“Mi novinari volimo raditi ljestvice i liste, posebno u raspravama koje se svakodnevno vode u redakciji Marce. Zadnja rasprava, uoči meča Atletico-Barca, imala je za temu Luku Modrića i pitanje je li među deset najboljih igrača u povijesti Madrida. 

Delfín Melero i neki drugi nazvali su me ludim jer sam tvrdio da je sigurno među pet najboljih i, naravno, iznad Raula. Nakon nekoliko dana ne samo da ostajem pri svojoj ideji, već tvrdim da je riječ o najboljem veznom igraču u povijesti nogometa.”

Početak je ovo teksta koji je na svojim internetskim stranicama objavila Marca, a potpisao ga Juan Ignacio Garcia-Ochoa. “Tako ću uvrijediti i one koji imaju oči samo za izvanredne Xavija i Iniestu  Argumenata imam napretek”, dodao je Marcin novinar i krenuo u argumentaciju.

“Možemo početi govoreći o njegovoj kombinaciji dugovječnosti, trofeja i kvalitete na terenu, što ga već stavlja iznad bilo kojeg drugog igrača na njegovoj poziciji. Idemo dalje: nijedan vezni igrač nije uspio ostati u elitnom klubu poput Real Madrida do 39 godina i nastaviti biti odlučujući faktor. Većina velikih igrača na njegovoj poziciji, poput Xavija ili Inieste, napustila je europski nogomet prije te dobi, dok Modrić nastavlja igrati na najvišoj razini u jednoj od najboljih momčadi na svijetu.

Što se tiče trofeja, njegovih šest Lige prvaka je neosporiv argument. Nijedan drugi vezni igrač nije postigao toliko u najzahtjevnijem klupskom natjecanju. I nije imao sporednu ulogu, baš naprotiv, bio je protagonist u svima njima. Osim toga, njegova Zlatna lopta iz 2018. izdvaja ga kao jedinog čistog veznog igrača koji je osvojio ovu nagradu u posljednjih 30 godina, nadmašivši te sezone Messija i Cristiana Ronalda, što je očit odraz njegovog individualnog utjecaja na svjetski nogomet.”

Ignacio-Ochoa nastavlja tvrdnjom da je Modrić “i danas, s 39 godina, i dalje neophodan za Madrid.” “Nije igrač koji je u bijelom klubu zbog povijesti, već zato što još uvijek posjeduje kvalitetu za natjecanje s najboljima”, napominje.

Trumpov bivši savjetnik uzburkao Europu: “Ako krenete na Rusiju, sami ste!”

U jeku porasta napetosti na starom kontinentu, bivši savjetnik Donalda Trumpa, Steve Bannon, poslao je jasnu i ne previše prijateljsku poruku europskim čelnicima.

Bannon je u intervjuu za britanski kanal GBNews otvoreno rekao: Ne računajte na nas ako odlučite ući u otvoreni sukob s Moskvom. Rječnik nije bio diplomatski, ali je poruka bila kristalno jasna.

“Pratimo situaciju”, rekao je Bannon, “ali ako se odlučite upustiti u sukob s Rusijom, samo naprijed. Još se sjećamo Staljingrada i Kurska.”

I nije to rekao kao prijetnju, već kao podsjetnik – povijest se ima gadnu naviku ponavljati, a europske prijestolnice kao da su zaboravile lekcije iz prošlog stoljeća.

U središtu njegove kritike bio je britanski premijer Keir Starmer koji sve otvorenije govori o mogućem slanju 30.000 vojnika na istok.

Bannon ne krije skepticizam: “Želi se ponašati kao novi Churchill, a ne vidi da London gori pod teretom vlastitih financijskih problema.” Pitanje je – razmišlja li itko u EU gdje su granice, i ekonomske i političke?

Iza Bannonovih riječi, koliko god grube bile, krije se šira zabrinutost. Europa djeluje podijeljeno, potrošeno, iscrpljeno višestrukim krizama – energetskom, gospodarskom, političkom. A u isto vrijeme, čini se da neki vođe žele novu avanturu, bez obzira na cijenu. I to bez jasnog plana.

U Washingtonu poruke sve više sliče: Radi kako znaš, ali ovaj put ne računaj na američke bajunete. A to je poruka koja zvuči mnogo glasnije nego što se čini.

U ovakvom okruženju možda je pravo pitanje – želi li Europa doista ponoviti Staljingrad ili bi mudrije bilo osvrnuti se na povijest, ovoga puta kako bi iz nje nešto naučili?

Veliki, epohalni govor mons. Carla Marie Viganò-a uz Obraćanje na konferenciji “Euroazija i tradicionalne vrijednosti: izazov globalizmu” u Veroni, Travanj 5, 2025. Prenosimo uz zahvalu našem dopisniku M. Bernadiću iz Španjolske.

Dopustite mi da vas prije svega pozdravim i zahvalim svima na prilici za sudjelovanje u ovom događaju. Kao što znate, imao sam priliku govoriti na Međunarodnoj konferenciji rusofila 14. ožujka 2023. i 28. veljače 2024. U tim okolnostima, ponovio sam svoju potporu i duhovnu bliskost ruskom narodu i predsjedniku Putinu, ističući prikrivene laži koje globalistička propaganda nekažnjeno širi kako bi legitimizirala sukob koji nikada nije trebao započeti. Mogu se samo radovati približavanju Trumpove Amerike i Putinove Rusije, u trenutku kada subverzivci Europske unije pod svaku cijenu pokušavaju sabotirati mirovne pregovore i protiv obojice nahuškati svoju korumpiranu marionetu, Zelenskog.

Međunarodna politička situacija

Dok mi ovdje raspravljamo o temama koje su nam posebno na srcu, naši vlastodršci planiraju ponovno naoružavanje europskih zemalja, pravdajući to navodnom prijetnjom koju bi Ruska Federacija predstavljala za međunarodni mir i sigurnost. Ipak, dobro znamo da nije Rusija već NATO taj koji nije poštovao obveze koje je preuzeo u pogledu neširenja baza prema Istoku, uz suučesništvo anglo-američke duboke države u destabilizaciji Ukrajine kroz promjenu režima sponzoriranu od strane USAID-a. Konstituiranje zajedničke vojske zapravo služi za stvaranje uvjeta za stvaranje europskog entiteta koji apsorbira i poništava nacionalni suverenitet, i koji je u stanju natjerati države članice – čekajući da ih proguta – upotrebom vojne sile. Ako bi Mađarska ili Rumunjska ili bilo koja druga nacija koja ne podliježe diktatu Bruxellesa stvarala probleme u ostvarivanju ciljeva Europske unije, zapravo bismo mogli vidjeti kako von der Leyenova vojska kreće na Budimpeštu ili Bukurešt, možda s islamskim vojnicima uvrštenim među invazijske horde imigranata. Premijerka Giorgia Meloni trebala bi o tome dobro razmisliti i poslušati one u vladinoj koaliciji koji imaju veću objektivnost od nekih “proeuropskih” članova njezine stranke i Forza Italia. Ne zaboravimo da su oružane snage institucije koje moraju uživati ​​demokratski legitimitet: stavljene pod kontrolu nadređenog entiteta, dok su one (trenutno) de facto instrument nelegitimne prisile diktature. Ali to je, u dugoročnoj perspektivi, upravo ono što globalistička sinarhija konkretno namjerava učiniti: stvoriti europsku naciju koja zauzvrat ulazi u jedinstvenu vladu Novog svjetskog poretka. Hoće li SAD dopustiti stvaranje potencijalno neprijateljske vojske, koja bi paradoksalno djelovala u okviru NATO-a čiji je Washington još uvijek član, ostaje za vidjeti.

Pravi razlozi za ponovno naoružavanje

Kao i s prijašnjim pandemijama i izvanrednim situacijama za okoliš, službeni razlog naveden za strah od ratne opasnosti služi za skrivanje drugih svrha: pravi cilj plana Rearm Europe – sada preimenovanog Readiness 2030, sa značajnim referencama na Agendu istog naziva – je omogućiti Njemačkoj i Francuskoj, kao i Velikoj Britaniji, da pretvore automobilski sektor uništen ludom politikom NetZero u proizvodnju oružja i tenkova. Stellantis i Luxottica, sa svoje strane, već pokreću inicijativu da vlada osigura pomoć koja će omogućiti istu pretvorbu, nakon što su 2020. koristili javna sredstva za proizvodnju maski za psihopandemiju. I dok porezni obveznici plaćaju za katastrofe Agende 2030, Ursula von der Leyen se sprema dočepati tekućih računa privatnih osoba kako bi financirala svoje ratnohuškačke zablude s više od 800 milijardi eura, uz ohrabrenje nacionalnih vođa, zamamljenih perspektivom proizvodnje naoružanja na račun svojih građana i odstupajući od parametara iz Maastrichta. Naravno, vidjeti pacifističku ljevicu okupljenu 15. ožujka u Rimu na Piazza del Popolo kako bi podržala ponovno naoružavanje bilo je nadrealno, groteskno zbog prisutnosti onih koji su spremni poreći svoje ideje na zapovijed (i za plaću). Ali ne možemo zaboraviti da ljevica Elly Schlein želi biti nasljednica onog subverzivnog Manifesta iz Ventotenea, u kojem je slobodni zidar i “otac utemeljitelj” Europske unije, Altiero Spinelli, teoretizirao diktaturu proletarijata, beskorisnost demokratskog procesa i korištenje europske vojske da se mase prisile na poslušnost.

Postoje oni koji tvrde da se Zelenski ne može isključiti iz mirovnih pregovora za Ukrajinu, unatoč činjenici da je očito gubitnik na svim frontama i da ne uživa nikakav legitimitet, jer je zabranio predsjedničke izbore i zabranio ukrajinske oporbene stranke. 2023. sam napisao:

“Ukrajina djeluje kao udarni ovan u NATO-ovom proxy ratu protiv Ruske Federacije, tako da prije svega trebamo prestati smatrati Zelenskog sugovornikom u bilo kakvim mirovnim sporazumima: ako se njega ništa nije pitalo u objavi rata i u nastavku dosadašnjih vojnih akcija, ne vidim kakva bi trebala ili mogla biti njegova uloga za mirovnim stolom.”

To je ono što su predsjednici Putin i Trump nedavno izjavili dok su se pripremali pregovarati o okončanju katastrofalnog sukoba, koji se mogao izbjeći samo da se primijenio sporazum iz Minska. S ove točke gledišta, primirje koje su željeli Macron i Starmer, a koje je štoviše već prekršeno, čini se da ima za cilj – kao što se već ranije dogodilo – jednostavno kupovanje vremena za ponovno naoružavanje Ukrajine i nastavak rata, umjesto da ga okonča.

General Marco Bertolini nedavno je izjavio:

“Ujedinjeno Kraljevstvo […], nakon što je odbacilo Ujedinjenu Europu napustivši je putem referenduma, sada se želi staviti na čelo preostalih europskih zemalja kako bi nas sve odvelo u rat te tako postigli svoj povijesni cilj, a to je uništenje Rusije njenim raskidanjem na mnoge male vazalne države i opljačkale njezine goleme resurse s [Britanskim] klasičnim kolonijalističkim duhom. Europske elite […] danas bi željele ponovno napasti Rusiju, donoseći rat i uništenje. Paradoks je da svi oni koji su do sada mahali zastavama mira i brbljali o “Europi mira, slobode i demokracije” sada žele ovaj rat u trenutku kada Sjedinjene Države i Ruska Federacija pronalaze mirovni sporazum. Iz tog razloga, iskreno se nadam da će ova užasna Europska unija – oligarhijska, ratnohuškačka i protivna ljudima – uskoro propasti, te da će istinski suverene države pronaći oblike suradnje i kooperacije, različite od sadašnjih, koji će težiti miru i socijalnom i gospodarskom blagostanju svojih građana.”

Žarišta novih sukoba

Ipak, baš kao što se čini da je izbjegnuta mogućnost Trećeg svjetskog rata u srcu Europe, otvara se nova fronta na Bliskom istoku, gdje ovaj put proxy rat vode Sjedinjene Države protiv Jemena (i posljedično Irana). Moramo se nadati i moliti da predsjednik Trump ne dopusti da bude upleten u novi sukob, koji ide na ruku onome koga su u Izraelu delegitimizirali njegovi vlastiti građani.

Još jedno žarište nalazi se u Siriji, nakon državnog udara koji je na vlast doveo islamskog teroristu Abu Mohammeda al-Jolanija, svrgnuvši legitimnog predsjednika Bashshāra al-Assada. Potpredsjednik J. D. Vance osudio je progon i genocid nad kršćanskom i alavitskom manjinom, no u međuvremenu je Europska unija prije nekoliko tjedana objavila da šalje 5,8 milijardi eura pomoći za one koji masakriraju našu kršćansku braću u Siriji. Za to vrijeme u Gazi, po tko zna koji put, ratni zločinac Netanyahu krši prekid vatre i nastavlja istrebljivati ​​palestinske civile, pod krinkom da želi eliminirati Hamasove teroriste.

Subverzivno djelovanje lobija

Ukratko, suočeni smo s iznimno složenom političkom situacijom u kojoj odluke gotovo uvijek donose ljudi koji nemaju demokratski legitimitet i odgovaraju nadnacionalnim lobijima. To smo vidjeli ovdje u Italiji u govoru Marija Draghija 18. ožujka, u kojem je izjavio da postoji potreba za “višim lancem zapovijedanja koji koordinira heterogene vojske i odvaja se od nacionalnih prioriteta.” Pitam se ne bi li u vrijeme predsjednika Cossige [1985-1992] ova subverzivna izjava zaslužila uhićenje “podlog biznismena” zbog veleizdaje. U glavama eurokrata, naša uloga [kao talijanskih građana] mora biti ograničena na plaćanje iz vlastitih džepova – a možda čak i vlastitim životima – za zablude o moći briselske elite. A kada vidimo da će izdvajanje 800 milijardi eura za ponovno naoružavanje od strane Europske unije biti popraćeno aktivacijom digitalne valute od strane Europske središnje banke (predviđeno za nadolazeći listopad), dobro razumijemo da kontrola Sustava nad novcem građana nastoji postati potpuna i da će nam biti nemoguće pobuniti se protiv izbora globalističkih tirana.

Mislim da ne treba biti stručnjak za međunarodnu strategiju da bi se shvatilo da je ova slika sve samo ne umirujuća, jer su ekonomski interesi velikih investicijskih fondova – koji uključuju farmaceutsku, bankarsku i vojnu industriju – glavni zagovornici globalističke ideologije, a ujedno su i prvi, ako ne i jedini korisnici.

Pax Christi u Regno Christi

Ono što je jasno jest da je mir eventualnost koju mnogi, premnogi interesirano i odlučno nastoje u potpunosti izbjeći. S druge strane – a ovdje vam se obraćam kao biskup – Pax Christiana nema nikakve veze s mirom ovoga svijeta. Na to nas je podsjetio naš Gospodin u svom divnom govoru apostolima na Posljednjoj večeri: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne kao što svijet daje, ja vam ga dajem. Neka se vaša srca ne uznemiruju i neka se ne boje” (Iv 14,27). To je zato što Kristov mir pretpostavlja moralni i društveni poredak koji ovaj svijet ne razumije i ne želi, sve dok ostaje neobraćen i ne vrati se Kristu. Jer Kristov mir ovisi o priznavanju Njega kao Kralja i Gospodara svih zemaljskih društava, o razumijevanju da je jedini nositelj vlasti na zemlji naš Gospodin, i o priznavanju da je moć vladara legitimna samo ako se vrši unutar granica Dobra koje je Bog uspostavio. Zato što je Kristov mir upravo suprotan licemjernom pacifizmu antikršćanskog svijeta koji robuje Protivniku. Pax Christi in regno Christi, poslovica kaže: ali kakav mir itko može imati, kad je proglašenje da je Krist Kralj postao govor mržnje?

Napad na zapadno društvo

I tu dolazimo do središnje točke našeg susreta.

Tema vaše konferencije je “Euroazija i tradicionalne vrijednosti: Izazov globalizmu.” Dopustite mi da vam naglasim da ovo nije “izazov”, već rat – rat koji je nekonvencionalan i neobjavljen, rat bez časti, u kojem subverzivna manjina kriminalaca koji su uzurpirali vlast na svim razinama namjerava pokoriti narode nekada kršćanskog Zapada, čak ih i zaratiti protiv islama kako bi cinično svjedočili međusobnom uništenju. Suočeni smo s lobijem široko kompromitiranih, moralno pokvarenih, intelektualno zavedenih likova koji se drže pod ucjenom za užasne zločine. Ovaj lobi, koji se infiltrirao u najviše razine civilnih i vjerskih institucija, predstavlja smrtnu prijetnju – doslovno – cijelom čovječanstvu, kojeg smatra prepuštenim svojoj milosti i nemilosti i kojeg namjerava desetkovati, a zatim porobiti preživjele.

Posljednjih godina svjedočimo definitivnom rušenju načela koja čine temelje kršćanske civilizacije, uz suučesništvo Bergoglianske crkve, koja nije ništa manje korumpirana i podložna ucjenama. A taj stav odricanja za koji su neki od vas vjerovali da je motiviran tolerancijom ili željom za skladom među narodima, umjesto toga se pokazao kao krivo suučesništvo s neprijateljem, kurtizansko pokoravanje globalističkom planu i kukavička izdaja naroda.

Etnička zamjena i islamizacija naših gradova kroz invaziju ilegalnih imigranata; woke propagandu u korist moralnih izopačenosti LGBTQ i rodne ideologije; pandemija i farsa o cjepivu uz suučesništvo mainstream medija i liječničke klase; klimatska prijevara, temeljena na očito neutemeljenim teorijama i apsurdnom alarmizmu; rat kao sredstvo za prikrivanje korupcije zapadne vladajuće klase; uništenje prirodne obitelji; sustavno osiromašenje slabijih klasa i kontinuirano smanjenje zaštite sindikata i socijalnog osiguranja: svi ti napadi na naše društvo nisu rezultat puke nepredviđenosti ili slučajnosti, već prije rezultat subverzivnog plana koji potječe od globalističke elite i uglavnom od Svjetskog ekonomskog foruma, uz financiranje od strane USAID-a i drugih američkih vladinih agencija tijekom prethodnih administracija. Dokidanje sredstava o kojem je u Sjedinjenim Državama odlučio DOGE iznijelo je na vidjelo pakleni stroj koji je osmišljen da se upliće – na račun poreznih obveznika i na njegovu štetu – u vladu naroda i podriva društveni poredak: do sada smo vidjeli samo vrh sante leda. Svi smo uvjereni da djelovanje Sorosa i njegovih “filantropskih” zaklada mora biti zaustavljeno i kažnjeno, kao što se već događa u nekim narodima.

Prijetnja woke globalizma

Iz tih razloga, dragi prijatelji, ne bih govorio o “tradicijskim vrijednostima”, kao da je to nešto staromodno što zaslužuje biti prisutno u našem sjećanju kao u muzeju. Tradicija – u svom katoličkom značenju – sastoji se u održavanju svetog plamena Istine živim i gorućim, a ne u očuvanju njegova pepela.

Ako ste danas ovdje, kao što ste bili na ulicama prosvjedujući protiv zelene propusnice i nedavno protiv ratnohuškačke propagande radikalne ljevice, to je zato što ste shvatili da prijetnja ne dolazi izvana, niti je Ruska Federacija. Ne, stvarnu prijetnju danas čine oni koji bez ikakvog legitimiteta na najvišim razinama naroda i Europske unije provode uspostavu globalne diktature. Ova diktatura želi uništiti svaki talog nacionalnog suvereniteta, identiteta, kulture, vjere i civilizacije. Mora ubiti svaku nadu, razoružati sve prosvjede, ušutkati sve kritike, kriminalizirati sve protivne glasove i spriječiti sve sukobe: jer osim nasilja i cenzure, nema argumenata da legitimizira svoje tiransko djelovanje.

Zato ne bih koristio termin “vrijednosti” nego radije “principi” – jer vrijednosti su podložne promjene, dok su principi temeljeni na istini i ostaju nepromjenjivi tijekom vremena.

Želim biti još jasniji i nadam se da ćete mi oprostiti ako budem malo oštar u svojim izjavama. Ako vjerujemo da se možemo boriti protiv epohalne prijetnje masonskog globalizma nastavljajući braniti “vrijednosti” kao što su “Risorgimento”, “demokracija” ili “Otpor”, definitivno smo skrenuli s pravog puta. Ono što je svim ovim idejama zajedničko je da dolaze iz revolucionarne matrice, koja je intrinzično antiljudska i antikristička. Moderno društvo je zaboravilo i doista pogazilo suverena Božja prava da bi ih zamijenilo “pravima čovjeka” koji sebe čini bogom; a mnogi i dalje ne shvaćaju da ako ne prepoznamo da zemaljski autoritet ima ograničenje koje mu je dano svojom nužnom usklađenošću s božanskim autoritetom iz kojeg proizlazi, otvaramo put totalitarnom režimu u kojem je moć samoreferentna i stoga apsolutna.

Instaurare Omnia in Christo

Ako su Ruska Federacija i njezin predsjednik Vladimir Putin danas neprijatelji globalizma, to je upravo zbog ponovnog prisvajanja kršćanskog naslijeđa koje je ateistički materijalizam pokušao izbrisati. I toj baštini – koju smo mi Talijani imali milost primiti mnogo prije nego što su sveti Ćiril i Metod obratili slavenske narode Kristu – moramo se i mi vratiti: ne slaveći je kao neki ostatak slavne, ali izblijedjele prošlosti; nego čineći da se ponovno rađa kao živa vjera koja odjekuje u našim životima, u našim domovima i u našim narodima. Ta će baština ponovno zasjati ne samo kao neka “tradicijska vrijednost” nego kao sam razlog našeg postojanja, jer je utemeljena na Gospodinu našem Isusu Kristu, Onom koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak svega, Gospodar vremena i povijesti.

Premijer Viktor Orbán je u pravu: moramo ponovno izgraditi Europu – ne Europsku uniju, budimo jasni – na kršćanstvu, a ovaj moralni i društveni preporod bit će moguć samo kroz obranu nacionalnih suvereniteta i zaštite obitelji, ekonomske reforme konačno oslobođene jarma lihvarskih financija i promicanje miroljubivih sporazuma o suradnji između naroda. I također kroz protjerivanje subverzivnih elemenata koji kuju urotu da nas ubiju u tijelu i duši.

Kako bismo se borili protiv globalizma, moramo biti imuni na njegove zablude i prijevare. Počnimo razbijati laži i prijevare koje je izgradio i vratimo se Kristu, naviještajući Njegovo univerzalno gospodstvo i svjedočeći Njegovo Evanđelje prije svega u našim životima. To je moja nada u ovim danima korizme koji nas pripremaju za Uskrs. Učinimo svojim vapaj apostola, potresenima olujom na Galilejskom jezeru: “Gospodine, spasi nas: izgubljeni smo!” (Mt 8,25). Drijemanje u kojem Spasitelj kao da ignorira naše strahove završit će onog trenutka kada konačno smognemo hrabrosti obratiti se Onome koji nas uistinu može spasiti, Onome koji zapovijeda elementima, Knezu mira.

+ Carlo Maria Viganò, Nadbiskup

bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Američkim Državama

5 travanj 2025. Subota četvrtog tjedna u korizmi

izvor: Exsurge Domine prijevod: M. Bernardić