Connect with us

Vijesti

Misterij međunarodne politike: Veliki i moćni gube agresivne ratove protiv malih

Published

on

Pretpostavka Vladimira Putina da će njegova vojska u svega nekoliko dana izvojevati pobjedu u ratu u Ukrajini pokazala se potpuno pogrešnom. No, nije samo on pogriješio. Čak su i zapadne obavještajne agencije, koje su točno predvidjele da će Rusija uistinu napasti Ukrajinu, mislile da će Putin vrlo vjerojatno brzo trijumfirati.

No, gotovo tri mjeseca od početka invazije, ruska vojska zaglavila je i trpi velike gubitke. Pogoršava se i međunarodna izolacija Rusije, a susjedne Finska i Švedska planiraju pristupiti NATO savezu, piše Gideon Rachman, vanjskopolitički analitičar Financial Timesa, prenosi Jutarnji list

Ovih dana sve se više govori o nesposobnosti ruske vojske. Ali pokazalo se da u moderno doba, kad velike sile napadnu manje zemlje, obično na kraju i – izgube. Amerika je podbacila u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku, Sovjetski Savez nije uspio u Afganistanu, a Rusija sad gubi u Ukrajini.

Indijski akademik Pratap Bhanu Mehta dobro je primijetio: “Jedan od velikih misterija međunarodne politike je taj da, unatoč užasnim ishodima po njih u asimetričnim ratovima, moćne zemlje i dalje misle da mogu pobijediti”.

Moćna zemlja koja je odoljela iskušenju da u posljednjih 40 godina vodi ijedan rat je – Kina. Kinezi su itekako krvavo platili napad na Vijetnam 1979. Od tada se Peking mudro kloni ratovanja. Zemlja se koncentrirala na gospodarski razvoj, transformirala je svoje gospodarstvo i društvo te postala najmoćnija država u svijetu nakon Sjedinjenih Američkih Država.

No, čini se kako posljednjih godina kineska vlada i narod sve više pokazuju određenu dozu čežnje za bojnim poljem. Kina je uložila ogroman novac u svoju vojsku i povećala broj prijetećih vojnih vježbi u blizini Tajvana. Ratni filmovi također su postali megapopularni i traženi na kineskim kino blagajnama.

Ipak, ruska iskustva u Ukrajini sugeriraju kako bi potencijalni rat s kineske strane bio katastrofalna pogreška. Povjesničar Adam Tooze ističe: “Osim ratova za nacionalno oslobođenje, teško je imenovati makar i jedan rat od 1914. godine koji je dao jasno pozitivne rezultate za pokretača istoga”.

Jer obično su ljudi koji brane svoje domove puno motiviraniji od napadačke vojske. Reputacija ruske vojne moći stvorena je u obrambenim ratovima protiv Napoleona i Adolfa Hitlera. Ali ista ta Rusija sad je agresor, a upravo su Ukrajinci preuzeli ulogu herojskih branitelja domovine, što su Rusi bili 1812. i 1942. godine.

U Ukrajini su svi odrasli muškarci ostali u zemlji i bore se protiv okupatora. Istodobno, Rusija se i dalje pred svojim narodom mora pretvarati da je angažirana u “specijalnoj vojnoj operaciji” koja ne zahtijeva masovnu mobilizaciju. A što rat duže traje, situacija je teža za napadačku vojsku. Čak i ako okupirate glavni grad – kao što su to učinili Amerikanci u Iraku i Afganistanu – vjerojatno ćete se suočiti s iscrpljujućom pobunom koju će podržavati vanjske sile, piše Gideon Rachman za Financial Times.

Osim toga, strana koja gubi rat osjetit će strašne posljedice i na domaćem terenu. Primjerice, više od 15.000 američkih vojnika poginulo je u afganistanskim i iračkim ratovima, a dvostruko više od toga broja kasnije je počinilo samoubojstvo. Ranjenih je bilo na stotine tisuća, a negativan utjecaj sukoba naveliko se širio kroz društvo i politiku općenito.

Rijetkim iznimkama od pravila da velike sile gube ratove protiv malih oponenata svjedočili smo kad su borbe i ciljevi bili jasno ograničeni. Ako bi ruska invazija na Ukrajinu uistinu bila “specijalna vojna operacija” (kako je zove Putin), tada bi uspjeh bio moguć.

U Zaljevskom ratu 1991., koalicija predvođena SAD-om ograničila je svoje ciljeve na protjerivanje Iraka i Sadama Husseina iz Kuvajta. No, kad su Sjedinjene Države pokušale ići mnogo dalje u drugom Zaljevskom ratu 2003., kad su svrgnule ​​Sadama i okupirale Irak – plan im se raspao.

Uspješna intervencija NATO-a na Kosovu 1999. temeljila se na zračnoj snazi kao potpori stanovnicima Kosova.

A Rusija sad itekako vidi da čak i rat protiv manjeg, slabijeg susjeda može poći po zlu. Veći sukobi pak dovode do katastrofe jer čak i nominalna pobjeda može ostaviti gospodarstvo i društvo zemlje u katastrofalnom stanju. Velika Britanija možda jest izašla kao pobjednica u Drugom svjetskom ratu, ali nikad nije vratila svoj status velike sile. Kao što je povjesničar AJP Taylor kasnije zaključio: “Iako velika sila želi biti sposobna voditi veliki rat, jedini način da ostane velika jest ne započinjati borbu”.

Taj je paradoks sad u potpunosti vidljiv u Ukrajini.

“Putin je predsjedao desetljećima dugom vojnom izgradnjom, a zatim je pokrenuo rat kako bi ponovno potvrdio status Rusije kao velike sile. Umjesto toga, njegova zemlja iz rata u Ukrajini vjerojatno će izaći siromašnija, slabija i znatno umanjena. Putinov rat nije samo zločin, to je također velika pogreška”, zaključuje vanjskopolitički analitičar Financial Timesa.

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved