Connect with us

Vijesti

Koliko smo nazadovali u razvoju pluralizma i demokracije? Vraćamo li se opet u jednoumlje ili nismo iz njega ni izašli?

Published

on

Novo jednoumlje i kult ličnosti koji gradi Andrej Plenković kao nezamjenjiv, doživotni vladar

Kompletan pogled u medije, politička zbivanja, raspoloženje u društvu, društveno uređenje koje kroje vladajući kroz Školstvo, kroz Pravosuđe, kroz gospodarsku politiku , kroz poglede na prošlost, na Domovinski rat ukazuje na ponovno jednoumlje, na diktaturu, a to se naročito očituje dolaskom na vlast Andreja Plenkovića.

U ovo vrijeme došašća i preispitivanja samog sebe, države u kojoj živimo i vremena u kojem živimo, ne mogu da ne zapažam, uspoređujem i zaključujem na osnovi ranijih saznanja i življenja u bivšoj, u krvi nestaloj državi, da su ostale teške posljedice na hrvatski narod u sjećanju na veliku žrtvu koju je podnio. Međutim još gore je to što se unatoč nezaliječenim ranama, dio hrvatskog naroda nije oslobodio jednoumnog načina razmišljanja, gajenja kulta ličnosti što je ostavilo najgore posljedice na mentalni sklop ljudi koji ne prihvaćaju pluralizam mišljenja i demokraciju. Ni nakon 30 godina nije se taj mentalni sklop promijenio, niti unaprijedio. HDZ i SDP dvije sestrinske stranke u koje su prešli mahom bivši komunisti jednostavno nisu sposobne provesti pluralistički i demokratski način razmišljanja i funkcioniranja države.

Izborni zakon koji njima omogućuje da se smjenjuju na vlasti nije moguće promijeniti, jer ili ne dopuštaju referendum ili ga spriječi Premijer Plenković, preko svog ministra Kušćevića, čistim totalitarnim metodama iz bivše države poništavanjem potpisa. I tako se godinama vrtimo u krug, i kao narod propadamo moralno, gospodarski i populacijski!

Andrej Plenković je dolaskom na vlast jasno rekao da želi mijenjati HDZ, da želi mijenjati Hrvatsku, bez da pita hrvatski narod je li suglasan sa njegovom vizijom, bez ikakvog obaziranja na identitet koji označava hrvatski narod, vjerski, kulturni i povijesni!

Andrej Plenković: “Moja je misija promijeniti HDZ a nakon toga Hrvatsku”

https://www.jutarnji.hr/naslovnica/andrej-plenkovic-sto-mislim-o-koaliciji-s-milanovicem-i-cekaju-li-hrvatsku-i-treci-izbori-4679858

Tko mu je zadao tu misiju? Hrvatski narod nije! Zar su to riječi demokratski izabranog predsjednika Vlade RH? Jer po Ustavu RH tko ima pravo mijenjati Hrvatsku? Samo hrvatski narod!

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 108.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Znači nikakvo mjenjanje Hrvatske, nego provođenje Ustava i Zakona RH

“Dogodili su se tamo neki sukobi na ovim prostorima”

Nevjerojatne riječi za Predsjednika Vlade Hrvatske, zemlje kojoj je temelj na kojem je nastala Domovinski rat! Znači za njega je Domovinski rat tamo neki “sukob na ovim prostorima” , ili “neki sukob prije 25 godina”! Hrvatsku ne spominje niti da je taj “sukob” bio rat za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Plenković je imao sjajnu priliku ujediniti hrvatski narod, očuvati njegov identitet i opstanak. Da mu je hrvatski narod bio misao vodilja, da je osluškivao bilo hrvatskog naroda, njegove želje i htjenja i da mu je Hrvatska u srcu, da voli Hrvatsku, da je osjeća kao svoju domovinu, mogao je ojačati hrvatski nacionalni ponos i domoljublje i hrvatski narod bi ga slijedio, Ali ne, nema u njemu osjećaja za Hrvatsku, niti povezanosti sa hrvatskim narodom. To se naročito primjeti kada je u Bruxellesu, od tamo se javlja sav ozaren, tamo se osjeća kući, to je njegova domovina i za interese te “domovine” on “mijenja HDZ i mijenja Hrvatsku” Andrej Plenković poslušnički slijedi upute iz Bruxellesa, razne interesne lobije koji su ga odveli u korupciju i klijentelizam , doveli do mnogih afera koje prate njegove obje Vlade…

Hrvatsku je doveo na rub jednostranačja, gdje se oporba sotonizira, dok u Sabor dolaze vijesti o velikim aferama, o vrećama novca po garažama i prtljažnicima, o klubovima za “elitu” kada se običnim ljudima zabranjuje druženje, kada su kafići i restorani zatvoreni za javnost.

Zamislite u pluralističkom višestranačju izjaviti” „Ja to garantiram, oni nikada neće doći na vlast u Hrvatskoj zato što je njihova politička agenda dovela do ovakvih situacija. To je ključ i to treba vrlo otvoreno govoriti. To ću vrlo jasno govoriti kao predsjednik Vlade svaki dan ako treba, i u Saboru“

Čime može garantirati da oporba neće doći na vlast? Totalitarnim i represivnim metodama , koje u jednom demokratskom društvu ne bi smjele postojati! Kako ? Jednostavno izbornim inžinjeringom, kao što su bili i ovi zadnji izbori 6.srpnja ove godine;

“Svih 151 zastupnika osvojili su 1.476.684 glasa .76 zastupnika vladajuće većine dobilo je 660.124 glasa tj. 45%, a 75 zastupnika oporbe osvojilo je 816.560 glasova tj. 55% . Dakle, imamo presedan, ne samo hrvatski nego svjetski presedan – na vlasti su oni s uvjerljivo manje osvojenih glasova nego oporba, i to za čak 156.436 glasova manje! A to nije moguće nigdje na svijetu, osim u RH, jer da bi bio na vlasti moraš osvojiti većinu glasova, a da bi imao većinu moraš imati više od pola osvojenih glasova što u ovom slučaju nije ni blizu (vlast 45%, oporba 55%).” https://www.facebook.com/ivana.asprijan

Takav HDZ baš treba snažnu opoziciju. Međutim zbog direktnog i rušilačkog djelovanja HDZ-a tijekom godina i desetljeća, a naročito od kada je Plenković došao na vlast, medijske sotonizacije oporbe sa ubačenim lažnim profilima po društvenim mrežama, čudo da je i opstala oporba.

Diktatura Andreja Plenkovića “Mogu što hoću”

https://100posto.jutarnji.hr/news/kako-je-plenkovic-s-ja-mogu-sto-hocu-dokazao-da-su-parlament-narod-i-demokratske-institucije-izgubile-svrhu-postojanja.html

Mogu sve što hoću samo diktatori, tamo gdje samovolju vlastodržaca podržavaju uhljebi i plaćenici, tamo gdje nema parlamentarne demokracije, tamo gdje vlada policijska represija!

HDZ i dalje sabotira saborska istražna povjerenstva, saziva sastanke s glavnim urednicima izabranih medija, upravlja policijom i i DORH-.om, iako nas Plenković uvjerava da on ništa ne zna. HDZ i dalje masovno uhljebljuje prijatelje, rodbinu i stranačke poslušnike u javnu upravu i tako je HDZ izgradio jaku i moćnu stranačku infrastrukturu isprepletenu i umreženu mnogim interesnim skupinama.

“Prije 4 godine, kada sam kao zastupnik u Europskom parlamentu odlučio istaknuti kandidaturu u HDZ, htio sam znanjem, iskustvom i entuzijazmom pomoći Hrvatskoj, unijeti političku stabilnost, gospodarski rast i bolju društvenu sigurnost. Sve je to bilo potrebno da se uključim u utrku za predsjednika HDZ-a i premijera. Mislim da smo mi sada postavili HDZ na poziciju na koju ga je stavio Tuđman”, rekao je Plenković

Samo što je od HDZ-a dr.Franje Tuđmana ostalo je samo ime, HDZ!  Andrej Plenković potpuno je preuzeo stranku i skrenuo je sa puta dr.Franje Tuđmana, mada se on poziva na dr. Tuđmana. To više nije stranka demokršćanske desnice. Plenković koristi desnicu kada i kako mu zatreba da na izborima pridobije što više desnih glasača, koji već tradicionalno po navici glasaju za HDZ. HDZ je nakon plenkovićevog inžinjeringa skrenuo  ulijevo, pozicioniran je u centru i zato je dobio glasove lijevih SDP-ovih birača na zadnjim izborima.

U pobjedničkom govoru nakon izbora 6. srpnja ove godine Andrej Plenković je naglasio; “Mi smo posljednjih godina postavili HDZ na ono mjesto političkog spektra gdje ga je Tuđman uvijek stavljao i želio”
Ta rečenica se meni usjekla u pamćenje, jer nije točna, pa stoga da vidimo što je dr.Tuđman želio Hrvatskoj i hrvatskom narodu? Citiram govor dr.Franje Tuđmana iz kojeg se vidi koliko i u kojoj mjeri Plenković slijedi politiku dr.Tuđmana; Govor  dr.Franje Tuđmana novinarima u Zračnoj luci Zagreb 23. studenog 1996.

“Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.

Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.”

Ostaci jugokomunističkog i jugosrpskog su još uvijek u Hrvatskoj na vlasti. Dovoljno je doći u Istru, gdje se na svakom koraku vidi dvojezičnost ili čisti talijanski jezik , bez dvojezičnosti!

Pozvati manjine u Vladu i ponuditi im ninistarstvo nije dr. Tuđman želio niti postavljao. Dr.Tuđman je bio za ljudska prava manjina, ali je naglasio u svom govoru; “Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.”

A po Andreju Plenkoviću  Hrvati će postati manjina u vlastitoj državi!

” Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.

Hrvatski branitelji sa dr.Franjom Tuđmanom izvijevali su sjajnu pobjedu, ali ne zato da SDSS kao koalicijski partner Vlade Andreja Plenkovića odlučuje o našoj sudbini i sprda se sa hrvatskom žrtvom! To nikako nije na političkom spektru koji je dr. Tuđman želio! SDSS-ovcima je glavni grad Beograd, SDSS-ovcima je Domovinski rat, na kojemu su temelji sadašnje Hrvatske, građanski rat. SDSS-ovci se rugaju sa hrvatskom himnom, sa dr.Tuđmanom, Hrvatsku proglašavaju zločinačkom državom ” država na koju se referirate neizlječivo je bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka” i još gore za njih je Hrvatska”“mala pizdunska zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša” , da ne nabrajam dalje, a ima toga u njihovim Novostima , koje usput mi plaćamo.

Izjednačavati žrtvu i agresora, ponižavati žrtve Domovinskog rata sa strankom koja srpsku djecu uči da je to bio građanski rat, nije na tragu politike dr. Tuđmana!

Kako ne bi ispalo da govorim napamet, nabrojati ću neke od afere koje je Andrej Plenković zataškao, ili one koje je sam pokrenuo u koje je bio direktno uključen, ili koje je inspirirao tijekom svog mandata, a ima ih toliko, da jh je teško nabrojati

Sasvim dovoljno je početi sa članovima Plenkovićeve Vlade; 15 članova njegove Vlade i bezbroj visokih dužnosnika moralo je odstupiti, ne zbog toga što ih je on sam smijenio, već zbog gospodarskog kriminala, korupcije i nepotizma.Te je ljude postavljaou Vladu, sam Plenković! Kad birate i imenujete ljude to je čin odgovormosti, političke odgovornosti! To pravilo vrijedi za sve druge, osim za Plenkovića!? Svi one koji nisu opijeni idolom Plenković vide da se Plenković proglašava bezgrješnim i jedino mogućim . Tako Plenković i nakon javnih i neprijepornih osuda, ministarskih ostavki, ponovo ih reciklira i daje im najvažnije funkcije u stranci (Kuščeviću, čija je i Rimac bila donedavna pomoćnica)? To znači da ga apsolutno nije briga za razmišljanja hrvatskog birača, sud hrvatskog javnog mijenja, za njega baš ništa ne znače ! Svaki čovjek se može jednom prevariti, ali Plenković se prevario više od 15 puta, što bi u zemljama zapadne demokracije već bilo problematično za jednog Premijera i on ne bi više mogao opstati u politici! Ali u Hrvatskoj koja je još mentalno u komunizmu sve to prolazi!

Afere slijede jedna za drugom

Ni mailovi grupe Borg, ni afera SMS, ni fijasko s nabavom vojnih aviona, ni repovi iz Agrokora, ostavke Martine Dalić i Ante Ramljaka, ni nepopularni ministar zdravstva Milan Kujundžić, ni iseljavanje ljudi iz zemlje, ni udar desnice na Vladu, ni savezništvo s Antoniom Tajanijem u Europskoj pučkoj stranci…

Ništa od svega toga nije naštetilo Andreju Plenkoviću i njegovu HDZ-u.

Nevjerojatna je nezainteresiranost birača , više od pola ih ne izađe na izbore. Ne reagiraju više na korupciju, kriminal, nepotizam, kao da se ne radi o njihovim životima, ili se zadovoljavaju sa mrvicama kojima im se zamaže oči kao neki boljitak, ako su im se za par desetaka kuna povisile mirovine ili plaće.

Uništenje Agrokora za račun vrlo određenih interesnih skupina predstavljeno je kao uspjeh Vlade, jer je kao spasila radna mjesta, a to što je do temelja uništen, da bi ga se na kraju za sitniš izručilo Rusima nikoga ne zanima!

Glavni pokretač afere Agrokor je bio predsjednik Vlade RH Vlade Andrej Plenković, a izvršitelj dopredsjednica Vlade RH Martina Dalić i njena uhodana ekipa Borg.

Andrej Plenković i Martina Dalić ne samo da su namjerno obmanjivali hrvatsku javnost govoreći neistine o stanju u Agrokoru, nego su i kao premijer i potpredsjednica vlade iskoristili svoje položaje kako bi posebna skupina, koju je birala Martina Dalić, mogla zaraditi na poslovima u Agrokoru. Skupina ljudi iz brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona Lex Agrokor, te izvukli osobnu korist jer je na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

Borg afera jasno pokazuje razmjere djelovanju Andreja Plenkovića, tu vrstu privatizacijskih poslova vlade, suprotnu i zakonu o Vladi i Ustavnim odrednicama RH. Sve je činio za interes određenih grupacija i namirivanje njihovih interesa, Odvjetnici upoznati sa slučajem su ugrubo izračunali da je cijena koja je plaćena Ismetu Kamalu čak 75 puta veća od one koja se u ovom trenutku u Hrvatskoj može odobriti za rad sudskog vještaka. Tako nešto slično može se vidjeti samo u takozvanim banana republikama. Vidjeli smo kako su se namirivali sve na račun programirano izazvane propasti poljoprivredno proizvodnog diva, koji je ne spašen, nego do temelja uništen, da bi ga se na kraju za sitniš izručilo Rusima.

Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/novi-mailovi-grupa-borg-je-htjela-prodati-i-hep-15856 – express.24sata.hr

Hotmail afera se je pokazala da je istina sve što su Plenkovićevi sluganski mediji pokušali sakriti, pokrivali i nazivali lažima, ali su time kompromitirali cjelokupan pravni sustav države, koji se pokazao, što svi znamo, da nije neovisan, već u direktnoj službi vladajuće elite. Pravosuđe na daljinski upravljač vlastodržaca!

SMS afera je jedna od najvećih kriminalnih afera uz koju je Plenković i došao na vlast! Afera koja bi u svakoj pravnoj državi preokrenula državu naglavačke, ali kad pravda služi za obračune u koje je uključeno i paraobavještajno podzemlje, može se prisluškivati, manipulirati pa i zatvarati one koji su unaprijed žrtvovani.

https://vijesti.hrt.hr/676158/nastavlja-se-suenje-u-aferi-sms

Pranje novca preko Zagrebačke banke u visini 60 milijardi kuna je još jedna od nevjerojatnih zataškanih Plenkovićevih afera, koju su i Plenković i guverner Narodne Banke prikrivali i pokrivaju!

Afera oko slanja nafte preko JANAF-a iz Siska umjesto u Rijeku na preradu u Mađarsku

Prebačeno je 247 tisuća tona hrvatske nafte u Mađarsku, a o šteti na desetine milijardi eura, strpanim novcima u džepove političkih moćnika, zaštićenih kao lički medvjedi, evidentnim gubitcim državnog proračuna govorila je oporba u Saboru, međutim poslušničke ruke HDZ-ovih zastupnika održale su ministra Ćorića u Vladi !

Memorandum koji potkopava hrvatske nacionalne interese

Tajni memorandum između Ine i JANAF-a zbog MOL-a , koji je u ime Vlade potpisao ministar Tomislav Ćorić, otkriva kako Premijer Plenković “štiti” hrvatske nacionalne interese! A zašto tajni? Očito je! Potpisan još sredinom 2018.godine taj dokument otkriva jednu prljavu dvostruku igru te pokazuje da se Plenković kontinuirano, barem kada je taj segment njegove politike u pitanju, ponaša krajnje snishodljivo prema mađarskim nacionalnim interesima, a na štetu hrvatske države.

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI: Kako je Plenković dozvolio izvoz hrvatske nafte u Mađarsku

Taj memorandum pokazuje kontinuitet sluganske politike koju je prema mađarskom MOL-u uveo nepravomoćno osuđen bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Tomislav Karamarko morao je naspustiti politiku upravo zbog otvorenog zagovaranja podilaženja mađarskoj strani oko odnosa s Inom, kao i sukoba interesa u kojem se našao zbog poslova svoje supruge Ane.

INA, petrokemija, brodogradnja, Željezara Sisak, neprocesuiranja vukovarskih i svih ostalih hrvatskih stradanja, izjednačavanja agresora i žrtve, poništavanja Domovinskog rata i pretvaranje u građanski rat, kršenja Ustava RH, podrivanja samih temelja na kojem je nastala sadašnja Hrvatska, besramnih afera oko financiranja pogodnih medija u sumama mjerene na desetine milijuna dolara lobistima, konzultantskim tvrtkama i agencijama kako bi potvrdile Plenkovićev kredibilitet, svjedoče o njegovoj u osnovi izdaji hrvatskih nacionalnih interesa.

Ta neshvatljiva vjernost HDZ-ova biračkog tijela leži u činjenici da ta stranka mrvicama podilazi svom biračkom tijelu. Preko ministarstva branitelja stvara se slika da se poštuju prava branitelja, osigurane su mirovine, dio građana izišao je iz blokade… Dovoljno da, bar zasad, ne trebaju tražiti druge političke opcije!

Hrvatsku je Andrej Plenković sa svojim promjenjenim HDZ-om pretvorio u državu nepravde, državu korupcije, državu koja je izgubila sva demokratska obilježja, državu u kojoj još živi komunizam sa svojim nekažnjenim zločinima i avetima prošlosti, državu iz koje mladi ljudi i cijele mlade obitelji iseljavaju i bježe po svijetu, državu u kojoj je narod pretvorio u taoce, u narod bez nade u bolju budućnost!

I opet ću prozvati sve bojovnike, hrvatske generale, časnike i branitelje, sve braniteljske udruge koji su stvarali hrvatsku državu kako mogu bez glasa, bez reakcije, mirno gledati ovo rastakanje države za koju su ginuli, ovu besramnu pljačku dobara i zemlje koju su stvarali i branili, ovo poništavanje sjajno izvojevane pobjede nad velikosrpskim agresorom i njihovom velikosrpskom ideologijom? Kako mogu?

Kako može ministar Medved podržavati premijera Plenkovića?

Izgleda da mogu , podmazani i nagrađeni za svoju šutnju, za svoje nečinjenje, a oni koji nisu oduzimaju si život u svojoj nemoćnoj tuzi, razočaranju i beznađu!

Ali nade ima, nada umire zadnja! Ovo vrijeme došašća je i vrijeme nade, vrijeme iščekivanja, ljubavi i mira! Zato se treba prisjetiti našeg dragog i blagog Kardinala Franje Kuharića koji nam je bio duhovni pastir u najteže vrijeme Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države;

“Budimo skrušeni, budimo Božji! Pobjeda pripada Bogu i onima koji su Božji. Zmaj uvijek gubi rat. Čini se da dobiva koju bitku. Može dobiti bitku u pojedinoj savjesti kad zarobi čovjeka, kad ga zlom okuje, i psovkom, i mržnjom, i bludnošću i nevjernošću, ali on ipak uvijek gubi rat.” (Franjo Kuharić)

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

NADOPUNJATI SE, A NE NATJECATI! “Muškarac i žena nisu isto… i to je blagoslov!”

Published

on

Kad je žena odgojena, oslobođena prometejsko-iluminatskih lažnih nauka, slobodna od nametnutog feminizma i ‘izmišljenih prava’, kada se predaje svome mužu, djeci, obitelji, a muškarac isto tako… stvara se sklad u odnosima, u obitelji, djeci…

Evo kako razmišlja pristojna, razumna i odrasla žena… o značenju obitelji!

“On snabdjeva i štiti, ja umnožavam…
On je glava obitelji, ja sam – srce!
On pruža sklonište, Ja mu dajem ritam!
On osigurava sastojke, ja načinim obrok,
On osigurava kuću, ja je činim domom…

On se brine o mom vanjskom svijetu, ja vodim računa o njegovom unutarnjem svijetu.
On mi je dao ljubav, a ja njemu život…

Naše se ulogice puno više nadopunjuju, a manje natječu…”

Poslušajte izvornik…

Što mislite…?

(S društvenih mreža)

Continue Reading

Vijesti

UPOZORENJE na dramatična zbivanja u Europi: ‘Nikad u njenoj povijesti nije bilo nešto tako’

Published

on

Dramatičan gubitak kršćanske vjere u Europi je bez presedana u povijesti. Dok je situacija u nekim zemljama nešto bolja ili gora, kontinent kao cjelina se više ne može opisati kao kršćanska civilizacija.

Uzroci ovog gubitka vjere su brojni – i pomalo tajanstveni, a posljedice su itekako samodestruktivne i opasne piše otac Mark A. Pilon za thecatholicthing.org i nastavlja:

“Europa je danas gotovo bezbožna, gotovo potpuno sekularizirani kontinent s malo ili nikakvom duhovnom dimenzijom u mnogim zemljama koje čine Europsku uniju.

Oni gledaju, gledaju ali ne vide; slušaju, slušaju, ali niti čuju niti razumiju.

Nema sumnje, gubitak vjere među tim narodima i dekristijanizacija njihove kulture i javnog života ima svoje korijene u davnoj povijesti: unatrag do doba prosvjetiteljstva i ukupne sekularizacije europskih država i javnog života, počevši od Francuske revolucije koja se zatim širila po cijeloj Europi.”

Dva stoljeća sekulariziranog obrazovanja i dekristijanizacija su uzela svoj danak još i prije velikih ratova 20. stoljeća. To ne znači da Crkva nije cijelo vrijeme naviještala Evanđelje, nego su učinci takve postupne sekularizacije zatvorili umove i srca Europljana prema Božjoj riječi.

Kad je Krist prvo naviještao Evanđelje, i On je naišao na otpor, posebno među liderima: intelektualnih, vjerskih i civilnih vlasti. Tada je to bilo zbog neke vrste ekstremne, vanjske vjerske pobožnosti koja je opustošila mnoge duše oduzevši im težnju za Božjom Riječi. Isus je jezgrovito sažeo problem: oni gledaju, gledaju ali ne vide; slušaju, slušaju, ali niti čuju niti razumiju.

foto: Wikimedia Commons

U naše doba, vrijedi isto, ali uzrok je različit. Sekularizacija je usmrtila privlačnost prema Evanđelju, odnosno prema religiji općenito.

Rašireno sljepilo 

Ovaj povijesni razvoj je daleko gori od raskola i vjerske netrpeljivosti koja je uslijedila nakon protestantske reformacije, jer on danas ostavlja Europu u pogiblji, suočenu s ozbiljnom prijetnjom za sam opstanak svoje kulture i načina života, koja dolazi od drevnog neprijatelja, oživljenog militantnog i odlučnog oblika ekstremnog islama s ciljem da, napokon, dominira nekad kršćanskim kontinentom.

Kroz tisuću godina islamskog ekspanzionizma, kršćanstvo ili točnije Katolička Crkva, je odigrala dominantnu ulogu u obrani Europe. U obrani Beča 1683. godine (zahvaljujući katoličkoj vojsci iz Poljske), Islamska prijetnja Europi je bitno oslabila – sve do modernog doba. Osmanlijska verzija ovog tisućljeće dugog napora islamskih sila da osvoje Europu je završila. Ali ta prijetnja sada je očito oživljena u novom obliku, a održava se na životu zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije, a ne dobro definiranim carstvima. No, prijetnja je vrlo stvarna i ništa manje opasna nego u prošlosti.

Doista, danas je ta prijetnja, u nekom smislu, čak i opasnija iz dva razloga. Prvo, tu je rašireno sljepilo među Europljanima i njihovim Vladama glede određene naravi i ozbiljnosti ove prijetnje. To podsjeća na Isusove riječi: “gledaju a ne vide”, pa zato i ne razumiju.

Nakon što su postali gotovo potpuno nereligiozni, oni jednostavno ne mogu razumjeti ono što vide, to jest, ne mogu shvatiti kakve su to vjerske motivacije koje stoje iza napada terorista, te njihovo duboko vjersko uvjerenje u totalni rat i neizbježnu težnju za svjetskom dominacijom. U ovome leži ugroženost europske civilizacije.

Propast civilizacije

Drugo, još veća opasnost za Europu nalazi se u katastrofalnoj demografskoj slici starog kontinenta. Nadalje, čini se da su slijepi za buduće posljedice ove demografske propasti. Nijedna europska zemlja nije na razini prirodne promjene svog stanovništva, gdje je broj rođenih barem približan broju umrlih. Većina europskih naroda je u biti daleko ispod razine ove izmjene, te će ubrzo početi gubiti stanovništvo.

Gubitak stanovništva, zajedno s rastućim potrebama starije populacije i socijalne države od kolijevke do groba, neizbježno će zahtijevati ogromnu imigraciju u tim zemljama kako bi sustav uopće funkcionirao. Ta imigracija će morati doći uglavnom iz muslimanskih zemalja, koje imaju suprotne demografske krivulje. Ovi novi imigranti i dalje će imati više djece, a osvajanje kontinenta zahvaljujući čistim brojkama će biti neizbježno. Trenutno je terorizam samo otvaranje priče; pobjeda će na kraju doći u glasačkim kutijama.

Stari Židovi, koji su bili slijepi za Kristovo evanđelje, ipak nisu bili slijepi za opasnosti koje su dolazile od vanjskog neprijatelja i prijetile su samom njihovom opstanku, a nisu bili ni tako slijepi da bi desetkovali stanovništvo odbijajući rađati dovoljno djece kako bi osigurali i obranili svoju civilizaciju. Gotovo svakodnevni terorizam je danas ozbiljna prijetnja. No, čini se da je sljepoća duša uzrokovana ekstremnom sekularizacijom daleko ozbiljnija.

Nažalost, možda je i prekasno za Europu budući da se vjerska sljepoća i demografski trendovi ne mogu otkloniti tako brzo. Pomolimo se – i nadajmo se da nije prekasno za nas – pa da naučimo nešto od posljedica europske sljepoće prema Evanđelju. (Vjera.hr)

Continue Reading

Vijesti

Europi trebaju razumni političari, a ne dresirani roboti

Published

on

Diktature bez fizičkog nasilja, diktature jednoumlja guraju europske narode u propast. Jer, tamo gdje nema sučeljavanja unutarpartijskog mišljenja, ozbiljnog razgovora o problemima u društvu, tamo o svemu odlučuje jedan čovjek

Piše: dr. fra Luka MarkovićKatolički tjednik

Iako se zapadna politika rado kiti perjem demokracije, stvari u praktičnom životu izgledaju malo drugačije. Istina, nema diktatura poput onih fašističkih i komunističkih, no ipak se ne može govoriti o onom pravom unutarpartijskom pluralizmu. Dok su nekadašnje diktature počivale na strahu od nasilja uzurpatora vlasti, današnje izgledaju malo drugačije.

Poslušnici

Prijašnji diktatori su preuzimali potpunu kontrolu nad narodom vojnim udarima ili pobunama, dok se proces dokidanja slobode danas odvija nešto drugačije. Nema vojnih udara i nasilnih svrgavanja  s vlasti. Današnji politički diktatori se oblikuju kroz proces političke poslušnosti vođi stranke. Istina vođe se s vremenom mijenjaju, ali se u odnosu poslušnika i gospodara ne mijenja ništa. Onaj tko zasjedne na vrh stranke, čini sve, poučen iskustvom vlastite poslušnosti, da postane sličan svojem prethodniku. Nije nikakva tajna kako je Angela Merkel, do krajnjih granica odana svojem partijskom gazdi Helmutu Kohlu, čim se dočepala vlasti, uklonila najopasnijeg konkurenta za partijsko prijestolje, Friedricha Merza, koji se nakon njezina odlaska vratio u aktivni politički život i postao predsjednikom CDU-a, a vjerojatno i budućim kancelarom. Slični procesi se odvijaju i u drugim narodima i strankama unutar Europske unije. Istina, postoji politički pluralizma pa i određena sloboda medija, ali unutar stranaka vlada čvrsta hijerarhijska diktatura. Poglavice biraju sebi odane i poslušne, pazeći da im se ne približi neka opasna konkurentica ili konkurent. Dokaz za to jest nedostatak dijaloga unutar stranke, ili „ne daj, Bože“, drugačijih stavova. Nažalost, tako nastaju diktature bez fizičkog nasilja, diktature jednoumlja koja guraju europske narode u propast. Jer, tamo gdje nema sučeljavanja unutarpartijskog mišljenja, ozbiljnog razgovora o problemima u društvu, tamo o svemu odlučuje jedan čovjek. Stara narodna mudrost nam poručuje da ipak više ljudi više zna.

Takvo stanje poslušnosti i odanosti vođi prikazao je najbolje srpski pisac Radoje Domanović u jednoj svojoj pripovijetci. Svi idu poslušno za vođom. Vjeruju mu besprijekorno, dok se ne strovale u provaliju. Tek tada, do grla u blatu, shvatiše da je vođa bio slijep. Vrijeme je da se Europa oslobodi te opasne poslušnosti vođama.

Vrijeme promjena

Izbori za Europski parlament ozbiljno su upozorenje europskim političarima da je došlo vrijeme promjena, vrijeme u kojem se problemi ne mogu samo potiskivati, nego i rješavati. A probleme ne mogu rješavati poslušni političari, nego oni koji razmišljaju svojom glavom, spremni uvijek reći svoje mišljenje. Dosadašnje, dobro plaćene, europske elite uglavnom su potiskivale probleme u društvu, uvjeravajući birače kako će se sve završiti dobro. Nažalost, umjesto društva blagostanja i mira, Europa, pod vodstvom sadašnje nekompetentne i narcisoidne politike, koja sve liberalno prihvaća kao dobro a tradicionalno kao loše, tone sve dublje u probleme, koji bi je mogli vratiti u neka opasna vremena. To da se birači, pogotovo oni mlađi, odlučuju često za opasne desničarske stranke, ne leži u njihovu uvjerenju kako su te iste stranke rješenje, nego u razočaranju aktualnom politikom.

Odnos prema ratu u Ukrajini, gdje se sustavno iluzorno govori kako će Ukrajinci jednog dana pobijediti Ruse, iritira one koji znaju da je to samo odugovlačenje rješavanja problema. To da su Rusi agresor, a Ukrajinci žrtve, poznato je gotovo svim biračima, pa ipak mnogi od njih shvaćaju da se europska politika ponaša prema tom problemu neodgovorno i nezrelo. Ako NATO i Europska unija nisu spremne ući u otvoreni konflikt s Rusijom – jer se boje moguće atomske eskalacije – trebali bi biti iskreni prema Ukrajincima i pojasniti da će u ime mira morati voditi ozbiljne pregovore, pa i po cijenu određenih ustupaka. Ruski agresor, koji posjeduje atomsko oružje, kojega se i Zapad pribojava, mogao bi ga upotrijebiti u slučaju mogućeg poraza na bojnom polju. Bila bi to tragedija za ukrajinski narod, koji bi tek tada bio izložen ogromnom pritisku, pa čak i od strane onih koji ga, iz tko zna kojih razloga, ohrabruju.

Pitanje migracija kao politički orijentir

To nije jedini problem u Europi koji potiče birače na biranje desničarskih stranki. Ono što bi na poseban način trebalo zabrinjavati jest činjenica da su birači izgubili povjerenje u sposobnost aktualne europske politike da se ozbiljno uhvati u koštac s problemima migracija. Nezadovoljni Europljani priklanjaju sve više onim opasnim desnim strankama, koje bi mogle s vremenom izazvati sukobe s radikalnim islamskim migrantima, ali istovremeno zatrovati prostor sporazumijevanja između europskih naroda, koji su se zahvaljujući nekadašnjim mudrim političarima, okrenuli miru i dobrosusjedskim odnosima. Ono što bi na poseban način trebalo zabrinuti, jest činjenica da se sve više mladih birača odlučuje za te stranke, gubeći povjerenje u one etablirane.

U poznatom njemačkom tjedniku Speigel 20-godišnji Nijemac iz Berlina govori da je prvi put birao AfD, i to nakon što se u Mannheimu dogodio islamistički ispad u kojem je stradalo nekoliko osoba, a među njima i jedan policajac. Također 20-godišnja djevojka iz jednog mjesta u Nordrhein-Westfalenu govori o tome da je nezadovoljna ponašanjem određenih migrantskih muslimanskih krugova u Njemačkoj. Odluka da bira AfD je pala nakon islamističkih prosvjeda u Hamburgu na kojim su „prosvjednici“ tražili stvaranje kalifata u Njemačkoj. Iz razgovora sa spomenutim mladim osobama, ali i s nekim drugim, jasno je da im AfD nije bila želja, nego da je riječ o uvjerenju kako su tradicionalne političke stranke zakazale. Spiegel se bavi analizom prošlih izbora za Europski parlament u Njemačkoj i konstatira da su se mladi birači, tradicionalno pristalice lijevih stranaka, okrenuli AfD-u. Lijeve stranke, pogotovo Zeleni, su izgubili čak do 22 % mladih birača, dok je AfD-ov postotak od istih porastao za 11%.

Desnica će kreirati europske politiku?

Sličan proces se opaža i u drugim europskim zemljama. Zahvaljujući mladim biračima ojačale su kod prošlih izbora za Europski parlament opasne desne stranke u mnogim zapadnim državama, pogotovo u: Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji. Ukoliko bi Marine Le Pen pobijedila i na državnim izborima u Francuskoj, mogao bi to biti poticaj mlađim generacijama Europljana da se još više okrenu opasnim desnim strankama. Rezultat tog utjecaja ubrzo bi se pokazao na mnogim državnim izborima, ali i na onom za slijedeći Europski parlament. Ne može se, s obzirom na napeto sanje s migracijama, i eventualno lošije ekonomsko stanje, isključiti niti mogućnost da rigidna desnica postane kreatorom europske politike. Dogodilo li se to, programiran je sukob s agresivnim migrantskim krugovima koji žele mijenjati stanje u Europi, pretvarati ga u kaos iz kojeg su došli.

Ponadati se da će tradicionalna europska politika smoći snage spustiti se iz oblaka na zemlju i prihvatiti vlastite pogreške iz prošlosti, shvaćajući da profit i liberalna ideologija ne rješavaju sve probleme. Europi je potreban zaokret, i to ne udesno, nego prema stvaranju zdravog ozračja u društvu u kojem glavnu riječ neće voditi ekstremne desne stranke, pretjerana liberalna ideologija, niti drski muslimanski krugovi, čija je priča o islamofobiji u Europi samo taktika, po principu „napad je najbolja obrana“. Vrijeme je za ozbiljne reforme u Europskoj uniji. One su moguće samo tada ukoliko se stane na kraj politički i lobistički dirigiranom nametnutom javnom mišljenju (mainstream), ali također i ako se omogući javna rasprava unutar stranaka o onomu što se u Europi mora promijeniti. Preduvjet svega jest više unutarstranačkog pluralizma kako bi do izražaja mogli doći i oni koji su možda razboritiji i svi više vizija od samoga vođe. Preduvjet za to jest ukidanje unutarstranačke diktature. Uostalom, čemu članstvo u stranci ukoliko će samo vođa razmišljati i odlučivati?

dr. fra Luka MarkovićKatolički tjednik

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved