Ispunjen toplinom i srcem starog klasika, ‘Najbolji božićni izbor ikad’ zadivljuje strahopoštovanjem prave božićne poruke.

Ne događa se svaki dan da svoju djecu odvedete na film u kinu i shvatite: “Ovo ćemo gledati svake godine do kraja života.”

Ali nekako je redatelj Dallas Jenkins (od Odabranih) uspio s ovogodišnjim najboljim obiteljskim filmom: Najbolja božićna zabava

Ispunjen svom toplinom i srcem starog klasika, The Best Christmas Party Ever zasljepljuje strahopoštovanjem i čudesnošću prave božićne poruke.

Trailer možete pogledati ovdje:

Rijetko savršena adaptacija

Priča o šestero divlje i nevjerovatne djece Herdmana, koja otmu pristojnu i pravilnu božićnu predstavu, počinje kao komedija, ali završava snažnom porukom. To je jedna od najboljih priča koja pomaže djeci da se povežu s pravim značenjem Božića.

Naravno, mnogi obožavatelji romana iz 1972. The Best Christmas Pageant Ever bili su zaintrigirani i pomalo zabrinuti kada su čuli da se adaptira na veliko platno. Ja sam jedan od njih. Budući da sam je pročitala kad sam imala oko 10 godina, ova jednostavna, ali duboka priča bila je korak na mom putu prema vjeri i odnosu s Isusom.

Kad sam je pročitala, prvi sam put shvatila da Božićna priča nije samo lijepa priča o tihim noćima i svjetlosti zvijezda, već stvaran, intenzivan, hitan i potresan trenutak u povijesti. Najbolji božićni izbor ostao je u meni i nisam bila sigurna da će film uhvatiti njegovu čaroliju.

Ali nisam se trebao brinuti. Redatelj Jenkins voli knjigu koliko i ja. Rekao je: “To je postala naša božićna tradicija, čitanje knjige djeci, a oni nam se rugaju jer cijelo vrijeme plačemo, dok su i sami voljeli priču.”

U njegovim je rukama film postao savršena adaptacija knjige, što nije uspjelo još od filmske adaptacije Anne of Green Gables iz knjige iz 1985. godine.

Neuljepšane kritike: “Novi omiljeni film”

Odlučila sam svojoj djeci pročitati Najbolji božićni izbor ikad prije nego što ga odemo gledati u kina.

Preporučam prvo čitanje knjige (audioknjiga traje samo dva sata i besplatna je na Hoopli!), budući da bi doista grozne (i nezakonite) ludorije Herdmanove djece mogle biti pomalo uznemirujuće za mlađe gledatelje. Između ostalog, kradu, lažu, puše cigare i namjerno pale alatnicu. (Postoji i odlomak u 1. poglavlju u kojem se jedan od njih ruga tuđim kilima’; lako sam ga preskočio dok sam čitao svojoj djeci. Ovaj nesretni dio razborito je izostavljen iz filma.)

Ipak, užas ove neprilagođene djece upravo je ono što njihovu priču čini tako sjajnom. Kao što jedan lik kaže, “Isus je rođen za Herdmane koliko i za nas.”

Iskrene recenzije djece

Želio sam vidjeti razumiju li moja djeca ovu neobičnu priču, pa sam sa svakim od njih dao mali intervju. Evo njihovih iskrenih recenzija:

“Hardmanovi su tako mali da bi bili tako zli”, rekao je moj petogodišnjak. “U početku su bili loši, a onda su postali dobri. Stvarno je smiješan i najbolji film na cijelom svijetu.”

Moja osmogodišnjakinja nije suzdržavala svoju ljubav prema filmu: “Skoro sam zaplakala jer je bio tako lijep. To je moj novi omiljeni film. To me natjeralo na razmišljanje o tome kako nas Bog stvarno voli čak i ako smo loši. Čak i ako netko počne zločesto, može postati bolji.” Dodala je ovu riječ opreza: “Budite vrlo oprezni ako u vašem susjedstvu ima dosadne djece, jer bi vam mogli zapaliti šupu.”

U međuvremenu, moj desetogodišnjak je rekao: “Bilo je tužno, ali dobro. To djeci daje bolji osjećaj koliko je Bog velik. Stočari su zli, ali nakon svega toga postaju čak i dobri. Ovo stvarno pomaže djeci, ali i odraslima, da jasnije vide božićnu priču.”

A što je s mojom trogodišnjakinjom? Mislila sam da joj je sigurno prošlo preko glave. Ali dobro je shvatila s ovom sažetom recenzijom dirljivog vrhunca filma: “Plakala je jer je držala pravog Isusa.”

Budimo iskreni, i ja sam plakala.

Oda mamama

Jedna od rijetkih promjena koje je redatelj napravio u originalnoj knjizi bila je naglašavanje uloge pripovjedačeve majke, čija postojana vjera u Herdmanovu djecu nosi priču. Zato ga mnogi recenzenti nazivaju “odom mamama”. Mame će posebno cijeniti ovaj aspekt priče i neće otići suhih očiju.

Prijedlog za ponijeti kući

Moj teatralni osmogodišnjak dao je ovaj prijedlog roditeljima i učiteljima: “Planiraj napraviti vlastitu predstavu kod kuće.”

Ako vaša crkva ili škola uključuje božićnu priredbu, ovaj bi film bio savršen dodatak svečanostima.

“Što čekaš?”

Jedan od najsmješnijih trenutaka u filmu je kada najmlađi Pastir, u liku anđela Gospodnjeg, viče: „HEJ! Tebi je dijete rođeno! Što čekate?! Idi ga vidjeti!”

Svi mi imamo malo divljih Herdmana u sebi, a svi imamo i malo crkvenih dama koje drže bisere. Ipak, Krist voli svakoga od nas, bez obzira koliko smo nesavršeni, blesavi, oholi i grozni. Što čekamo? Idemo mu se pokloniti.

Nađimo vrijeme za uživanje u ovom prekrasnom božićnom filmu s prijateljima i obitelji. Uhvatite ga u kinima sada ili na AppleTV-u. Ovaj će zasigurno postati sljedeći omiljeni blagdanski klasik.

izvor: Theresa Civantos Barber/ALETEIA

Postoji jedan tipični obrazac koji se ponavlja kroz povijest ove zemlje.

Nije važno radi li se o 1918. godini, kada su se čuvene guske odgegale u maglu usprkos toga što ih je Radić uporno upozoravao, ili je to bila 1941. godina i formiranje vlastite države što je, nakon jugoslavenskog inter-regnuma, završilo (barem tako smo se ponadali 5. kolovoza 1995. godine) kad smo napokon dobili vlastitu samostalnu i demokratsku modernu hrvatsku državu. No, obrazac se ponovno javlja 2024. godine u aferi EPPO. To je afera kad je EU tužiteljica Laura Codruta Kovesi postigla da joj sva vrata budu otvorena osim vrata Glavnog državnog odvjetnika. I tada ju je ubio propuh! Radi se o snažnoj želji lijevog dijela Hrvateka da svoju kakvu taku državu radije prepuste EU tužiteljici negoli vlastitim tijelima gonjenja. Sve sami cinkeri. Toliko cinka nikada nije uspjela “nacinkati” ni čuvena Cinkarna Celje.

Odlično taj istočni “grijeh” Hrvateka analizira na fejsu Ivica Granić. Neumoljivo i neobranjivo k’o da se radi o nogometu. Evo teksta: “Jučer je sahranjen Ivan Zvonimir Čičak, jedan od najupornijih dojavljivača o ‘strahotama’ Tuđmanovog režima. Čičak je bio jedan od ogorčenih ljudi koji nije mogao shvatiti po kojim kriterijima je Tuđman prije njega došao na red da zavlada Lijepom našom. Čičak je tako prijavio Hrvatski nogometni savez UEFI zbog transparenta ‘Zapamtite Vukovar’. Transparent je viđen na utakmici hrvatske repke. On je kao predsjednik HHO-a godinama denuncirao navijače za svaki ZDS i sličan natpis. Uporno i pedantno smo praćeni i cinkani. Oluja je za njega bila ‘genocidna’ operacija…” itd. Ipak ću dodati kako nastavlja: “kojega (I.Z. Čička op.a.) su usprkos svega smatrali hrvatskim nacionalistom koji je vješto koristio činjenicu da amebe žive dulje nego političko pamćenje prosječnog Hrvata. I sam je robijao za Hrvatsku, ali ‘kliširani obrazac’ nije mogao odbaciti”. Čička svatko od nas pamti po svojim kriterijima. Za mene je do sukoba s Tuđmanom bio doista hrvatski nacionalist, ali poslije se potpuno okrenuo. Na kraju krajeva shvatio je da mu je najbolje početi ispočetka…

Promašaj ga je ipak pogodio.

Kampanja za predsjednika se sve više zahuktava. Zanimljivo kako se medijski favoriziraju samo oni kandidati koji su sličnog političkog profila. Siguran sam da to nema nikakve veze s našom sadašnjom politikom?! Drugi kandidati, kao npr. Tomislav Jonjić, u medijima se uopće ne spominju kao da ne postoje. Valjda stoga što je Jonjićev program i svjetonazor toliko različit od lijevog medijskog i političkog okružja u Hrvatskoj da se boje i pomisliti što bi takav kandidat mogao javno govoriti. Stoga Jonjić može nastupiti na nekoj lokalnoj TV ili radio postaji, ali svoje poruke i stavove uglavnom komunicira javnosti preko Facebooka i Twittera. Živjela demokracija!

Milanović preko noći postao ‘tuđmanist’

Uđe li u finiš predsjedničke utrke ženska osoba, sva je prilika da će dvoboj završiti mrtvom trkom. Kandidatkinja bi mogla pobijediti za prsa, a kandidat za trbuh. Marija Selak Raspudić je barem, što se tiče ženskih kandidata, za mene favoritkinja. Bilo bi pravo osvježenje da, ako u drugom krugu ipak pobijedi ženska osoba, na Pantovčak uđe kompetentna i obrazovana političarka, dovoljno elokventna da svoje stavove razložno iznese bez mucanja i muljanja. Uz Tomislava Jonjića s muške liste, Marija Selak Raspudić bi bila dobrodošla ženska promjena nakon napornih Mesića i Milanovića.

Stigla “mlada otočka janjetina”, javlja mi moj prijatelj Zdenko. Kad ga pitam od kuda, odgovara “Direktno s Novog Zelanda…”.

Milanović je preko noći postao “tuđmanist”. Parola “Predsjednika za predsjednika” je skoro pa originalna. Samo da nije već potrošena 12. lipnja 1997. g. Na taj dan HDZ je pozvao Zagrepčane da podrže “predsjednika za predsjednika”. Ivan Hrstić nas podučava pojmu “tuđmanist”. To je onaj koji bi htio Tuđmanove ovlasti. Ono što za sada obećavaju lijevo orijentirani kandidati(kinje) mogli bi ostvariti samo ako bi se predsjedniku države vratile Tuđmanove ovlasti. Tako bi se Kekinica oštro borila protiv nesposobnosti političara, korupcije i kriminala, ali ne samo da za to ne bi imala nikakvih ovlasti, nema baš ni neku preporuku iz iskustva koje građani imaju s dosadašnjom vladavinom Možemo! u Zagrebu. Za sada su valjda samo neki Zagrepčani zadovoljni s gradonačelnikom koji je “riješio” prometne gužve i parkiranja na originalan način. Što veći prometni kaos to će više profitirati biciklisti i romobilisti na zagrebačkim ulicama. Dok dođeš popodne kući autom, dok nađeš mjesto za parkiranje u svom “kvartu”,  čim prespavaš, vraćaš se na posao…

S novim asfaltom Petrova ulica u Zagrebu postala je kritična prometnica. Vodi ravno k Svetom Petru…

Stipe Romić šalje poruku: “Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja…”

Hrvatski tjednik se demaskira. Lagano, ali sigurno. Oni nisu, kao većina Hrvateka, da se napokon zakopaju “ratne sjekire”. Objavljuju dokument koji razotkriva brutalnost srpskih agresora u napadu na Vukovar. Prema tom dokumentu u Hrvatskom tjedniku “Komanda vojne oblasti” savjetuje srpske dragovoljce “da kod upada u hrvatske kuće ubijaju sve bez razlike, djecu, starce i žene”. Generali Vasiljević, Šljivančanin i Mrkšić, krvožedni zločinci, danas izgledaju nestvarno k’o iz nekog filma “strave i užasa”. I zato mi je drago što njihovi nasljednici danas u Srbiji ponovno provode ratne pripreme za obnovu Velike Srbije odnosno kako se to danas naziva – “srpski svet”. Vučić to najavljuje na usta svog trbuhozborca Vulina. Čeka se još samo pobjeda Rusije u ratu s Ukrajinom pa će, kako kaže Vulin, otvoreno nastaviti već započeti i nezaustavljivi proces “objedinjavanja srpskog sveta”. Tome valjda služi i mahnito naoružavanje Srbije dok hrvatski ljevičari lamentiraju nad povećanjem hrvatskog vojnog proračuna.

Još jedan detalj…

Još jedan detalj iz famoznog dokumenta “Komanda vojne oblasti” koji govori o vojno-ratničkoj kvaliteti naših komšija. To je uputa za njihovu vojsku. Kaže se da kad započnu s ubijanjem neka to bude “da se vatra otvara s desne na lijevu stranu”. Genijalno “taktičko” otkriće “treće armije” u Europi. Borna Marinić, hrvatski povjesničar, kaže : “Za mene je Domovinski rat referentna točka hrvatske povijesti”. Teško se s njim ne složiti, ali što ćemo s jugo-istoričarima tipa Klasića, Jakovine, Markovine, Goldsteina i dr. koji drže svoje pozicije na fakultetima, obrazuju mlade i dociraju puku u lijevim medijima?

Kad sam čuo da me zovu fosilom, skamenio sam se.

Sjećam se da je, ne tako davno, buknula prava medijska haranga na ministra Andriju Hebranga jer se usudio reći kako on nije u sukobu s HTV-om nego s novinarom Jovanovićem koji se danas preziva Šprajc. Digla se kuka i motika na njega od kuda mu pravo da otkriva bivše prezime koje uostalom može biti i srpsko i hrvatsko, ovisno o naglasku s kojim se izgovara. Cjepidlačenje je otišlo tako daleko da se Hebranga čak optužilo kako prebrojava krvna zrnca. Neki su u dramatizaciji Hebrangove izjave otišli i malo dalje pa su je ocijenili kao “odbrojavanje” krvnih zrnaca. No, dobro. Hebrang je za sada ipak preživio, a preživio je i nadalje nas na malim ekranima “uveseljava” i drug Jovanović iliti Šprajc.

Hrvati se ugovora sa Slovencima drže k’o pijani plota dok se Slovenci u tom smislu drže puno trezvenije.

Sigurnosna situacija u Europi se srušila k’o što se srušio Berlinski zid. Europa je zahvaljujući ratu u Ukrajini i raznim vrstama kriza koje su ju snašle prije i poslije Covid pandemije, ranjivija negoli ikada nakon Drugog svjetskog rata. Zato se prisjećam njemačkog vodnika Fritza Klingenberga koji je 1941 g. sa devet vojnika zauzeo Beograd. Ne vjerujete? Imate Facebook pa provjerite! Glavni grad mnogih Hrvateka pao je bez i jednog ispaljenog metka. Zanimljiv je na to bio komentar Stipana Perića: “Da je imao kojeg vojnika više, mogao je i po treći puta svu srpsku vojsku istjerati iz Srbije i nabiti je u Solun”.  Slažem se da za razumjeti Perićev komentar treba imati malo više povijesnog znanja.

Mnoge je stvari u historiji obilježila histerija….

Prava histerija

Prava se histerija pojavila oko nadležnosti EPPO-a u Hrvatskoj. Pravi rat između onih koji smatraju da smo se ulaskom u EU odrekli suvereniteta, i političkog i pravosudnog, te onih koji smatraju kako članice Unije mogu svojim zakonodavstvom propisati sve ono za što nisu izravno i izričito prenijele nadležnost na EU (načelo subordinacije u nadležnostima Unije). Pročitao sam u tisku i na fejsu mnoga različita mišljenja. Ne znam je li novinar Ivan Hrstić i diplomirani pravnik, ali meni se njegov stav više sviđa od mišljenja profe s Pravnog faksa Zlate Đurđević. Uostalom, izgleda da će ovaj spor o nadležnosti ipak presuditi Europski sud u Luxembourgu.

Uskoro će zapadne zemlje zabraniti seks zbog kršenja prava impotentnih.

No, vratimo se mi Hrstiću. On kaže: “Kovesi zapravo nije prijavila Hrvatsku, jer da je prijavila, to bi značilo da postoji neka procedura po kojoj EPPO može tužiti Hrvatsku Europskoj komisiji ili bilo kojoj drugoj višoj instanci. No, to ne postoji”. Možda. Nisam siguran. Hrvatski glavni državni odvjetnik je po hrvatskom zakonu arbitar koji je donio konačnu odluku na koju nitko nema pravo žalbe. Pa u čemu je onda problem? Izbacivanjem Beograda iz igre hrvatskim jugo-nostalgičarima silno fali tutor i njegov pendrek. EPPO je samo zacvilio, a Zlata mu je odmah pružila maramicu. Turudić je primijenio za sada još uvijek važeći hrvatski zakon, a to nostalgičare boli… Nostalgija je opaka bolest, izgleda neizlječiva….

Mnogi putevi revolucije još su minirani…

Zanimljivo je da, nakon afere Petrač-Beroš, nije uopće značajnije pao rejting HDZ-a. Je li tome uzrok oguglalost naših građana na korupcijske afere političara i istaknutih HDZ-ovaca ili možda uvjerenje da oporba, ovakva kakvu gledamo na TV ekranima nema kapaciteta da kvalitetnije i poštenije vodi zemlju? Naprosto, oporba nije vjerodostojna. I stoga će AP nastaviti s istim teamom pa dok ide, ide…

Pitao mali Mujo oca: “Babo, što je to šamar?”. “To ti je sine informacija iz prve ruke…”.

Odlična je definicija Javora Novaka oko navijanja za Kamalu Harris: “Idiot je osoba koja iznova ponavlja istu stvar očekujući drugačiji ishod…”

Na svjetski dan meteorologa napokon bi mogao izaći dugo očekivani Meteorološki rječnik, ali s popisom svih prirodnih pojava, ustanova i pojedinaca koji u Hrvatskoj vedre i oblače.

DNH iliti Društvo novinara Hrvatske i njegovo djelovanje objašnjivo je parafraziranjem genijalne Darwinove teorije da samo najprostiji prežive….

Ništa ljepše nego kad prijeđeš osamdesetu. Koji god lijek popiješ, nisi pogriješio…

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Ponovni dolazak g. Trumpa, koji je tvrdio kako bitnih klimatskih promjena u biti nema, dao je poticaj za djelovanje ozbiljnih znanstvenika … rezultati su već tu pred nama -piše Ivica Janković na Slavonija24.hr

ilustracije: Slavonija24.hr

DRAMATIČAN OBRAT: Znanstvenici proglasili IZNENADAN KRAJ “klimatske krize”

U neočekivanom preokretu, skupina znanstvenika i stručnjaka na klimatskoj konferenciji održanoj u Pragu, koju je organizirao češki ogranak Clintela (Međunarodna skupina za klimatsku inteligenciju), objavila je kraj izmišljotine znane kao “klimatska kriza“. Prema njihovim poprilično elaboriranim tvrdnjama, zastrašivanje globalnim zatopljenjem, topljenjem leda i ključanjem oceana nije utemeljeno na znanstvenim činjenicama, već na pseudo-znanosti !!!

Konferencija je okupila vodeće znanstvenike koji su iznijeli tvrdnje kako je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) iznimno preuveličao klimatske prijetnje i ignorirao alternativna istraživanja. Posebno je naglašeno kako CO2 nije “otrov”, već ključna molekula za život na Zemlji, koja podržava biljni svijet i prirodni ciklus stvaranja kisika​.

Ključne tvrdnje s konferencije:

1. Prirodne promjene klime: Povijesni podaci pokazuju da je Zemljina klima uvijek bila podložna prirodnim ciklusima zagrijavanja i hlađenja, poput Malog ledenog doba koje je završilo oko 1850. godine.
2. Učinak industrijske ere: Nema dokaza da su ljudske emisije značajno utjecale na globalne temperaturne trendove.
3. Ekstremni vremenski uvjeti: Ne postoje dokazi da su oluje, suše ili poplave učestalije ili intenzivnije zbog klimatskih promjena.
4. Neučinkovitost klimatskih politika: Čak i ambiciozni globalni ciljevi poput Pariškog sporazuma rezultirali bi minimalnim smanjenjem temperature, dok bi troškovi implementacije bili astronomski​

Kraj “klimatskog križarskog rata”

Sudionici konferencije pozvali su znanstvenu zajednicu na prestanak  progona znanstvenika – istraživača koji se ne slažu s lažnim i trenutno dominantnim narativom Globalista i WOKE zelenih idiota o nekakvim „klimatskim promjenama“…

Upravo suprotno, pozivaju medije, vlade i znanstvenike neka potaknu slobodno, necenzurirano istraživanje i raspravu. Ovaj poziv dolazi nakon što je više od 1600 znanstvenika potpisalo deklaraciju “Nema klimatske krize“, naglašavajući potrebu za racionalnijim pristupom u oblikovanju klimatskih varijacija i odgovarajućih politika​.

Ovakva perspektiva izazvala je kritike unutar WOKE i Globalistički kontroliranih „znanstvenika“ i „znanstvene zajednice“, no organizatori tvrde kako je njihov cilj vratiti znanstvenu raspravu temeljenju na činjenicama, a ne na vjerovanjima ili političkim interesima.

Više od 1.600 znanstvenika i drugih akademika potpisalo je deklaraciju ‘Nema klimatske krize’ s ciljem da ‘osujete gotovo univerzalni narativ medija o klimatskoj katastrofi’, kaže znanstvenik.

Ukupno 1.609 znanstvenika, nobelovaca, profesora i akademika potpisalo je novu deklaraciju koja tvrdi kako ne postoji klimatska kriza.

“Nema klimatske krize” je naziv deklaracije koja se sastoji od 53 stranice potpisnika iz cijelog svijeta, uključujući i neke nobelovce i druge istraživače s prestižnih sveučilišta. Među potpisnicima su čak i inženjeri, odvjetnici i drugi visoko profilirani pojedinci.

Deklaracija, objavljena s njezinim potpisnicima sredinom kolovoza, navodi šest glavnih argumenata protiv navodne klimatske krize, uključujući najvažniju činjenicu –  ugljični dioksid nije onečišćivač nego “hrana za biljke” i “temelj sveg života na Zemlji.”

Motivacija za izjavu (može se) “osujetiti (u) gotovo univerzalnu narativu medija o “klimatskoj katastrofi”, glede u  objektivnim činjenicama koje su provjerili preko 1.600 nezavisnih znanstvenika, inženjera i profesionalaca iz više od 30 zemalja,” rekao je Jim O’Brien, predsjednik Irskog klimatskog znanstvenog foruma, u emailu za The College Fix.

Dokument je objavila Climate Intelligence, ili CLINTEL, koja se opisuje kao neovisna zaklada koja nastoji “generirati znanje i razumijevanje uzroka i učinaka klimatskih promjena, kao i učinaka klimatskih politika.”

“Mi nismo ‘aktivisti’ jer nemamo politički program osim boljeg informiranja IPCC-a, političara, regulatora i javnosti, kako bi se nadali da će rezultirati boljom budućom klimatskom/energetskom politikom,” rekao je O’Brien, dodajući da grupa samu sebi financira i ne prima financijsku podršku iz energetskog ili poljoprivrednog sektora. 

Jedna od točaka koju znanstvenici navode u deklaraciji je kako “nema statističkih dokaza koji bi potvrdili kako globalno zagrijavanje pojačava uragane, poplave, suše i slične prirodne katastrofe, ili ih čini češćim.”

Nastavljaju tvrditi kako ekstremni napori za ublažavanje klimatskih promjena mogu zapravo štetiti planetu, nazivajući ih “štetnim i nerealističnim.”

“Znanost o klimi je degenerirala u raspravu zasnovanu na uvjerenjima, a ne na zvučnoj, samokritičnoj znanosti,” dodaje grupa.

Među potpisnicima, 321 je iz Sjedinjenih Američkih Država, izvještava The Epoch Times, dodajući da je koalicija “istaknula da se klima Zemlje mijenjala sve od postojanja, sa planetom koja je doživjela nekoliko hladnih i toplih faza. Malo ledeno doba je završilo tek 1850. godine,” rekli su oni.

“Stoga nije iznenađenje što sada doživljavamo razdoblje zagrijavanja,” kaže deklaracija.

O’Brien je rekao The College Fixu da planeta zagrijava dok se oporavlja od Malog ledenog doba, djelomično zbog emisija stakleničkih plinova, ali “nema klimatske krize.”

Rekao je  “Ublaženje (varijacija klime o.a.) će imati neprimjetan utjecaj, prilagodimo se kakvim god skromnim promjenama koje će se dogoditi u narednim desetljećima.”

Deklaracija je dosad dosegnula široku međunarodnu publiku, rekao je, ali neki potpisnici “su doživjeli kritike zbog iznošenja mišljenja i često su zabranjeni u medijima.”

g. Trump je bio u pravu!!! 

Donald Trump, tijekom svog prvog mandata, često je osporavao mainstream konsenzus o klimatskim promjenama, tvrdeći kako one ili ne postoje ili  su preuveličane. Evo kratkog osvrta na neke od njegovih izjava:

• Globalno zagrijavanje kao šala: Gospodin Trump je u intervjuu za CBS 2018. izjavio: “Ne poričem klimatske promjene, ali bi (li) se mogle vratiti na staro stanje. Znate, mi ovdje pričamo o milijunima godina.” Također je dodao kako se  ne zna jesu li točne analize znanstvenika o odgovornosti čovječanstva za zagrijavanje Zemlje, sugerirajući kako znanstvenici imaju političku agendu. (Izvor: DW)
• Trumpova reakcija na požare: Nakon što su ga upitali o požarima u Kaliforniji i njihovoj povezanosti s klimatskim promjenama, Trump je rekao: “No, no,” i dodao: “I have a strong opinion. I want great climate. We’re going to have that. And we’re going to have forests that are very safe. Because we can’t go through this every year.” (Izvor: X post (@JenniferJJacobs))
• Ugljični dioksid kao “plant food”: Na sastanku G7, Trump je izjavio kako neće žrtvovati američko bogatstvo zbog “snova” i “vjetrenjača koje ne funkcioniraju dobro,” sugerirajući kako ugljični dioksid zapravo koristi biljkama. (Izvor: Index.hr (www.index.hr))
• Tvrđenje o klimatskoj promjeni kao hoaksu (prijevari): Trump je u kampanji 2016. često nazivao globalno zagrijavanje hoaksom, naglašavajući kako promjene u klimi mogu biti prirodne i kako je “klima uvijek promjena.” (Izvor: X post (@ECOWARRIORSS))
• Kritika zelenih politika: Tvrdio je kako zelene politike štete gospodarstvu, govoreći kako se Sjedinjene Američke Države moraju fokusirati na gospodarski rast umjesto na “zelene snove” koji smanjuju konkurentnost zemlje. (Izvor: X post (@wideawake_media))