Connect with us

Vijesti

Marin Miletić: Bolest civilizacije kojoj je zdravlje bog

Published

on

Jesmo li dopustili dignuti zdravlje na pijedestal apsolutne vrijednosti? Evo, ne znam, pitam se samo. No ono što znam je da su recimo Don Boscovi sinovi na preporuku svog voditelja trčali ususret smrtonosnoj bolesti dok su pomagali oboljelima. Don Bosco nije bio budala, savjetovao je jasno: octom perite ruke, čuvajte se koliko možete, a Bezgrešna će se pobrinuti za ostalo. Je li pogriješio?

Piše: Marin Miletić

Ova je korizma meni osobno, a vjerujem i mnogim drugima, definitivno bila jedna od najposebnijih korizmi do sada. Proživljavam takvu dimenziju života, za koju da mi je netko rekao da će mi se dogoditi, odgovorio bih mu da posjeti psihijatra. No, tako je to. Život je nepredvidljiv. Sigurnosti nema, bez obzira na to koliko mnogi žudjeli za njom. Nigdje je nema, osim u Bogu. Svijet je nesavršen, ranjen našim grijehom zbog kojeg je na Zemlju odlučio doći Bog sam u Sinu svome Jedinorođenome. U protivnom, cijelo bi se čovječanstvo već odavna raspalo.

Koronavirus nam je mnogo toga pokazao. U prvom redu jedan ogromni odmak naše civilizacije od Boga i Božjih vrijednosti. Kod mnogih nedostatak hrabrosti, a kod nekih tako olako prodavanje vlastite slobode radi pošto-poto očuvanja zdravlja. Jesmo li dopustili dignuti zdravlje na pijedestal apsolutne vrijednosti? Evo, ne znam, pitam se samo. No ono što znam je da su recimo Don Boscovi sinovi na preporuku svog voditelja trčali ususret smrtonosnoj bolesti dok su pomagali oboljelima. Don Bosco nije bio budala, savjetovao je jasno: octom perite ruke, čuvajte se koliko možete, a Bezgrešna će se pobrinuti za ostalo. Je li pogriješio? Sigurno nije, ni jedan njegov učenik nije obolio, a po cijele dane su pomagali bolesnima. Je li pogriješila Majka Terezija dok je milovala gubavce? Sva sreća da u njezinoj blizini nije bilo ekipe iz nekih tadašnjih stožera. Vjerojatno bi takvi i Majku Tereziju i njezine sestre spremili u karantenu ili bi ih zaključali u zatvore pod izlikom opasnosti da prošire zarazu. Je li značajan dio naše Crkve zaboravio na hrabrost koju stotinama godina žive misionari, liječnici, učitelji koji djeluju u Aziji i Africi? Guba, ebola, AIDS, otvorene rane, malarija… Zar nije tisuće sinova i kćeri bilo spremno dati živote, i dali su živote u radu s djecom i mladima, s bolesnima. Zar im nije smrt dahtala za vratom, a oni su je gledali u oči i prezirali ju. Je li se Crkva u modernom vremenu odrekla svetog Roka, svete Rite, svetog Damjana i mnoštva drugih svetica i svetaca koji su pomagali i liječili bolesne od najopasnijih zaraznih bolesti; je li se na kraju krajeva odrekla i samog Isusa koji je liječio gubavce? Ne zbog svog fanatizma i zatucanosti, ne zato što pripadaju iz mržnje novonastalim fikcijskim ideološkim kovanicama poput klerofašizma ili katotalibanstva, nego iz čiste, nepatvorene ljubavi prema čovjeku. Zar nije sada posve jasno: moglo se drugačije. Moralo se ljudima dopustiti sakramente, pod kontroliranim sigurnosnim uvjetima. Opća deklaracija UN-a, baš kao i temeljni zakoni zemalja u Europskoj uniji poput našeg Ustava, garantiraju vjerske slobode. Sveta euharistija osnovno je prakticiranje naše vjere. Sakramenti su bili obustavljeni ili još uvijek jesu, ovisi kako u kojoj zemlji.

Koliko košta sloboda? Zašto mi se čini da duhovni pastiri većine zemalja Europske unije puštaju da im vukovi pustoše stado? Zašto ne podižu svoj glas? Za koliko se milijuna nečega iz državnih proračuna prodaje mogućnost slobode vjeroispovijesti? Koliko zbog toga krvari srce Onoga koji je radi slobode život svoj dao za svakoga od nas?

Francuski biskupi plaču, a poljski ne rone suze

Posljednjih dana pozornost plijeni pismo francuskih biskupa koji su izjavili da su u toj državi posljednja rupa na svirali. Ja bih rekao da ništa drugo i ne možeš očekivati kada dopustiš da ti svjetovna vlast donosi crkvene odredbe ili na njih utječe. Imamo situaciju gdje Crkva u Francuskoj, a moram primijetiti i ne samo u Francuskoj, uopće nema vlast – pritom mislim, naravno, na crkvenu vlast.

Francuski su biskupi očekivali da će sada, kad mjere općenito popuštaju, i oni dobiti mogućnost vršenja svojih bogoslužja. Ipak, neće moći. Rečeno im je da će moći na mise otprilike početkom lipnja. Kako ono ide poslovica: „Tko s vragom tikve sadi…”?

Godili su francuskim biskupima dobri odnosi sa svjetovnom vlasti, slijepo su izvršavali sve njihove zahtjeve, a vlada je obećala iznimnu financijsku pomoć za razne potrebe, od obnove u požaru oštećene katedrale Notre-Dame pa nadalje. I sve je bilo u redu dok su vlastima trebali dobri odnosi s Crkvom; a što sad kad je ta ista Crkva bitno oslabljena zbog upitnih odluka pastira pa više nije nikakva prijetnja bezbožničkim vlastima u kreiranju društva po njihovoj mjeri? I dok su francuski biskupi odijeljeni od svojih vjernika i ostavljeni od svoje prijetvorne vlasti, ne vidimo baš da poljski biskupi plaču, zar ne? Francuski scenarij će se uvijek događati onim Crkvama koje dopuste da im partija zbog šake srebrnjaka (bez obzira na broj tih šlepera srebrnjaka) kroji i upravlja nutarnjim uređenjem ili odlukama Crkve.

Možete li zamisliti takvu situaciju u prvim vremenima kršćana? Ono, carevi zabranili okupljanje na misama, pa, braćo, javit ćemo vam po golubu pismonoši kada se vidimo. Biskupi prve Crkve bili su ljudi Duha, puni ljubavi za svakoga i potpuno spremni na žrtvovanje, ali većinom su bili siromašni, nisu se kitili zlatom i bili odjeveni u baršun, to je bilo rezervirano za farizeje i ostale vjerske velikodostojnike onog vremena. Oni ni samog Mesiju nisu prepoznali, štoviše, osudili su ga na smrt na križu. Kažu za povijest da je ona učiteljica života, a kažu i „povijest se ponavlja“…

Nije sve tako sivo

Iako razni slijepci napadaju našu mjesnu Crkvu jer kao „eto, u crkvu se može, a u kino ne“, a odluku o tome da se može na euharistiju ne obznanjuje crkveni nego politički vrh, ipak ne treba tu previše trošiti energiju. Vremena je malo. Treba raditi i stvarati i okupljati sve one dobre i hrabre ljude koji će našu civilizaciju graditi na kršćanskim temeljima. U protivnome, meni se barem tako čini, civilizacije neće ni biti. U našoj se domovini događa jedno veliko buđenje. Na desetke tisuća ljudi svakodnevno moli s mnoštvom vrijednih svećenika i laika i narodu daje taj toliko važan optimizam i vjeru u konačnu pobjedu dobra nad zlom.

Ovo vam pišem iz osobnog iskustva. Naime, ovih tjedana na tisuće ljudi moli sa mnom krunicu u jednoj grupi na Facebooku. Moli sa mnom i dvadesetak katoličkih svećenika i časnih sestara. Molimo za Papu, za biskupe i svećenike. Molimo jedni za druge i za naše nakane. Ujutro rano u 6.30 molimo krunicu Gospi koja razvezuje čvorove, onda u 9.30 molimo krunicu svetom Mihaelu i čitamo dnevna čitanja, u 15 sati molimo krunicu Božjeg milosrđa, a u 22 sati Gospinu krunicu. Nekoliko tisuća ljudi moli tako sa mnom svaki dan. Krunicu. E, da mi je to netko rekao prije dva-tri mjeseca, mislio bih da je poludio. Zavolio sam krunicu. Zavolio sam je potpuno. Otajstva, litanije. Kojeg li uranjanja u Božju ljubav. Nakon nekoliko dana već sam počeo dobivati poruke sa svjedočanstvima. Piše tako jedan muškarac: „Čuo sam za tvoju grupu i kada sam te vidio mislim si, šta ovakav lik moli krunicu? Ušao sam u grupu i kad ono – paf! Samo me povuklo. Pa jedna krunica, pa druga, pa sam počeo moliti sa ženom. Marine, nisam molio od 1996. godine, a krunicu nisam molio – nikada. U nedjelju sam otišao u crkvu, dugo sam se ispovijedao…“ Ovo je jedno od snažnijih svjedočanstava. Imam ih još dosta. Molitva pomiče brda. Molitva mijenja naša srca okorjela. Molitva nas uranja u Božju prisutnost. Molitva nas čini sličnijima onoj slici kakvu je zamislio naš Gospodin kada nas je stvarao.

Molimo tako mi Riječani, Istrijani, Dubrovčani, Slavonci, Dalmatinci, Zagrepčani, mole naši Hrvati izvan Domovine… molimo s našim svećenicima. Koje li divote. I onda – hitamo k misama, k sakramentu pomirenja. Ova korona-talačka situacija ipak je donijela i nešto dobroga. Mnogi ljudi su se vratili Bogu. I ponovno im je zakucalo srce. Jer su osjetili ljubav onog prečistog Srca Isusova koje nas i danas toliko ljubi. A ovo je, kao što rekoh, samo moje iskustvo; mnogo je još grupa i zajednica koje u ovo neobično vrijeme zdušno mole. Zajednička molitva, najprije u obitelji, a onda u župnoj i ostalim zajednicama uz sakramentalni život garancija je da ćemo iz ove, ponovit ću, neobične situacije izaći kao pobjednici. Mi, Kristovi sluge ali i Kristovi vojnici, ne smijemo imati straha od onoga koji nam ubija tijelo – trebamo se bojati onog što nam ubija duh, i ovo vrijedi za cijelu Crkvu u svim vremenima. (Bitno.net)

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved