Često se postavlja to pitanje kakvu smo Hrvatsku državu htjeli, a kakvu imamo danas?

Što su vladajući učinili za hrvatski narod?

Štetu, samo štetu!

Jedina korist ili da se tako izrazim dobitak je da smo konačno dobili državu Hrvatsku, međunarodno priznatu , članicu Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO. Ali ni to nam nije poklonjeno. I za to smo kao narod podnijeli veliku žrtvu i sami se oslobodili od velikosrpskog agresora unutar Hrvatske i izvan Hrvatske, predvođeni dr.Franjom Tuđmanom.

Međutim državu je trebalo urediti da bude ugodna za život svim njenim građanima i tu počinju prijepori, nepravde, korupcija, nepotizam i kriminal.

Mlada država Hrvatska ostvarena je na radost hrvatskog naroda, unatoč mnogima koji je nisu htjeli ni željeli, unatoč protivljenju čak i djela hrvatskog naroda, onog djela koji je bio sastavnica bivšeg jugoslavenskog, komunističkog totalitarnog režima. Taj dio je nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana došao na vlast i odmah započeo sa rastakanjem mlade tek uspostavljene demokratske Hrvatske. Taj dio predvođen Stjepanom Mesićem kao predsjednikom države i Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade je započeo detuđmanizaciju, odnosno razaranje dostignutih demokratskih standarda i uspostavljanje kriptodemokratske države po njihovim nikada prežaljenim yugo-standardima, koji uključuju povratak komunizma zamotanog u sjajni celofan antifašizma!

Provođenje tih standarda očitovalo se;

1. veleizdajom samog predsjednika države Mesića, što je presedan u svijetu, da jedan predsjednik države svjedoči tajno na Međunarodnom sudu protiv vlastite države, kojoj je na čelu i da predaje dokumente stvaranja svoje države neselektivno novinarima i tužiteljima. To je moralno i etičko dno!

2.Upravo taj čin veleizdaje samog Predsjednika države imao je kao posljedicu stavljanje pod upitnik i samo stvaranje države Hrvatske i odgovornost njenog vodstva. Izazvao je progon i optuživanje hrvatskih generala za ratne zločine, obrambeni rat i agresiju pretvaralo u građanski rat, sve sa ciljem oslobađanja od odgovornosti Srbije i vodstva JNA za agresiju, razaranje i zločine koje su počinili.

Upravo su sada na vlasti predstavnici zlatne komunističke mladeži, generacije odgojene u jugoslavenskom komunističkom duhu, generacije koja nije osjetila teror i neslobodu totalitarnog komunističkog režima. Generacije čiji su roditelji bili partijski funkcioneri na visokim položajima, sa visokim plaćama, materijalno dobro osigurani da im pruže ugodan život, školovanje u inozemstvu, generacije koja Hrvatsku nije nosila u srcu, generacije kojoj je Hrvatska slučajna država i kada je već tu treba je iskoristiti za vlastite osobne ciljeve i pokazivanje svoje “veličine”, svojeg ega, svojeg velikog JA!

Kako drugačije protumačiti ponašanje predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića? Dok država tone u propast zbog nerješavanja nagomilanih loših zakona, kriminala, korupcije, lošeg upravljanja i vođenja države, oni se međusobno prepiru, jedan drugome podmeću na nivou razgovora piljarica sa tržnice. Narod se zavarava nekim njihovim istjerivanjima pravde po principu “kruha i igara” da ne misli na sve veću bijedu, lopovluk, korupciju i kriminal, neslobodu, cenzuru i zabrane koje mu nameću.

I dalje raste broj iseljenih, i dalje raste broj blokiranih, i dalje raste broj nezaposlenih, i dalje se ponižavaju i omalovažavaju hrvatski branitelji, i dalje se degradira Oluja, sjajna i veličanstvena pobjeda nad velikosrpskim agresorom i njegovom velikosrpskom ideologijom, prikazujući je kao zločinačku, zasnovanu na progonu i ubijanju stanovništva tzv. Republike Srpske Krajine. Time izjednačavaju žrtvu i agresora i umanjuju odgovornost Srbije za agresiju.

I dalje se ne primjenjuje Rezolucija EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o osudi komunističkih zločina i izjednačavanju komunizma kao totalitarnog režima sa fašizmom i nacizmom. I dalje nisu maknuti simboli komunizma iz javnog prostora kao što se to u Rezoluciji traži.

I dalje se sa crvenom zvijezdom provocira i izaziva nazadovoljstvo i frustracije u braniteljskoj populaciji, i dalje si hrvatski branitelji oduzimaju život zbog takve politike vladajućih i dalje su simboli komunizma svud oko nas iako je preporuka Rezolucije da se maknu iz javnog prostora.

I dalje je Zdravstvo u dugovima i tone u kolaps, i dalje je Pravosuđe neučinkovito i korumpirano i što je najgore zbog nerješavanja svih tih problema, vladajući ne znajući ih riješiti demokratskim sredstvima pribjegavaju metodama diktature, cenzure i policijske represije.

Lako je odgovoriti kakvu smo Hrvatsku državu htjeli;

1.Demokratsku sa neposrednom i predstavničkom demokracijom,

2 Ustavnu, politička vlast razdijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (sustav provjera),

3. Pravnu i pravno uređenu

4.Socijalnu i socjalno osjetljivu

5. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav su karakteristike koje bi svaki građanin poželio za normalan život .

Međutim teško je nabrojiti sve što nismo htjeli a političari nam ” poklonili”;

1.Pljačkašku privatizaciju , propale tvrtke čak i one sa dugogodišnjom tradicijom i svjetskim brendom, radnici ostali bez posla, ugrožen opstanak obitelji. Kao posljedica su blokirani 250 000 na dan 23.listopada 2020.godine po podacima iz Financijske agencije (Fine), deložirani i iseljeni. Naime od posljednjeg popisa stanovništva 2011.godine do kraja prošle godine iz Hrvatske se iselilo 254 795 građana, po podacima Državnog zavoda za statistiku. To je četvrtina milijuna stanivnika Hrvatske, odnosno gotovo svaki deveti stanovnik s popisa 2011.godine odselio se i službeno odjavio u MUP-u svoje prebivalište. U taj broj nisu uključeni oni koji su odselili iz Hrvatske , ali još uvijek iz nekog razloga imaju prebivalište u Hrvatskoj. Hrvatska je prema posljednjem popisu imala 4.284.889 stanovnika i kada se od tog broja oduzme rezultat migracija i učinak negativnog prirasta, krajem prošle godine u Hrvatskoj je živjelo 4.047 133 stanovnika.

Dr. Tado Jurić autor je istraživanja koje je pokazalo da se Hrvati ne iseljavaju samo zbog siromaštva, nego i zbog nepravde, odnosno društveno-političkih razloga nezadovoljstva postojećim načinom obnašanja vlasti. Loša ekonomija rezultat je loših politika!

Iseljavanje Hrvata u Njemačku – gubimo li Hrvatsku?, Zagreb: Školska knjiga, 2018.

2. Hrvatske nije pravna država! Neučinkovito, korumpirano i nepravedno Pravosuđe, nije isto za sve hrvatske građane. Bake koje uz cestu prodaju svoje proizvode da mogu preživjeti, kažnjavaju se promptno, a bogatim tajkunima suđenja traju u nedogled. Samo nedavni slučaj Tomislava Horvatinčića, koji još uvijek nije u zatvoru ni nakon dugotrajnog sudskog procesa i konačne pravomoćne presude jasno to pokazuje. Suđenja traju godinama i na kraju ne namjerno( ?) zastarijevaju

3. Progon hrvatskih branitelja. Tomislav Merčep, teško bolestan jedva je pušten uvjetno iz zatvora. Đuro Brodarac umro u Osječkom pritvoru, ne dočekavši liječničku pomoć. Dok je abolirano 20 616 četnika, proganjaju se hrvatski branitelji od kojih je procesuirano 4 973 od hrvatskog Pravosuđa.

5. Politička orijentacija Vlade Andreja Plenkovića vratila nas je u neokomunizam i bratstvo i jedinstvo! Koaliranjem sa SDSS-om i potenciranjem manjina ponizio je i omalovažio hrvatski narod. Po još uvijek važećem popisu stanovništva 2011.godine, Hrvata ima 90,42% a manjina samo 9,58%. Nije dovoljan bio Ustav RH koji svim građanima RH jamči sva ljudska i manjinska prava, nego su vladajući donijeli i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina po kojem su Hrvati postali diskriminirani narod u vlastitoj državi, jer mu je koaliranjem sa SDSS-om u vlasti srpska nacionalna manjina čije vodstvo ne prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu. Ne svi pripadnici srpske nacionalne manjine, ima sjajnih domoljuba koji su ponosni na svoje srpsko porijeklo i na svoju domovinu Hrvatsku. Oko 10 000 pripadnika manjina spremno su krenuli u obranu domovine Hrvatske. Riječ je o vodstvu kojemu je srbovanje postalo način bogaćenja i ostanka na vlasti.

Da ne bi bilo dvojbi da izmišljam evo dokaza;

1. SDSS su osnovali 1977.godine u okupiranom Vukovaru, odnosno u Republici Srpskoj Krajini tadašnji gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović i ratni zločinac između ostalih optužen i za zločine na Ovčari Goran Hadžić. Milorad Pupovac član je te stranke od samog osnivanja. U članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, 3, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: „U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja RSK-a.Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)“.
2. .Milorad Pupovac javno izjavljuje da je Beograd glavni grad Srba iz Hrvatske.

3. Vojislav Stanimirović je izjavio na srpska djeca u nastavi povijesti ne rade po hrvatskom programu, već ;

Srpska djeca u Hrvatskoj povijest uče “na svoj način” – tako da izostavljaju poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatraju građanskim, izjavio je predsjednik SDSS-a i bivši saborski zastupnik Vojislav Stanimirović

“Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat”, rekao je u intervjuu za Večernje novosti.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

Premijer Plenković u raskoraku sa hrvatskim narodom

Premijer Plenković naglašava da svojom politikom unaprijeđuje Hrvatske, da je vodi u dobrom smjeru, ali nije svijestan da veliki dio šutljivog hrvatskog naroda ne slijedi njegovu politiku, da ide protiv hrvatskog naroda. On stalno naglašava da je dobio na izborima potporu za svoju politiku. To je točno, ali kada se analizira postotak izlaznosti i broj glasača koji su mu dali potporu od ukupnog broja biračkog tijela u Hrvatskoj onda je ta realna potpora mizerna. Na izbore nije izašlo 53,10 % biračkog tijela,a svih 151 zastupnika osvojili su 1.476.684 glasa.
76 zastupnika vladajuće većine dobilo je 660.124 glasa tj. 45%, a 75 zastupnika oporbe osvojilo je 816.560 glasova tj. 55%
Dakle, imamo presedan, ne samo hrvatski nego svjetski presedan – na vlasti su oni s uvjerljivo manje osvojenih glasova nego oporba, i to za čak 156.436 glasova manje! A to nije moguće nigdje na svijetu, osim u RH, jer da bi bio na vlasti moraš osvojiti većinu glasova, a da bi imao većinu moraš imati više od pola osvojenih glasova što u ovom slučaju nije ni blizu (vlast 45%, oporba 55%)

.https://www.facebook.com/ivana.asprijan/posts/10224917963122280

Premijer Plenković opravfdava koaliranje sa SDSS-om, protokom vremena , jer je prošlo 25 godina od Oluje, u kojoj je poražena velikosrpska agresija, ali ne i velikosrpska ideologija. Ona je stavljena na čekanje! Srbija i pripadnici srpske nacionalne manjine nisu priznali da su izvršili agresiju, niti su izrazili žaljenje zbog žrtava i razaranja koje su prouzročili na svojoj i na tuđoj strani.

Republika Srpska Krajina još živi i potencijalna je prijetnja integritetu i suverenitetu RH

A Srbi iz Hrvatske su u velikoj većini balvanima poručili da ne žele živjeti u Hrvatskoj. 30. rujna 1990. god. “Srpsko nacionalno vijeće” proglasilo je “autonomiju srpskog naroda” u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, a 21. rujna 1990. god. je to područje prozvalo “Srpska autonomna oblast Krajina”, 31. svibnja 1991. godine skupština te tvorevine donosi “zakon” kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom.

Prvog dana travnja 1991., samo dan nakon krvavog okršaja na Plitvicama, Izvršno vijeće takozvane SAO Krajine, s Milanom Babićem na čelu, donijelo je odluku o sjedinjenju svoje pobunjeničke tvorevine s Republikom Srbijom, a takvu odluku dan prije donijeli su i vođe pobunjenih Srba Slavonije, Baranje i Srijema. Prema njoj u fantomskoj Krajini vrijedio bi samo jugoslavenski Ustav i zakoni Republike Srbije.

Ni nepunih 10 godina nakon velikog poraza u Oluji ponovno je uskrsla Republika Srpska Krajina ovaj puta u progonstvu. 26.veljače oformljena je Vlada RSK i Skupština RSK, koje predstavljaju politička ( ne humanitarno ili zavičajno ) tijela, koja nastavljaju kontinuitet rada državnih organa RSK, kakva je postojala prije hrvatske vojno-redarstvene akcije Olija, početkom kolovoza 1995.godine ili kako Srbi tvrde prije “pogroma, najvećeg etničkog čišćenja u Europi nakon 2.svjetskog rata ili pak kao okupacije RSK”

Ta je Vlada RSK uputila bivšoj Predsjednici RH pismo u kojem u 14 točaka zahtjevaju povrat imovine, isplatu zaostalih mirovina i isplatu ratne odštete u vrihednosti od 30 milijardi eura.

Sve to navedeno je u dokumentu pod nazivom ” Memorandum o RSK, u kojem je u 10 svezaka uključen Zbornik o RSK. Na temelju osobnog prava privatnog vlasništva , najstrožim tržošnim procjenama vrijednosti srpske imovine, Srbi iz Hrvatske oštećeni su za 30 milijardi eura. “Ali glavni zahtjev im je da se kada se vrate na svoju “srpsku zemlju” u današnjoj Republici Hrvatskoj , njima Srbima ponovno vrati status državotvornog naroda, kakav su imali prije demokratskih promjena 1990.godine , kao konstitutivnog naroda u Ustav RH.

Zar ne pokušava to isto i Milorad Pupovac u raznim varijantama?

Ma zamislite, je li Vlada RH podnijela zahtjev Srbiji za plaćanje ratne odštete? Koliko znam nije, a ima za to osnovu;

Kao temelj za naplatu od Srbije postoji Sporazum o normalizaciji odnosa između RH i Savezne Republike Jugoslavije, potpisan još 23. kolovoza 1996., kao pravni okvir za takav zahtjev. Prema članku 7 tog sporazuma, Hrvatska i tadašnja SRJ obvezale su se u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo sa po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nikada nije dogodilo, niti je osim povremenog spominjanja potpisanog od strane pojedinaca (Jadranka Kosor, Davor Ivo Stier…) to pitanje više ikada ozbiljno potegnuto.

“Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu 1991.–1995. godine imala velike ljudske žrtve, stradanja stanovništva i ogromne materijalne štete, što je bitno obilježilo njen gospodarski i socijalni razvoj u proteklom desetljeću.

(…) Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% nacionalnog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. U Domovinskom je ratu u razdoblju 1991.–1995. godine Hrvatska imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno. Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.

Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.

Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisuća krajem 1991. godine na 386.264 u 1995. godini. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.”

Podaci ministarstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske; https://hrcak.srce.hr/file/47404;

Ne žuri se njma, kažu čelnici Vlade RSK u progonstvu, velikosrpska ideologija samo je na čekanju pogodnog trenutka u međunarodnim odnosima da se aktivira. Srpski Krajišnici ne ppriznaju pobjedu Hrvatima, oni tvrde da ih je pobjedio Zapad. Njima je ispod časti priznati da su njih “velike ratnike” Hrvati pobjedili i da su ” begali kao zečevi” što im je njihov Vožd Milošević rekao, nego da su ih pobjedili SAD i NATO, odnosno da su oni njima neprijatelji i krvnici. I kada se bude promjenio međunarodni odnos snaga, uzdajući se u pomoć Rusije, tada će se Hrvati njih Srba Krajišnika opet morati bojati ili bar uvažavati kao ravnopravnog partnera.

http://www.darkohudelist.eu/det.php?id=83

Premijer Plenković o pomirenju i oprostu, a majke i rodbina nemaju gdje zapaliti svijeće za svoje nestale!

To znači da se Srbi iz Hrvatske nisu pokajali, niti odustali od velikosrpske ideologije, a premijer Plenković koalira sa njima, hvaleći se kako je Hrvatska napredovala, kako je tolerantna, a zapravo ili nije svijestan, ili ne želi vidjeti da srpska manjina provodi preko njega Memorandum SANU 2 o ostvarenju Velike Srbije.Tako će Srbija u miru preko srpske manjine u Hrvatskoj postići ono što nije uspjela postići u ratu.

Ovih dana sjećanja na poginule i nestale hrvatske branitelje upravo dolazi do izražaja sva bešćutnost i nerazumjevanje premijera Plenkovića, prema 900 godišnjoj težnji hrvatskog naroda za svojom državom, prema velikoj žrtvi koju je hrvatski narod podnio za svoju slobodu, kada hrvatske majke nemaju gdje zapaliti svijeće za svoje sinove i kćeri, kada se ponižava njihova žrtva i izjednačava sa agresorskim žrtvama.

Prema podacima Hrvatskog crvenog križa za 1653 osobe još uvijek je otvoren zahtjev za traženje, a za 404 osobe je otvoren zahtjev za traženje posmrtnih ostataka (podaci od 01. kolovoza 2017.).

To je ono što ni predsjednik Milanović, ni premijer Plenković nikada neće moći spoznati i osjećati, jer njima Hrvatska nije u srcu, njima je Hrvatska slučajna država i stepenica u postizanju osobnih ambicija i ciljeva.Država za koju nisu ništa dali, a puno dobili i uzeli!

Prisvojili i uzurpirali su nam Hrvatsku, branitelje stavili na liste za odstrel, gospodarstvo uništili, Hrvate iselili, stotine tisuća blokirali i izbacili iz njihovih domova!
No neće im uspjeti, iako su se blindirali!
Opstali su Hrvati unatoč svemu i opstati će!

Lili Benčik/hrvatskepravice