Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi na Žumberku, pokraj naselja Sošice. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro. Jama se sastoji od ulaznog dijela bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkih bolnica mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka.

Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca nije pokrenut sudski postupak iako se zna tko je i što radio.

Jamu Jazovka otkrio je speleolog Mladen Kuka 1989. godine.

Kalvarija Kringa 1876.godine

Ove godine odlučila sam  pratiti Isusa na Križnom putu kao žena, majka i baka! Razmišljanja su  samo moja, nitko ne stoji iza njih osim mene osobno.

U ovom  kaotičnom vremenu između Covida-19 i putinove agresije na Ukrajinu, u vrijeme korizme, svaki bi kršćanin Katolik trebao preispitati sam sebe, svoja razmišljanja i svoje djelovanje u obitelji, društvu, na poslu i zajednici.

Upravo stoga ne mogu prihvatiti, ni razumjeti svu silinu zla koja se srušila na ovaj svijet. Poremećene  su sve vrijednosti, sve norme ponašanja i prirodni poredak na zemlji,  koji je Svevišnji ustanovio i koje su  obznanjene  u Svetom pismu. To je Božji govor ljudima,  razumljiv ljudima, jer su Božje riječi izrečene ljudskim jezicima i zapisane na isti način kao i sve druge ljudske riječi, ali kao da ga  ljudi  ne razumiju, ili još gore, ne žele ga razumjeti.

Biblija ili Sveto pismo je Božanski misterij izražen ljudskim jezikom. Stoga je riječ najvažniji element Božanske objave u Svetom pismu. Riječ je način prenošenja Božje objave, a po Isusu i u Isusu Božja riječ je postala vidljiva i opipljiva.

Riječ Božja nije tvrdnja, ni izvješće, ona je djelo, veliko djelo preko kojeg se Bog daruje nama, zove nas i od nas očekuje odgovor.

Prateći Isusa na njegovu putu muke kroz bol i pratimo bol i patnju  njegove majke Blažene Djevice Marije i svih pobožnih žena, promišljamo o  suvremenim križevima današnje žene, supruge i majke. U ovo vrijeme udara na čovječanstvo,  sumnji, strahova, neizvjesnosti, patnje, bolesti i ratova koje nam kreatori Novog svjetskog poretka priređuju, najviše pate upravo majke i djeca. Dodamo li tim globalnim pošastima, probleme funkcioniranja obitelji, kao osnovne društvene zajednice, bračne nesuglasice, nevjere, pobačaja, netrpeljivosti i pomanjkanja ljubavi, komu se žene mogu utjeći?  Tko im može pružiti utjehu, snagu i nadu? Isusova majka, Božja majka koja je prošla sa svojim sinom sve njegove muke i patnje na njegovu Križnom putu, sa  nadom  i vjerom  u životne uskrse koje je nosila u svom srcu. Bl. Djevica Marija koja nas i dan danas prati, ukazuje se širom svijeta i šalje nam poruke nade i mira, od Lourdesa, Fatime, Guadalupe do Međugorja.

Majka Božja, Kraljica Mira u Međugorju poručuje; „Ja sam vaša majka, i volim vas i zato vam želim pomoći… Dječice, ne zaboravite, ja sam vaša majka”

„Klanjamo ti se, Isuse, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!“

4. postaja – Isus susreće svoju svetu Majku

Dočekala ga je. Susreli su se; Sin mučenik i Majka patnica. Nema riječi, samo pogledi. Jednom su se pogledali u hramu. Bio je dijete i tada  ga je  koreći pitala: „Sinko što si nam to učinio!“ Sada ga ništa ne pita, ali u očima joj se čita pitanje: „Sine, što su ti to učinili?“ U očima njegovim čita odgovor: „Ove su  modrice radi njihova mira i ova je bol radi njihova opravdanja. Poveo me Otac za žrtvu za grijehe ljudi na žrtvenik križa i daruje me u smrt da bi oni živjeli. Vjeruj Ocu!“ Tko koga bodri, tko koga tješi? Marija zna taj nijemi govor u susretu umirućeg djeteta i majke. Ona majka najbolje razumije razdiranje srca, kad usta zanijeme. Ona jedina zna koliko u tim trenucima pomaže Božja utjeha. Boli rastanaka pred veliki sastanak.

Koliko rastanaka i odvajanja od svog djeteta podnese majka? Sva su bolna, ali ona koja su životno potrebita i nužna za odrastanje djeteta, lakše se podnose, od onih koja su po život opasna, zbog kojih majka ne zna hoće li svoje dijete  ikada ponovno ugledati.

Koliko majki traži svoju djecu iz Domovinskog rata? Koliko će majki tražiti svoju djecu iz ovog  brutalnog rata koji je započeo ruski predsjednik Putin? Ne samo iz napadnute Ukrajine, nego i nesretnih ruskih majki, čiju djecu Putin i njegovi oligarsi šalju u smrt, dok su svoju poslali van Rusije na sigurno.

Poruka ove postaje je da svi imaju  majku, ali je dovoljno ne uvažavaju i  ne poštuju, stoga lako postaju zločinci, jer da se majke pita zločina ne bi bilo.

Iako u ovom  bezbožnom svijetu ima slučajeva da i majka ubije svoje dijete, ali to je ipak rjeđa pojava, učinjena iz očaja, bezizlaznosti ili neubrojivosti.

U Mariji Bistrici hrvatski narod ima najvrjedniji križni put

Zagrebački nadbiskup Bl. Alojzije Stepinac imao je velike planove s Marijom Bistricom, želeći da to hodočasničko mjesto u Zagorju postane mjesto duhovne i moralne obnove hrvatskoga naroda. „Moja je želja da svetište Majke Božje Bistričke postane hrvatsko narodno svetište“, napisao je nadbiskup Stepinac u jednoj okružnici svim župnicima Zagrebačke nadbiskupije u tijeku ratne 1943. godine, kada su već bile postavljene prve četiri postaje križnoga puta u Mariji Bistrici, a u planu je bila izgradnja nove bazilike, izgradnja kapela za pričešćivanje, prostora za smještaj hodočasnika… 

Kako povijesni izvori kažu, zamisao se za te radove rodila još je prije Drugoga svjetskoga rata na Jasnoj Gori, u poljskoj Čenstohovi, za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine. Te se godine u Mariji Bistrici proslavljala 250. obljetnica ponovnog našašća čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke i nadbiskup Antun Bauer je okrunio Marijin kip s krunom hrvatskih vladara, a nadbiskup koadjutor Stepinac održao je glasovitu propovijed i izrekao znameniti zavjet da će

 „Hrvati ostati Marijini vjerni i iskreni štovatelji“.

Stala plačuć tužna mati

Koji čovjek ne bi plak’o

Majku Božju videć tako

u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,

kada vidi gdje za Kristom

razdire se srce njoj?

Lili Benčik/hrvatskepravice

Kalvarija Gračišće 1856.godine

Ove godine odlučila sam  pratiti Isusa na Križnom putu kao žena, majka i baka! Razmišljanja su  samo moja, nitko ne stoji iza njih osim mene osobno.

U ovom  kaotičnom vremenu između Covida-19 i putinove agresije na Ukrajinu, u vrijeme korizme, svaki bi kršćanin Katolik trebao preispitati sam sebe, svoja razmišljanja i svoje djelovanje u obitelji, društvu, na poslu i zajednici.

Upravo stoga ne mogu prihvatiti, ni razumjeti svu silinu zla koja se srušila na ovaj svijet. Poremećene  su sve vrijednosti, sve norme ponašanja i prirodni poredak na zemlji,  koji je Svevišnji ustanovio i koje su  obznanjene  u Svetom pismu. To je Božji govor ljudima,  razumljiv ljudima, jer su Božje riječi izrečene ljudskim jezicima i zapisane na isti način kao i sve druge ljudske riječi, ali kao da ga  ljudi  ne razumiju, ili još gore, ne žele ga razumjeti.

Biblija ili Sveto pismo je Božanski misterij izražen ljudskim jezikom. Stoga je riječ najvažniji element Božanske objave u Svetom pismu. Riječ je način prenošenja Božje objave, a po Isusu i u Isusu Božja riječ je postala vidljiva i opipljiva.

Riječ Božja nije tvrdnja, ni izvješće, ona je djelo, veliko djelo preko kojeg se Bog daruje nama, zove nas i od nas očekuje odgovor.

„Klanjamo ti se, Isuse, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!“

3.postaja Isus pada prvi put pod križem

Isus posrće i pada na zemlju. Leži  Sin Marijin,  a teško drvo križa na njemu. Kako bi mu rado potrčala i podigla ga i uzela taj križ i nosila ga sama, ali ne možeš do njega. Ti vojnici, te zapreke. Ne može do njega. Srce se cijepa, ali blizu se ne može. Prošla je  tu strahotu i znade nemoć majčinstva pri padu vlastitog djeteta. Leži, a ne možeš ga dići. Koja je to bol! Marija  nabolje razumije majku koja trpi zbog pada svoga djeteta, zbog krivog koraka zbog kojeg je posrnuo, zbog podmetnutih klipova lažnih prijatelja. Sam se mora dići, a majka krvari u duši. Vidi majke čiji su sinovi u prvom pijanstvu učinili nasilje, ubojstvo, provalu. Čiji su sinovi u pijanstvu izazvali prometne nezgode, vidi majke koje se susreću prvi put sa svojom drogiranom djecom u policijskim postajama ili u bolnicama. Kako izdržati taj pad, Marijo? Gdje si našla snagu da nisi svisnula? Bog diže što grijeh obara. Ti si Bogu vjerovala! Ti si vapila: „Snago moja, priteci mi u pomoć! Ne ostavljaj me, Bože, zaštito moja!“ Marijo, majko nemoćnih majki, tješiteljice poniženi majki, jačaj nas u našoj nemoći.

Što su  sve majke spremne učiniti za spas svog djeteta? Ima slučaja  tu u našoj bližoj okolini, u našem gradu,  kako  sin ubija  cijelu obitelj, a majka slučajno ostane živa: koja je to neopisiva bol majke, neizdržljiva bol u saznanju da joj je pobio obitelj vlastiti sin? I ta majka je rekla:“ on je moj sin, ja sam ga rodila“

Ima isto slučaj u blizini kada sin ubije majku i oca. Kako se osjeća  majka u trenutku smrti svjesna da je na nju ruke stavio vlastiti sin?

A Isus reče:“ “Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!” Luka 23:34-35

Isus je morao  biti ljut, morao je prezirati one kojima je on činio dobro, a oni njemu zlo. I taj sin koji je ubio majku bio je ljut, ali za razliku od njega  Isus ipak prašta, i ne samo da  prašta, nego kao zagovornik ljudi kod Oca, traži da i Otac oprosti. Iako su svi oko njega prije njega zaslužili biti na njegovu mjestu, a samo on koji to nije zaslužio bio je na tome mjestu, on moli:

„“Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime“ Iv 16,23

 Taj paradoks ne izaziva u njemu mržnju, nego sažaljenje. Bio je svjestan da su upravo oni koji su ga razapeli potrebni oproštenja za svoje grijehe, a ne on. Znajući da ljudi tako često ne uviđaju svoje grijehe, Isus umjesto njih traži oproštenje. Više ne traži da ljudi sami prepoznaju svoj grijeh, nego ovaj puta i bez pitanja Isus traži oproštenje od Oca. Događa se da svoje grijehe, koliko god ispitivali savjest, ne prepoznajemo. Zbog toga Isus moli za nas čak i kad mi sami ne tražimo oproštenje. Ovo je poticaj da nije potrebno čekati da netko zatraži oproštenje i uz to se dobro ponizi da bi dobio oprost. Moguće je oprostiti čak i dok se čin nepravde događa, a moguće je ići i korak dalje, moguće je iskazati ljubav onome koji čini nepravdu. Učimo iz Isusova primjera i na zemlji će biti manje ljutitih ljudi.

Trudimo se činiti dobro, svi ljudi, sva tvoja djeca, ali koji put ne znamo kako?

Često mislimo da činimo dobro, a činimo zlo, oprosti nam i pouči nas!

Kad činimo, često ne znamo kako bismo trebali činiti, a često ne znamo ni što činiti.

Pouči nas!

Oče! Pouči nas kako činiti dobro!“

Poruka 3.postaje je ne biti zlopamtilo, praštati i činiti dobro!

Stala plačuć tužna mati

O koliko ucviljena

bješe ona uzvišena,

Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući

blaga Mati gledajući

muke slavnog Sina svog.

Lili Benčik/hrvatskepravice