Connect with us

Vijesti

KOTROMANOVIĆ Što stoji iza preokreta ukrajinske protuofenzive? ‘Ova operacija je taktičko čudo, ali…’

Published

on

“U operaciji kod Izjuma ključna je bila lucidna taktika ukrajinskih generala. Najavili su protuofenzivu na jugu, pričekali da se Rusi tamo regrupiraju, a unaprijed su bili svjesni da će izgubiti bitku. Dakle, u šahovskoj bitki žrtvovali su pješaka na jugu da bi uzeli topa na sjeveru kod Harkiva. Ovo je maestralan potez vrijedan divljenja. Podsjeća me na našu akciju Bljesak iz Domovinskog rata”, kaže između ostalog Ante Kotromanović na Večernji TV-u.

Uponedjeljak je u studiju Večernjeg lista gostovao Ante Kotromanović, vojni analitičar te bivši ministar obrane RH s velikim operativnim i vojnim iskustvom iz Domovinskog rata.

U svojoj analizi osvrnuo se na ukrajinsku protuofenzivu koja je konačno urodila plodom i to na strateškom području na sjeveroistoku zemlje. Kod grada Izjuma Ukrajinci su u potpunosti uništili ruske postrojbe koristeći impresivnu vojnu taktiku.

VIDEO: Pogledajte emisiju

Ukrajinska vojska za vikend je postigla enorman uspjeh oslobodivši strateški grad Izjum. Rusi su ga napustili zbog “neodrživosti svojih pozicija”…

To je svakako najveći uspjeh otkako traje ukrajinska protuofenziva. Akciju su odradili impresivno i slobodno bih rekao da ovakva akcija oslobađanja nije viđena još od Drugog svjetskog rata. Ovo je primjer modernog ratovanja. Pohvalio bih i Ukrajince što su akciju pripremali i izvršili u najstrožoj tajnosti. Naime, čuvanje tajni trenutno je za ukrajinski establišment težak posao zbog velikog broja proruskog stanovništva u državi ali i veleizdajnika i ubačenih moskovskih špijuna unutar samog sustava.

Predsjednik Volodímir Zelenski je mjesecima radio na čišćenju vojnog i obavještajnog sustava od unutarnjih neprijatelja i izgleda da je uspio. Čini se da su dobro zbili redove i da se zaključci posljednjih tjedana nisu smjeli donositi paušalno. Ruska strana ali i dio svjetskih medija izrugivao je ukrajinsku protuofenzivu, a oni su u tajnosti spremali nešto puno veće.

Zbog čega je Izjum bio strateški cilj?

Grad Izjum nalazi se na sjeveroistoku i na neki način predstavlja ulaz u regiju Donbas koju pod kontrolom drže Rusi. Oslobađanje Izjuma važno je i zbog onemogućavanja protoka ruske logistike i  infrastrukture koja bi omogućila daljnje zauzimanje teritorija do rijeke Dnjepar.

Kako su Ukrajinci uspjeli u svojoj akciji?

Dobro su se regrupirali i smišljeno svoje postrojbe poslali iz više pravaca na sjeveroistok dok su ih Rusi istovremeno čekali na jugu gdje se očekivao najjači ukrajinski udarac. Uhvatili su Ruse nespremne i potpuno ih pregazili. Sada je ključno da osiguraju koridore opskrbe i naoružanja prema Izjumu i pripaze na svoje bočne linije koje ne smiju biti previše raspršene. Za sada je nepoznato s kolikim su brojem vojnika Ukrajinci krenuli na Izjum ali svakako će biti potreban oprez zbog potencijalnog ruskog napada s kopna i zraka. Moskva će sigurno na ovo pokušati odgovoriti i pripremiti postrojbe za ponovno preuzimanje Izjuma, no Ukrajinci se trebaju ukopati u takozvanom trećem stupnju i spremni dočekati potencijalni napad.

Vojni analitičari diljem svijeta upozoravaju da bi odgovor Vladimira Putina na poraz iz Izjuma mogao biti nemilosrdan…

Nesumnjivo je da je ovaj poraz teško pao na želudac ruskom vodstvu. Tim više što su cijelo vrijeme bili tašti i izrugivali protunapad Ukrajine. Moskva sada smatra da mora povratiti svoj vojni ugled i ne smije zapadnom svijetu dati povoda za percepciju da gubi rat. Zbog oslobođenja Izjum Rusi su već smijenili nekoliko visokih vojnih časnika te iz puke osvete počeli granatirati civilnu infrastrukturu diljem Ukrajine. Treba reći da je sva statistika na strani Rusije i da su još uvijek u prednosti, no dubinski gledano oni su Ukrajinu jako podcijenili i nisu uspjeli u svom planu za kojeg su očekivali da će se realizirati za nekoliko dana.

Putinova vlast u Rusiji nije ugrožena, a od početka rata on uživa većinsku podršku naroda. Hoće li ga ovaj poraz izbaciti iz kolosijeka i uzdrmati njegovu vlast?

Vladimir Putin u Rusiji ima apsolutnu vlast, autokratski je tip vlada pod čijom su kontrolom mediji, pravosuđe i obavještajni aparat. Teško je za povjerovati da bi se narod ustao i tražio druga politička rješenja zbog jedne izgubljene bitke. Međutim, poraz Rusa kod Izjuma uistinu je bio katastrofalan. Vojska se razbježala i iza sebe ostavila na desetke tenkova i oklopnih vozila. To je za silu poput Rusije neupitna sramota. Trebat će vidjeti hoće  li Ukrajinci i dalje uspješno napredovati. O tome će ovisiti i politička sudbina Vladimira Putina kojem bi u tom slučaju prvi politički ešalon mogao polako okretati leđa i planirati puč. Jasno, takva atmosfera brzo  bi se prelila i na raspoloženje naroda.

Hoće li se situacija promijeniti ako Rusija bude prisiljena krenuti u opću mobilizaciju vojnika, a u koju će ići i sinovi tamošnjih oligarha?

Jasno je da Putin taj scenarij pod svaku cijenu želi izbjeći. Zbog toga u Moskvi i nisu proglasili opći rat već su invaziju na Ukrajinu nazvali specijalnom vojnom operacijom. U Kremlju vjeruju da će svoje planove ostvariti uz profesionalnu vojsku i elitne jedinice. Ako ukrajinska vojska nastavi napredovati onda će Rusija morati odgovoriti većim brojem vojnika, možda i općom mobilizacijom. No, daleko smo od toga. Ruske vlasti nipošto se ne žele zamjeriti oligarsima i njihovim obiteljima. Tako je bilo i u Domovinskom ratu. Sinovi imućnih i bogatih sjedili su kod kuće, a djeca iz radničkih obitelji i ruralnih područja branila je Hrvatsku.

Kako je moguće da je ruska vojska uz potpunu nadmoć u smislu naoružanja i ljudstva pretrpjela poraz?

Prednost Ukrajine je što ratuje na svom terenu i vodi obrambeni rat. Takve bitke odišu moralom i samopouzdanjem i rezultat je nerijetko uspješniji nego kod vojske koja vodi napadački rat. Međutim u operaciji kod Izjuma ključna je bila lucidna taktika ukrajinskih generala. Najavili su protuofenzivu na jugu, pričekali da se Rusi tamo regrupiraju, a unaprijed su bili svjesni da će izgubiti bitku. Dakle, u šahovskoj bitki žrtvovali su pješaka na jugu da bi uzeli topa na sjeveru kod Harkiva. Ovo je maestralan potez vrijedan divljenja. Podsjeća me na našu akciju Bljesak iz Domovinskog rata. To je bi preduvjet za Oluju koja je u cjelini oslobodila hrvatski teritorij. Vjerujem da će ova pobjeda još više osnažiti Ukrajince i da neće stati.

izvor: Vecernji list

Advertisement

Vijesti

Trump prelomio i uz carine i poručio: ‘Ovo je Dan oslobođenja, počinje zlatno doba Amerike’

Published

on

Američki predsjednik Donald Trump u srijedu navečer objavio je da na snagu stupaju uzvratne carine.

“Ovo je Dan oslobođenja, dugo smo ga čekali. Ovaj dan će zauvijek biti upamćen kao dan na koji je američka industrija ponovno rođena”, započeo je Trump svoje obraćanje najavljujući da će za nekoliko trenutaka potpisati recipročne carine. “Recipročne znači da oni to rade nama i sad mi to radimo njima, vrlo je jednostavno. Ovo je jedan od najvažnjih dana u povijesti Amerike.”

“Ovo će biti zlatno doba Amerike, Amerika se vraća i to jako”, dodao je Trump. “Naše porezne obveznike potkradaju više od 50 godina, ali to se više neće događati.” 

“SAD naplaćuje carine od 2,4 posto na uvezene motocikle, a Tajland i drugi naplaćuju puno više, 60 posto i više. SAD je desetljećima naplaćićvao samo 2,5 posto na strane aute, a EU naplaćuje više od 10 posto”, kazao je američki predsjednik, navodeći još neke primjere. 

FOTO: YouTube/SkyNews/screenshot

Nove carine na snazi

“Od ponoći se uvode carine od 25 posto na sve aute strane proizvodnje”, objavio je Donald Trump, dodajući da je sad red na SAD da napreduje. “Možemo biti toliko bogatiji od drugih zemalja da je to nevjerojatno. Brinemo se o državama po cijelom svijetu, plaćamo i vojsku, a čim želimo nešto natrag, uzrujaju se, ali moramo se pobriniti za naše ljude prvo. Danas konačno stavljamo Ameriku na prvo mjesto.”

“EU nas toliko pljačka… Oni nama naplaćuju carine 39 posto, a mi njima uvodimo carine 20 posto. Oni naplaćuju nama, sad mi naplaćujemo njima, kako itko može biti uzrujan?”, objavio je Trump pokazujući okupljenima grafikon o carinama koje stupaju na snagu.

Trump je poručio da ovim potezom SAD staje obranu svojih farmera i stočara, koje su, kako kaže, “druge zemlje godinama brutalizirale”. Pri tome je posebno izdvojio Kanadu, za koju tvrdi da nameće carine od 200 do 250% na brojne američke mliječne proizvode. “Prva limenka mlijeka je po vrlo niskoj cijeni, ali nakon toga stvari postaju loše.”

Poruka stranim liderima

Najavio je da uvodi carine na sve uvozne proizvode i minimalna će iznositi deset posto. Poručio je stranim liderima da ukinu svoje carine pa će i on ukinuti ove nove. “Ako to i ne učine, ove carine će nas učiniti jačima i većima nego ikad prije.”

Ranije u utorak Trump je na svojoj mreži Truth Social objavio da je današnji dan “Dan oslobođenja u Americi”. Europske zemlje, uključujući Italiju i Njemačku, upozorile su da je ovo trgovinski rat, a britanski premijer Keir Starmer ranije je poručio da se priprema za sve mogućnosti –

Continue Reading

Vijesti

Hodak: Prosječna Hrvatica teško se odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg!

Published

on

Novi svjetski rat postaje ozbiljna tema. Čak se i EU probudila iz zimskog sna. Odjednom Emmanuel Macron svakih par dana skuplja hrpu državnika iz Unije i izvan nje kako bi popričali što napraviti. Zaključci su često kontradiktorni, ali nema veze. Važno je da se oni sastaju i pričaju. Znate onu političku uzrečicu: kad ne znaš riješiti problem, napravi radnu skupinu.

Crni oblaci su i nad “Lijepom našom”. Problem je u tome što je “Lijepa naša” ujedno i “Lepa njihova”. Dobivam preko Facebooka “drugarske kritike” zbog svog defetizma. To je navodno prihvaćanje poraza bez borbe. Međutim, ja sam za borbu. To je barem poznato. Sve dok Knin ne padne u naše ruke. Znači referentna točka je Zvonimirov grad. Nešto smo potpisali s Albanijom i Kosovom te izazvali lagano mrštenje Aleksandra Vučića. “Je li generacija Z spremna uzeti pušku u braniti Hrvatsku?”, pita se u Davor Ivanković u Večernjaku.

Neki se mršte zbog naših Dassault Rafala. Komšije su “mnogo pažljivo” pratile naše maratonsko pregovaranje s Francuzima oko tog “suvremenog dvomotornog višenamjenskog lovca”. Skoro godina pregovaranja za šest polovnih lovaca. I čim su “rafali” sletjeli u “Lijepu našu”, tobože isprovocirani Srbi, kupili su u roku odmah od istih tih Francuza dvanaest novih “rafala”. I trka u naoružavanju između Hrvatske i Srbije je započela.

Umjesto da tu lovu investiramo u nove dječje vrtiće i đačke kuhinje, mi kupujemo lovce jer se navodno sprema “veliki rat”. Jesmo li shizofrenični? Ljevičari svih boja na čelu s Možemo! se zgražaju kamo hrvatska vlast usmjerava novac dok zelena agenda i izgradnja dječjih vrtića, biciklističkih staza i raznih multikulturalnih objekata ostaju bez novca. I tako, dok selo gori, naše “babe” se češljaju. Dok mi igramo finale s Francuzima Srbi se naoružavaju gomilajući francusko oružje. Zanimljivo kako Macrona nimalo ne smeta srpska naklonost prema Rusiji i Putinu kad mu se ukaže prigoda da im proda malo svog oružja. Kad istina izađe na vidjelo, prije ili kasnije svi se razotkriju.

Već ga nazivaju ‘ruskim čovjekom’

Oscar Wilde je jednom napisao: “Istina prestaje biti istinom kad u nju povjeruje više ljudi”. A u novi veliki rat vjeruju svi… Vukovarsko odlagalište otpada “Petrovačka dola” trenutno je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj. Na sedamnaest metra dubine tamo je ekshumirano više od dvije tisuće fragmenata kostiju. U isto vrijeme naš Predsjednik je održao “čas istorije” u “prijateljskoj” Crnoj Gori. Tema je bila “vojni logor” Lora. Jakov Sedlar je snimio film o “vojnom logoru” i prikazao ga pred punim dvoranama diljem Hrvatske. Predsjednik nije imao vremena pogledati taj film jer, da je imao, onda bi doznao da je “vojni logor Lora” bio prostor od 24 kvadratna metra. Skoro velik kao jednosobni stan.

Tijekom svog “prijateljskog” posjeta Crnoj Gori naš Predsjednik je “zaboravio” priupitati njihovog o isprici zbog njihove “posjete” Dubrovniku u jesen 1991. godine, o pljačkama, granatiranju starog “groda”, kad misle vratiti školski brod “Jadran”, o trenutku kada misle napokon promijeniti ime plivačkom bazenu u Kotoru koji ponosno nosi ime crnogorskog ratnog zločinca Džimi Gopčevića i tako dalje. I dan danas se u tom bazenu u Škaljarima malobrojni preostali Hrvati u Crnoj Gori mogu okupati podsjećajući se što su sve njihovi sunarodnjaci u doba rata doživjeli, od batinanja do ubijanja. Međutim, naš Predsjednik je sve to zaboravio ili preskočio, valjda jer nije imao vremena ni volje. Nekad je bolje da i nemaš predsjednika.

Ratni je zločinac Milan Babić priznao krivnju nakon prijateljskog sporazuma s Haaškim sudom. Presudilo mu je Drugarsko vijeće…. Sve dok bude guzica bit će i rješenja. Jedno takvo “rješenje” ovih dana nudi Vladimir Vladimirović Putin: “Nad Ukrajinom bi se, do izbora, trebala uvesti UN-ova uprava”. Znači, dok mi “organiziramo” izbore, neka nam UN-ovci čuvaju ono što je naše. Kakvih sve nema genijalnih ideja u svijetu. Sjetite se samo Ostapa Bendera i “Zlatnog teleta”: “Ideje naše, benzin vaš”. Mi smo osvojili dio Ukrajine, pa dok ne “organiziramo” izbore, neka UN čuva ono što je naše. Ma bio ja defetist ili ne, novi “Armagedon” je pred vratima. Mi smo u Hrvatskoj u boljoj situaciji nego u jesen 1991. godine. Jedino nam nedostaje novi Franjo Tuđman. Zorana Milanovića već otvoreno nazivaju “ruskim čovjekom”. Kako pronaći izlaz iz bezizlazne situacije? Sam sa sobom i Hrvatska sa svijetom…

Dodik bi u Hrvatskoj bio najsigurniji

Treba po žurno osnovati najveći i najutjecajniji sindikat na svijetu – sindikat neradnika. Svaki se postupak može obrazložiti. Ali svako obrazloženje ne mora biti prihvatljivo. To sad zna i Milorad Dodik dok je čekao raspisivanje INTERPOL-ove tjeralice. Ostao mu je samo bijeg preko granice. Probao je u Izrael, ali nije išlo. Možda da pokuša u Srbiju, Rusiju, Sjevernu Koreju… Tjeralica je upravo raspisana. Rekli bi zbog sitnice. Zbog kršenja ustavnog poretka Bodne i Hercegovine. A taj je poredak prilično zbrkan. Mile se izgubio na povratku iz Izraela u Banja Luku. Tamo vrije pa Republika Srpska sada predstavlja pravi “nosač aviona” na ovim prostorima.

Prisjetih se 1995. godine kad je naša vojska bila na samo 18 kilometara od Banja Luke. Tada su nam “veliki” poručili ako uđemo, NATO bi nas mogao “bombardirati”. Moš mislit! Dodik bi bio najsigurniji u Hrvatskoj. Tu se gradi 40 “kulturnih” centara u kojima se može skloniti. Milorad Pupovac će se pobrinuti za sve. Za sada Mile kao Ukleti Holandez putuje po “belom svetu”. Dokaz više da su “niske strasti” i “visok položaj” čvrsto povezani. Zlobnici kažu da kad je gol postignut iz zaleđa to je pederski gol.

Napokon je krenulo. Počelo je ozbiljno naoružanje u Hrvatskoj. Jutarnji u subotnjem broju javlja: “Prva hrvatska strojnica krenula u osvajanje svijeta”. Zove se “Kuna”. Rođena je u tvornici tvrtke HS Produkt iz Karlovca. Doznavši za to Jelena Milić, srpska veleposlanica u Hrvatskoj, odmah se vratila u Beograd. Ustaše se naoružavaju. Srećom je Jelena uspjela priječi hrvatsko-srpsku granicu legalno. Tamo ju je dočekao ljutiti Vučić kojem je tako odano služila. Moj stari teniski partner Žuki, koji je uvijek dobro informiran, upozorio me: “Stari, nemoj se igrati. Za ilegalni prelazak granice u Singapuru je kazna šest mjeseci zatvora, u Rusiji dvije godine, u Indija osam godina, u Pakistanu 10 godina, a u Saudijskoj Arabiji čak 15 godina zatvora. Jedino u Europskoj uniji ilegalni prelazak granice donosi osobi besplatni smještaj, hranu, medicinsku skrb, a možda i poseban pravni status – azil”.

Hoće li ovo pridonijeti slabljenju Hamasa?

Najnovije poskupljenje vode daje naslutiti da ćemo u siromaštvo uroniti vodenim putem. Neki sam dan na TV Dnevniku čuo i vidio vijest da su u pojasu Gaze Palestinci javno protestirali protiv militantnog i terorističkog pokreta Hamas. Traže njegov odlazak iz Gaze. Aleluja! Napokon je i Palestincima prekipjelo. Dosta su trpjeli Hamasov teror, ginuli kao živi zid za Hamasove teroriste, gladovali i umirali u Hamasovim podrumima i bolnicama punim oružja.

Iako jedna lasta ne znači proljeće, treba se nadati da je i Palestincima u pojasu Gaze napokon sinulo kako bi mogli tamo ostati živjeti u miru i graditi budućnost pod izraelskom umjesto Hamasove uprave. Hoće li to napokon pridonijeti slabljenju Hamasa, približavanju kraja rata u Izraelu i prestanku ubijanja, valja tek vidjeti. Bu’mo vid’eli, rekli bi slijepci! U sadašnjim uvjetima prosječna Hrvatica teško se odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

Medvedev prvotravanjskom karikaturom uzdrmao Bruxelles

Published

on

U dobro poznatoj maniri koja balansira između provokacije i sarkazma, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev još jednom je prodrmao dvorane europskih moćnika – ovoga puta uz pomoć karikature koja je točno 1. travnja objavljena na mreži X.

Nije to bila klasična prvotravanjska šala. Bila je to politička poruka upakirana u crtež – i to zbog koje su mnogi ljudi dvaput pogledali.

Na slici je zabrinuti predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky koji se, gotovo poput razočaranog djeteta, obraća predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen s pitanjem: “Zar me više ne voliš?”

Odgovor, koji dolazi s osmijehom groteskne von der Leyen – čije je lice karikirano s licem Adolfa Hitlera – je: “Ne, sada smo opet zaljubljeni u ljude iz EU.”

Poruka nije mogla biti izravnija, ni zlokobnija. U nastavku karikature von der Leyen prvotravanjskim obratom potvrđuje: Da, EU će doista interese Ukrajine staviti iznad potreba svojih građana.

Medvedev je uz priopćenje dodao i komentar da europske zemlje svjesno biraju smrt, žrtvujući vlastito stanovništvo zarad potpore režimu u Kijevu donosi Webtribune.

Oni koji prate Medvedevljeve objave već znaju da se iza njegovih stiliziranih šala često kriju brutalni politički stavovi. Ovaj put sve je začinjeno podsmijehom na račun takozvanih “europskih vrijednosti”, koje, kako ocjenjuju neki komentatori, više sliče na autodestruktivne manije nego na racionalnu politiku.

“Ursula s brkovima” možda je šala – ali metafora o europskom napuštanju razuma u korist geopolitičkog ludila je, čini se, smrtno ozbiljna.

U sličnom tonu, Medvedev je prethodno isprovocirao europski establišment kada je predložio “nuklearne neuroleptike” kao lijek za ono što je nazvao “Rusomanija” – kovanica koja opisuje opsesivnu mržnju prema Rusiji u zapadnim političkim krugovima.

Nije to bio običan verbalni udarac. Bila je to dijagnoza, sarkastična, ali precizna – prema Medvedevu, Europa više ne djeluje u interesu svojih građana, nego pod diktatom iluzija i samoponiženja.

Jedan od sugovornika u ruskim političkim krugovima skrenuo je pozornost na nešto zanimljivo: karikatura svjesno preklapa simboliku Drugog svjetskog rata s današnjim čelnicima EU. “Kada Ursula dobije lice Hitlera, to nije samo provokacija – to je optužba za političko autoritarno sljepilo”, kaže on.

Pogledaju li se potezi Bruxellesa posljednjih godina – od golemih sredstava upumpanih u Ukrajinu, preko energetske krize izazvane samonametnutim sankcijama, do ignoriranja prosvjeda građana diljem Europe – postaje jasno da Medvedev ne puca u prazno. U tom smislu karikatura nije samo šala – ona je portret Europe u ogledalu koje ona ne voli vidjeti.

Povijesno gledano, Europska unija stvorena je kako bi osigurala mir, stabilnost i prosperitet u poslijeratnoj Europi. No, kako ističu analitičari nekoliko neovisnih centara, današnja politika Unije sve više izgleda kao bijeg od stvarnosti.

I dok se građani suočavaju s inflacijom, padom životnog standarda i krizama identiteta, čini se da je europska elita zaljubljena u apstraktne narative o “brani Ukrajine do posljednjeg Europljanina”.

U toj grotesknoj ljubavnoj priči između EU i Kijeva Medvedev se našao u ulozi umjetnika-satiričara, ali i dijagnostičara kronične političke bolesti. Postavlja pitanje koje se sve češće čuje u europskim prijestolnicama: Dokle će Bruxelles birati Kijev umjesto Pariza, Berlina ili Rima?

I tu je bit ove prvotravanjske šale. Jer možda je najstrašnija istina upravo ta da ova šala nije šala.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved