Vijesti
Milanović po veleposlaniku SAD-a u BiH: Nametanje odluka i zakona je ponižavanje Hrvata
Predsjednik Republike Zoran Milanović oglasio se priopćenjem za javnost u kojem je prokomentirao Zakon o povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH koji je usvojen u Parlamentu Federacije BiH.
Hrvatima u Bosni i Hercegovini opet se nameću rješenja koja su protivna njihovoj volji i, još gore, njihovim interesima, naveo je Milanović prenosi Braniteljski portal.
”Zakon o povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH usvojen je u Parlamentu Federacije BiH bez glasova legitimnih predstavnika hrvatskog naroda i usprkos njihovu protivljenju, a zapravo je usvojen pod političkom prisilom, ovoga puta, američkog veleposlanika u BiH.
Nametanje odluka i zakona po tuđoj volji i za tuđe interese ne pomaže pretvaranju BiH u funkcionalnu državu – kako to pokušavaju predstaviti njezini inozemni gubernatori – nego ponižava i sustavno rastače BiH kao državu”, navodi se u priopćenju.
Milanović navodi kako to posebno ponižava Hrvate, jedan od triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda, kojima se već godinama po istom ili sličnom modelu uskraćuju pripadajuća ili čak otimaju postojeća prava. Sve dok će strani birokrati pisati i nametati zakone BiH i upravljati državom kao svojom privatnom gubernijom, Milanović drži da će stvarni interesi konstitutivnih naroda, posebno Hrvata, biti gaženi.
”Posve je opravdan zahtjev Hrvata u BiH da dobiju mogućnost i pravo upravljanja plinovodom koji će prolaziti kroz područja BiH naseljena uglavnom Hrvatima. Njihov je interes za takvo rješenje razumljiv i legitiman, kao konstitutivan narod sami sigurno najbolje znaju zašto im je to važno.
Hrvati ondje žive i rade i ostat će živjeti i raditi. Ali zašto je privremenim birokratima, koji dolaze i odlaze iz BiH, važno da Hrvatima otmu pravo upravljanja vlastitim resursima, e to nije ni razumljivo, ni legitimno, a još je manje jasno za čiji interes to čine.
Kao hrvatski predsjednik u potpunosti podržavam projekt povezivanja plinskih mreža Hrvatske i BiH. Projekt je u interesu BiH, u interesu Hrvata u BiH, ali to je i hrvatski državni interes.
Hrvatska zato ne smije šutke promatrati to političko nasilje birokrata i sarajevskih unitarista nad Hrvatima u BiH, pogotovo što je u konkretnom slučaju riječ o projektu koji se ne može ostvariti bez suradnje s Hrvatskom, odnosno bez povezivanja s plinskom mrežom Hrvatske. Ako se ne uvaže zahtjevi Hrvata iz BiH, bit će to, još jedna u nizu, uzurpacija prava hrvatskog naroda u BiH da raspolaže svojim resursima.
Zato nije dovoljno reći kako je to nepravda prema Hrvatima u BiH, kako to usputno – da nikoga ne uzruja – kaže Andrej Plenković.
Budući da projekta ne može biti bez sudjelovanja Hrvatske, od hrvatske vlade tražim da iskoristi sve političke mogućnosti kako bi se i kroz ovaj projekt zaštitili interesi Hrvata u BiH koji su, ponavljam, i hrvatski nacionalni interesi. Naravno, potrebno je postaviti se državnički, a ne poslušnički”, stoji u Milanovićevom priopćenju.
Foto:n Screenshot/HRT
Istaknuto
ŠERBEDŽIJA PRIJETI tužbom za “povredu časti i ugleda” Branki Lozo, jer je rekla istinu da je okupirao Brijune! Evo neka i mene tuži, ja sam to napisala još 2017.
Počevši od 2017. godine napisala sam niz tekstova o Radi Šerbedžiji i Brijunima. I ne samo ja ….
4. lipnja 2017 . objavila sam na blogu prvi tekst o Šerbedžiji; ŠERBEDŽIJA KAO MJERILO OPSTANKA HRVATA ??? PO BRANIMIRU POFUKU
Foto: (izvor: braniteljski-portal) Sramotno je da hrvatski vojni gliseri služe čovjeku koji “nije želio Hrvatsku”
27, kolovoza 2017. Večernji list je objavio članak Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira
28. kolovoza 2017.napisala sam reakciju na tekst ODGOVOR NA ČLANAK U VEČERNJEM LISTU-Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira
21. lipnja 2019. Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor:
29.kolovoza 2020.Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je sve dala! Čak i Brijune!
23 srpnja, 2021. Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune!
13. listopada 2021.Ministre hrvatskih branitelja Tomo Medved zašto hrvatski branitelji ne mogu ljetovati na Brijunima, a Rade Šerbedžija se tamo već 20 godina bahati.
Opće je poznato da je u vrijeme bivše SFRJ, Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi, osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer Brijunsko otočje je skupina od 16 otoka i otočića. Kada bi Tito dolazio, nas pučkoškolce bi učitelji rasporedili duž trase sa zastavicama i satima smo po žarkom suncu ili hladnoći čekali na pločniku kako bi “naš voljeni Tito vidio koliko ga pioniri vole” Isto je bilo i kasnije kada smo kao zaposlenici Uljanika u radnim odijelima i kutama dočekivali “svog voljenog vođu” .Na otočju sam bila jedan jedini put, kada smo morali dočekati Etiopskog cara Haile Selassia.
Nakon uspostave slobodne i neovisne Republike Hrvatske režim osiguranja je olabavio, osnovana je Javna ustanova nacionalni park Brijuni, i može se organiziranim jednodnevnim izletima obilaziti samo otočje.
Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve za bagatelu . Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-.a Nenada Stazića po 7 kn dnevno . Doista tako obezvrijediti Otočje je van svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta, političari kao povlaštena kasta, plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.
Slijedeće je još gore . Naime 2001 Mali Brijun i tvrđava Minor dati su na korištenje kazalištu Ulysses koje su osnovali Boro Vujčić i Rade Šerbedžija. To je posebna priča u apsurdima države Hrvatske.
Postavlja se pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu ona daje na korištenje taj dio Otočja za njegovo kazalište? U samom članku u Večernjem listu [1]navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju dovoljno sredstava, a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna Ministarstva kulture, za potrebe kazališta Ulysses nabavljaju ručnici, tepisoni ,posuđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika (orade,zubatci,kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule, ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti !
Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema! Privatno kazalište, koje financira Ministarstvo kulture iz Proračuna RH. A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju, brod i gliser HRM kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto : da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je bez naknade ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel.
Privatno kazalište koje kako je izjavio njegov producent Duško Ljuština na optužbe da osnivači Teatra besplatno koriste objekte i usluge na Brijunima za svoje predstave, oštro odgovario da je to daleko od istine jer apsolutno sve uredno plaćaju. Iz kojih sredstava ;
„ZA SADA OD DRŽAVE Ulysses dobiva oko 10 posto ukupnog budžeta jer naša sezona košta između 2,8 i 3,5 milijuna kuna. Ostalo je magija – ulaznice, sponzori, Županija“
Magija je Proračun Istarske Županije, općine Fažana, gradova Pule, Rovinja i Umaga. Imaju i posebne sporazume i s ostalim istarskim gradovima, a turističke zajednice potpomažu i sufinanciraju. Što se tiče konkretnih odluka u sezoni Ulysses je pod ingerencijom Nacionalnog stožera civilne zaštite jer su Brijuni kao otočje pod upravom države. Sve u svemu financiraju se iz Proračuna, koji pune hrvatski porezni obveznici.
Čime je to nas hrvatske porezne obveznike zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo se već 23 godine?
Kada je 1991. došlo do zajedničke agresije države njegovoga matičnoga naroda (jer on se izjasnio kao Srbin iz Hrvatske), Republike Srbije i tadašnje JNA pod zapovjedništvom Slobodanu Miloševiću odanih generala, i četničkih paravojnih formacija odanih vojvodi Šešelju, te Miloševićevom ideologijom nadahnutog dijela srpske nacionalne manjine u RH, Šerbedžija je napustio svoju domovinu Hrvatsku, napustio je i vlastitu djecu i otišao u Srbiju, državu svoga matičnoga naroda, i ondje nastavio politički i umjetnički rad. Postao je blizak ekstremističkoj jugo-nacionalističkoj stranci koja se zvala Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Tijekom Domovinskog rata Šerbedžija nije pomagao hrvatskome narodu, nije pomagao svojoj rodnoj zemlji Hrvatskoj. To su gole činjenice.
Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio. U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016, ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja..” Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”,
Ne želi o tome govoriti Domovinskom ratu, on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao dok su drugi stvorili taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku kaže tko nas to zavadi?
”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija . Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom”, rekao je Šerbedžija.
Znači nije važno tko je započeo rat, nije važno tko je razarao i ubijao? Nije važno čije su žrtve najbrojnije? Samo je važno to što se Rade Šerbedžija vratio u Hrvatsku kao da se ništa promijenilo nije!
“Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća”, rekao je Šerbedžija, piše srpski Mondo.
Nismo mi Hrvati nikada bili sa Srbima braća, ni povijesno, ni državotvorno! To bratstvo samo je izlika da se naglasi podjednaka krivnja za rat, a to nije točno!
Nema podijeljene krivnje! Srbi su jedini i isključivi krivci za rat, ratna razaranja i ljudske žrtve, sa svojom velikosrpskom ideologijom stvaranjem Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlovac Karlobag, od Načertanija 1844. do Srpskog sveta danas. Sve žrtve hrvatske, srpske i muslimanske proizašle su iz velikosrpsko-svetosavske ideologije!
A Rade Šerbedžija podržavao je te „ bitange“ ( JUL ) i još ima obraza poručivati da će nekoga tužiti „zbog povrede ugleda i časti“ !? „ Tko nas to bre zavadi?“
Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.
Kako je početkom velikosrpske agresije, pobjegao u Beograd jasno je odabrao stranu. Opredijelio se sam, svjesno, pri tome optužio Hrvatsku kao krivca za raspad Jugoslavije, znao je što radi!
Kada se već udomaćio na Brijunima, on i njegova svojta ( sestra njegove supruge Lenke Udovički) pokupovali su nekretnine oko Fažane i Barbarige.
No i to mu nije bilo dosta nego je pored Brijuna, 21. travnja 2011 godine “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran na radno mjesto redovnog profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju. Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija postavljen, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.
https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/8321-fenomenalni-erbedija-i-hrvatski-zakoni.html
Dakle na novom će poslijediplomskom studiju glume (»Gluma, mediji, kultura«) što ga od ožujka 2011. pokreće Sveučilište u Rijeci predavati zajedno sa svojom suprugom Lenkom Udovički”.
Međutim nije drug Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači 2019. godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom.
“Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost ” izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za su
I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!
Rade Šerbedžija snimao je film „Dezerter“ u razorenom, kataklizmičkom Vukovaru 1992. Nije problem što je Šerbedžija Srbin, loš Hrvat ili nešto treće „loše“. Nego njegovo sudjelovanje u filmu „Dezerter“ Živojina Pavlovića, snimljenom na razvalinama Vukovara 1992. Taj film morbidna je optužnica Hrvatske „ da se nije mogla spasiti divna Jugoslavija”. Isto kao i Dežulovićeva kolumna“ Jebo vas Vukovar“
U emisiji Novi dan TV N1, na prozivke Dežulović je izjavio da se neće ispričavati nikome niti ima potrebu za to: „ Ako je itko ovdje uvrijeđen, neki nevini ljudi ili žrtve obitelji, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju tim njihovim žrtvama“
Ali to je samo privid! Povod za pisanje te kolumne nisu Dežuloviću bile žrtve ni njegova „briga“ za Vukovar! Povod i razlog što se razbjesnio, bilo je otkazivanje nastupa Rade Šerbedžije na kraju Festivala filma u Vinkovcima.
Nije u tom tekstu bitan Vukovar, bitan je Rade Šerbedžija!
Jebo vas Vukovar, jer zbog njega ne date Radi da pjeva!
To je trebao biti pravi naslov, jer kako se netko u Hrvatskoj usudi otkazati koncert njegovoj glumačkoj „veličini“ Radi Šerbedžiji?
Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune! Što je to? Je li to ljubav o kojoj pjeva? Ljubav prema kome ili čemu? Najprije prema sebi, da bi sebi dokazao kako on nešto vrijedi, nakon što se pokazao kao nečovjek u tragediji za koju je okrivio Hrvate, on širi ljubav!?
“Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”
Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari i na njegovoj krvavoj žrtvi graditi humanizam, ljubav i bratstvo među ljudima!
Radi Šerbedžiji nitko ne spori njegov glumački talent , on je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.
Međutim u presudnom trenutku za opstojnost hrvatskog naroda stao je na stranu zla i zločina. Na stranu velikosrpskog agresora i JNA, kojima je bio cilj uništenje hrvatskog naroda i brisanje njegova postojanja, njegove kulture, njegove katoličke vjere i njegova identiteta.
A to mu hrvatski narod ne zaboravlja!
Lili Benčik/ hrvatskepravice
[1] https://www.vecernji.hr/vijesti/brijune-su-prigrlili-glumci-ljevica-i-turisti-zeljni-nostalgije-i-mira-1190755
Vijesti
Hodak: “Hrvatski biskupi zatajili Stepinca…”
Hrvatsko poltronstvo je neograničeno, povijesno i neizbježno. U jednoj od zadnjih kolumni kao dobar primjer naveo sam odnos prema Crnoj Gori. Ta je država postala čvrsta enklava tzv. “velike Srbije”.
Da ponovno ne nabrajam, priča se nastavlja, ali tako da su se sada bez političkih elita “istakli” hrvatski biskupi! U kolumni “Bez pardona” o tome opširno piše Zvonimir Despot u Večernjaku. On kaže: “Hrvatski biskupi u Kotoru zatajili su Stepinca kao Petar Isusa”. Naime, nedavno je bilo održano biskupsko ređenje novog kotorskog biskupa Mladena Vukšića u katedrali svetog Tripuna u Kotoru. Zanimljivost je u tome da u propovjedi nitko nije spomenuo Stepinca. Zašto? U Kotorskoj katedrali pjevale su se “Litanije svih svetih” na hrvatskom jeziku. U liturgijskom vodiču pisalo je da svećenik treba otpjevati “Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas… svi sveti i blaženici hrvatskog naroda molite za nas…”. Međutim, svećenik koji je to trebao pročitati jednostavno je sve to preskočio! Slučajno ili namjerno? Moš mislit’!
Despot se pita tko je to tako odlučio? Ja bih rekao vjerojatno nitko. To je samo obična refleksija dnevne hrvatske politike prema “drugom oku” u glavi. Poltronstvo. No, na kraju će sve sretno završiti za Crnu Goru. Kad napokon jednom uspije završiti pristupne pregovore, hrvatski poltroni pružit će joj svu moguću logistiku da se što prije ugura u EU. Za uzvrat, Crnogorci će nam pokloniti repliku školskog broda Jadran u znak njihove podrške našoj podršci njima… Niccolo Machiavelli, talijanski politički filozof, jednom je rekao: “Pobijedili su svi naoružani proroci, a goloruki su propali”. Stara latinska: “Živi kako možeš, kad ne možeš kako hoćeš”. Oscar Wilde: “Lopovi danas izgledaju kao pošteni ljudi. Pošteni su zbog toga prisiljeni izgledati kao lopovi – kako bi se razlikovali“.
Predsjedničkih kandidata k’o pilića u kokošinjcu. Svi su nekako isti i stalno nazočni u svim TV medijima, osim Tomislava Jonjića za kojeg nitko ne zna kako izgleda jer ga mediji strogo cenzuriraju. Možda to najbolje govori koliko je drugačiji od ostalih i koliko je opasan protukandidat. Medijima je Ivana Kekin tzv. moralna pobjednica! Čak se valjda pojavljuje i u crtanim filmovima. Ona i suprug i dalje čvrsto vjeruju da su “njihovi ’45. godine pobijedili”. Zgrozio se Mile zvani “45-ak” kad je neki dan shvatio da ne razgovara s nogometašem Nikicom Jelavićem nego s Nikicom Jelavićem koji nije nogometaš. Jelavić je meni inače drago prezime. Vuče korijene iz Širokog Brijega. Tamo Milini nisu nikada pobijedili. Dok su Milini masovno strijeljali po Zagrebu, oni drugi su u bitci za Odžak sve do 26. svibnja vodili rat s Milinima i Ivaninim biračima. Berlin je pao 8. svibnja, a Odžak 26. svibnja. Omjer je bio 60 Milinih na jednog branitelja Odžaka. Zato je danas Ivana Kekin apsolutna medijska pobjednica.
‘Lijeva falanga zna posao’
Lijeva medijska falanga zna posao. Nema paštete iz koje ne iskače “naša” Ivana. Medijska falanga i Ivana znaju da će pobjednik najvjerojatnije ipak biti naš “samozatajni” Zoki Milanović, ali vala treba misliti na “svijetlu” budućnost. Za sada je to samo “Budućnost” iz Titograda. Inače naš Mile “pobjednik” iz ’45. ne želi da ga se viđa s Nikicom Jelavićem koji je pravomoćno oslobođen u “procesu stoljeća”. Barem dok ne prođu izbori za predsjednika(cu) države.
Prema tome, Nikica Jelavić je barem formalno pravno nevin, ali naš Mile je ipak oprezan. Blago Zokiju. Glavni protukandidat je medijski “izbrisan” i “pometen”, a Kekinica se bavi Jelavićem i muževom kavom. Do daljnjega, svakodnevno “živimo” s osam budućih “predsjednika”. Vrzmaju se “među narodom”, hodaju po placevima, sajmovima, daju nebulozne izjave što će sve napraviti kad postanu predsjednici itd. Mi smo stvarno zemlja smješka iliti smiješna zemljica…
Mnogo je stvari u historiji obilježila histerija, zašto ne bi i ove naše predsjedničke izbore. Javnost se pretvorila u Trumpovo uho. Hrpa kandidata koje će poraziti predsjednik koji uz pršut i vino vodi svoju ležernu kampanju. Ljevičarski medijski aktivisti cijelo su vrijeme bili preplašeni od Jonjića. Sad kad su već sigurni u svog Zokija čak su objavili i sliku Tomislava Jonjića uz par stotina slika “ne-nad-mašne” Ivane Kekin. I to je uspjeh. Ona je doktorica znanosti, a Kekin rock zvijezda, ali su toliko zaradili da su izgradili ogromnu viletinu s bazenom tamo negdje u Istri i sad ju iznajmljuju bogatašima. Kaže Kekinica da su to sve zaradili svojim rukama. Zanimljivo kako to ne uspijeva drugim građanima. To su ti salonski ljevičari koji se tobože “bore” za malog čovjeka i njegove probleme, a sami žive u raskoši i bez problema. Dok im se ne dogodi Nikica Jelavić. Eto tako izgleda “predsjednička kampanja” u zemlji Hrvatskoj.
Male pilane u Lici propadaju jer se projekt “za svako drvo jedna pilana” pokazao nerentabilnim. Talijanski karabinjeri u sastavu EUFOR-a u Mostaru neslužbeno su se zvali “Mama mia”… Napokon sam doživio trenutak da čitajući kolumnu Robyja Bajrušija priznam kako je potpuno u pravu. Bravo Roby, svaka ti dala. U svom labirintu politike Roby stvarno nije imao kamo nego je otvoreno i drugarski priznao: “Anušić je rekao istinu. Ako o tome šutimo mi koji smo susjedi Srbije, zašto bi se uzbuđivao Bruxelles?”
Naime, HDZ-ovu političku “kamilicu” je uzburkao ministar obrane Ivan Anušić izrekavši jednostavno istinu: “Ivan Grozni na diplomatskom skupu izrekao nešto što svi znamo, ali nikako da i čujemo od vladajućih. Bez puno filozofiranja on je kazao da su Srbija i Mađarska opasne za Hrvatsku. Mislim da se Plenkiju malo štucalo, ali to vide i domaćice kojima je politika zadnja rupa na svirali”. Zadnjih dvadeset godina politika EU-a je u potpunosti promašena. Vodstvo EU-a provodilo je ružičastu politiku “u kojoj su svi dobronamjerni, svi su dobrodošli”.
Treba imati želudac za takove zeleno-ružičaste tvrdnje. Svijet se polako priprema za teški globalni sukob. Vjerojatno i na nove tehnologije koje su u igri, a koje će utjecati da će to biti najsuroviji i najkrvaviji sukob do sada. Vidimo kako su Rusi “dobro došli” u Ukrajini. Naš Ivan Anušić otvoreno pita i dobiva potvrdne odgovore i od Bajrušija. Srbija i Mađarska se naoružavaju takvim tempom da se neka pitanja nameću samo po sebi. Ne Rusima nego nama. Obje države u bliskim su odnosima s Rusijom. Zato Ministar otvoreno pokazuje na nas. Hrvatski politički poltroni ne žele o tome misliti: “Kaj bi oni z nami? Mi smo za mir, pa pravoj strani povijesti”. Hrvatski orjunaši to jedva čekaju. Anušić je čvrst momak. Vremena su takva da moraš stalno držati prst na okidaču kako nam se ne bi ponovila ’91.g. Tada bi bilo kasno cmizdriti. Ako je sve to shvatio i Roby Bajruši onda se polako moramo početi spremati. Kažu da loša vremena brzo dolaze. Hrvati misle da Srbima i Mađarima smrde noge zbog vrućine. Nisu znali da je to od pokvarenih misli…
Sablasni Negoslavci
Sablasni grad Negoslavci. Kad će se napokon netko sjetiti da s rovokopačima raskopa Negoslavce i okolinu. Nakon tragičnog pada Vukovara, tamo su se kopale grobnice za ubijene Hrvate. Sad bi bilo vrijeme da se napokon otkopaju. Da se ubijeni branitelji i civili napon zakopaju po hrvatskim vjerskim običajima. Penava, “vrime je…”. Hrvati s Thompsonom na Stradunu, a četnici s Lepom Brenom u zagrebačkoj Areni. S blagim cinizmom treba napomenuti kako Brena ima veću slobodu izbora od Thompsona. Što se Marka tiče, “Istarska suspenzija” još nije skinuta, a Brenu smo posvojili. Brena caruje u Areni. Ostaje nam još samo humor, makar je crni. Uskoro nam neće biti ni do smjeha ni do viceva. Ostat će samo crna istina.
Budemo li i dalje na Ursulinoj dijeti, izvući ćemo deblji kraj… Čitam poruku na WhatsApp-u: “Na Trumpa se pucalo 17 puta od čega ga je samo jedan metak okrznuo po uhu, a 16 promašilo. FBI navodno sumnja na Livaju…” Pred otprilike 25 godina umro je prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Sjećam se pisma koje mu je uputio dr. Henry Kissinger, američki ministar vanjskih poslova: “Gospodine Predsjedniče, kao i svi veliki ljudi, za života nećete dočekati pravilno tumačenje vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja…” i tu prestajem s citatom. “Buduća pokoljenja” skoro da pojma nemaju tko je stvarno bio Tuđman. Tako je dobri Henry promašio. Tuđman je, kao i svaki čovjek, imao dobrih loših strana, ali njegova fanatična vjera kako je došlo vrijeme da Hrvatska napokon postane samostalna država bila je presudna. I uspio je. Zato danas na Pantovčaku, umjesto njegove biste, ponosno svjetluca Titova bista. Tu zamjenu napravio je Milanović. Kissinger je bio u krivu tek toliko što nije skužio da “jaki čovjek” nije bio Tuđman već Mile Kekin jer je uspio dići u Istri kuću na dva kata…
Dinamu poispadali zubi
Zabrinutom puku na znanje i ravnanje: zbog nabujalih rijeka uvedene su redovite mjere izvanrednog stanja…Na nadolazećim izborima najveće šanse ima stranka koja gladnima obećava dnevni obrok a žednima dnevni oblok… Kad ove godine stigne korizma, svi se obično trebamo nečeg odreći. HDZ-ovci bi se najradije odrekli Hrvata u Bosni i Hercegovini. A naš Dinamo se već na polovici prvenstva odrekao borbe za prvaka. U ona “sjajna” vremena Dinamo je čekao dvadeset i četiri godine kako bi postao prvak. U te dvadeset i četiri godine varali su nas gdje su god mogli i stigli. Onda se “ukazao” legendarni Ćiro i 1982. godine smo pokazali zube. Sada Ćire više nema, Jakirovića su otjerali i doveli Bjelicu pa su im zubi poispadali…
U Zagorju cure opet pjevaju dražesnu pjesmicu :”Ojdi name, ne buš prvi”. Gledam tekmu s “Lokomotivom”. Lokosi imaju “sjajnu” momčad pa tu Dinamovci i nisu mogli očekivati bodove. Naime, Lokomotiva je debelo na zadnjem mjestu “prvenstvene tablice”. Ta “strašna” Lokomotiva nabila je “plavi stroj” s 3:1, ali “plavi” su još dobro prošli, trebalo je biti 5:1. Dinamova igra bila je vrijedna svakog sažaljenja. Kažu, tako je bilo i prošle godine.
Točno, ali pouzdati se u “babe vračare” nije baš pouzdano. Ova igra koju sad pruža Dinamo je dno, dna. Smušena, limitirana, čak i lijena. Sad kad je tolika lova kapnula u klub on ruši sve rekorde u svojoj impotentnosti. Možda je ključ od blagajne “ključ” izlaska iz ove krize. U Dinamu nitko nije gladan, tu se ne štedi, ima se… Nema Mamića ni pomoći sudaca. Suci sad nose dresove drugih boja. Srećom da nisu dugine boje. Veliko pospremanje u Dinamu je pred vratima. Svi ga jedva čekamo. Slavlje je jako daleko. Uostalom, Honore de Balzac je lijepo rekao, slava je otrov koji se uzima u malim dozama…
Zvonimir Hodak/direktno.hr
-
Vijesti2 tjedna ago
Je li Tomislav Jonjić skupio više glasova od Primorca i Milanovića?
-
Vijesti7 dana ago
OVO POSTAJE UŽARENO Oglasio se Jelavić: ‘Sa mnom svi znaju na čemu su …’
-
Vijesti4 dana ago
PREDSTOJEĆA KONKLAVA: Pogled na novi kardinalski zbor – ne bih rekao da su liberali dominirali
-
Istaknuto6 dana ago
NIJE TOČNO da je “Aleksandra Zec ubijena zato jer je bila Srpkinja“, ali JEST TOČNO da je 402 djece ubijeno samo zato što su bili Hrvati!
-
Vijesti2 tjedna ago
SIRIJA MUNJEVITO “Ako je ovo partija šaha, može li nekome zadati užasnu glavobolju”?
-
Vijesti2 dana ago
Svijet budućnosti: Insekti kao špijuni ili transmiteri biološkog oružja?
-
Vijesti7 dana ago
Tko si ti sv. Luce? Započinjem pismo dragoj osobi… ali kemijska olovka ni makac! Stala je k’o istarski tovar! I ni makac!
-
Vijesti4 dana ago
Trumpov savjetnik Charlie Kirk viđenje dronova iznad SAD-a povezuje sa zastrašujućom vladinom…