Connect with us

Vijesti

Milanović u Južnoj Americi, kontinentu prigoda, gdje živi preko 600.000 Hrvata

Published

on

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u četvrtak dolazi u Čile, na svom prvom putovanju u Južnu Ameriku od kada je u veljači 2020. stupio na dužnost. Prostrani je to kontinent brojnih prilika na kojemu danas živi oko 600.000 Hrvata.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović prvi je šef strane države u službenom posjetu otkako je Gabriel Boric postao predsjednik Republike Čile. Njegov posjet započinje u gradu Antofagasta.

– Od 8. do 14. prosinca 2022. imat ćemo službeni posjet predsjednika Hrvatske NJ.E. Zorana Milanovića. On je četvrti hrvatski predsjednik koji je posjetio našu zemlju u ovih 30 godina obilježavanja diplomatskih odnosa. Čile je prva država Latinske Amerike koja je priznala Hrvatsku i četvrta u svijetu.

Posjet predsjednika Milanovića Čileu odnosi se na posjet najstarijim Hrvatima u svijetu. Oni Hrvati koji su mogli stvarati bogatstvo, zajedno sa čileanskim sunarodnjacima – ističe Marco Buzolić, počasni konzul RH u Antofagasti.

Otprilike 160 godina ranije u Čile su krenuli prvi hrvatski migranti, pritisnuti siromaštvom uz obalu Jadranskog mora. Kasnije su uslijedila još dva iseljenička vala u južnoameričke zemlje, potaknuta gospodarskim i političkim razlozima.

Povjesničarka Ljuba Borić, koja radi u Centru za migracijske studije na sveučilištu u Santiago de Chileu, kaže da su prvi Hrvati došli iz Dalmacije zbog bolesti vinove loze i maslina između 1860. i 1870. godine.

“Stigli su na krajnji sjever, posebno u područje salitre (kalijev nitrat), privučeni rudarstvom i trgovinom rudarskim proizvodima”, rekla je Borić medijima u Čileu.

“Kasnije su stigli na krajnji jug do Magellanesovog prolaza. Tada počinje njihov kontinuirani dolazak”, dodala je.

Milanović će ondje provesti tjedan dana. Posjetit će sjeverni grad Antofagastu i južni Punta Arenas, te se susresti s čileanskim predsjednikom Gabrijelom Borićem, koji je na vlasti od ožujka.

Ljuba Borić, koja je u srodstvu s Gabrijelom Borićem, kaže da je predsjednikov pradjed Ive Borić s bratom Šimom došao s otoka Ugljana u Punta Arenas oko 1885 godine.

Institucije iz Hrvatske, zemlje s 3,8 milijuna stanovnika, već neko vrijeme nastoje utvrditi broj Hrvata u čitavoj Južnoj Americi.

“Otprilike 600.000 pripadnika hrvatskog naroda i njihovih potomaka živi u Južnoj Americi”, odgovorili su Hini iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, tijela državne uprave sa sjedištem u Zagrebu.

Ured, osnovan 2012. godine, navedeni broj je ustanovio temeljem procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija, kao i popisa stanovništva u državama u kojima borave hrvatski iseljenici i njihovi potomci, te temeljem procjena hrvatskih zajednica u nekim od tih država.

U Argentini živi 300.000 Hrvata, u Čileu 200.000, u Brazilu 80.000, Boliviji njih 10.000, a u Peruu i Venezueli oko 6.000. U ostalim većim zemljama Kolumbiji, Ekvadoru, Paragvaju i Urugvaju nastanjeno je po 5.000 Hrvata.

Mnogi od njih registrirani su zbog posjedovanja hrvatske putovnice.

Projekt digitalnog registriranja

Kako bi se došlo do saznanja i o onima koji nemaju putovnicu, a čiji je neki predak iz Hrvatske, u više zemalja su otvorene internetske stranice na kojima se osobe mogu registrirati.

Prvo takvo digitalno popisivanje, u kojem su osobe dobrovoljno odgovorile na 44 pitanja o sebi, provedeno je u Argentini od 28. lipnja do 31. prosinca 2020. godine.

“Cilj projekta je bio utvrditi zemljopisnu raspoređenost Hrvata i hrvatskih potomaka u Argentini, njihove kulturne i društvene interese, doznati u kojem su migrantskom valu njihovi preci stigli u Argentinu i razinu znanja hrvatskog jezika”, kažu u Središnjem državnom uredu.

“Namjera je međusobno povezati ljude i institucije sukladno njihovim interesima u profesionalnim, socijalnim, ekonomskim ili konzularnim pitanjima”, dodaju.

Projekt je provela zajednica Hrvata u Argentini a javno su ga promovirali poznati ljudi poput pjevačice i glumice Sandre Mihanovich i izbornika argentinske teniske reprezentacije Daniela Oršanića.

Prema rezultatima objavljenima na internetskoj stranici www.censocroata.com.ar upisalo se oko 15.000 osoba. Njih 97 posto su potomci Hrvata, a 3 posto ih je rođeno u Hrvatskoj.

“Zahvaljujući dobivenim podacima mogu se u budućnosti organizirati razne aktivnosti vezane uz hrvatsku dijasporu, ojačati njen identitet, te povećati razmjenu između Hrvatske i Argentine u područjima poput kulture i znanosti”, rekao je koordinator projekta Cristian Šprljan.

Registar je i dalje otvoren za upisivanje jer organizatori vjeruju da još uvijek mnogi hrvatski potomci nisu nigdje  zabilježeni.

Od prosinca 2020. takav je registar otvoren i u Brazilu. Dosadašnji podaci ukazuju da 85 posto Hrvata živi u Sao Paulu te da je 45 posto njih rođeno između 1957. i 1986. godine.

Istraživanja Milana Puha, s Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Sao Paulu, pokazala su da je u Brazilu nastanjeno oko 80.000 ljudi porijeklom iz Hrvatske.

“Mnogi od njih još moraju osvijestiti svoje hrvatske korijene. Ali broj svakako nije zanemariv”, kaže profesor Puh.

Profesor Marcos Flores Rupper iz Venezuele sličan popis provodi u toj naftom bogatoj državi, a Klub Hrvata Paragvaja u svojoj zemlji.

Ana Marija Kuljevan, počasna hrvatska konzulica u Limi, došla je pak analizom hrvatskih prezimena do podatka da u Peruu živi 190.461 osoba hrvatskog podrijetla.

“Kako metodologija spomenutog istraživanja zahtijeva dodatnu potvrdu znanstvenih institucija, zatražili smo i mišljenje Instituta za  migracije i narodnosti”, kažu u Središnjem državnom uredu.

Godišnja okupljanja Hrvata Južne Amerike 

Veleposlanstvo u Čileu i tamošnja hrvatska zajednica pokrenuli su 2015. godine inicijativu za godišnjim okupljanjima Hrvata iz svih tih južnoameričkih zemalja. Od tada je održano šest takvih okupljanja čiji je cilj povezati Hrvatsku s njenim ljudima s druge strane Atlantskog oceana.

U ožujku je susret bio održan u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja.

Tamošnji arhitekt Gustavo Glavinich, predsjednik hrvatsko-paragvajske gospodarske komore, kaže da je “mladost puna entuzijazma”.

“Mnogi hrvatskog porijekla uče jezik, šalju zahtjeve za dobivanjem državljanstva, te žele ići u Hrvatsku učiti jezik i upoznati hrvatsku kulturu”, rekao je u listopadu Glavinich za HRT, dodavši da je učenje jezika i upoznavanje Hrvatske ključno.

Udruga Hrvata u Paragvaju zato organizira tečajeve hrvatskog jezika.

Idući, 7. susret hrvatske dijaspore Južne Amerike, održat će se u studenom 2023. u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja.

Bivši nogometaš Davor Šuker, najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije, u toj je zemlji u kolovozu kupio zemljište od 5.000 hektara u poljoprivrednom kraju, a namjerava ulagati i u nekretnine.

“Južna Amerika nudi ogromne prilike u čijoj realizaciji može pomoći hrvatska dijaspora”, napominje Glavinich. (Hina)

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved