Onako kako mi gledamo na sotonske sile, određuje na važne načine kako živimo.

A. W. Tozer je jednom rekao nešto što vrijedi upamtiti: „Ono što dođe u naše umove kada pomislimo na Boga je najvažnija stvar o nama“. Iako se slažem s odgovorom C. S. Lewisa na njegovu misao o tome da je ono što Bog misli o nama neograničeno važnije od onoga što mi mislilo o Njemu, Tozerova poanta je i dalje ključna: „Na temelju tajnog zakona duše, mi običavamo oblikovati našu mentalnu sliku Boga“. („Poznavanje Svetog“) Kako razmišljamo o Bogu određuje kako živimo.

No, što dolazi u vaše umove kada razmišljate o sotoni i njegovim demonima? Zasigurno to nije najvažnija stvar koja govori o vama. Ono što Bog misli o sotoni i njegovim demonima je neograničeno važnije od onoga što mi mislimo o njemu. No ono što mi mislimo u vezi demonske stvarnosti zasigurno nije nevažno.

>> Afrički propovjednik koji je prorokovao o Hrvatskoj otkrio što mu je bivši sotonin sluga otkrio o ‘bitci na nebu’

Što mislimo, što Bog ima za reći o postojanju i aktivnosti đavla u Bibliji? Koliko ozbiljno shvaćamo ono što Bog kaže; ne samo u riječi nego i na djelu? Koliko je svjesna svjesnost o duhovnom ratovanju važan faktor našeg svakodnevnog života? Koliko ona obavještava ono kako doživljavamo naša područja neprestanih iskušavanja, strahova, obiteljske dinamike, crkvenih sukoba, tjelesnih i duhovnih bolesti, inhibirane besplodnosti po pitanju evanđelja, geopolitičke događaje? Kakvu vrstu strateških, duhovnih postupaka poduzimamo kao odgovor na ove stvari?

To su važna pitanja. Onako kako mi gledamo na sotonske sile, također određuje na važne načine kako živimo.

Jesmo li neupućeni po pitanju sotoninih namjera?

Pisci Novoga zavjeta pišu s dubokom svjesnošću o kozmičkom ratu u koji su bili uključeni. Oni su odlučili ”ne biti nadmudreni od strane sotone; jer oni ne bijahu neupućeni u vezi Njegovog dizajna”. (2. Korinćanima 2, 11)

„Đavao i njegovi anđeli“ zauzimali su važan segment Isusovog života, učenja i čudesa. Od iskušenja u pustinji na početku Njegove službe (Matej 4, 1-11) do događaja koji su se ticali Njegovog raspeća (Ivan 13, 27). Sotona i njegove sile bili su sveprisutna stvarnost. Isus je učio da demoni aktivno zarobljavaju ljude (Luka 13, 16), aktivno traže kako dobiti utjecaj preko religioznih vođa i institucija (Ivan 8, 44) te se aktivno protive i traže načine kako potkopati i pokvariti djelovanje evanđelja. (Luka 8, 12) Isus je također učio da sotona koristi svoj ogroman utjecaj u svijet koji je kao njegovo ”kraljevstvo” (Luka 11, 17-18). Kada su Isusovi najbliži učenici opisivali Njegovu čudesnu službu, rekli su: „…činio je dobro i iscjeljivao je sve one koje je tlačio sotona“. (Djela 10, 38)

>> (VIDEO) Proročanstvo o Hrvatskoj: Jedina otvorena vrata u Europi

Kada je Isus odredio rane apostolske vođe, poslao ih je u svijet nevjernika „da otvore njihove oči kako bi se oni mogli okrenuti od tame prema svjetlu i od moći sotone prema Bogu“. (Djela 26, 18) Razumjeli su da su oni, poput svih drugih kršćana, uključeni u rat u kojemu „se ne borimo protiv krvi i mesa, već protiv vladara, vlasti, kozmičkih moći koje djeluju u tami, protiv duhovni sila zla koje borave u nebeskim prostorima“. (Efežanima 6, 12)

Oni su neprestano upozoravali kršćane neka budu „trijeznih umova i pažljivi, jer naš protivnik đavao luta uokolo poput ričućeg lava, gledajući koga će proždrijeti“. (1. Petrova 5, 8) Oni nisu željeli da budemo neuki po pitanju sotoninih namjera. Pitanje koje si trebamo postaviti, pogotovo kršćani sa Zapada, je ovo: Jesmo li neupućeni po pitanju sotoninih namjera?

Ispitni primjer

Evo ispitnog primjera. Kako ste emocionalno reagirali na moje ranije spominjanje ”tjelesnih i mentalnih bolesti”, koje su potencijalno uzrokovane ili pogoršane od strane demonskih bića? Je li to u vama prouzrokovalo kulturološko sramoćenje, zbog toga što ova zamisao zvuči možda neznanstveno utemeljena ili čak praznovjerno? Je li to kod vas isprovociralo obrambenu ljutnju jer, pogotovo kada se govori o mentalnim bolestima, želite empatički reći kako nitko ne bi trebao pretpostaviti da je njegova bolest uzrokovana demonima? No, prije kvalificiranja, odvojimo trenutak kako bismo procijenili naše emocionalne reakcije. Ako se osjećamo osramoćeno, zašto je tako? Ako osjećamo obrambenu ljutnju, zašto? Što napaja naše reakcije? Koliko se one napajaju iz preciznih, biblijskih razumijevanja demonskog uplitanja te koliko se napajaju iz osobnih iskustava i/ili naturalističkog pretpostavljanja o svemu, koje potječe iz naše kulture?

Važno je da preispitamo naše odgovore i da ih ne prihvaćamo olako. Oni mogu otkriti nebiblijsku ravnotežu ili mrtvu točku. Svako razdoblje ima svoju mrtvu točku, a demonske sile će pokušati to kapitalizirati. Prvo stoljeće imalo je svoje, mi imamo svoje. Naivni smo kada mislimo da one na nas ne utječu značajno. Iz tog razloga je Duh Sveti nadahnuo pisce Novog Zavjeta svih razdoblja neka budu trijezni u umu i pažljivi te da ne budu neupućeni po pitanju sotonskih planova.

No, nisu sve mentalne i tjelesne bolesti uzrokovane ili pogoršane od strane demonskih bića. Biblija ne uči tako, niti je velik broj kršćana kroz povijest ovo mislio.

Cijena ”supernaturalizma”

No zapadnjački evanđeoski kršćani općenito nisu u opasnosti od pretjerane primjene demonizacije. Daleko smo više u opasnosti od potcjenjivanja i primjenjivanja nebiblijskog naturalizma. To se djelomično događa zbog pretpostavki kulturoloških mrtvih točaka. No to se sve više događa i zbog rastuće kulturološke cijene ”supernaturalizma”.

VIDI OVO: Kako đavao pokušava zarobiti tvoj um?

Živimo u kuturama gdje se biblijski, natprirodni pogledi smatraju budalaštinama koje su preostale iz Srednjeg vijeka. Sama zamisao svijeta kojeg opsjedaju demoni je ismijana. No ne samo da se to smatra ludim; već se smatra i uvredom pretpostavljati da je na osobu možda djelovao demon. Iz prirodnjačke perspektive, takva pretpostavka samo dodatno stvara sramotu kod osobe koja već pati, a sve zbog toga što ljudi poput nas nisu ”spremni pustiti takve arhaične poglede na svijet koji su odavno zastarjeli”.

Ovo daje emocionalni udarac koji često završava u našem duhovnom solarnom pleksusu. Odjednom, problem je binarne prirode: demoni ili postoje, a njihovo poricanje (s eksplicitne ili funkcionalističke prirode) je okrutno ili oni ne postoje i sama dijagnoza njih je okrutna. Nitko od nas ne želi biti etiketiran kao okrutan; želimo pomoći, a ne nauditi unesrećenima. No jedna strana binarnog pogleda je okrutna. Netko bi je precizno mogao nazvati ona demonska.

Stajati čvrsto

Za zapadnjačke kršćane to znači da se trebamo ozbiljno uključiti u Veliki nalog: „stvaranja učenika u svim narodima“ (Matej 28, 19) kako bismo vidjeli da se mnogi ljudi ”okreću od tame prema svjetlu i od sotonine moći prema Božjoj”. (Djela 26, 18) Moramo biti spremni izdržati kulturološko posramljivanje (možda i nešto gore) koje će doći ako demone budemo ozbiljno shvaćali. Moramo biti spremniji na to da nas se smatra luđacima, umjesto da okrutno ljude prepustimo zlu koje ih zarobljuje.

Kako razmišljamo o sotonskim silama i kako ozbiljno shvaćamo Božje naputke o njima, odredit će kako ćemo živjeti. Što smo više usklađeni s biblijskim doživljavanjem stvarnosti, to ćemo vjernije slijediti Isusa, više ćemo duhovno pomoći ljudima i više ćemo štete nanijeti kraljevstvu tame. Također ćemo pretrpjeti i prijekore koje je Isus trpio. (Hebrejima 13, 13)

Biblija je robustna, natprirodna knjiga. Duhovni rat između Boga, njegovih anđela i sotone i njegovih anđela te ljudskih bića na obje strane sukoba, ispunjava stranice od korica do korica. Evo i načina kako nam ona govori da trebamo živjeti:

„Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate“. (Efežanima 6, 10-13)

Hajdemo ovo ozbiljno shvatiti. Ne dopustimo da ljudi ostanu zarobljenici demonskih planova. Stojmo čvrsto u napadu.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

Izvor: novizivot.net