Connect with us

Vijesti

Monopol SPC – pitanje vjerskih sloboda i drugih pravoslavnih crkava u Srbiji i regiji – Drugi dio  

Published

on

Ako je vjerovati režimskim medijima u Srbiji, koji su dokazano pošteni, neovisni i otporni na nametnute istine, zločin i zločinačka priroda svega i svakoga su poraženi.

Organizator Panela M-Dina International

Priredio: Bojan Jovanović bivši đakon Crkve Srbije

Ufff, kakvo olakšanje

Sada treba pripremiti slavlje nakon uspjeha naših vidljivih i nevidljivih ratnika iz sjena.

Nema, dok jednom ne smrkne, drugom svanuti ne može. Pa zar Zemlja nije okrugla? Dan i noć su neizbježni.

Sada će u Srbiji dan uvijek biti obasjan monumentalnim djelima naših junaka, nevidljivim ljudskom oku kao što je Stvoritelj oku vjernika.

Ljudi se pitaju koje svjetlo, koji dan, gdje su rezultati? O jadni nevjernici, tko je vidio da sumnja u uspjeh, prvi korak do uspjeha je vjera u uspjeh, zato treba naše heroje koji su nas doveli do ovakve ljepote predložiti za Nobelovu nagradu, pa da vidite slavlja.

Iako sve ovo izgleda kao besmislica, nije ni blizu besmislice koju nam pokušavaju prodati kao istinu, i to golu istinu.

Tragikomična je to matrica po kojoj srpski fosilizirani vizionari vjeruju da smo više stoka nego razumna bića. Strašno je da naše živote kreira nekolicina prolupanih i neubrojivih ljudi koji rade s nama na lokalnoj i globalnoj razini.

Budući da je laž režima postala standard u Srbiji, ne preostaje nam ništa drugo nego da povedemo žešću borbu za zaštitu demokratije, ali i ljudskih i verskih sloboda.

U nastavku Panela objavljujemo gorku istinu o problemima Starokatoličke vjerske zajednice u Srbiji. U prvom dijelu dotakli smo se Rumunjske pravoslavne crkve (na donjoj poveznici).

a u daljnjem radu Panela bit će riječi o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.

                              Bojan Jovanović

                                 autor knjige

  Starokatolička crkva Srbije

    Zapadna pravoslavna crkva

Zapadnopravoslavna ili Starokatolička crkva svetog Antuna u Petrovaradinu (prvobitni/autentični izgled prije devastiranja)
Foto: wikipedia

Moramo odmah reći da je ova zajednica (Starokatolička crkva) kroz povijest pretrpjela toliko patnje i zbog svog strogog tumačenja i pridržavanja onih aksioma koji su izneseni u Bibliji Novog zavjeta, često je nazivana “boljševičkom crkvom” . Osobito fraza “Kristova ljubav” (koju često nalazimo u Novom zavjetu), koja se odnosi na ljubav koju Krist ima prema čovječanstvu. Taj biblijski stav koji je Starokatolička crkva gajila u svom vjerskom nauku nije se, naravno, svidio ksenofobičnim tzv. „tradicijskih crkava“ koje su, kako su kasniji događaji pokazali, bile uzrokom i poticateljima mnogih kasnijih krvoprolića na našim prostorima.

Ovdje sada nas zanima njeno delovanje u Srbiji.

U Beogradu je prva starokatolička župa osnovana 1. listopada 1929. godine, a za privremenog upravitelja župe izabran je Niko Kalođera. Crkveni prostor nove starokatoličke župe u Beogradu (u Dubrovačkoj ulici) posvećen je 14. prosinca 1930. godine, a prvo bogoslužje obavio je biskup Marko Kalođera. Godine 1939. Starokatolička crkva u Jugoslaviji imala je 56 župa koje je opsluživao 41 svećenik. Izdavačku djelatnost imala je samo Hrvatska starokatolička crkva, koja je imala svoj mjesečnik “Starokatolik” i godišnji kalendar “Grgur Ninski”.

Starokatolici su imali Veliki duhovni sud u Zagrebu i duhovni sud, koji je postojao i u Beogradu.

U Zagrebu je bila starokatolička Bogoslovna škola.

Prije početka Drugog svjetskog rata u Srbiji su starokatoličke župe osnovane u Subotici, Novom Sadu, Petrovaradinu i još nekim mjestima. Starokatolička crkva u Beogradu nije prestala s radom tijekom rata u njemačkoj okupacijskoj zoni.

U Srbiji je Starokatolička crkva zahvaljujući biskupu Milanu Dobrovoljcu, koji je ustoličen u Beogradu 24. travnja 1955 god., Starokatolička crkva razvila vjerski život i uspostavila dobre odnose s državnim komisijama za vjerska pitanja. Godine 1955. Savezna vjerska komisija dodijelila je Savezu starokatoličkih crkava na čelu s biskupom Dobrovoljcem subvenciju u iznosu od milijun dinara.

Vjerska komisija Srbije je među redovne korisnike novčane pomoći uvrstila i Starokatoličku crkvu.

Dana 24. ožujka 1957. Starokatolička crkva u Beogradu preseljena je iz prostorija koje je koristila u Dubrovačkoj ulici u novoizgrađenu bogomolju u Ulici Mike Alasa br. 10. Do preseljenja je došlo jer je školskim vlastima bila potrebna zgrada u Dubrovačkoj ulici, bivša škola.

Nova zgrada izgrađena je sredstvima Gradskog narodnog odbora Beograda. No, ni u ovoj zgradi starokatolici nisu dugo ostali i morali su se preseliti u adaptiranu kapelu u župnom stanu uz nekadašnju Njemačku evangeličku crkvu, u Drinčićevoj ulici, gdje su dobili jednu prostoriju za bogoslužje.

Posveta kapelice u Drinčićevoj ulici održana je 13. srpnja 1965. godine. Posvetu je obavio Vilim Huzjak, biskup Hrvatske narodne katoličke crkve iz Zagreba, uz asistenciju novog biskupa Slovenske starokatoličke crkve Antona Kovačevića. Otvaranju kapele nazočilo je oko 50 vjernika. Svečanosti su prisustvovali protojerej Milan Smiljanić, Predsjednik Saveza pravoslavnih svećenika Jugoslavije, Vlada Stanojević, sekretar Vjerske komisije Srbije i drugi.

Dana 27. veljače 1958. u Saveznom zavodu za socijalno osiguranje potpisan je Ugovor o socijalnom osiguranju svećenika sa starokatoličkim crkvama u FNRJ. Ugovor su u ime Udruge starokatoličkih crkava FNRJ potpisali predsjednik biskup Milan Dobrovoljac i dopredsjednik biskup dr. Radovan Jošt, a u ime Zavoda za socijalno osiguranje Zdenko Has, ravnatelj.

U povodu 80. rođendana biskupa Milana Dobrovoljca, 11. ožujka 1959., predsjednik Republike Josip Broz Tito odlikovao je Dobrovoljca Ordenom bratstva i jedinstva I. reda. Orden je episkopu 3. travnja iste godine uručio Isa Jovanović, predsjednik Komisije za vjerska pitanja Republike Srbije.

Do određenih sukoba u Starokatoličkoj crkvi dolazilo je zbog nekih nereguliranih pitanja u tim crkvama. Tako su neke župe u drugim jugoslavenskim republikama bile pod patronatom Starokatoličke crkve u Hrvatskoj, što je bio slučaj sa župom u Malom Iđošu u Srbiji. Ostala je izvan Starokatoličke crkve Srbije i AP Vojvodine, jer župno vijeće ove crkve nije željelo biti dio Starokatoličke crkve Srbije i AP Vojvodine, već je isticalo svoju povijesnu privrženost, od osnutka 1930. godine,, za Hrvatsku starokatoličku crkvu, sa sjedištem u Zagrebu.

Tijekom 1968. godine pred općinskim sudom u Bačkoj Topoli vodi se spor o statusu crkvene općine u Malom Iđošu i imovinsko-pravnih odnosa dviju skupina vjernika.

Nakon smrti biskupa Milana Dobrovoljca 1966. godine počela se gasiti biskupija Starokatoličke crkve Srbije i AP Vojvodine, da bi nepovratno nestala kao crkva dolaskom Ivana Divljakova, koji je ovu crkvu prvi preimenovao u Starokatoličku-Zapadnopravoslavnu, a potom samo Zapadnopravoslavnu. To se dogodilo nakon posvećenja Divljakova u Americi u New Jerseyu za arhiepiskopa Zapadne pravoslavne crkve.

Ti su visokoobrazovani uglednici s puno ljubavi željeli pomoći malima i slabima, u odnosu na današnju ksenofobnu strukturu koja u svome nauku ne sadrži Ljubav Kristovu po Njegovu Evanđelju, već mizantropiju, kao vrhunac svoga izražavanje i osjećaje. Upravo zbog te osobine, kad su već trajali bratoubilački ratovi u bivšoj Jugoslaviji, Ivan Divljakov, prvojerarh sadašnje Zapadne pravoslavne crkve, umro je relativno mlad pod misterioznim i nerazjašnjenim okolnostima, ne navršivši ni šezdesetu godinu.

Dakle, kako je ranija generacija Srpske pravoslavne crkve pomagala male vjerske zajednice, danas, za razliku od njih, uništavaju i prisvajaju vjerske objekte ionako siromašne crkve, koja je te objekte ranije dobila od same države.

Reč je o crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Petrovaradinu, koju je danas prisvojila Srpska pravoslavna eparhija sremska. Iako je crkva izvorno bila starokatolička, s posvetom sv. Antunu Padovanskom, brutalno je prisvojena.

I ne samo prisvojeno, jer ovo zdanje izgrađeno je prije više od stotinu godina i smatra se kulturnim dobrom u Petrovaradinskom parku. Ali, nažalost, kada ju je Srpska pravoslavna crkva bespravno prisvojila, ona ju je i devastirala i narušila njen izvorni izvorni oblik nekom vrstom bizarne adaptacije i dopune. Mislimo da je ovo veliki zločin.

Osim toga, nitko nije konzultirao Prvojerarha, koji je nadležan za ovu crkvenu zgradu, niti je zahtijevao da im se data zgrada “pokloni”. On, preuzvišeni vlč. Mitropolit John (LoBue) imenovao je dva svećenika za nasljednike prethodne dvojice, koji su preminuli, da nastave vjerski kontinuitet ove zajednice, ali, kako se pokazalo, ovi svećenici ne mogu ni ući u svoje vjerske i sakralne objekte, jer su bili drsko prisvojeni.

Na kraju, dodajmo da se dogodilo ono čega su se pribojavali SPC i Beogradska patrijaršija, da je ekumenski pravoslavni poglavar Bartolomej dao autokefalnost Crkvi u Ukrajini i time najavio tektonsku promjenu odnosa u Ekumenskoj crkvi.

I što je za naše podneblje bitno, autokefalnost (Tomos o neovisnosti) u ljeto 2022. godine dobiva i Makedonska pravoslavna crkva, te tako postaje „Ohridska arhiepiskopija“ koja je (i) autokefalna pomjesna crkva.

Time se “osamostalila” od tzv SPC, odnosno „Beogradske patrijaršije“, ali ujedno primarna SPC kao takva više ne postoji pod tim imenom ili statusom.

Riječ je o tome da se Tomos, koji je SPC dobila 1922. godine od Carigradske patrijaršije, a na kojem temelji svoju “kanonsku jurisdikciju” nad Makedonijom, odnosi i na odobrenje eparhijama carigradskog trona, od teritoriju moderne makedonske države, a na temelju rezultata balkanskih ratova 1912.-13. godine, a srpskom okupacijom ti prostori, do tada u Turskom carstvu, pripojeni su novoosnovanoj Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.

No, danas stvarnost svjedoči da Jugoslavija ne postoji, da je Makedonija više od dva i pol desetljeća samostalna država (a Kraljevina SHS još manje). Drugim riječima, Carigradska patrijaršija može u svakom trenutku opozvati svoj Tomos iz 1922. godine.

S tim u vezi, poznati crnogorski analitičar Vladimir Jovanović kaže:

“U tome tomosu se konstatuje da su “u granicama Ujedinjenog kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ušle i autokefalne pravoslavne crkve: Karlovačka i Crnogorska”, te navodi da se “priznaje proglašeno jedinstvo autokefalnih crkava: Srpske, Crnogorske i Karlovačke”, ističe Jovanović.

On navodi da su “osim 1,5 milijuna švicarskih franaka u zlatu, razlozi koji su motivirali Carigradsku patrijaršiju da prizna da 1922. prizna “crkveno ujedinjenje”, a koje je uključivalo nekanonsku arondaciju drevne autokefalne Crkve Crne Gore u korist prvi put u istoriji ustrojene Patrijaršije u Beogradu, sada očito više ne postoje”

“Jugoslovenska država ne postoji. Crna Gora je, slava Bogu i našim svetiteljima, opet nezavisna država. Carigradska patrijaršija je u tomosu iz 1922. godine zabilježilа da “usklađuje i prilagođava granice crkvene uprave prema političkim promjenama koje se događaju”. Isto načelo kanonskog prava primjenjivat će se i sada.”

Ispada da takozvana Srpska pravoslavna crkva, kojoj i samoj kanonska autokefalnost, “tačka na staklenim nogama”, ali je ipak kao takva sposobna prisvajati tuđu imovinu.

Tu bi na kraju postavili retoričko pitanje: “Ima li netko tko može stati na put ovom bezakonju”?

Današnji izgled Zapadnopravoslavne ili Starokatoličkea crkve svetog Antuna u Petrovaradinu nakon devastacije od strane Srpske pravoslavne crkve
Foto: wikipedia

Slaviša Lekić/teolog, putopisac, profesor i kolumnist

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved