, izraelskim premijerom, s kojim je imao dosta loše odnose…

Još uvijek smo tek na prvim otkrićima i potvrdama onoga što se može definirati kao pravi državni udar, a među tim otkrićima i potvrdama je da CIA nije htjela objaviti dokument koji je praktički potvrdio kako je američkim obavještajcima upravljala izraelska obavještajna služba kroz kontrolu ljudi lojalnijih Izraelu nego Sjedinjenim Američkim Državama, poput bivšeg šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, Jamesa Angletona.

Angleton je bio jedan od onih ljudi koje su Izraelci upućivali što treba, a što ne smije govoriti, a nije teško zamisliti da je CIA proizvodila dezinformacije koje su osmislili i napisali ljudi iz Mossada u Tel Avivu.

Stoga se još jednom čini nemogućim razumjeti dinamiku koja je dovela do JFK-ove smrti bez ispitivanja svakog pojedinog elementa ove priče koja vodi natrag, točno, do židovske države.

Niti cionističke zavjere protiv JFK-a i priča o Kennedyju

A da bismo to učinili, možemo započeti rekonstruiranjem niti zavjere protiv predsjednika iz nedavno procurjelog audio zapisa između američke poduzetnice Billie Sol Estes, već osuđene za prijevaru, i Cliftona Cartera, desne ruke bivšeg potpredsjednika i predsjednika Lyndona Johnsona.

Carter ne škrtari riječi u ovom razgovoru. On jasno kaže da je nalog za ubojstvo predsjednika Sjedinjenih Država, JFK-a, dao njegov potpredsjednik, Lyndon Johnson, koji je imao dubok prezir i odbojnost prema Kennedyju i njegovoj obitelji, smatrajući ih previše neprijateljskim prema određenim interesima moćnih lobija u Washingtonu.

Audio je držao u ladici nećak Billie Sol Estes, kao da čuva policu osiguranja preko koje može sačuvati vlastiti život ili da može ucjenjivati ​​vrlo isplativog Lyndona Johnsona.

Kennedyjevi su se sukobili s previše moćnih osoba u Washingtonu, a iznad svega usudili su se izazvati bijes stvarne cionističke sile koja je kontrolirala Sjedinjene Države tijekom 20. stoljeća i ranih godina sadašnjeg stoljeća.

Cionistički i židovski svijet jako je mrzio obitelj Kennedy ne samo zato što su bili pripadnici katoličke vjere, prava bauk u talmudskom svemiru, već i zato što su namjeravali stati na kraj moći koju je ovaj iznimno moćni lobi imao nad Amerikom.

Rat između Kennedysa i Židova već je započeo godinama prije, za vrijeme zabrane zabrane, kada su ulice američkih gradova i Chicaga krvale bande ne samo Al Caponea, već su prije svega pripadnici židovske mafije, poput Meyer Lanksyja i Mickyja, kad je itacija, koja je bila pamtila, u skladu s holillyjem, kojim se ne pamti, a to je, što je samo pamćeno, u skladu s Hollywoodom.

Joe Kennedy začetnik je ove obitelji irskih emigranata koja se probila u svijet američkog kriminalnog podzemlja zahvaljujući svojim vezama s tim likovima s kojima je surađivao i s kojima je počeo ilegalno uvoziti alkoholna pića iz Kanade i Europe.

Čini se da je veza plodna sve dok Joe konačno ne prekine s gangsterima poput Cohena i dvije strane započnu žestoki rat.

Tridesetih godina prošlog stoljeća Joe Kennedy postaje respektabilan poslovni čovjek te čak započinje svoju karijeru u svijetu diplomacije, te dobiva prestižno mjesto američkog veleposlanika u Londonu, jednu od najvažnijih pozicija u ovoj sredini.

Tih godina Kennedy je razvio bliske veze s tadašnjim premijerom i visokorangiranim masonom Winstonom Churchillom, no to ga nije spriječilo da shvati da su financijski krugovi koji su računali pokrenuli moćnu mašineriju koja je pod svaku cijenu htjela uvući Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.

Shvatio je to i slavni i legendarni avijatičar švedskog podrijetla Charles Lindbergh, koji je izričito doveo u pitanje spletke cionističkog lobija i Velike Britanije da uključe Sjedinjene Države u rat koji bi koristio samo onima koji su htjeli izgraditi određeni red iz kaosa, da upotrijebim izraz vrlo popularan u ložama.

Naredba je bila izgraditi američki imperij koji bi kao svoju primarnu svrhu imao zaštitu i osiguranje interesa onih, poput Churchilla, koji su htjeli izgraditi svjetsku vladu i onih koji su željeli izgraditi židovsku državu koja će postati najutjecajnija nacija 20. stoljeća.

Američki predsjednici bili su samo instrumenti te moći.

Oni su bili izvršitelji oporuka koje su već bile napisane negdje drugdje znatno unaprijed, a Joe je, unatoč svojoj nejasnoj prošlosti, savršeno razumio tko je zapravo glavni u Americi i želio je da to znanje prenese svojoj djeci kako bi imali oružje koje on nije mogao imati da se suprotstavi takvoj moći.

John Kennedy i cionističko pitanje

Joeov se san ostvaruje kada u Bijelu kuću stiže njegov sin John Fitzgerald, koji je već bio senator od poslijeratnog razdoblja i koji je već shvatio korijen cionističkog problema u Sjedinjenim Državama.

Osoba koja mu je to dala do znanja bio je čovjek poput Benjamina Freedmana, poduzetnika židovskog podrijetla, čija se priča nikad dovoljno ne proučava jer je previše “iritantna” za neke koji žele prešutjeti ono što neki Židovi koji su prešli na katoličanstvo imaju za reći.

Freedman je bio cionist od samog početka, onaj koji je savršeno dobro znao koji su pravi ciljevi ovog moćnog svijeta, koji bi pretvorio Sjedinjene Države u svoju dugu gospodarsku i vojnu ruku da se ništa nije učinilo da se to spriječi.

Tako je počela popularizacija poduzetnika koji je postao katolički aktivist i uspio se obratiti Kennedyju kako bi ga obavijestio o prijetnji koju cionizam predstavlja za Sjedinjene Američke Države i za cijeli svijet.

Mladi senator sluša, uči čak i više nego što je već naučio od svog oca, i stiže u Bijelu kuću s vrlo jasnim idejama o tome što je stvarna sila koja kontrolira njegovu zemlju.

Odmah počinje rat s cionizmom. U to je vrijeme u Tel Avivu postojao čovjek poput premijera Ben Guriona, koji se smatra jednim od utemeljitelja Izraela, s prošlošću terorista Hagane, koji je sudjelovao u nekoliko masakra nad civilima.

Izrael je želio postati nuklearna sila. On nije težio izradi atomske bombe da bi se zaštitio od napada, već da bi imao to razorno oružje koje može staviti pod kontrolu cijeli arapski svijet i one koji se nisu htjeli pokoriti ekspanzionističkim željama židovske države.

Počinje vrlo težak sukob između Kennedyja i Ben Guriona (s naslovne slike).

Izraelski premijer Kennedyja naziva nekom vrstom novaka koji nije u stanju razgovarati s njim, dok je američki predsjednik savršeno svjestan da mu Izraelci lažu o nuklearnom programu pokrenutom u Dimoni, u izraelskoj pustinji.

U mjesecima prije smrti, američki je predsjednik bio uporan u stavu da će se AIPAC, iznimno moćni izraelski lobi, smatrati stranim agentom te da će se pod svaku cijenu spriječiti da Izrael postane nuklearna sila.

Kennedy je ušao u zabranjenu zonu. Ušao je u sanctum sanctorum, da tako kažemo, stvarne moći koja vlada Amerikom i morao je biti eliminiran pod svaku cijenu.

Zavjera u Dallasu

Predsjednika je u studenom 1963. u Dallas pozvao predsjednik lokalne židovske zajednice Julius Schepps koji ga je odveo u grad u kojem se dogodila spletka.

Oswald, žrtveni jarac kojeg su već označili njegovi stari lutkari u CIA-i, nije čak ni bio tamo gdje će ga Warrenova komisija kasnije smjestiti, to jest na peti kat spremišta knjiga.

Bio je vani, na ulici, što je pokazala i snimka Associated Pressa.

Na oružju kojim je pucano nisu bili čak ni njegovi otisci prstiju, koji su se pojavili tek više od tjedan dana nakon što su znanstveni testovi već utvrdili da Lee Harvey Oswald nije uzeo tu pušku Carcano.

Pucnjevi nisu došli s leđa kako tvrdi Warrenova komisija. Krenuli su sprijeda, što se jasno vidi iz Zapruderovog filma.

Kennedyja je ustrijelio netko ispred predsjednika, a ne iza njega, a Bill Cooper, bivši vojnik američke mornarice, već je u kasnim 1980-ima otkrio da je vidio povjerljive dokumente u kojima se navodi da je Kennedyja ustrijelio njegov vozač William Greer.

Na restauriranoj snimci tih dramatičnih trenutaka, Greer se može vidjeti kako u lijevoj ruci drži predmet koji je uperen u Kennedyja, a ne treba ga brkati s odrazom sunca na glavi guvernera Connallyja pored vozača Tajne službe.

Kennedyjeva glava eksplodira, a Jacqueline, njegova žena, pokušava pobjeći jer je vidjela jasnu scenu.

Povijest mijenja tok. Predsjednik koji se htio suprotstaviti židovskoj državi eliminiran je samo zahvaljujući masovnoj suradnji snaga sigurnosti koje su umjesto da ga zaštite sudjelovale u njegovom ubojstvu.

Lyndon Johnson: Suučesnik pučista u ubojstvu predsjednika

Lyndon Johnson je u rekordnom roku odmah postao predsjednik SAD-a, kada bi u svakoj sudskoj istrazi na popisu osumnjičenika trebao završiti sam američki potpredsjednik, kao prvi dobitnik te smrti.

Johnson je već dan prije priznao svojoj ljubavnici Madeleine Brown da je sve spremno da ubije predsjednika Kennedyja.

Potpredsjednik je bio sve što Kennedy nije. Namjeravao je staviti Sjedinjene Države u službu Izraela, a pod njegovom administracijom ne samo da bi AIPAC povećao svoju moć, već bi Izrael izgradio vlastito nuklearno oružje, koje i danas tajno i ilegalno drži.

Izrael i danas pamti Johnsona kao jednog od predsjednika koji su najbliži židovskoj državi u američkoj povijesti i ne čudi što on tako govori.

Johnson je predsjednik koji je dopustio Izraelcima da napadnu američki brod USS Liberty, što je dovelo do smrti 34 američka mornara, u pokušaju da Sjedinjene Države uđu u rat protiv Egipta.

Izrael ubija američke vojnike i umjesto da bude kažnjen, nagrađuju ga predsjednici poput Johnsona.

Predsjednik koji je zamijenio Kennedyja u golemoj organiziranoj zavjeri, prema nekoliko izraelskih izvora, također je bio židovskog podrijetla i to bi pomoglo da se još bolje razumije njegova privrženost izraelskoj stvari.

U ubojstvu Kennedyja, cionistička prisutnost je posvuda. To je u Jacku Rubyju, mafijašu židovskog podrijetla, pravim imenom Jacob Rubenstein, poslan da ubije Oswalda kako bi izbjegao pretjerano neugodno suđenje.

Ruby je otvoreno rekao da je to učinio kako bi spasio Židove od mogućeg pogroma ako se sazna istina.

Tako je i u Warrenovoj komisiji, gdje je i sam Earl Warren bio židovskog podrijetla kao i 10 od 22 člana tog tijela koje je htjelo učiniti sve da optuži Oswalda i izostavi sve dokaze koji su pobijali teoriju o usamljenom ubojici i jednom metku koji napravi sedam okreta u zraku prije nego što pogodi Kennedyja u glavu.

Teorija koja bi možda bila u redu za fliper, ali koja je nevjerojatno prijevara koju je ova komisija podnijela Amerikancima.

Stroj koji je doveo do JFK-ove smrti je onaj koji kontrolira duboku državu u Washingtonu, onaj koji kontrolira CIA-u i onaj koji je pisao vanjsku politiku svakog američkog predsjednika od poslijeratnog razdoblja do dolaska Trumpa.

Kennedyjeva palica prešla je Trumpu

Predsjednik koji je prekinuo taj kontinuitet nedvojbeno je Donald Trump, koji je, za razliku od svog prethodnika, odabrao mnogo suptilniju i vještiju strategiju.

Nije izabrao put frontalnog i otvorenog sukoba protiv židovske države, već se uvijek deklarirao kao njezin “prijatelj”, a zatim se upustio u geopolitiku jasno suprotnu onoj koju je želio Tel Aviv, koja je započela povlačenjem trupa na Bliskom istoku i nastavila se završetkom posredničkih ratova koje je Washington pokrenuo u ime cionističkog lobija.

Ovo je tema o kojoj se mnogo raspravlja i jedan je od glavnih bojnih konja lažnih protuinformacija koje, u svom bjesomučnom pokušaju da Trumpa povežu s Izraelom, ne kažu da je Trump bio prvi predsjednik koji je okončao beskrajne ratove na Bliskom istoku i čak ne kažu da je Trump bio predmet niza beskonačnih pokušaja njegova života, a sve su organizirale iste cionističke sile koje su ubile Kennedyja 62 godine ranije.

Ne riskirate da budete višestruko ubijeni ako niste izazvali bijes krugova poput AIPAC-a, raznih neokonzervativaca i svih onih židovskih financijskih fondova koji su se dan prije napada u Butleru u Pennsylvaniji kladili na njegovu smrt jer su jasno znali, baš kao što su znali razni fondovi koji su prije 11. rujna stavljali svoje kratke oklade protiv zrakoplovnih kompanija uključenih u 11. rujna.

Trump je od ovih sila bio predodređen da dobije metak u glavu, baš kao i predsjednik Kennedy, ali Providnost je na dan trećeg ukazanja Fatime htjela da mu se život poštedi jer je iza puta ovog čovjeka očito stajao i postoji puno veći plan, a to je stati na kraj despotizmu ovih sila koje su htjele podići globalnu tiraniju, kakvu smo vidjeli u vrijeme pandemijske farse.

Trump je uspio doći do točke u kojoj JFK nažalost nije uspio, a to je neovisnost Sjedinjenih Država o stranim lobijima i uklanjanje FED-a iz njegove financijske moći.

Kennedy nije samo razgnjevio cionizam, već i njegov financijski ogranak, Federalne rezerve, koje su osnovale obitelji poput Warburga, Vanderbilta, Rockefellera i Morgana, raznih povjerenika obitelji Rothschild u Sjedinjenim Državama.

Predsjednik Kennedy je zapravo potpisao Izvršnu naredbu 11110 kako bi se Ministarstvu financija omogućilo tiskanje vlastitog novca bez da ga proslijedi iz FED-a u ruke privatnih bankara.

Čini se da je Trump također otvorio put kraju moći FED-a mjerama posljednjih godina, zahvaljujući kojima je učinkovito prisilio američku središnju banku da tiska novac kako bi pomogla malim i srednjim poduzećima, za razliku od onoga što su činili njegovi prethodnici, koji su računalima koja su tiskala novčanice puštali da rade samo za bankarske institucije kao što su Goldman Sachs i JP Morgan.

Promjena paradigme bila je jasna i oštra, toliko da se razni visoki financijski bankari sada boje da bi više od stoljeća moći FED-a nad Sjedinjenim Državama moglo doći do kraja.

Povijesna nit koja povezuje dvojicu američkih predsjednika, Kennedyja i Trumpa, čini se očiglednijom i čvršćom nego ikad.

Trump je u potpunosti preuzeo naslijeđe svog nasljednika i uspio ga je provesti do kraja.

Amerika konačno ulazi u eru u kojoj više nije podložna dominaciji aškenaskih financija i globalnog cionističkog pokreta.

Kennedyjev san sada postaje stvarnost, a Donald J. Trump to je omogućio.

Cesare Sacchetti/LaCrunadellAgo

Napomena: Mišljenja navedena u tekstu ne moraju odgovarati stavovima Redakcije Croativ.net-a

Kina se sprema preplaviti tržište modelima umjetne inteligencije otvorenog koda—usmjerenim na sve, od računalnog vida do robotike i generiranja slika.

Cilj? Srušiti američki tehnološki profit, dominirati hardverom koji podržava AI i ponoviti njihov plan: kopirajte, optimizirajte, skalirajte i bankrotirajte konkurente.

S DeepSeek-om koji je već potresao američka tržišta, Kina se kladi na veliko – nudi besplatan AI softver dok zarađuje milijarde na jeftinim pametnim kućama, dronovima i robotima.

To je ista strategija koja je uništila zapadnu proizvodnju – ovaj put je usmjerena na Silicijsku dolinu – prenosi Mario Nawfal na svom X profilu.

Izvor:
@balajis