Istaknuto
LGBT teror, agresivno nametanje LGBT načina života
Počelo je sa fizičkim progonom neistomišljenika što svakako podsjeća na ne tako davne komunističke i fašističke progone.
Hoće li nas početi i ubijati?
Borba za društveno prihvaćanje seksualne orijentacije LGBT osoba pretvara se u agresivnu političku borbu za što, za koja prava?
Ustavna i zakonska prava imaju kao i svi ostali građani. Istanbulskom konvencijom unijeli su rodnu ideologiju u zakonodavstvo svih zemalja koje su je prihvatile.
Pogledajmo svaki zakon ima ugrađen članak o rodnoj neutralnosti izraza
Zakon o vatrogastvu NN 125/219
Zakon o registru birača NN 98/2019
Zakon o protuminskom djelovanju NN 98/2019
Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola NN 98/219
Priznata su im prava u životnom partnerstvu, posvajanju djece, i kao što se vidi u svim ostalim vidovima ljudske djelatnosti.
Zašto onda tako agresivan pristup sa gay paradama, sa isticanjem zastava, sa nametanjem samo njihovog načina života?
Sve više izbija na površinu njihova netolerancija prema drugima i drugačijima od njih. Sve to upućuje na njihovo jednoumlje i diktaturu, koja podsjeća na ne tako davnu jugokomunističku diktaturu.
Od legitimne borbe homoseksualnih skupina za svoja prava, protiv diskriminacije i nasilja, do konformizma i „gay fašizma“!
Tanka se crta čak i unutar te populacije lako prijeđe kada se demokratski ideali jednakosti zamijene, kao u totalitarnim društvima, radikalnim i nasilnim brisanjem razlika među osobama i društvenim skupinama i uvijek u materijalnoj koristi. Zabrinjavajuće je da gay aktivisti uime borbe za prava različitost, zapravo brišu razlike kako bismo svi postali isti (homo). Upravo taj radikalni jednakosni sindrom stoji u korijenima gay fašizma koji ovih dana pokazuje svoje raskošno lice po zagrebačkim ulicama, a očituje se po napadima na inicijativu U ime obitelji, uz gromoglasnu šutnju nevladinih udruga za ljudska i ženska prava, kao i državne vlasti, koja ni izdaleka ne pokazuje toliku revnost prema ovim žrtvama nasilja.Policija mora čuvati Hod za Život, zbog prijetnji i agresivnosti LGBT populacije.
Ovogodišnji zagrebački Prajd to potvrđuje, a u dijelu konformizma i materijalne koristi cilj im je od gradske vlasti ishodi neki prostor. U tome naravno sudjeluje i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji je nedavno najavio početak preuređenja derutnog industrijskog kompleksa Paromlin u multifunkcionalni društveno-kulturno-obrazovni centar. Do sada se Paromlin spominjao kao lokacija nove zgrade Gradske knjižnice Natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja kompleksa Gradske knjižnice na prostoru Paromlina proveden je početkom 2019. godine, a u realizaciji projekta vidjeti će se koliko će tu prostora dobiti LGBT udruge.
Primjeri koji potvrđuju nasilje gay populacije i kako ih mediji prezentiraju:
- Dvojica vandala pokušala strgnuti duginu zastavu. Slučajno ih snimile kamere pa su dali petama vjetra. A onda je sve vidjela i policija:
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dvojica-vandala-pokusala-strgnuti-duginu-zastavu—652207.html
- Priveden zbog oštećenja LGBTQ zastave. S obzirom da je kazneno djelo počinio iz niskih pobuda, muškarac je po dovršetku kriminalističkog istraživanja u večernjim satima 2. lipnja priveden u pritvorsku jedinicu PU istarske. Eto nisu ga mogli zatvoriti po drugoj osnovi, pa su konstruirali“ niske pobude“ Tako je meni Faktograf napisao za članak o komunističkim zločinima da je „osjetljiv sadržaj“, jer nisu mogli naći nikakvu drugu netočnost. Je li to primjereno u demokratskom društvu? Naravno da nije!
- Gay Pride zabranio duginu zastavu s Davidovom zvijezdom jer je “uvredljiva”. Diskriminacija je očita, a LGBT populacija bori se protiv diskriminacije!?
- Gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević, povukao je već izdanu dozvolu za isticanje barjaka Hoda za život. Time je pokazao ogromno licemjerje, jer je tu odluku opravdao neslaganjem sa Hodom za život:„Gradonačelnik Tomašević ne slaže se s ciljevima Hoda za život i ne može biti pokrovitelj takvim događajima, što je jasno govorio i za vrijeme kampanje za izbor gradonačelnika, zaključuje se u odgovoru iz Ureda gradonačelnika“
Po tome je pokazao samovolju i autokratski način vladanja, što je kratak put u diktaturu! Zastave ne znače i pokroviteljstvo. Pokazao je da on nije gradonačelnik svim građanima grada Zagreba, nego samo svojim istomišljenicima! Je li to demokratski? Nije, to je teror i diktatura, jer nameće svoj svjetonazor kao jedini prihvatljiv, svim zagrepčanima i ne dopušta drugima da iskažu svoje mišljenje.
Nakaradna gay parada i zastave duginih boja, doslovno nas siluju iz svih medija, a zastavu Hoda za život zabraniti? Novi totalitarizam!
- Organizacija civilnog društva “Status M”, provodi program uvođenja rodne ideologije u vrtiće, zajedno s pedagoškim odsjekom Filozofskog Fakulteta u Zagrebu i nekim vrtićima. Djecu 3-6 godina misle učiti LGBTQI+ propagandi. Kako slobodno ulaze u vrtiće i fakultete, očito je da imaju potporu Vlade Republike Hrvatske. Znači, nema mjesta za djecu u vrtićima, ali ima novca za programe indoktrinacije djece teškim morbidijama i perverzijama od najranije dobi.
Imaju li roditelji pravo izbora? Opet nametanje prisilom.
Postavlja se pitanje po kojoj su zakonskoj osnovi postavljene zastave duginih boja?
“Narodne novine” br. 29/94 na dan 11.4.1994, definiraju samo postupanje za zastavu Republike Hrvatske.
http://www.glas-slavonije.hr/326113/11/Zastava-duginih-boja-sve-vise-drzavnih-sve-manje
O ostalim zastavama odlučuju gradski Uredi za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
Pokazujući stalno golemu dozu netrpeljivosti, skrivajući se iza tolerancije, nasrću ne samo na volontere već i na istaknute javne osobe i sportašice, samo zato što su, zamislite, u demokratskom društvu, izrekli svoje mišljenje. U maniri srednjovjekovne inkvizicije izvršili su pritisak i na sponzore Blanke Vlašić jer podržava referendum koji teži da se u Ustav unese da je brak zajednica muškarca i žene. Zalagati se za vrijednosti obitelji kao zajednice muškarca i žene ne znači, u demokratskim i pluralnim društvima, osporavati drugima njihove vrijednosti, pa ni LGBT populaciji. Oni su ipak sami sebi najveći neprijatelji, nikakvi «homofobi» i «religijski mračnjaci», baš zbog metoda kojima agresivno nameću svoj način života, ne pokazujući nimalo poštovanja prema milenijskoj tradiciji hrvatskog naroda kada su posrijedi pitanja vezana uz brak i obitelj.
Svjedoci smo medijskog linča lijevo-liberalnog političkog spektra zajedno sa vladajućima prigodom spaljivanja krnje u Imotskom u liku istospolnog para, gdje nam vladajući nameću svoj svjetonazor tužbama, sa pozicije sile, koju nije upotrebljavala za maškare ni yugokomunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji.
Spektakl, na stadionu Dinamo u Zagrebu, koji službeni mediji nisu prenosili, koji ni sa 50 tisuća sudionika nije zaslužio medijsku pozornost vladajućiih, dokaz je medijskog terora LGBT populacije čija gay parada sa 8 tisuća sudionika privuče pažnju vladajućih i njihovih medija.
Zar su tih 50 tisuća sudionika sa stadiona Dinama građani drugog reda u državi Hrvatskoj?
Ideološki su totalno zastranili sa nametnutom Istanbulskom konvencijom, kojom se pod maskom zaštite žena od zlostavljanja uvela rodna ideologija i gay populaciju. Ta gay populacija kao manjina, agresivno nameće nama većini svoj svjetonazor, jer ako mi većina taj njihov svjetonazor ne prihvatimo, oni su odmah ugroženi. Ista politika ugroženosti koju provode i velikosrbi da bi vladali nad nesrbima.
Isplati se ta ugroženost, prolazi kod vladajućih! U ime te ugroženosti većina bi trebala čuvati ugrožene manjinske skupine” kao zjenicu oka svoga” ? A ustvari ugrožena je većina, jer većina nema pravo iskazati svoj stav, nema pravo na svoje mišljenje, nema pravo na performanse i antigay-parade ( hod za život, na pr), nema čak ni pravo na karnevalski izbor koga će na kraju spaliti, što nikada nije bilo sporno u povijesti karnevala!
Po Ustavu RH svi imamo ista prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi smo pred zakonom jednaki. Po čemu onda manjinska gay populacija ima veća prava od većinskog djela populacije, ako svi imamo ista prava i obveze?
Po kojim kriterijima lik kardinala Bozanića smije goriti ( nitko ne prijeti tužbom) , a lik istospolnih partnera ne smije (podnosi se tužba protiv organizatora)?
Po kojim kriterijima zastave duginih boja se mogu vijoriti, a Hoda za život ne mogu?
Zbog čega se hrvatske zastave mogu nekažnjeno paliti i trgati , a zastave duginih boja ne smiju, nego se to čini iz niskih pobuda!?
Nisu ugroženi pripadnici LGBT populacije, sa njihovom agresivnošću upravo oni ugrožavaju brak i obitelj kao osnovnu i temeljnu društvenu zajednicu.
To je ustvari dio apsurda i kontradiktornosti u koju je upala gay populacija; bore se protiv Crkve i njenog vrijednosnog sustava, transparenti jasno ukazuju, znači protiv braka muža i žene i obitelji kao takve, a istovremeno se bore za prava koja je ta ista Crkva ustanovila; brak i obitelj. Upravo zbog toga trebali bi iskazati minimum poštovanja prema instituciji Crkve i tisućljetnoj kulturi koja na njoj počiva.
Sveti Otac Franjo nerijetko je govorio o opasnostima rodne ideologije u svojim govorima i audijencijama. Evo neke od tih izjava u kojima Sveti otac Papa govori o opasnostima te “nove ideološke kolonizacije” koja razara obitelj kao osnovnu društvenu zajednicu, čije su glavne žrtve danas brak između muškarca i žene i njihova djeca;
“Veliki neprijatelj braka je rodna ideologija. Danas vlada svjetski rat protiv braka. Ne vodi se pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije! Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio.” Govor svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima u Gruziji, listopad 2016.
“Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija… I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj… Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. Stoga štitite svoje obitelji!” Susret s obiteljima u glavnoj sportskoj areni u Manili na Filipinima, siječanj 2015.
“U Europi, u Americi, u Latinskoj Americi, u Africi, u nekim azijskim zemljama, postoje prave ideološke kolonizacije. I jedna od tih – kažem to jasno s ‘imenom i prezimenom’ – je rodna ideologija! Danas se djecu – djecu! – u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno. Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet takvim-i-takvim, a mi činimo protivno.” Susret s poljskim biskupima, Krakov 27. srpnja 2016.
“Djeca imaju pravo odrastati u obitelji s ocem i majkom koji će im osigurati odgovarajući okvir za odrastanje i emocionalno sazrijevanje. Za većinu nas obitelj je glavno mjesto gdje započinjemo „udisati“ ideje i vrednote i razumjeti naše sposobnosti za vrline i milosrđe… Ne upadajmo u zamku ideoloških koncepata. Obitelj je antropološka činjenica, ne možemo je opisivati s konceptima ideološke prirode koji će biti relevantni samo jedno kraće vrijeme, a onda će nestati iz povijesti. Ne možemo govoriti danas o ‘konzervativnom’ ili ‘progresivnom’ konceptu obitelji. Obitelj je – obitelj! Ne može biti definirana ideološkim kategorijama.” Govor na otvaranju konferencije o komplementarnosti muškarca i žene, studeni 2014.
Situacija do koje je došlo još više žalosti kad se uzme u obzir ozbiljnost fenomena nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je nažalost u zabrinjavajućem porastu u Europi te koji, uz jednoglasnu osudu zahtijeva povezivanje svih nastojanja u sprječavanju uništavanja života i brigu o žrtvama i njihovim obiteljima.
Hod za život miroljubivi je hod za svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti, za zaštitu nerođene djece i njihovih majki, te zaštitu svake ljudske obitelji. Kome to smeta život i obitelj? Tko se ne bori za život? Zar život nije univerzalna vrijednost?
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Uz čestitku za Dan državnosti
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
Istaknuto
Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Tomislav Tomašević krši Ustav i Zakone RH!
Zastave LGBT ne mogu samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.
A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“
I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“
Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da, on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )
Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?
Nije, to je zastava jednog pokreta!
Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.
Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html
Članak 15.
Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.
Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.
U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.
Članak 18.
Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.
LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Što znači da su člankom 15 i člankom 18 Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.
Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.
Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Što radi MUP? Zar nitko ne štiti Ustav i zakone RH?
Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.
Po Istri su se vijorile IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.
Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov IDS-a, po istarskim gradovima vijore se na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….
Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.
Lili Benčik/hrvatskepravice
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti1 dan ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’