Vijesti
Lažni temelji karizmatske obnove
Published
6 mjeseci agoon
By
Uredništvo
Iako „karizmatska obnova“ nije katolička od svojih korijena, dobri razlozi za istu tvrdnju pojavljivali su se s vremenom. Proučimo lažne i heretične osnove spomenutog pokreta.
Naslovna slika: Karizmatsko „klanjanje“
Pretendirani svetopisamski temelji
Pokret nastoji pozvati na XII i XIV poglavlje Prve poslanice svetoga Pavla Korinćanima kao na svoje teološko obrazloženje. Ukratko, pentekostalni pokret tvrde da se kod njih događa ono što je bilo i u Korinut, tj primanje Duha Svetoga i neke karizme: jezici, iscjeljenja, proročanstva; međutim, razlike su radikalne. Tako:
• U Korintu nije bilo ni krštenja Duhom, ni polaganja ruku, niti pokušaja organiziranja molitvenih susreta ili duhovnih vježbi kako bi se davao Duh Sveti.
• Iz Poslanica svetoga Pavla zaključuje se da taj fenomen nije bio raširen u Crkvi, nego da je bio ograničen isključivo na Korint. Nije bilo pokušaja širenja na drugim mjestima. Nadalje, nakon što su se pojavile štetne posljedice i zlorabe, nestao je i za njega se u Crkvi nije čulo sve do 1966. godine.
• U Korintu su karizmatici govorili “tuđim jezicima”, za razliku od pentekostalaca, koji su ispuštali čudne zvukove i žamor koji nije mogao biti jezik Treće osobe Presvetog Trojstva.
Pentekostalci dodaju i neke epizode iz Djela apostolskih, posebice izlijevanje Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Oni nastoje svakom kršćaninu dočarati to veliko mistično iskustvo: “zašto”, kažu, “kršćanin treba biti lišen tog neusporedivog dara, tako potrebnog za gorljivi kršćanski život?” Na ovo se može odgovoriti riječima:
• Na prvu Pedesetnicu, mistično i osjetljivo iskustvo Duha Svetoga, zajedno s karizmama jezika, proroštva i iscjeljenja, bilo je darovano samo apostolima i, vjerojatno, učenicima prisutnima u Cenakulu, ali ne i ostalima od ljudi koji su toga dana kršteni.
• Apostoli su govorili jednim jezikom – aramejskim – dok su ih slušatelji čuli kako govore svaki svojim jezikom (grčki, latinski, partski, elamski, itd.). Očito, to je potpuno drugačije od onoga što se događa na karizmatskim molitvenim sastancima. [Op. prev.: Sv Augustin u Civitate Dei malo drukčije tumači ovu zgodu, na vrlo logičan način uzimajući u obzir Božju intervenciju. Naime, sam Bog daje nalog apostolima propovijedati Evanđelje po svom svijetu. Ali ni Bog ni Crkva ne zapovijedaju ono što je nemoguće. Stoga, da bi mogli propovijedati sve do Perzije, Indije, Etiopije itd kamo su otišli neki od apostola, Bog im je dao ono što im je bilo potrebno za propovijedanje, osim milosti, tako i ljudska sredstva, u prvom redu znati govoriti i razumijeti druge jezike. Nakon što se Crkva proširila na sav ondašnji poznati svijet, ovakvi darovi su prestali.]
• S obzirom na VIII poglavlje Djela apostolskih – gdje se govori kako je Duh Sveti sišao na novoobraćenike u Galileji preko (biskupskog) ministarstva ili službe Petra i Ivana, nakon evangelizacije đakona Filipa – crkveno je tumačenje da se taj slučaj odnosi na sakrament krizme.
Ostali tekstovi Novog zavjeta koji se obično spominju mogu se sažeti na suglasnije objašnjenje od onoga koje pokušavaju karizmatici. Da je Savao nakon Ananijinog polaganja ruku progledao i bio ispunjen Duhom Svetim, razumije se iz posebne misije koju je u tom slučaju morao izvršiti, osobito ako se uzme u obzir da je Ananija bio svećenik. Osim u tom slučaju, ne vidimo ga kako tu i tamo polaže ruke.
Da je Pavao, pronašavši u Efezu učenike Ivana Krstitelja, krstio ih i položio ruke na njih, nakon čega je sišao Duh Sveti i oni su počeli govoriti u jezicima i prorokovati, opravdano je jer je Pavao već bio biskup.
Osim ovih tekstova, nema drugih primjera o vanjskom izljevu Duha Svetoga. To je zato što Isus Krist nikada nije obećao takva mistična iskustva i izvanredne darove kršćanima, niti je osigurao odredbe da ih se prenese kroz posebne obrede. Ustanovio je doduše sakrament potvrde, koji Crkva oduvijek dijeli i po kojemu svaki kršćanin sudjeluje u izlijevanju Duha Svetoga, ali se taj Duh ne dijeli vanjskim znakovima i čudesima, nego tiho i otajstveno, kao u drugim sakramentima.
Crkva nikada nije upoznala takvo krštenje Duhom. Kad bi to bilo točno, to ne bi bio jednostavan sakrament nego “nadsakrament”, superioran u odnosu na ostalih sedam, jer ne bi proizvodio samo unutarnju milost, nego i puninu sličnu onoj na dan Pedesetnice; Uz to, čudesno vanjsko izlijevanje i, konačno, također bi podjelio čudesne darove – ozdravljenja, proroštva i jezike – … i sve je to protivno vjeri.
Ako je istinito ono što pentekostalci tvrde o krštenju Duhom, gdje bi se krizma trebala smjestiti u kršćanskom životu? Oni nastoje izbjeći ovo neugodno pitanje i, budući da nisu u mogućnosti otvoreno zanijekati ovaj sakrament, spuštaju ga na sekundarnu razinu. Zato Ranaghan navodi sljedeće: “Čovjek može biti sigurniji što znači biti kršten u Duhu Svetom nego što znači biti krizman.”
S obzirom na to, Firentinski sabor je jasno rekao da je krizma Duhovi svakog kršćanina. Dakle, jedno od dvoje: ili je krštenje Duhom istinito, a potvrda lažna, ili je potvrda istinita, a krštenje Duhom lažno. Ne mogu oboje biti istina.
Ispit pretendiranih karizmi
- Dar ozdravljenja
Slušajući karizmatike, činilo bi se da su čuda uobičajena pojava i stoga dokaz božanskog podrijetla pokreta. No, da bi iscjeljenje bilo čudesno, potrebna su tri uvjeta:
• da su isključeni svi prirodni uzroci koji mogu dovesti do iznenadnog izlječenja;
• da činjenica bude podvrgnuta pažljivom ispitivanju liječnika, znanstvenika i teologa, i
• da konačnu kaznu izriče nadležni autoritet.
Sada, nijedan od tri uvjeta nije ispunjen u pentekostalizmu: oni vjeruju u čuda kroz jednostavno svjedočanstvo onih koji ih primaju. Više od čuda, to su trivijalne činjenice, “psihološka” čuda i tome slično.
Čudo može imati samo tri moguća uzroka. Prije svega Bog. U ovom slučaju mora se utvrditi da se radi o pravim čudima, u kojima nema ni traga ponosu, razmetljivosti ili samozadovoljstvu, vrlo prisutnih u karizmatičnosti. Drugo, psihološki procesi. Oni tvrde da su neki obraćenici napustili svoje navike pijenja; ali svi znaju da članovi Anonimnih alkoholičara postižu slične rezultate bez ikakvog pribjegavanja “duhu” kojeg zazivaju pentekostalci… Treće, đavao. Nema sumnje da on može činiti neka “čuda”, pogotovo u atmosferi nabijenoj emocijama.
- Dar jezika
Onome što je gore rečeno, mogu se dodati i neka druga razmatranja, budući da pentekostalci jako cijene ovaj “dar”.
Donedavno su to smatrali definitivnim dokazom izljeva Duha Svetoga. Kad bi to bio slučaj, kad najnormalniji kršćani primaju sakrament, ne mogu biti baš sigurni da su ga primili zbog odsutnosti vanjskih pojava. Sigurnost koju imamo je vjera u Kristovo obećanje, potvrđeno autoritetom Crkve: vjera koja se gotovo nikada ne temelji na osjećaju ili iskustvu.
Naša zbunjenost se povećava ako pogledamo prirodu “karizme”, jer jezici kojima govore pentekostalci nisu ljudski, već nerazumljivi zvuci. Jezici koji se spominju u Djelima apostolskim i Poslanici Korinćanima bili su pravi jezici.
Međutim, pentekostalci pokušavaju dati svoje objašnjenje: oni zagovaraju mogućnost molitve “neobjektivno, na predkonceptualni način”. Ovaj pojam daje Le Renouveau Charismatique:
“Mogućnost molitve neobjektivno, na predpojmovni način, ima značajnu vrijednost u duhovnom životu. Omogućuje nam da predpojmovnim sredstvima izrazimo ono što se pojmovno ne može izraziti. Molitva u jezicima je za normalnu molitvu ono što je apstraktno, nereprezentativno slikarstvo za obično slikarstvo. Molitva u jezicima zahtijeva vrstu inteligencije koju imaju čak i djeca.”
E sad, sve ovo je, u najmanju ruku, vrlo zbunjujuće i teško razumljivo. Ne postoji ništa slično ni u Tradiciji Crkve, ni u učenju duhovnih i mističnih učitelja. Iako je Krist naučio moliti apostole i prve učenike i čak dao formulu kojom se izražavaju vlastite molbe, on to nikada nije činio na “predkonceptualni” i “neobjektivni” način. Ova vrsta molitve pretpostavlja da mrmljanje ne odgovara objektivnoj stvarnosti, da je Duh Sveti nesposoban izraziti božansku stvarnost racionalnim jezikom, kada je taj isti Duh, kroz usta proroka i apostola, i samog Krista, govorio najviše istina na ljudskom jeziku.

[Nema referencije na neki sveti čin.]
Vjerski indiferentizam
Kao što je već spomenuto, katolički pentekostalni pokret uvezen je iz protestantskog pentekostalizma. U skladu s ovom pozadinom, iako u suprotnosti s vlastitim podrijetlom, katolici održavaju molitvene sastanke s protestantima bilo koje denominacije. Tijekom molitvenog susreta, tko god je primio dar “vodiča”, može položiti ruke na bilo koga, bez obzira kojoj sekti pripada.
Svi oni traže dar Duha Svetoga, govore u jezicima, tumače, prorokuju i liječe. Obje grupe žele raditi na jedinstvu bez obzira na doktrinarna pitanja, pokušavajući postići jedinstvo postavljajući se “na dublju razinu”. Ta “najdublja razina” je “emocionalna razina”, koja se često brka s “nadnaravnom ljubavlju”. Pentekostni pokret, ukratko, predodređen je uništiti nadu u istinski ekumenizam, budući da nikakvo jedinstvo nije moguće ako protestanti ne prihvate punu istinu Katoličke Crkve.
Rušenje kršćanske askeze
Prijeđemo li s teologije na asketizam, kako su sveci živjeli i naučavali, otkrivamo da karizmatizmu ne samo da nedostaju temeljni zahtjevi za istinsko uzdizanje k Bogu, nego je čak i štetan za isto.
Prije svega, uništava poniznost i pogoduje ponosu, jer je ponosna osoba puna samouvjerenosti i samopouzdanja, traži senzacionalno i prikazuje ga kao vrlinu. Dok ponizni, s druge strane, traži posljednje mjesto, izbjegavaju senzacionalno i neobično, boje se da ne prevare same sebe i smatraju se nedostojnim izvanrednih darova. Ako im ih Bog daruje, oni ih prihvaćaju sa strahom i trepetom, moleći Ga da ih uzme i te ih vodi običnim putem.
Zatim, izlaže se dušu samoobmani. Hranjeći morbidnu želju za senzacionalnim, pokret stvara atmosferu preopterećenu emocijama koja vodi u samoobmanu. Izjaviti da je osobno iskustvo vrhunski dokaz izlijevanja Duha Svetoga protivno je Kristovu učenju, koji je rekao da je ispunjenje volje Božje jedini siguran kriterij za biti na putu spasenja: “Ne će svatko tko mi kaže “Gospodine, Gospodine!” ući će u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga Nebeskog Oca.”
Dok karizmatici izvanredne darove smatraju nepobitnim znakovima iskustva božanskoga, naš ih Gospodin isključuje kao znakove sigurnog spasenja: “Mnogi će mi reći u onaj dan: “Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali, i zloduhe izgonili i u tvoje ime čudesa činili?” Tada ću im reći: Nikad vas nisam poznavao, odlazite od mene, zlotvori!””
Nadalje, to je suprotno iskustvu onih koji su živjeli duhovno. Učenje i praksa pentekostalaca proturječi primjeru svetaca, koji su se neprestano bojali da ih đavao ne zavede, prezirali su izvanredne pojave i tražili od Gospodina da ih drži na neizvanrednom putu.
Kako bi izbjegli samozavaravanje, obično su se povjeravali stručnim duhovnim voditeljima. Izjavljivali su im čak i najbeznačajnije osjećaje svoga srca i junački su se pokoravali onome što su im zapovijedali. Može li itko zamisliti svetu Katarinu Sijensku, svetu Tereziju Avilsku, svetog Franju Asiškog ili svetog Ignacija Lojolskog, kako putuju svijetom i razmeću se kao djelitelji Duha Svetoga?
S druge strane, karizmatici napuštaju križ. Pokret se fokusira na slavljenje “radosti” duha. Nema li u pokretu mjesta za agoniju Getsemanija, za tjeskobu Muke, za noć duše koje se prisutne u životima svetaca?
Pentekostalci trebaju znati da se k svetosti penje putem na kojem nema obilja radosti: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. Autentično slavlje radosti rezervirano je za Nebo. Pokazatelj je veće savršenosti reći neka bude volja tvoja i u agoniji Getsemanija i u radosti Pedesetnice.
Ukratko, karizmatski pokret proturječi i istom učenju Drugog vatikanskog sabora, koji kaže: “Izvanredne darove ne treba tražiti nepromišljeno, niti od njih preuzetno očekivati plodove apostolskog rada” (Lumen gentium, 12). Čini se da su takve riječi nadahnute od Boga kao prethodna osuda pokreta koji je trebao nastati odmah nakon Sabora. [Op. prev.: Ipak, napr. isti saborski dokument na drugom mjestu govori, što je moglo nažalost dovesti i do drugih interpretacija: “”Duh Sveti prebiva u Crkvi i u srcima vjernika kao u hramu (usp. 1 Kor 3,16; 6,19), te s njima moli i svjedoči njihovo posinovljenje (usp. Gal. 4, 6; Rim 15-16 i 26). On vodi Crkvu do svake istine (usp. Iv 16,13), ujedinjuje je u zajedništvu i službi, opskrbljuje je i upravlja raznim hijerarhijskim i karizmatskim darovima i ukrašava je njezinim plodovima (usp. Ef 4,11-12; 1). Kor 12, 4)» (br. 4).”]
Zaključak
Objektivno i nepristrano ispitavši pentekostni pokret, ustanovili smo da je krhak, kontradiktoran i poguban. Ali, usred buke i galame koju je podigao pokret, teško je učiniti da prevlada glas razuma.
U zaludom dobu kao što je naše, u kojem se napadaju učenje i predaja Crkve, čini se da su stigla vremena koja je sveti Pavao prorekao Timoteju: “Doći će naime vrijeme kad se zdrava nauka ne će podnositi, nego će po svojim strastima skupiti sebi učitelje, da im golicaju uši. I odvraćat će uši od istine, a okretat će se bajkama.”
Sveti Pavao nas poziva da sve ispitamo, da dobro zadržimo, a loše odbacimo. U svjetlu zdrave teologije i Tradicije, karizmatizam nije dobra stvar: on polazi od fantastičnih pretenzija, potkopava vjeru, navodi duše na lažni misticizam i predaje ih, lakovjernošću i skrivenim ponosom, na pladanj serviran đavlu. Stoga je potpuno opravdan sud nadbiskupa Roberta Dwyera koji je rekao:
Karizmatski pokret smatramo jednim od najopasnijih usmjerenja Crkve u našem vremenu, usko povezan duhom s drugim destruktivnim i razdvajajućim pokretima, koji prijeti ozbiljnom štetom njezinom jedinstvu (Crkve) i bezbrojnim dušama (Christian Order, svibanj 1955., stranica 265.).
Izvor: fsspx-sudamerica
Preveo za Croativ Milenko Bernadić
You may like
-
‘EVOLUCIJA’ OŠTRO NA NIZBRDICI Svjetska premijera: Kako je svijet nastao u šest dana!?
-
Psiholog o pjesmi i pobjedniku Dore: ‘Pjesma je odraz bolesnog vremena’
-
IZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.
-
Kina priprema AI blitzkrieg za rušenje američkih modela otvorenog koda, s perspektivom napada na dominaciju hardware-a
-
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
ISKORISTIMO 150 mlrd! Izazovi hrvatske industrije u sklopu plana ReArm Europe
Vijesti
‘EVOLUCIJA’ OŠTRO NA NIZBRDICI Svjetska premijera: Kako je svijet nastao u šest dana!?
Published
3 sata agoon
24 ožujka, 2025By
Uredništvo
Zaboravite evoluciju: ZEMLJA JE STARA SAMO NEKOLIKO TISUĆA GODINA! Strogim genetskim istraživanjima se dokazalo da je Darwinova teorija evolucije statistički nemoguća! Pogledajte što su rekli Newton, Edwin Hubble, Einstein o geocentričnom sustavu… zašto su nam sve ovo tajili bar dvjesto godina!?
Konačno, jeste li znali da Katolička crkva nikada nije izdala nikakvu službenu izjavu, kojom podržava evoluciju, gibanje Zemlje ili stari svemir?
„U ovom smo filmu prikupili najbolje nauke otaca i srednjovjekovnih teologa, najbolje zaključke suvremenih znanstvenih eksperimenata i teorija i najbolja tumačenja Pisma na temelju iscrpne egzegeze izvornog hebrejskog teksta.
Sve smo ih spojili kako bismo dobili biblijski najpouzdanije i znanstveno najodrživije objašnjenje o podrijetlu i funkcioniranju svemira za koje vjerujemo da ga kršćanski nauk može ponuditi u današnje doba.“ – dr. Robert Sungenis, katolički apologeta i autor
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“ Knjiga Postanka 1:1-5
Vijesti
Psiholog o pjesmi i pobjedniku Dore: ‘Pjesma je odraz bolesnog vremena’
Published
17 sati agoon
23 ožujka, 2025By
Uredništvo
Na ovogodišnjoj Dori, pobjednik je postao Marko Bošnjak sa svojom pjesmom Poison Cake koja je izazvala brojne reakcije i podijelila javnost. Jedan od privih svećenika koji je za ovu pjesme rekao: ”Posion cake – pjesma je puna otrova. Izbjegavajte!”, je fra Ante Vučković.
Upravo je on upozorio da trebamo paziti što slušamo. Donosimo vam još jedan duhovni osvrt na ovu pjesmu, a to je od teologa i psihologa patera Mije Nikića, koji je za Glas Koncila komentirao pobjedničku pjesmu Dore – Marija Berić u Vjera.hr.
Pater Nikić je izrazio zabrinutost zbog duhovne poruke koju pjesma nosi. Prema njegovom mišljenju, tekst pjesme, koji sadrži stihove poput “Zagrizi moj otrovni kolač” i “Sutra ćeš biti pokopan”, odražava pesimistički i destruktivni duh današnjeg društva. Nikić ističe da su ove riječi izraz frustriranog duha koji ne može pronaći smisao u životu i koji se okreće otrovnoj osveti kao rješenju.

Otrovne i negativne poruke i utjecaj glazbe
Prof. Nikić također postavlja pitanje jesmo li postali “bolesno osjetljivi” na ovakve sadržaje, kao i jesmo li postali “bolesno neosjetljivi”. On smatra da smo postali previše neosjetljivi na otrovne i negativne poruke koje dolaze kroz moderne komunikacijske platforme, što može imati ozbiljan duhovni utjecaj.
Nikić naglašava da pravi izlaz iz ove situacije nije u osveti i otrovnim reakcijama, već u iskrenom oprostu, koji je jedini put do iscjeljenja na osobnoj i društvenoj razini.
O utjecaju glazbe na čovjeka govorio je Matija Šafran na otvorenom susretu zajednice ”Nanovo rođeni” koji je tom prilikom istaknuo kako je tema glazbe jako bitna za čovjeka.
”U ovom vremenu kada smo prisiljeni na slušanje bilo kakve glazbe, nameće nam se glazba, većina potrošača glazbe danas, glazbu shvaća kroz materijalne oči i većina ju smatra kao zabavu ili jednu robu, a glazba je nešto puno dublje”, objasnio je.
”Kad govorimo o utjecaju glazbe na čovjeka, važno je sagledati tri razine na kojima se taj susret događa.
Čovjek je biće sastavljeno od tri dimenzije: tijela, duše i duha. Tijelo reagira na ritam, duša obuhvaća naše emocije, osobine i karakter, dok duh teži nečem neograničenom – možemo ga zamisliti kao dah koji nam je udahnut od Boga.
Glazba djeluje kroz tri ključna elementa: ritam, harmoniju i melodiju. Ona može oplemeniti društvo, ali ga također može i narušiti – ovisno o tome kako je koristimo”, istaknuo je Matija Šafran.
Vijesti
IZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.
Published
2 dana agoon
22 ožujka, 2025By
Igor Matić
Ovih sati izlazi ogromna količina dokumenata vezanih uz atentat na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – piše Cesare Sacchetti… Neki su još uvijek užasnuti, a nije teško razumjeti njihove razloge…
Foto: J.F. Kennedy s Ben Gurionom, izraelskim premijerom, s kojim je imao dosta loše odnose…
Još uvijek smo tek na prvim otkrićima i potvrdama onoga što se može definirati kao pravi državni udar, a među tim otkrićima i potvrdama je da CIA nije htjela objaviti dokument koji je praktički potvrdio kako je američkim obavještajcima upravljala izraelska obavještajna služba kroz kontrolu ljudi lojalnijih Izraelu nego Sjedinjenim Američkim Državama, poput bivšeg šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, Jamesa Angletona.

Angleton je bio jedan od onih ljudi koje su Izraelci upućivali što treba, a što ne smije govoriti, a nije teško zamisliti da je CIA proizvodila dezinformacije koje su osmislili i napisali ljudi iz Mossada u Tel Avivu.
Stoga se još jednom čini nemogućim razumjeti dinamiku koja je dovela do JFK-ove smrti bez ispitivanja svakog pojedinog elementa ove priče koja vodi natrag, točno, do židovske države.
Niti cionističke zavjere protiv JFK-a i priča o Kennedyju
A da bismo to učinili, možemo započeti rekonstruiranjem niti zavjere protiv predsjednika iz nedavno procurjelog audio zapisa između američke poduzetnice Billie Sol Estes, već osuđene za prijevaru, i Cliftona Cartera, desne ruke bivšeg potpredsjednika i predsjednika Lyndona Johnsona.
Carter ne škrtari riječi u ovom razgovoru. On jasno kaže da je nalog za ubojstvo predsjednika Sjedinjenih Država, JFK-a, dao njegov potpredsjednik, Lyndon Johnson, koji je imao dubok prezir i odbojnost prema Kennedyju i njegovoj obitelji, smatrajući ih previše neprijateljskim prema određenim interesima moćnih lobija u Washingtonu.

Audio je držao u ladici nećak Billie Sol Estes, kao da čuva policu osiguranja preko koje može sačuvati vlastiti život ili da može ucjenjivati vrlo isplativog Lyndona Johnsona.
Kennedyjevi su se sukobili s previše moćnih osoba u Washingtonu, a iznad svega usudili su se izazvati bijes stvarne cionističke sile koja je kontrolirala Sjedinjene Države tijekom 20. stoljeća i ranih godina sadašnjeg stoljeća.
Cionistički i židovski svijet jako je mrzio obitelj Kennedy ne samo zato što su bili pripadnici katoličke vjere, prava bauk u talmudskom svemiru, već i zato što su namjeravali stati na kraj moći koju je ovaj iznimno moćni lobi imao nad Amerikom.
Rat između Kennedysa i Židova već je započeo godinama prije, za vrijeme zabrane zabrane, kada su ulice američkih gradova i Chicaga krvale bande ne samo Al Caponea, već su prije svega pripadnici židovske mafije, poput Meyer Lanksyja i Mickyja, kad je itacija, koja je bila pamtila, u skladu s holillyjem, kojim se ne pamti, a to je, što je samo pamćeno, u skladu s Hollywoodom.
Joe Kennedy začetnik je ove obitelji irskih emigranata koja se probila u svijet američkog kriminalnog podzemlja zahvaljujući svojim vezama s tim likovima s kojima je surađivao i s kojima je počeo ilegalno uvoziti alkoholna pića iz Kanade i Europe.
Čini se da je veza plodna sve dok Joe konačno ne prekine s gangsterima poput Cohena i dvije strane započnu žestoki rat.
Tridesetih godina prošlog stoljeća Joe Kennedy postaje respektabilan poslovni čovjek te čak započinje svoju karijeru u svijetu diplomacije, te dobiva prestižno mjesto američkog veleposlanika u Londonu, jednu od najvažnijih pozicija u ovoj sredini.
Tih godina Kennedy je razvio bliske veze s tadašnjim premijerom i visokorangiranim masonom Winstonom Churchillom, no to ga nije spriječilo da shvati da su financijski krugovi koji su računali pokrenuli moćnu mašineriju koja je pod svaku cijenu htjela uvući Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.
Shvatio je to i slavni i legendarni avijatičar švedskog podrijetla Charles Lindbergh, koji je izričito doveo u pitanje spletke cionističkog lobija i Velike Britanije da uključe Sjedinjene Države u rat koji bi koristio samo onima koji su htjeli izgraditi određeni red iz kaosa, da upotrijebim izraz vrlo popularan u ložama.
Naredba je bila izgraditi američki imperij koji bi kao svoju primarnu svrhu imao zaštitu i osiguranje interesa onih, poput Churchilla, koji su htjeli izgraditi svjetsku vladu i onih koji su željeli izgraditi židovsku državu koja će postati najutjecajnija nacija 20. stoljeća.
Američki predsjednici bili su samo instrumenti te moći.
Oni su bili izvršitelji oporuka koje su već bile napisane negdje drugdje znatno unaprijed, a Joe je, unatoč svojoj nejasnoj prošlosti, savršeno razumio tko je zapravo glavni u Americi i želio je da to znanje prenese svojoj djeci kako bi imali oružje koje on nije mogao imati da se suprotstavi takvoj moći.
John Kennedy i cionističko pitanje
Joeov se san ostvaruje kada u Bijelu kuću stiže njegov sin John Fitzgerald, koji je već bio senator od poslijeratnog razdoblja i koji je već shvatio korijen cionističkog problema u Sjedinjenim Državama.
Osoba koja mu je to dala do znanja bio je čovjek poput Benjamina Freedmana, poduzetnika židovskog podrijetla, čija se priča nikad dovoljno ne proučava jer je previše “iritantna” za neke koji žele prešutjeti ono što neki Židovi koji su prešli na katoličanstvo imaju za reći.
Freedman je bio cionist od samog početka, onaj koji je savršeno dobro znao koji su pravi ciljevi ovog moćnog svijeta, koji bi pretvorio Sjedinjene Države u svoju dugu gospodarsku i vojnu ruku da se ništa nije učinilo da se to spriječi.
Tako je počela popularizacija poduzetnika koji je postao katolički aktivist i uspio se obratiti Kennedyju kako bi ga obavijestio o prijetnji koju cionizam predstavlja za Sjedinjene Američke Države i za cijeli svijet.
Mladi senator sluša, uči čak i više nego što je već naučio od svog oca, i stiže u Bijelu kuću s vrlo jasnim idejama o tome što je stvarna sila koja kontrolira njegovu zemlju.
Odmah počinje rat s cionizmom. U to je vrijeme u Tel Avivu postojao čovjek poput premijera Ben Guriona, koji se smatra jednim od utemeljitelja Izraela, s prošlošću terorista Hagane, koji je sudjelovao u nekoliko masakra nad civilima.
Izrael je želio postati nuklearna sila. On nije težio izradi atomske bombe da bi se zaštitio od napada, već da bi imao to razorno oružje koje može staviti pod kontrolu cijeli arapski svijet i one koji se nisu htjeli pokoriti ekspanzionističkim željama židovske države.
Počinje vrlo težak sukob između Kennedyja i Ben Guriona (s naslovne slike).
Izraelski premijer Kennedyja naziva nekom vrstom novaka koji nije u stanju razgovarati s njim, dok je američki predsjednik savršeno svjestan da mu Izraelci lažu o nuklearnom programu pokrenutom u Dimoni, u izraelskoj pustinji.
U mjesecima prije smrti, američki je predsjednik bio uporan u stavu da će se AIPAC, iznimno moćni izraelski lobi, smatrati stranim agentom te da će se pod svaku cijenu spriječiti da Izrael postane nuklearna sila.
Kennedy je ušao u zabranjenu zonu. Ušao je u sanctum sanctorum, da tako kažemo, stvarne moći koja vlada Amerikom i morao je biti eliminiran pod svaku cijenu.
Zavjera u Dallasu
Predsjednika je u studenom 1963. u Dallas pozvao predsjednik lokalne židovske zajednice Julius Schepps koji ga je odveo u grad u kojem se dogodila spletka.
Oswald, žrtveni jarac kojeg su već označili njegovi stari lutkari u CIA-i, nije čak ni bio tamo gdje će ga Warrenova komisija kasnije smjestiti, to jest na peti kat spremišta knjiga.
Bio je vani, na ulici, što je pokazala i snimka Associated Pressa.
Na oružju kojim je pucano nisu bili čak ni njegovi otisci prstiju, koji su se pojavili tek više od tjedan dana nakon što su znanstveni testovi već utvrdili da Lee Harvey Oswald nije uzeo tu pušku Carcano.
Pucnjevi nisu došli s leđa kako tvrdi Warrenova komisija. Krenuli su sprijeda, što se jasno vidi iz Zapruderovog filma.
Kennedyja je ustrijelio netko ispred predsjednika, a ne iza njega, a Bill Cooper, bivši vojnik američke mornarice, već je u kasnim 1980-ima otkrio da je vidio povjerljive dokumente u kojima se navodi da je Kennedyja ustrijelio njegov vozač William Greer.
Na restauriranoj snimci tih dramatičnih trenutaka, Greer se može vidjeti kako u lijevoj ruci drži predmet koji je uperen u Kennedyja, a ne treba ga brkati s odrazom sunca na glavi guvernera Connallyja pored vozača Tajne službe.
Kennedyjeva glava eksplodira, a Jacqueline, njegova žena, pokušava pobjeći jer je vidjela jasnu scenu.
Povijest mijenja tok. Predsjednik koji se htio suprotstaviti židovskoj državi eliminiran je samo zahvaljujući masovnoj suradnji snaga sigurnosti koje su umjesto da ga zaštite sudjelovale u njegovom ubojstvu.
Lyndon Johnson: Suučesnik pučista u ubojstvu predsjednika
Lyndon Johnson je u rekordnom roku odmah postao predsjednik SAD-a, kada bi u svakoj sudskoj istrazi na popisu osumnjičenika trebao završiti sam američki potpredsjednik, kao prvi dobitnik te smrti.
Johnson je već dan prije priznao svojoj ljubavnici Madeleine Brown da je sve spremno da ubije predsjednika Kennedyja.
Potpredsjednik je bio sve što Kennedy nije. Namjeravao je staviti Sjedinjene Države u službu Izraela, a pod njegovom administracijom ne samo da bi AIPAC povećao svoju moć, već bi Izrael izgradio vlastito nuklearno oružje, koje i danas tajno i ilegalno drži.
Izrael i danas pamti Johnsona kao jednog od predsjednika koji su najbliži židovskoj državi u američkoj povijesti i ne čudi što on tako govori.
Johnson je predsjednik koji je dopustio Izraelcima da napadnu američki brod USS Liberty, što je dovelo do smrti 34 američka mornara, u pokušaju da Sjedinjene Države uđu u rat protiv Egipta.
Izrael ubija američke vojnike i umjesto da bude kažnjen, nagrađuju ga predsjednici poput Johnsona.
Predsjednik koji je zamijenio Kennedyja u golemoj organiziranoj zavjeri, prema nekoliko izraelskih izvora, također je bio židovskog podrijetla i to bi pomoglo da se još bolje razumije njegova privrženost izraelskoj stvari.
U ubojstvu Kennedyja, cionistička prisutnost je posvuda. To je u Jacku Rubyju, mafijašu židovskog podrijetla, pravim imenom Jacob Rubenstein, poslan da ubije Oswalda kako bi izbjegao pretjerano neugodno suđenje.
Ruby je otvoreno rekao da je to učinio kako bi spasio Židove od mogućeg pogroma ako se sazna istina.
Tako je i u Warrenovoj komisiji, gdje je i sam Earl Warren bio židovskog podrijetla kao i 10 od 22 člana tog tijela koje je htjelo učiniti sve da optuži Oswalda i izostavi sve dokaze koji su pobijali teoriju o usamljenom ubojici i jednom metku koji napravi sedam okreta u zraku prije nego što pogodi Kennedyja u glavu.
Teorija koja bi možda bila u redu za fliper, ali koja je nevjerojatno prijevara koju je ova komisija podnijela Amerikancima.
Stroj koji je doveo do JFK-ove smrti je onaj koji kontrolira duboku državu u Washingtonu, onaj koji kontrolira CIA-u i onaj koji je pisao vanjsku politiku svakog američkog predsjednika od poslijeratnog razdoblja do dolaska Trumpa.
Kennedyjeva palica prešla je Trumpu
Predsjednik koji je prekinuo taj kontinuitet nedvojbeno je Donald Trump, koji je, za razliku od svog prethodnika, odabrao mnogo suptilniju i vještiju strategiju.
Nije izabrao put frontalnog i otvorenog sukoba protiv židovske države, već se uvijek deklarirao kao njezin “prijatelj”, a zatim se upustio u geopolitiku jasno suprotnu onoj koju je želio Tel Aviv, koja je započela povlačenjem trupa na Bliskom istoku i nastavila se završetkom posredničkih ratova koje je Washington pokrenuo u ime cionističkog lobija.
Ovo je tema o kojoj se mnogo raspravlja i jedan je od glavnih bojnih konja lažnih protuinformacija koje, u svom bjesomučnom pokušaju da Trumpa povežu s Izraelom, ne kažu da je Trump bio prvi predsjednik koji je okončao beskrajne ratove na Bliskom istoku i čak ne kažu da je Trump bio predmet niza beskonačnih pokušaja njegova života, a sve su organizirale iste cionističke sile koje su ubile Kennedyja 62 godine ranije.
Ne riskirate da budete višestruko ubijeni ako niste izazvali bijes krugova poput AIPAC-a, raznih neokonzervativaca i svih onih židovskih financijskih fondova koji su se dan prije napada u Butleru u Pennsylvaniji kladili na njegovu smrt jer su jasno znali, baš kao što su znali razni fondovi koji su prije 11. rujna stavljali svoje kratke oklade protiv zrakoplovnih kompanija uključenih u 11. rujna.
Trump je od ovih sila bio predodređen da dobije metak u glavu, baš kao i predsjednik Kennedy, ali Providnost je na dan trećeg ukazanja Fatime htjela da mu se život poštedi jer je iza puta ovog čovjeka očito stajao i postoji puno veći plan, a to je stati na kraj despotizmu ovih sila koje su htjele podići globalnu tiraniju, kakvu smo vidjeli u vrijeme pandemijske farse.

Trump je uspio doći do točke u kojoj JFK nažalost nije uspio, a to je neovisnost Sjedinjenih Država o stranim lobijima i uklanjanje FED-a iz njegove financijske moći.
Kennedy nije samo razgnjevio cionizam, već i njegov financijski ogranak, Federalne rezerve, koje su osnovale obitelji poput Warburga, Vanderbilta, Rockefellera i Morgana, raznih povjerenika obitelji Rothschild u Sjedinjenim Državama.
Predsjednik Kennedy je zapravo potpisao Izvršnu naredbu 11110 kako bi se Ministarstvu financija omogućilo tiskanje vlastitog novca bez da ga proslijedi iz FED-a u ruke privatnih bankara.
Čini se da je Trump također otvorio put kraju moći FED-a mjerama posljednjih godina, zahvaljujući kojima je učinkovito prisilio američku središnju banku da tiska novac kako bi pomogla malim i srednjim poduzećima, za razliku od onoga što su činili njegovi prethodnici, koji su računalima koja su tiskala novčanice puštali da rade samo za bankarske institucije kao što su Goldman Sachs i JP Morgan.
Promjena paradigme bila je jasna i oštra, toliko da se razni visoki financijski bankari sada boje da bi više od stoljeća moći FED-a nad Sjedinjenim Državama moglo doći do kraja.
Povijesna nit koja povezuje dvojicu američkih predsjednika, Kennedyja i Trumpa, čini se očiglednijom i čvršćom nego ikad.
Trump je u potpunosti preuzeo naslijeđe svog nasljednika i uspio ga je provesti do kraja.
Amerika konačno ulazi u eru u kojoj više nije podložna dominaciji aškenaskih financija i globalnog cionističkog pokreta.
Kennedyjev san sada postaje stvarnost, a Donald J. Trump to je omogućio.
Cesare Sacchetti/LaCrunadellAgo
Napomena: Mišljenja navedena u tekstu ne moraju odgovarati stavovima Redakcije Croativ.net-a

Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’

OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?

Hrvati, Hrvatska i Trump

Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih

ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah

Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’

OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?

Hrvati, Hrvatska i Trump

Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih

ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
Popularno
-
Vijesti1 tjedan ago
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
-
Vijesti4 dana ago
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
-
Vijesti1 tjedan ago
Hrvati, Hrvatska i Trump
-
Vijesti2 dana ago
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
Vijesti4 dana ago
ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti2 tjedna ago
Američka odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti6 dana ago
Keir Starmer, pedofil Jimmy Savile i Downing Street u rukama Rothschilda
-
Vijesti1 tjedan ago
Srbija koristila grozno sonično oružje protiv prosvjednika?