Ovo je poruka „teoretičara zavjere“ Amerike svijetu i ljudima koju su priložili uz Izvješće Povjerenstva za COVID Zastupničkog doma američkog Kongresa (koju sam malo (pre)uredio za hrvatske prilike):

„COVID povjerenstvo Zastupničkog doma američkog Kongresa objavio je 527 stranica Izvješća prema kojem su se u pandemiji korona virusa „teoretičari zavjere“ postavili ispravno. Bili su pravu. Struka i politike bile su u krivu– donosi dr Srećko Sladoljev na svojem FB profilu.

Izvješće Kongresa opisuje ono na što su ‘teoretičari zavjere’, među njima i moja malenkost, objašnjavali i upozoravali, ali u nas naša Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem i Nacionalnim stožerom (slično kao i većina Vlada slobodnog i neslobodnog svijeta!) cenzurom, zastrašivanjima, pritiscima i difamiranjem uvjeravali su da oni znaju bolje jer oni su ‘struka’, oni ‘znaju’ što je za ljude najbolje.

I uvjerili ih, a nama se rugali, blatili i vrijeđali dok smo se borili jedinim što smo imali – znanjem i savješću.

Mnogi ljudi su na žalost podlegli propagandi skamenjeni strahom od nečeg što nije bilo opasnije od gripe, pa kada je ubojito mRNA ‘cjepivo’, proizvedeno i dopremljeno s ‘dugim cijevima’ izbezumljeno požurili stati u vrstu po svoju dozu.

Nakon što su je primili, počeli su tražiti da i ostali tako učine. A kolovođe su se smijale zadovoljni razdorom koji su posijali. Iz poražene struke neki su predlagali da se necijepljene “pokupi i stavi u karantenu”.

Poslodavci, direktori javnih tvrtki, ravnatelji bolnica, domova… prihvatili su igru i ponašali se kao tirani arogantno zahtijevajući da svi ili prime ‘cjepivo’ ili će biti otpušteni! Kada su im se zaposlenici počeli razbolijevati objasnili su to kao ‘normalno’, a kada su cjepiva prouzročile smrti poricalo se da njihova smrt ima ikakve veze s cjepivom.

Kada se primaklo vrijeme da se odgovara za ono što je učinjeno, vlasnici poduzeća i članovi upravnih odbora skrili su se kako i pristaje kukavicama!

“Toliko je voditelja velikih korporacija (USA!) pobjeglo i sakrilo se poput uplašenih djevojčica kada su počeli shvaćati da su krivi što se toliko zaposlenika razbolijeva i umire. Dok je trajao zdravstveni teror uživali su u moći nad ljudima, a pobjegli kada je došlo vrijeme odgovornosti…”

A liječnici… baš liječnici su nas uvjeravali da je cjepivo ‘sigurno i učinkovito’. Neki to nastavljaju raditi i danas! Takvi su sramota liječničkog poziva. Još postoje i zdravstvene ustanove koje i danas odbijaju liječiti ako tražitelji zdravstvene pomoći nisu cijepljeni protiv COVID-a. Takve treba zatvoriti i oduzeti im licencu da nikome više ne naude. One su opasnost za javnu sigurnost …

Ovo je izravna poveznica na cijelo izvješće američke Vlade: KLIKNITE OVDJE!

foto-ilustracija: Udruga Hrvatski Ratnik

Biblijski filmovi i TV emisije iznenađujuće su se vratili posljednjih godina, ali čini se da neki od nas nisu sretni zbog toga, nažalost.

Kolaž Johna Touheya/Aleteia

Posljednjih su se godina biblijski filmovi i TV emisije vratili, pojavljujući se brzinom neviđenom od 1950-ih, kada je žanr dosegao vrhunac popularnosti.

Tada su filmski studiji bili prisiljeni natjecati se s novim medijem televizije. Očajnički želeći održati puna kina, producenti su tražili priče s velikim opsegom koje bi ispunile filmska platna spektakularnim slikama u hrabrim bojama i neobičnim kostimima. Biblijske priče savršeno se uklapaju, što dovodi do niza skupih religijskih epova. Među njima su David i Bathsheba (1951.), Quo Vadis (1951.), The Robe (1953.), Solomon and Sheeba (1959.) i King of Kings (1961.).

“Neka bude zapisano, neka tako bude i učinjeno!”

Najpoznatiji od svih biblijskih filmova svakako je Deset zapovijedi (1956.) Cecille B. DeMille. To je remake nijemog hita istog redatelja iz 1923., sa spektakularnim specijalnim efektima i glumačkom postavom svih zvijezda. U prologu prikazanom prije filma, DeMille objašnjava da “Biblija izostavlja nekih 30 godina Mojsijevog života.” On uvjerava publiku da su on i njegov tim konzultirali tekstove “drevnih povjesničara” kako bi sastavili točan prikaz događaja.

“Naša namjera nije bila stvoriti priču, već biti dostojni božanski nadahnute priče”, zaključuje DeMille.
Naravno, DeMille je zapravo namjeravao stvoriti zabavan i spektakularan film – čak i ako je to značilo uzimanje slobode s biblijskom pričom kako bi popunio praznine. U središtu filma je romantični trokut koji uključuje Mojsija, princezu Neferteri i Ramzesa. Nažalost, nema čvrstih dokaza da je Mojsije živio u isto vrijeme kad i Ramzes i Neferteri. Knjiga Izlaska ne imenuje farona s kojim se Mojsije suočio. I dvojbeno je (iako ne i nemoguće) da je Mojsije ikada bio zaljubljen u egipatsku princezu. DeMille je izmislio romansu kako bi film bio zabavniji.

I, ako ništa drugo, film je silno zabavan. Moj omiljeni trenutak: Yule Brenner kao faraon Ramzes koji oholo zuri dok naređuje svojoj vojsci da progoni Mojsija i uništi robove. “Neka tako bude zapisano, tako neka bude i učinjeno!” Redak nije preuzet iz Biblije, to je samo sjajan, izražajan redak.

Moralno bez prigovora

Publika se nije bunila; zapravo, učinili su Deset zapovijedi filmom s najvećom zaradom 1956. Katolička legija pristojnosti očito također nije imala problema s ljubavnom radnjom, budući da su filmu dali svoju ocjenu “A1”, što znači da je “moralno bez prigovora za sve”. ”

Legija je istu ocjenu dala The Robe, filmu o rimskom vojniku po imenu Marcellus koji je ključan u Kristovoj smrti i koji postaje misionarski učenik svetog Petra. Nemojte se truditi tražiti lik u Djelima apostolskim jer su filmaši izmislili njega i njegovo mučeništvo.

Katolici tog vremena prihvaćali su te slobode jer su shvaćali da su holivudski filmovi oblici zabave, a ne katehetski dokumenti. Sve dok su biblijski filmovi bili relativno puni poštovanja i ne previše nečuveni, bili bi tolerirani, pa čak i pljeskali kad bi bili posebno umjetnički ili zabavni.

Renesansa biblijskog filma

Danas smo usred renesanse biblijskog filma kakva nije viđena od 50-ih. Ponajviše zahvaljujući uspjehu Odabranih, filmski i TV studiji jedva čekaju prikazati živote biblijskih osoba i svetaca. Nadolazeći Netflixov film Mary i serija Martin Scorsese Presents: The Saints, koja se emitira na Fox Nationu, dva su najnovija primjera.

Za mene ovaj trend ohrabruje. To pokazuje da su ljudi još uvijek fascinirani Biblijom i pričama o vjeri – a veliki studiji spremni su potrošiti milijune dolara kako bi zadovoljili tu želju. Nije svaka produkcija remek-djelo, naravno, ali poput Sodome i Gomore iz 1962., smrdljivi će filmovi uskoro nestati u mraku. (Čak i loš ili iznimno netočan film može potaknuti znatiželju i nadahnuti ljude da uzmu Bibliju u ruke.)

Nažalost, neki katolici su manje entuzijastični od mene. Čini se da su neki protivnici čak odlučni nadmašiti staru, ugašenu Legiju pristojnosti. Kako izađe svaki novi vjerski film ili TV emisija, ovi kritičari ih seciraju i zajedaju kadar po kadar, prigovarajući kad kreatori odstupaju od Biblije mijenjajući detalj ili dodajući imaginarne scene. U nekim slučajevima ovi kritičari čak potiču ljude da bojkotiraju filmove koje smatraju nepoželjnima.

Odabrani (The Chosen) za kritiku

Čak ni The Chosen, izuzetno popularan, nije bio imun na kritike. Uvodnik iz 2022. kritizirao je prikaz Rođenja u seriji jer je prikazivao Mariju koja ima trudove – što bi moglo izazvati pitanja ili zbunjenost u umovima gledatelja o istini i prirodi rođenja od Djevice:

Ono što bi se moglo činiti kao trivijalan detalj u gore spomenutim filmskim prikazima stoga ima značajne posljedice za ispravno razumijevanje onoga što nam je Bog objavio. Ako krivo shvatimo Mariju, postoji dobra šansa da ćemo pogrešno shvatiti Isusa. Njegov bezbolni porod nije izolirana zanimljivost. Umjesto toga, čini bitan dio Božjeg spasiteljskog djela: kako i zašto je došao i nastanio se među nama, i, kao što je Marija primjer, kako nas planira obnoviti, učiniti cjelovitima i odvesti kući.

Čini se da autor ima valjanu poantu, ali također mislim da je njegova zabrinutost neumjesna. Ljudi ne gledaju filmove o Isusu, Mariji, Mojsiju itd. očekujući da će dobiti lekciju iz teologije. Oni jednostavno žele gledati te ljude kako se “vraćaju u život”, potpuno svjesni da je radnja na ekranu samo pretvaranje i da će mnogi detalji biti netočni, netočni ili u potpunosti izmišljeni u službi dobre drame i uzbudljive zabave.

Duga tradicija izmišljanja stvari

To je tradicija koja je odavno dio Crkve, naravno, koja seže barem do srednjovjekovnih misterija i predstava čuda, gdje su se scene velike pobožnosti mogle miješati s niskom komedijom i spektaklom. Neki su svećenici bili zgroženi tim prikazima, ali Crkva je bila dovoljno mudra da ih dopusti i podrži kao izraze pučke pobožnosti. Tek tijekom protestantske reformacije misterije i predstave čudesa bile su tragično zabranjene u Engleskoj i drugim dotad katoličkim mjestima, zajedno s vjerskim slikama i mnogim drugim stvarima koje su neosporno kićene, ali i vrlo maštovite i lijepe.

Nadam se da će katolici biti milosrdniji prema današnjim biblijskim filmovima i TV emisijama nego što su protestantski reformatori bili prema misterioznim predstavama. Ako vidimo nešto netočno, trebali bismo na to ukazati, naravno – ali uz milosrđe, malo olabaviti kreatore i, nadamo se, izraziti zahvalnost što je netko posvetio vrijeme, novac i kreativnost da jednom oživi ove svete, čudesne priče opet.

izvor: Aleteia

  Kako je Sirija uspjela u par dana potpuno izgubiti grad od 2 milijuna stanovnika gotovo nitko razuman ne može razumjeti. Postoje olakšavajuće okolnosti za pad Alepa, ali ipak…

  U određenom smislu rat u Siriji je završio nakon što sirijska vojska pobjeđuje islamske teroriste podržane od NATO saveza u Alepu. Riječ je o teroristima koji su pozivali na genocid Šiita i entičko čišćenje Kršćana i za to su imali punu podršku navodno kršćanskih država i humanista Otvorenog društva.

  Oslobađanje Alepa 2016. ubrzo dovodi do relativnog mira u Siriji koji je potvrđen porazom tursko-terorističke ofenzive 2020. Riječ je o miru tijekom kojeg terorističke organizacije podržane od Turske okupiraju dijelove sjeverne Sirije, a SAD istočne – prenosimo pisanje portala Hladna istina.

  Do promjena očito dolazi tijekom rata Izraela i Hezbollaha u Libanonu. Izrael je prvo raznim akcijama izbacio iz stroja vodstvo Hezbollaha, a potom ga napao. Mirovnim sporazumom koji 26.11.2024. potpisuju Izrael, Libanon, Hezbollah i SAD su regulirana prava i obveze Izraela, Libanona i Hezbollaha. Nikoga neće iznenaditi mogućnost da se tajnim aneksom mirovnog sporazuma naređuje Hezbollahu napuštanje Sirije !?

  Time želimo reći kako postoji realna mogućnost da je Hezbollah kopirao potez Bugarske iz Prvog svjetskog rata. Govorimo o odluci Sofije da istupi iz Prvog svjetskog rata i povuče svoje snage bez da obavjesti saveznike.

  Ta mogućnost da je Hezbollah nenajavljeno povukao svoju trupe iz Sirije predstavlja jedinu moguću olakšavajuću okolnost za Siriju. Liniju fronta ili ako želite drugačije razdvajanja održava sirijska vojska potpomognuta s odredima Hezbollaha i Irana. Teoretsko povlačenje Hezbollaha je moglo otvoriti ogromnu rupu u liniji fronta što Turska i teroristi iskorištavaju.

  Govorimo Turska pošto ona opravdava napad terorista na Alepo kao odgovor na sirijsko gađanje Idliba. Hitler je bio opravdao napad na Poljsku navodnim napadom Poljaka na njemačku čime je po ovom pitanju sve rečeno. Olakšavajuću okolnost za Siriju ne predstavlja moguće sudjelovanje turskih vojnika u osvajanju Alepa. To nije olakšavajuća okolnost jer je Turska vojska zajedno s teroristima 2020. napala sirijsku vojnu bazu pa takvi napadi ne predstavljaju iznenađenje.

  Glavnu udarnu vojnu snagu ovog uspješnog osvajanja Alepa 2024. čini Hayat Tahrim al-Sham (HTS) kojeg Rusija, SAD, Europska unija i Turska smatraju terorističkom organizacijom. Bez obzira na to Turska direktno surađuje s HTS-om prepuštajući mu kontrolu Idliba.

  Red je upitati se sada što je radila Sirija od početka napada na Alepo do njegovog pada pošto ispadne ništa. Time želimo reći da su HTS i saveznici 27.11.2024. počeli napad, dva dana kasnije došli do Alepa i onda ga u 24 sata praktički cijelog osvojili. Kada tome dodamo to da sirijska armija nije zelena nego je stekla iskustvo u 6-8 godina rata red je upitati se kako je to moguće ? Jedan stari političar bi rekao mogli su barem glumiti da se bore, ali niti to nisu radili.

  Moguće je bilo koristiti masovno bombardiranje, baciti čak i kemijsko oružje ako ga Sirija još ima za zaustaviti napad. Na kraju krajeva mogle su se na put napretka neprijatelja postaviti različite prepreka, ali ništa nije učinjeno. Ponovno ćemo reći da govorimo o Alepu koji ima 2 milijuna stanovnika i u kojemu žive deseci tisuća vojnih veterana, vojnika i policajaca. Bez obzira na sve navedeno Alepo je osvojilo manje od u najboljem, stvarno najboljem slučaju 20 000 terorista.

  U određenom smislu terorističko osvajanje Alepa predstavlja i dio hibridnog rata Zapada protiv Rusije. Riječ je o akcijama kojima se oslabljuje Rusija zauzeta svojim ratom protiv Ukrajine. Drugi primjer te akcije je bila građanska pobuna protiv Rusije u Abkhaziji (studeni 2024.),a treći zapadni pokušaj državnog udara u Gruziji. Rusija koja dava vojnu pomoć Siriji i bombardira teroriste navodi da će joj nakon pada Alepa dodatno pomoći.

  Ukratko Alepo je pao u jednom danu nakon što ga je ranije Sirija oslobađala 4 godine. Svaka akcija koja bi sprečila ovaj pad bi bila bolja od mjeseci ili godina rata u Alepu da ga se ponovno oslobodi.